U svojim dvadesetim godinama dijete ne mo\u017ee znati koja je svrha njegovog \u017eivota. Kojom stranom treba da krene i koji put da odabere. Pa opet se to od njega o\u010dekuje.<\/p>\n
Kao gurnuti u neki duboki ambis, postajemo osobe \u010dije rije\u010di imaju posebnu te\u017einu i \u010diji su postupci uvijek pod lupom. Postajemo osobe koje treba da urade “ne\u0161to” od svog \u017eivota ili na\u0161 \u017eivot nema svrhu. To prerasta u svakodnevicu mladih, pritisak okoline postaje nepodno\u0161ljiv, i u potrazi za svrhom pronalazi se re\u0161enje. Odlazak iz dr\u017eave koja nam nije ni\u0161ta dala. Dr\u017eava u kojoj diploma ne zna\u010di ni\u0161ta, u kojoj \u010dlanstvo partije ozna\u010dava poziciju, a ako nisi za “na\u0161e” nisi ni za sebe. Kad se sabere nedostatak dr\u017eave, empatije, volje i nade ostaje nam samo pitanje za\u0161to ostati? Za\u0161to ne oti\u0107i par hiljada kilometara dalje, ako nas ve\u0107 \u010dekaju bolje plate, bolji uslovi, bolji \u017eivot? Ako ni\u0161ta, barem za 20-30 godina kada odlu\u010dimo da se vratimo u dr\u017eavu iz koje smo pobjegli, postoja\u0107e neko ko \u0107e da se divi svemu \u0161to smo postigli. To je bilo moje mi\u0161ljenje, i po statistikama svake godine, mi\u0161ljenje dobrog dijela mladih ljudi. Ali zar je za pohvalu pobje\u0107i? Kao da odlazimo sa mjesta zlo\u010dina a znamo da je zlo\u010din po\u010dinjen. I to nije zlo\u010din samo nad nama, nad jednom generacijom, ve\u0107 mnogo pro\u0161lih i jo\u0161 vi\u0161e budu\u0107ih.<\/p>\n
Te\u0161ko je ostati u ovakvim uslovima i jo\u0161 te\u017ee se izdignuti u njima. Ali ako svi pobjegnemo i obrnemo glavu, ko \u0107e ostati? Ho\u0107 li iko ostati, u stvari?<\/p>\n
Zar smo svi osudjeni\u00a0 na roditeljske suze dok ne znaju kada \u0107e opet vidjeti svoje dijete, i na nova jutra u nepoznatim gradovima nepoznatih dr\u017eava? Zar mo\u017ee jedna domovina odustati od svojih mladih ljudi, od nade za bolje sjutra? Ne mo\u017ee. I ne smije. Ne smije nas opet iznevjeriti i zapostaviti. Mi sebe ne smijemo iznevjeriti. Jer ovo je borba u kojoj vrijedi istrajati, za neko ve\u0107e dobro.<\/p>\n
Iako jo\u0161 nisam prona\u0161la svrhu, prona\u0161la sam put. I jedini put kojim vrijedi i\u0107i je put promjene, jer pognuti glavu i slijepo pratiti stado nikad nije bilo ispravno.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena<\/em>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ines CIRIKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340405,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340671","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340671","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340671"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340671\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340672,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340671\/revisions\/340672"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340405"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340671"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340671"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340671"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}