Poni\u0107i u gradu Vita i \u017divka Nikoli\u0107a samo po sebi nosi iskonski osje\u0107aj za rodoljublje i lokal\u00a0 patriotizam koji se neprimjetno uvuku pod ko\u017eu. Jo\u0161 od djetinjstva, a kasnije i u gimnazijskim\u00a0 danima, taj osje\u0107aj je samo pravio gradaciju koja je i danas prisutna.<\/p>\n
Okovana ledom i snijegom na sjeveru, a ljubljena talasima Jadranskog mora na jugu, ovo na\u0161e\u00a0 malo par\u010de zemlje mo\u017ee da parira naj\u017eivopisnijim razglednicama svijeta. Priroda je bila\u00a0 dare\u017eljiva, pa bi se tako danima moglo pisati o gorostasnom Durmitoru, neukrotivim\u00a0 Prokletijama, ponosnom Lov\u0107enu i prkosnoj nevjesti Jadrana, Boki. Divlja ljepota ostavlja bez\u00a0 daha svakog ko je barem jednom posjeti i uvijek sa \u017eeljom da se vrati ponovo.<\/p>\n
Ovih ne\u0161to manje od \u010detrnaest hiljada kilometara kvadratnih dom je za najrazli\u010ditije vjere, nacije,\u00a0 uvjerenja i porijekla koji zajedno \u010dine skladnu harmoniju.<\/p>\n
Nedovoljno pru\u017eena podr\u0161ka dr\u017eave univerzitetima, turizmu, poljoprivredi i nekim granama\u00a0 industrije dovela je do toga da sve vi\u0161e ljudi ipak odlazi dalje tragaju\u0107i za ne\u010dim boljim.<\/p>\n
Zdravstvo u Crnoj Gori ide iz krajnosti u krajnost svih mogu\u0107ih sfera, pa je zato uvijek\u00a0 primamljivija opcija odlaska u inostranstvo. Pored svih humanih ljudi koji Hipokratovom\u00a0 zakletvom \u010dasno brane svoj poziv, uvijek se nekako glasnije \u010duje o onim drugim, suprotnim.\u00a0 Bombonjere, fla\u0161e pi\u0107a, koverte novca, surova su realnost koja je zastupljena, kako ovdje, tako i\u00a0 u zemljama okru\u017eenja. Stari narodni \u201cobi\u010daji\u201d gdje je \u201csramota ne \u010dastiti\u201d doktora kad porodi\u00a0 \u017eenu, kad obavi rutinsku operaciju ili neki specijalisti\u010dki pregled su i dalje neiskorijenjeni. Dugi\u00a0 redovi u domovima zdravlja i dr\u017eavnim bolnicama su svakodnevica koja se ne mijenja ve\u0107\u00a0 godinama. Zakazati skener ili operaciju u najve\u0107em klini\u010dkom centru postaje misaona imenica.\u00a0 Onda \u010dovjek kojem gori tlo pod nogama odlazi kod istog tog doktora u njegovu privatnu\u00a0 ordinaciju za velike sume novca. Bolestan je. Hitno mu je. \u017divot je u pitanju. A \u0161ta \u0107emo sa onim\u00a0 drugim \u010dovjekom koji ne mo\u017ee to sebi da priu\u0161ti? Ko \u0107e njega lije\u010diti? Ostaje na milost i nemilost\u00a0 vremenu zbog sistema koji je zakazao.<\/p>\n
Studiram medicinu u drugoj dr\u017eavi i plan je da se vratim ku\u0107i po zavr\u0161etku usavr\u0161avanja.\u00a0 Podrazmijevani stav ve\u0107ine je uplatiti kurs njema\u010dkog ili nekog drugog stranog jezika i tr\u010dati\u00a0 koliko te noge nose. Po akademskom zvanju \u0107u mo\u017eda biti doktor, ali li\u010dno, vi\u0161e volim rije\u010d\u00a0 ljekar.<\/p>\n
Svijesna svoje subjektivnosti, pored ogromnih svota novca koje roditelji ula\u017eu u moje \u0161kolovanje\u00a0 i nekad daju i poslednje iz nov\u010danika da bih ja zavr\u0161ila fakultet daleko od svog doma, ja \u017eelim da\u00a0 se vratim. Nesebi\u010dno davanje sebe u bilo kom trenutku dana i no\u0107i da bih lije\u010dila, da bih pomogla\u00a0 nekom da ga manje boli je moj glavni pokreta\u010d.<\/p>\n
Nov\u010dane i druge vrste \u201cpoklona\u201d za to \u0161to bih radila svoj posao, najhumaniji na planeti, smatram\u00a0 uvredom. \u017delja mi je da bar svojim malim doprinosom omogu\u0107im obi\u010dnom \u010dovjeku sigurno\u00a0 uto\u010di\u0161te u prostorijama dr\u017eavne bolnice. Da lije\u010dim nekog Miroslava, Jovanku i njihovu djecu, a\u00a0 ne D\u017eona i njegovu porodicu, u ure\u0111enijim dr\u017eavama svijeta. Biram borbu za bolje sjutra svog\u00a0 kom\u0161ije, svog sugra\u0111anina i svog zemljaka naspram bezbri\u017enog i jednoli\u010dnog, bolje regulisanog\u00a0 \u017eivota i vi\u0161eg standarda negdje drugdje.<\/p>\n
Kad iscrpim \u0161to vi\u0161e znanja i vje\u0161tine koje mogu dobiti van granica Crne Gore, svila bih svoje\u00a0 gnijezdo ba\u0161 tu. Blizu svojih prijatelja koji dijele moje mi\u0161ljenje ostanka u svojim profesionalnim\u00a0 vodama, ali i roditelja koji su me podr\u017eali od samog po\u010detka. Dugujem to njima, ali dugujem i\u00a0 onom drugom \u010dovjeku koji nema za pregled na privatnoj klinici.<\/p>\n
Za nekog mo\u017eda zvu\u010di kli\u0161e, ali \u201cbudi promjena koju \u017eeli\u0161 da vidi\u0161 u svijetu\u201d je prioritetna na\u00a0 listi mojih moralnih na\u010dela. Zato otka\u017eite tu kartu za Njema\u010dku, Skandinaviju ili neku\u00a0 prekookeansku zemlju, jer ja ostajem.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena<\/em>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ana PLAV\u0160I\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340310,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340673","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340673","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340673"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340673\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340674,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340673\/revisions\/340674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340310"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340673"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340673"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340673"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}