A ti?<\/p>\n
\u2013 Ne znam, mo\u017eda odem u Budimpe\u0161tu. Nisam odu\u0161evljena, ali sve je bolje, nego ovdje. Nadam se da \u0107u na\u0107i neki posao, samo da ne uzimam vi\u0161e od mojih. \u2013 Gledao sam da odem kod tetke u Rim na studije, stan ne bih pla\u0107ao, samo papire da sredim i da ako dobijem neku stipendiju ili kredit. Italijanski \u0107u brzo nau\u010diti, mora\u0107u. \u2013 A ti, upita\u0161e me oboje.<\/p>\n
S osmijehom im odgovorih: ,,A ja \u0107u ovdje da ostanem, meni se svi\u0111a\u055a\u055a. Kako izgovorih te \u010dudnovate rije\u010di za Crnu Goru, moji drugari iz \u0161kolske klupe, me u nevjerici pogleda\u0161e. Dru\u0161tvo se naviklo da svi idu. Ono je prihvatilo \u010dinjenicu da vi\u0161e od polovine mladih \u017eeli da napusti dr\u017eavu i trajno se preseli u neku drugu zemlju. A me\u0111u njima, i Milica i Marko, s kartom u ruci. Kofer spakovan s pregr\u0161t razloga za odlazak: bolja budu\u0107nost, ure\u0111eno dru\u0161tvo bez politi\u010dkih i ekonomskih pritisaka, korupcije i kriminala, ljep\u0161i \u017eivot. Ubje\u0111uju me da jo\u0161 nije kasno da i ja po\u0111em, pa \u0107emo se pomagati kao \u0161to smo na testovima radili. Rekoh im: ,,Imam i ja razlog da ostanem i ne odustajem.\u055a\u055a Mene ve\u017eu uspomene, emocije i trenuci, pro\u0161li i budu\u0107i. Svaki put kada pro\u0161etam pored obale rijeke Mora\u010de, srednje \u0161kole ili Njego\u0161evim parkom sjetim se raznih dogodov\u0161tina. Osmijeh mi se izmami. Po\u017eelim da se dru\u0161tvo okupi, ali ve\u0107 su u potrazi za avanturama preko granice. Meni pustolovina ovdje ne fali. Crna planina, Komovi, Karanfili, Veliki \u017durim jo\u0161 me nisu do\u010dekali. Planinarski \u0161ator \u010dezne za novim trenucima. Rijeke su mi izazov, tu je kajak i rafting. Ah, predivni kanjon Tare, \u010dudo prirode, poziva me na istra\u017eivanje. A samo na sat \u2013 dva vo\u017enje od \u0161uma i planinskih vrhova nestrpljivo \u010deka suncobran na nekoj skrivenoj pla\u017ei. Ponekad nepoznata osoba se zadesi pored mene, pa se razmjeni pokoja rije\u010d i kroz \u0161alu se priupitamo ,,\u010cegovi\u0107a?\u055a\u055a. Mila Boka \u010duva te tajne vremena, duge istorije i borbe. Nema toga u tu\u0111ini; tamo bih bila stranac. Istovremeno, tu je i ta birokratija. Hiljade i hiljade papira, niko poznat da pomogne i objasni. Svi u inostranstvu \u017eure. A kod nas, bakica te pita za MUP, a ti i rukom i nogom obja\u0161njava\u0161 gdje je iako ve\u0107 uveliko kasni\u0161. Dobrota, na\u017ealost, jeste postala nesvakida\u0161njost, ali opet ju je lak\u0161e na\u0107i na oko pola, a ne na pet miliona stanovnika. Otvorenost, spontanost i dru\u017eeljubivost i dalje postoje. Ne \u010deka se vikend i ne planira svaki izlazak danima unaprijed. Kom\u0161ije se javljaju jedno drugom jer \u017eele. ,,Na rije\u010d\u055a\u055a nije misaona imenica. Mama pravi kola\u010d kad nam se jede, a ne samo povodom specijalne prilike. Tati nije muka da po sedmi put \u010duje moj esej. Brat po obi\u010daju ne da auto, a koleginica me \u010deka. Toga nema preko.<\/p>\n
Neki ka\u017eu da je u Crnoj Gori sve uvijek isto. Ne sla\u017eem se s tim. Kako mo\u017ee biti kada imamo toliko razli\u010ditih nacija, vjeroispovijesti i kultura? I opet, \u017eivimo skupa u na\u0161oj malo dr\u017eavi: Hrvati, Srbi, Crnogorci, Albanci, Bo\u0161njaci i poneki stranac, svi sa svojim tradicijama i politikama. Ne treba mi velegrad kada ovdje kod ku\u0107e imam sve na dohvat ruke. Ako ostajem, ne zna\u010di da zaostajem. Biram da budem ovdje, da se usavr\u0161avam i doprinosim unapre\u0111enju moje domovine. A ti?<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Petra MARKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340744","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340744","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340744"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340744\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340745,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340744\/revisions\/340745"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340744"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340744"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340744"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}