Uvod<\/p>\n
Jedan od najupe\u010datljivijih aspekata migracije je migracija mladih ljudi iz zajednica i zemalja i koncept \u201eodliva mozgova\u201c, odnosno gubitak talenata, jer najtalentovaniji mladi odlaze u cilju tra\u017eenja boljih mogu\u0107nosti i ostvarivanja profesionalnih te\u017enji, a zemlja ostaje uskra\u0107ena za profesionalce, znanje i inovacije.<\/p>\n
U razgovoru sa prijateljima \u010desto \u010dujem kako bi rado oti\u0161li u inostranstvo da im se pru\u017ei prilika. Ka\u017eu da je ljep\u0161e tamo negdje, u nekoj zemlji gdje su plate ve\u0107e, gradovi sre\u0111eniji, a korupcije i kriminali u manjem broju. Zamislila sam se, podvla\u010dim crtu koje su dobre, a koje lo\u0161e strane odlaska. Kao \u0161to se pita Anica Dobra u Crnom Bomabraderu:,,Pitanje je ko je hrabriji, da li ja koja ho\u0107u da odem da bi sa\u010duvala iluziju, ili ti koji ho\u0107e\u0161 da ostane\u0161, a unaprijed gubi\u0161 svoju borbu, a ona je jedino \u0161to ti preostaje?\u201c<\/p>\n
Analiza<\/p>\n
Svi gaje iluzije o savr\u0161enom \u017eivotu, \u017eele ure\u0111enu dr\u017eavu koja se temelji na pravdi, gdje nije bitno \u0161to si ne\u010diji sin ili \u0107erka, ve\u0107 koliko znanja posjeduje\u0161. Nemaju\u0107i puno vjere da \u0107e se u Crnoj Gori stanje popraviti, bezbroj puta sam \u010dula prijatelje, poznanike, kolege kako planiraju da nastave \u0161kolovanje, ili da tra\u017ee posao u inostranstvu. Brojni su razlozi za podsticanje iseljenja, tu su razlike u zaradama, nedostatak poslova, neuskla\u0111enost u dijelu stru\u010dnih kvalifikacija i visoka stopa nezaposlenosti me\u0111u mladima, odnosno sveukupno lo\u0161a situacija na tr\u017ei\u0161tu rada i u sistemu obrazovanja\/stru\u010dnog usavr\u0161avanja.<\/p>\n
Mnogi koji \u017eele \u0161to prije da odu jure za programima kao \u0161to su Erasmus+ programi mobilnosti, koji pru\u017eaju \u0161irok spektar studentskih i stru\u010dnih razmjena, i volonterskih i radnih programa mobilnosti. Veliki dio mladih u Crnoj Gori je u\u010destvovao u ovim razmjenama od 2008. godine naovamo.<\/p>\n
U gore navedenom tekstu lako se zaklju\u010duje da je razloga i mogu\u0107nosti za odlazak mnogo, ipak navela bih primjer meni bliske osobe koja je ponajvi\u0161e uticala na moju odluku. Moj \u0111eda Pero se sa punim pravom mo\u017ee nazvati uspje\u0161anim \u010dovjekom, obi\u0161ao je pola svijeta, od Kineskog zida, do Italije, Rusije, Francuske, dru\u017eio se brojnim umjetnicima, politi\u010darima, intelektualcima. Otisnuo se od domovine u mladosti, prvo da studira, a onda i da radi u inostranstvu. Jednom prilikom sam ga ispitivala za sva ta putovanja i \u017eivot u drugim zemljama, odu\u0161evljeno, jer sam o tome mogla samo da ma\u0161tam. Me\u0111utim, ka\u017ee on meni: ,,Sve je to lijepo, i ako bude\u0161 imala priliku da posjeti\u0161 i sama \u0107e\u0161 se uvjeriti, ali bogami sinko meni je najljep\u0161e bilo u mom selu u Kriva\u010dama”. Razgovor o svim tim \u010duvenim svjetskim gradovima je tekao suvoparno, \u0161tavi\u0161e du\u017ea su bila moja pitanja od njegovih odgovora, ali sada kada je po\u010deo da mi govori o svojoj domovini kao da je \u017eivnuo. Pri\u010dao mi je o majci koja se odricala svega da bi njega \u0161kolovala, o drugovima, seoskim poslovima, \u017eivotinjama, te\u0161kom ali sre\u0107nom djetinjstvu, a potom i o tome kako ga je \u017eivot odveo na puteve dalje od Crne Gore. Uvijek je mislio da \u0107e se vratiti i da je taj odlazak samo privremen, mo\u017eda godina, dvije, tri, me\u0111utim to je samo ostala pusta zamisao. ,,\u017dao mi je \u0161to se nisam vratio u Crnu Goru, a mo\u017eda najvi\u0161e zbog majke, njoj sam najvi\u0161e dugovao, a najvi\u0161e me \u017eeljna ostala, kasno sam shvatio da novac ne mo\u017ee mene da zamjeni. Sad kad sagledam, moje najljep\u0161e godine su bile u Crnoj Gori”, zami\u0161ljeno je rekao moj \u0111ede. Tu\u017eno je bilo slu\u0161ati, ali taj razgovor je za mene bio otre\u017enjuju\u0107i, kao da se sru\u0161ila iluzija njegovog savr\u0161enog \u017eivota koju sam imala u glavi. Sigurna sam da naplata za odlazak stigne kad-tad, na kraju ti ljudi, me\u0111u kojima je i moj \u0111ede, \u010ditavog \u017eivota potajno pate za vremenima koja ne mogu da se vrate, ve\u0107 su ostala samo uokvirena kao najljep\u0161a uspomena.<\/p>\n
Zato bih otkazala tu kartu i ostala tu gdje jesam. Ne \u017eelim novac i uspje\u0161nu karijeru kilometrima udaljena od ku\u0107e, jer video poziv ne mo\u017ee da zamijeni prisustvo dragih ljudi. Ne \u017eelim da ostanem u \u017eivotu \u017eeljna majke, oca, brata, sestre, prijatelja, porodice. Ne \u017eelim da moje dijete odrasta, a da ne zna \u0161ta je to brodet, ka\u010damak, pljevaljski sir, \u0161paroge, njegu\u0161ki pr\u0161ut, masline… Du\u0161a bih me boljela da \u017eivim u zemlji koja je druga\u010dijeg mentaliteta od na\u0161eg i koja zasigurno ne\u0107e imati na\u0161e lijepe obi\u010daje, festivale, praznike. Ne bih voljela da sutra moje dijete u\u010di o Pu\u0161kinu, Tolstoju, a da prethodno ne zna djela Petra II Petrovi\u0107a Njego\u0161a.<\/p>\n
Smatram da je naljep\u0161e u mojoj zemlji empati\u010dnost na\u0161eg naroda, jer ako ima\u0161 problem, to nije samo tvoj problem, ve\u0107 i problem tvoje porodice, kumova, dobrih kom\u0161ija i drugova. Nekoliko puta sam svjedo\u010dila da se u Beogradu ljudima slo\u0161i, ili padnu, a vi\u0161e od 80 odsto njihovih sugra\u0111ana okrene glavu, nastave \u017eurno da idu za svojim obavezama. U inostranstvu je to sasvim prirodno, svako gleda svoja posla, ljudi su hladni i otu\u0111eni, dok mi u na\u0161oj zemlji, mo\u017eda nekad i zabadamo nos gdje nam nije mjesto, ali uvijek smo spremni da priteknemo u pomo\u0107 kada je to mogu\u0107e. Crna Gora ima brojne male gradove u kojima se svako sa svakim poznaje, dovoljno je da ka\u017ee\u0161 prezime i ve\u0107 svi znaju sve o tvojoj porodici. Ta povezanost je klju\u010dna u kriznim vremenima. Ostala su mi urezane pri\u010de starih ljudi koji su govorili kako su se pomagali svi me\u0111usobno za vrijeme ratova, zemljotresa, inflacija. Taj osje\u0107aj da nisi sam i da ima\u0161 na koga da se osloni\u0161 je najve\u0107a sre\u0107a.<\/p>\n
Zaklju\u010dak<\/p>\n
Ve\u0107a je hrabrost ostati u Crnu Goru i uhvatiti se u ko\u0161tac sa problemima. Mo\u017eda me \u010dekaju brojne izgubljene bitke, ali za ovu zemlju se vrijedi boriti, uostalom zato sam i izabrala novinarsku profesiju kako bih makar nekom vratila vjeru da ovdje vrijedi ostati.<\/p>\n
Sa druge strane,\u00a0 znam da mi ulice Be\u010da, ili Londona ne bi pri\u010dinile dugotrajno zadovoljstvo. Dra\u017ee mi je da se kupam u na\u0161e Jadransko more i da \u0161etam kroz stari grad u Kotoru, da se nadi\u0161em svje\u017eeg vazduha na Lov\u0107enu, po\u0111em na rafting na Taru, pomolim se pod manastir Ostrog, skijam u Kola\u0161inu, pravim piknik na Skadarskom jezeru, \u0161etam kolijevkom crnogorske kulture – Cetinjem. Ne bih imala srca da sve ovo zaboravim i ostavim, i zato \u0107u definitivno otkazati tu kartu i ostati tu gdje jesam.<\/p>\n
Internet izvori:<\/p>\n
Odliv mozgova \u2013 trendovi i izazovi, dostupno na: http:\/\/arhiva.skupstina.me\/images\/dokumenti\/biblioteka-i-istrazivanje\/2020\/Odliv_mozgova_u_pojedinim_evropskim_zemljama.pdf<\/p>\n