U \u010duveni Gordijev \u010dvor utkane su dvije prastare legende sa vi\u0161e proro\u010danstava.<\/p>\n
Prva legenda pri\u010da o siroma\u0161nom frigijskom seljaku po imenu Gordije. On je godinama u znoju lica svoga obra\u0111ivao posnu zemlju da bi nekako pre\u017eivio i ishranio mnogobrojnu neja\u010d. \u0408ednog dana oko Gordija se po\u010delo de\u0161avati ne\u0161to \u010dudno, \u0161to on sam nije mogao objasniti.<\/p>\n
Dok je, pogrbljen i\u0161ao za plugom oru\u0107i njivu, oko njega je stalno oblijetalo veliko jato ptica prate\u0107i ga iz stope u stopu. Da bi saznao \u0161ta zna\u010di to nebesko znamenje, Gordije se zaputi u obli\u017enji grad mjesnom proroku. Na samom ulasku u mjesto sretne jednu mladu djevojku iz proro\u010dke porodice i ona mu protuma\u010di da je jato ptica koje ga prati predskazanje da \u0107e postati kralj. \u010cuv\u0161i to, siroti Gordije se s nevjericom vrati ku\u0107i.<\/p>\n
Poslije izvjesnog vremena u Frigiji su nastala te\u0161ka vremena. Izbio je bratoubila\u010dki rat, koji je prijetio samouni\u0161tenjem frigijskog naroda. Da bi se sprije\u010dio takav ishod, jedno proro\u010di\u0161te savjetovalo je Frigijcima da uspostave kraljevinu i da za kralja proglase \u010dovjeka koga prvog sretnu da na kolima ide prema Zevsovom hramu.<\/p>\n
Frigijci, u svojoj nevolji, poslu\u0161aju proro\u010di\u0161te i iza\u0111u pred Zevsov hram o\u010dekuju\u0107i prvog do\u0161ljaka na kolima. Desilo se, kako je i predskazano, da je to upravo bio Gordije, koga odmah sa slavljem do\u010deka\u0161e i ustoli\u010di\u0161e za kralja Frigije.<\/p>\n
Gordije je postao dobar vladar: smirio je zemlju, umno\u017eio njeno bogatstvo, osnovao frigijsku dinastiju i podigao veliki i rasko\u0161an grad Gordion. A njegova kola, sa rudom na kojoj je jaram bio tako \u010dvrsto privezan da taj \u010dvor niko nije mogao razvezati, stajala su na po\u010dasnom mjestu u Apolonovom hramu.<\/p>\n
Po tom nerazmrsivom \u010dvoru, koji je zavezao Gordije, nastao je i ustaljeni izraz Gordijev \u010dvor, sa zna\u010denjem: “ne\u0161to veoma zamr\u0161eno; nesavladiva te\u0161ko\u0107a, nerje\u0161iv problem; te\u017eak, nere\u0161iv zadatak\u201d i sl.<\/p>\n
Druga legenda, ili, moglo bi se re\u0107i, nastavak one prve, govori o Gordijevom \u010dvoru i Aleksandru Velikom Makedonskom (356\u2013323. pre n. e.), najve\u0107em vojskovo\u0111i starog vijeka i jednom od najslavnijih ratnika svih vremena.<\/p>\n
Sin Filipa II i Aristotelov u\u010denik, kralj Aleksandar Veliki pokorio je i objedinio cijelu Gr\u010dku, a zatim krenuo u dalja osvajanja. Prije njegovog dolaska u Frigiju bilo je prore\u010deno da \u0107e onaj ko razmrsi Gordijev \u010dvor zavladati cijelom Azijom. I ta je \u010dast i slava pripala upravo njemu, Aleksandru Velikom.<\/p>\n
Stigav\u0161i u Gordion, Aleksandar je razgledao Apolonov hram.<\/p>\n
Kad je vidio nerazmrsivi uzao na posve\u0107enim Gordijevim kolima, latio se ma\u010da i jednim udarcem presjekao \u010duveni Gordijev \u010dvor. Tako je, po legendi, otvorio sebi put u \u0161iroka prostranstva Azije. Prvo je pokorio Malu Aziju, a zatim je osvajao, jednu za drugom, do tada mo\u0107ne dr\u017eave: Siriju, Egipat i Persiju, stigav\u0161i \u010dak do daleke rijeke Ind.<\/p>\n
Umro je u Vavilonu. Iza njega je, pored velike ratni\u010dke slave, ostao i izraz presje\u0107i Gordijev \u010dvor, \u0161to zna\u010di: “jednim potezom rije\u0161iti zapleten, te\u017eak problem”, “silom ili na najneposredniji na\u010din rije\u0161iti neko te\u0161ko pitanje” i sl.<\/p>\n
Takvi potezi, me\u0111utim, nisu uvijek i najbolji. Zato pisac August \u0160enoa u jednom svom djelu savjetuje: “\u2026 taj Gordijski \u010dvor ne valja rasje\u0107i, ve\u0107 fino i vje\u0161to razuzlati.\u201d (Izvor: Zanimljivosti dana)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Za Gordijev \u010dvor ve\u0107ina nas je \u010dula, a to zna\u010denje je vezano za neku jako \u201czamr\u0161enu situaciju\u201d iz kojeg neke osobe ili okolnosti ne mogu da iza\u0111u.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340686,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-340683","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340683"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340683\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340685,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340683\/revisions\/340685"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340686"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}