Koliko puta \u010dujemo ono \u201eMa treba samo oti\u0107i odavde \u0161to prije\u201d? Pre\u010desto. Svi smo mi slobodni da izaberemo put kojim \u0107emo dalje i\u0107i. Nerijetko se potkrade i onaj izgovor da nismo imali izbora. Ali izbor je uvijek tu. Bitno je samo koliko si hrabar.<\/p>\n
Rasuti po cijelom svijetu, u najmanjem gradi\u0107u u dalekom svijetu prona\u0107i \u0107e se poneki Balkanac. \u0106u\u0107e\u0161 svoj jezik s vremena na vrijeme u prodavnici, restoranu. I presta\u0107e\u0161 da se \u010dudi\u0161 u jednom momentu.<\/p>\n
Mnogi su oti\u0161li iz raznoraznih razloga ali svi imaju jednu zajedni\u010dku misao – kod nas nikad ne\u0107e biti bolje. Hej, pa kako mo\u017ee biti bolje? Ostavio si svoju zemlju drugima i ne trudi\u0161 se ni da bude bolja. Mo\u017eda jeste bilo poku\u0161aja, ali da li je bilo dovoljno?<\/p>\n
Odustati, to je bar lako. Oti\u0107i u tu\u0111inu jo\u0161 lak\u0161e. A srce se uvijek pita za\u0161to su te nov\u010danice toliko bitnije?<\/p>\n
Globalizacija i stanje u svijetu umnogome je izmijenila demografije dr\u017eava. Te\u017eak je osje\u0107aj kad kao izbjeglica do\u0111e\u0161 u jedan grad i po\u010dne\u0161 cijeli \u017eivot graditi od nule. Od nule su postala poznanstva, od nule \u017eivot, okolina, obi\u010daji.<\/p>\n
A to sam bila ja. Izbjeglica, iseljena iz svoje dr\u017eave, ali ne svojom voljom. Neke vrijednosti su jednostavno mnogo bitnije od cifri. Zamislite da posle kaljenja ovog \u010delika, velike gradnje socijalnog \u017eivota, promije\u0161am sve sa mramorom. Ne, ja nemam rodbinskih veza preko kojih \u0107u se zaposliti bilo gdje i nemam onu \u201evezu\u201d da sve zavr\u0161im. Ali dobro znam \u0161ta su prazni pogledi i hladno\u0107a u tu\u0111ini.<\/p>\n
Te\u0161ko je uop\u0161te izraziti se u ovom slu\u010daju i iznijeti prave argumente: za\u0161to ostati?<\/p>\n
Mogu samo podijeliti moja iskustva, i navesti mene kao veliki primjer. Podstanar, cijelog \u017eivota to sam bila. Selidbe mi nisu strane, a ni drage. Nepunih trideset godina trebalo nam je da skupa stvorimo sopstveni krov nad glavom, koji je jednom sru\u0161en. Zamislite samo koliko vremena je trebalo da se izgrade prijateljstva?<\/p>\n
Kad samo pomislim na sve pote\u0161ko\u0107e koje smo imali, pomisao da sve radim ponovo uop\u0161te i ne dolazi do moga uma. Ovdje sam, uistinu, mogla nai\u0107i na razumijevanje i podr\u0161ku ljudi, dok bi me s druge strane svijeta zapada do\u010dekao samo hladan zid.<\/p>\n
Bez svoje ku\u0107e, sa malo prijatelja ili poznanika, ljudima \u0107e\u0161 uvijek biti stranac. Klasi\u010dno, ali istinito. Nikada ne\u0107e\u0161 biti jedan od njih, i ne\u0107e\u0161 pripadati nikome.<\/p>\n
Neki se \u017eale kako nema posla, te\u0161ko je. A isti odu u drugu dr\u017eavu i nude se kao radna snaga od vrata do vrata, povuku sve poznanike za rukav i od njih tra\u017ee preporuke i da ih negdje ubace.<\/p>\n
Da,\u00a0 vode\u0107i ljudi koji bi nam trebali biti primjer stvaraju samo jo\u0161 ve\u0107u anksioznost. Naro\u010dito podrivanje i poteciranje nacionalizma. Ali njih je lako zamijeniti, mi smo bitni i to uvijek mo\u017eemo uraditi. U su\u0161tini, oni su stvoreni u takvom dru\u0161tvu gdje su oni najobrazovaniji oti\u0161li, a samo rijetki ostali.<\/p>\n
Sa zavr\u0161enim fakultetom, nikad nisam imala posao u struci. Iskreno? Nikada se nisam ni trudila da ne\u0161to u struci i na\u0111em. Na\u0161e li\u010dnosti se razvijaju postepeno i jedan od problema je \u0161to \u010desto ne znamo da izaberemo na\u0161 put i profesiju na vrijeme.<\/p>\n
\u201eZa\u0161to se ja ovdje rodih, ko me prokleo?\u201d<\/p>\n
Niko ne spominje i ne prote\u017eira lo\u0161e strane. Ameri\u010dki san? Da, zaista san. Pru\u017eila mi se prilika da osjetim te\u017einu tih rije\u010di i vidim svojim o\u010dima, osjetim. Ni\u0161ta nije onako kakvim se \u010dini. I dan-danas sre\u0107em ljude koji me samo pitaju za\u0161to sam se vratila, istog trena nezainteresovani za moj odgovor istine. Ne marim, znam \u0161ta ne propu\u0161tam, du\u0161a i srce su mi na mjestu. Argumenti koje du\u0161a i srce imaju itekako sna\u017eno stoje u odbrani i pripravnosti, ali rije\u010di katkad i nisu velika potpora u odbrani. Taj osje\u0107aj je veoma te\u0161ko opisati. Osje\u0107aj da ne \u017eeli\u0161 biti dio hladnog svijeta u tu\u0111ini. Osje\u0107aj slobode u svojoj zemlji, nasuprot one iluzije koju svi imaju da je sloboda negdje drugo.<\/p>\n
O\u010dekujemo promjene, nadamo im se, a \u0161ta mi sami radimo da promijenimo i\u0161ta?<\/p>\n
Robuju\u0107i, sa jednog posla na drugi, u toj zemlji sretnem osobu kojoj nije te\u0161ko ni tri posla raditi. Sretnem je dok ide ka poslu, jer drugi momenat ne postoji. Naposljetku, sjetim se kako je kod nas te\u0161ko raditi i taj jedan.<\/p>\n
Niko ne spominje kako je biti sam. Mo\u017eda ima\u0161 krug prijatelja i poznanika, ali u su\u0161tini si uvijek sam. Porodica je daleko. Pa \u010dak i ako je mala, kao moja.<\/p>\n
Najzad, vidi\u0161 sistem dr\u017eave, kako ostati u tom vrtlogu. Diskriminacija postoji, briga za drugim ljudima ne postoji. Imati ku\u0107u, bez velikih dugova, razmi\u0161ljati kako bi se stvorila porodica u takvoj jednoj dr\u017eavi gdje su za lije\u010denje bitne brojke na ra\u010dunu. Sistem vrijednosti je skroz druga\u010diji. Jeste i kod nas bitno je materijalno. Ali ne\u0107e te poslodavac tjerati da radi\u0161 zara\u017een virusom. Poslodavci kojima je ipak bitnije da biznis ne trpi, da je radnik tu, prije nego \u010dinjenica da \u0107e se i ostali zaraziti. Ne\u0107e te smatrati ni\u017eim bi\u0107em.<\/p>\n
Kako \u0107e se graditi bolja budu\u0107nost ako mi nismo tu?<\/p>\n
Ostavili smo druge da se bore sa nemanima zvanim korupcija, a ustvari mi smo ona snaga koja treba. Samo zajedno mo\u017eemo i uspjeti. \u0160ta je to \u0161to ti ovdje fali? Razmisli malo i onda poku\u0161aj to ovdje stvoriti. Uvijek sam za putovanja i prenos korisnih znanja, tako je prosperitet zagarantovan.<\/p>\n
Ali ne, ne bih te uvjeravala da ostane\u0161, jer znam da ne mo\u017ee\u0161 osjetiti isto. Svakom pojedincu bih rekla da putuje, da vidi sve za \u0161to se prilika pru\u017ei. Me\u0111utim, u zemlji u kojoj ima toliko prostora za napredak uvijek mo\u017eemo imati bolju \u0161ansu za na\u0161e ideje, inovacije, nego u tu\u0111em moru drugih.<\/p>\n
I dalje se \u010dudimo kad sretnemo strance na ulici odu\u0161evljene \u010darima na\u0161e zemlje. Digitalni nomad, izabrao ba\u0161 kod nas da do\u0111e. Da, mo\u017eda ve\u0107ina ima ve\u0107u plate\u017enu mo\u0107 od nas, ali ne mogu cijene za njih biti dovoljan razlog za ostati. Neopisiv je osje\u0107aj atmosfere, topline, ali drugih dru\u0161tvenih vrijednosti.<\/p>\n
Ima i dobrih strana, nije sporno. Jo\u0161 jedna klasi\u010dna pri\u010da je da kukavice idu. I nikako ne mogu re\u0107i ostani, a da se ne raspravljamo danima i poka\u017eem ti \u0161ta je u mojoj du\u0161i. Znam samo da moju kartu otkazujem i ostajem ovdje, ma kako god mi bilo. Stvori\u0107u brojke i ovdje, uspjeh \u0107e se brojati duplo, ali sjaj u o\u010dima bi\u0107e iskren.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Luna \u0106ERI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340419,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340741","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340741","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340741"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340741\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340743,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340741\/revisions\/340743"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340419"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340741"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340741"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}