-Majkoooo! Ja zaista vi\u0161e ne mogu da tr\u010dim i da zatvaram obor u sred podna, po najve\u0107em \u017earopeku, zbog tvojih razuzdanih ovaca.<\/p>\n
-Sine, rekla sam ti…<\/p>\n
-Znam da si mi rekla da ih vi\u0161e ne\u0107emo dr\u017eat\u2019! I \u0161ta je s time!?<\/p>\n
-Trebaju nam. \u017dao mi je.<\/p>\n
-Ogor\u010den sam! \u010citam u sobi. Iii, svaka neka nam pobjegne ali ja do ve\u010deras iz sobe iza\u0107i ne\u0107u, jesi li to razumjela?<\/p>\n
-Ne\u0107e sine vi\u0161e, ti si sada to lijepo podesio, da se vrata obora dobro dr\u017ee pod pritiskom.<\/p>\n
Igor frknu i zalupi vrata sobe.<\/p>\n
Majka Stana pognu glavu, udahnula je duboko, ali ne preduboko jer je od jutros stezalo u grudima i taman je bje\u0161e popustilo. Pla\u0161ila se da se ne povrati stezanje. Sve joj je to od nervoze, danima nije prodala ni\u0161ta iz ba\u0161te i ni\u0161ta od sira. Ali nije se \u017ealila premda je imalo razloga da padne u o\u010daj i brizne u bezutje\u0161ni pla\u010d. Nije se \u017ealila ta jo\u0161 mlada \u017eena, mirne naravi ali \u017eivog duha. Imala je vesele o\u010di. Bile su pametne, vidjelo se to kad bi se u njih bilo ko bolje zagledao. Oko njih su se stvorili krugovi bora i tamnih kolutova kao dokaz da \u017eivot ne miluje. Smijala se obazrivo kao da se pla\u0161i da joj koji osmijeh vi\u0161e ne pobjegne. Sve je bilo umjereno kod ove stamene \u017eene. Umjerena je bila i briga zbog nema\u0161tine jer je ovo ko zna koji put da ne vidi izlaz, op\u0161tepoznato stanje. Desi\u0107e se neki preokret, vjerovala je.<\/p>\n
Ovog\u2019 puta je samo jedno pla\u0161ilo. Obe\u0107ala je Igoru da \u0107e mu dati novac da ode u grad i povadi potrebna dokumenta za odlazak u Njema\u010dku. A onda i za kartu. \u2018O\u0107e Igor da radi tamo kao \u0161egrt u jednoj radionici za opravku kola. To dr\u017ei jedan na\u0161 \u010dovjek. Dobro, Srbijanac, no to su na\u0161i ljudi. On ga je na\u0161ao preko interneta, bio je oglas. Sva\u0161ta ima i na tom internetu, mislila je. Ali brzo je tu misao skretala sa uma, jer je Igor proveo no\u0107i i no\u0107i uvjeravaju\u0107i je da o tim stvarima ne treba da brine, da tamo nedostaje radne snage za takvu vrstu poslova. Logi\u010dno je da Balkanac tra\u017ei Balkanca za pomo\u0107nika. A jo\u0161 je logi\u010dnije da \u0107e se neko javiti, jer ko bi vi\u0161e ovdje \u017eivio. Tako je s mukom govorio.<\/p>\n
– Ko majko zna za Drenovicu, da \u010dujem? Znaju ljudi za ovaj manastir \u017ddrebaonik i da njega nema, ljudi iz civilizacije ovdje kro\u010dili ne bi. Pa vidi nam put do ku\u0107e. A da ne pri\u010dam o novcu s kojim pre\u017eivljavamo. Gdje god da sam krenuo da radim ili nisam dobio platu ili sam dobio pet puta manju od dogovorene. A nemam tatu da ode i stane iza mene kod poslodavca. Ti prima\u0161 tatinu penziju koju ni sam ne znam kako uspjeva\u0161 da rastegne\u0161 od 20. do 20. u mjesecu. Orden, majko, nama orden treba dati.<\/p>\n
Onda bi od muke po\u010deo da se smije i govorio bi:<\/p>\n
-Majko, mi mo\u017eemo u one emisije survajvera. Tamo se ljudi takmi\u010de, a nama bi to bilo prirodno stanje.<\/p>\n
Igoru su bile godine kada jo\u0161 nije bio nau\u010den strpljenju kojemu te u\u010di \u017eivot. I taj ga je maj\u010din gen zaobi\u0161ao, a volio ga je kod majke. Divio mu se a ponekad ga se i pla\u0161io.<\/p>\n
I dok je tako Stana mislila o novcu kojeg nema, iza zalupljenih vrata sobe, le\u017eao je Igor. Julski vreli vazduh prolazio mu je kroz spu\u0161tene \u017eeljezne roletne boje cigle i mirisao je na pokosenu travu. \u010citao je Jesenjina. Pismo majci.<\/p>\n
Tako se najednom na\u0161ao u platnenoj ljulja\u0161ci ispod murve. \u010cuo je da ga majka doziva. Pomislio je: Opet proklete ovce, ustati ne\u0107u. Ali, Stana ga je neprekidno dozivala. Ustao je. Zaletio se put obora, spreman da svaku ovcu \u0161tapom premlati. U oboru je le\u017eala majka. Smijala mu se, umjereno, zubi su joj se jedva vidjeli. Ne\u0161to mu je bila ljep\u0161a nego obi\u010dno. Pru\u017eila mu je ruku. Kad god bi bio nadomak da je dohvati ona bi mu za toliko izmakla. Obuzimao ga je strah.<\/p>\n
Vrisnuo je: Majkooo! I trgnuo se iz sna.<\/p>\n
Stana je ve\u0107 bila na vratima sobe. – Sine, \u0161ta je bilo?<\/p>\n
– Ni\u0161ta… Ovaj, \u0161ta radi\u0161? Ni\u0161ta, samo sam htio \u010da\u0161u vode…Skuvaj nam po kafu.<\/p>\n
– Ho\u0107u \u010dedo moje.<\/p>\n
Strah ga jo\u0161 uvijek nije bio u potpunosti napustio, ali mu je bilo mnogo lak\u0161e kada je vidio majku na vratima. Istog trenutka posramio se zbog popodnevne vike oko ovaca.\u00a0 Jednostavno je ogor\u010den oko svega u posljednje vrijeme. Brine oko odlaska u drugu zemlju. Kako \u0107e se sna\u0107i. Engleski ne\u0161to i zna da se sporazumije, a Njema\u010dki ni da prozbori. Onda majka… Ho\u0107e li mo\u0107i sama? Ko \u0107e kositi? Slabog je zdravlja, primje\u0107uje on to, iako ona ne le\u017ei ni kad je najslabija. Ali on \u0107e i\u0107i u tu\u0111inu, zaradi\u0107e para da je vodi kod najboljih doktora da se oporavi, vrati boju u lice, popravi\u0107e joj i zube \u010dak. Majki svojoj…<\/p>\n
– Ajde \u010dedo gotova je kafa, \u0161ta si to \u010ditao tamo? Opet Jesenjina? Zna\u0161 li da je kroz svoje pjesme uglavnom opisivao revoluciju. Ona mu je bila i hrana i ljubav. Samo je na nju mislio. To ga je i ubilo, bilo kako bilo.<\/p>\n
– Jesam, Jesenjina. Lijepo pi\u0161e, volio je svoje selo. Borio se za grad ali je dobro volio svoje selo i \u201etro\u0161nu ku\u0107u\u201c.<\/p>\n
-Voli\u0161 i ti na\u0161e selo, re\u010de Stana umiljato.<\/p>\n
-Volim, ne mogu da poreknem. Kad sam bio na primorju pro\u0161le sezone da radim, govorio sam, da mi je da se vratim, da se nadi\u0161em vazduha. Eto, kao da tamo nije bilo vazduha. To ti je ljubav prema rodnom mjestu, nikad mi ne\u0107e biti jasni ljudi koji odu iz svog mjesta i nikad se ne vrate, pa \u010dak ni da ga obi\u0111u.<\/p>\n
-Ah moj sine, ko \u0107e znati \u0161ta je u \u010dovjeku. Svakakvih sudbina ima na svijetu. I mi se mu\u010dimo ali \u017eivimo u jednom pitomom mjestu, gdje si mogao izrasti u vaspitanog i skromnog mladi\u0107a. A vidje\u0107es, sine, kroz \u017eivot, skromnost je divna osobina koja ti olak\u0161ava \u017eivot. Neskromni ljudi stalno za ne\u010dim jure, uvijek umorni a nikada zadovoljni.<\/p>\n
\u0106utali su malo.<\/p>\n
-Ho\u0107e\u0161 li da ti nama\u017eem mazu na hljeb?<\/p>\n
– Mo\u017ee\u0161 vala.<\/p>\n
-Slatku ili slanu?<\/p>\n
-Slatku.<\/p>\n
Sjutra ujutru idem u grad da vidim \u0161ta mi je potrebno od dokumenata za odlazak. Planiram da odem krajem ovoga mjeseca, ve\u0107. \u0160to prije odem, prije \u0107u se vratiti. Ho\u0107e\u0161 li mo\u0107i sama? Tu su ti Pavi\u0107evi\u0107i ako ti ne\u0161to bude trebalo. Za sve va\u017enije, nisam preko svijeta, do\u0107i \u0107u za dan ili dva. Prvi mjesec posla\u0107u ti novac za normalan telefon da se \u010dujemo preko interneta. Neka ti neko iz sela od ove djece podesi, sve \u017eivo znaju.<\/p>\n
-Dobro sine. U hodu \u0107emo te stvari. Ho\u0107e li ti ve\u0107 sjutra trebati novca?<\/p>\n
-Sjutra ne\u0107e, ali ve\u0107 za dva dana ho\u0107e. No, oko novca ti ne mora\u0161 brinuti, ja sam se sna\u0161ao sam.<\/p>\n
-Kako? Odakle?<\/p>\n
-Mida.<\/p>\n
-Ah sine moj, pa \u0161to mi nisi rekao?<\/p>\n
-Da me ne odvra\u0107a\u0161.<\/p>\n
-A \u0161to bih to radila, pa ujak ti je. Neka si, vrati\u0107e\u0161 mu. To neka ti bude prvo.<\/p>\n
Laknulo joj je. Ionako je ona htjela na tu istu adresu sjutra da ide i tra\u017ei. Bolje ovako. Stid je od brata svaki put kad se uhvati za nov\u010danik. Nisu oni njegova obaveza, to joj je stalno u glavi. Glupost.<\/p>\n
Sad joj je ve\u0107 sve nekako djelovalo blizu, ve\u0107 je 18. jul, a on ide krajem mjeseca, ka\u017ee. Opet je stegnulo u grudima, ovoga puta znala je od \u010dega je to, bol se prenio na grlo, bio je tup, o\u010di su se napunile suzama i tiho je zaplakala.<\/p>\n
Igor odmahnu rukom, ovo je o\u010dekivao.<\/p>\n
Stana ustade da mu napravi mazu.<\/p>\n
Za ta\u010dno deset dana potpuno spakovan kofer stajao je na hodniku. Igor je \u010de\u0161ljao kosu. Umio se hladnom seoskom vodom, udahnuo vi\u0161e puta rosni vazduh koji je pravio hibrid najdivnijiih mirisa trave, cvije\u0107a, ozelenjelog li\u0161\u0107a… O kako \u0107e mu sve to nedostajati. Je\u017eio se na svje\u017eem vazduhu ali se nije micao, prijao mu je taj osje\u0107aj slobode. Je\u017eio se malo od hladno\u0107e, malo od te prijatnosti. Uskoro vi\u0161e ne\u0107e biti tako slobodan, mislio je. Ima\u0107e gazdu, radno vrijeme, sve poznato za njega, ali ipak tamo \u0107e zaraditi novca. Promijeni\u0107u ova vrata, prolazilo mu je kroz glavu dok je tumarao ku\u0107om tra\u017ee\u0107i neseser.<\/p>\n
-Jutro odmetni\u010de, jesmo li spremni za nove podvige?, pojavila se kom\u0161inica na vratima. – Gdje je majka?<\/p>\n
-Majka od jutros nije u mojoj blizini, a \u010dik da pogodimo za\u0161to. Na\u0161la je sebi \u201euposlenje\u201c kod ovaca i pla\u010de. Sad \u0107u da je zezam. – Majkooo!<\/p>\n
-Majko? Majko, jesi li dobro?<\/p>\n
Stana je le\u017eala na jednom od d\u017eakova prekrupe potpuno bez svijesti. Igor je obgrlio s obje ruke i unio u ku\u0107u. Polo\u017eio je na tro\u0161ni kau\u010d. Imala je boju u licu. To ga je ohrabrilo. Bila je prelijepa kao u onom snu. Umio je rakijom i ona se odmah povratila.<\/p>\n
-Sine, oprosti mi molim te. Umjesto da te pratimo, ja se prevr\u0107em kod ovaca, nasmijala se. Dobro sam, malo mi je bilo toplo tamo, i nisam doru\u010dkovala. \u010cekaj da ustanem, mora\u0161 krenuti na autobus.<\/p>\n
– Lezi majko, ne\u0107u ja nigdje. Ustvari, ho\u0107u. S tobom kod doktora. I to je jedino gdje \u0107u danas da se uputim. Mora\u0161 imati neki ljekarski nadzor. Odavno primje\u0107ujem da si nejaka. Hajde, sada \u0107e doktor iz sela, neka odradi najbr\u017ei tretman radi oporavka pa u bolnicu.<\/p>\n
-Ali sine, Njema\u010dka… Karta za put, posao… Kako…<\/p>\n
-Samo pusti. Ti si Njema\u010dka, Engleska i cijeli svijet.<\/p>\n
Zagrlio je majku i udahnuo mirise iz njenog vrata. To je jedina stanica na kojoj je \u017eelio da bude i to je karta u jednom smjeru koju on od sveg\u2019 srca bira.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Dajana PAVI\u0106EVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340738","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340738","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340738"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340738\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340740,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340738\/revisions\/340740"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340738"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340738"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340738"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}