Oduvijek sam imala mi\u0161ljenje da svako \u017eeli da ostavi neki trag \u2013 svojim mi\u0161ljenjem, dostignu\u0107ima, uspjesima, a negdje je ustaljeno da se to gleda kroz profesionalni napredak. Mladi ljudi su po prirodi \u017eeljni promjena, koje se ogledaju u jednoj avionskoj karti za “\u0161to dalje odavde” \u2013 po\u010detak nekog novog, druga\u010dijeg \u017eivota, kruna samostalnosti i svijetla budu\u0107nost.<\/p>\n
Odmalena se ra\u0111aju \u017eelje poput “Kada porastem, idem u inostranstvo”, “Ovdje nema uspjeha”, “Tamo preko su bolje plate”, “Ovdje nema uslova za usavr\u0161avanje”, a sve to biva potkrijepljeno \u010dinjenicom da je Crna Gora mala dr\u017eava u razvoju. Mo\u017eda se to ogleda i u onoj \u010duvenoj re\u010denici da sve \u0161to je ‘tu\u0111e’ je nama uvijek bolje i pripisujemo mu mnogo druga\u010dije osobine od onoga \u0161to nam pripada. Sve ovo me je podsjetilo na jednu situaciju kojoj sam prisustvovala. Na fakultetu smo jedne prilike imali prezentaciju univerziteta u inostranstvu (ne sje\u0107am se o kojoj se zemlji radilo, ali ‘inostranstvo’ je dovoljan pojam) sa jednim naizgled nestvarnim programom za sve mlade ljude koji su \u017eeljni odlaska iz Crne Gore. Bilo je predvi\u0111eno da se tamo studenti usavr\u0161avaju, da bi se vratili u svoju mati\u010dnu zemlju i dali doprinos novoste\u010denim znanjem. Sje\u0107am se da mi je takva zamisao bila veoma \u010dudna, uz razmi\u0161ljanje: “\u0160to bi neko i\u0161ao u inostranstvo da bi se vratio u na\u0161u malu dr\u017eavu?”, ali je sve to prekinula jedna od prisutnih studentkinja koja je pitala: “A da li postoji mogu\u0107nost da se ostane u inostranstvu?”. Mogu da pretpostavim koliko je osoba pomislilo istu tu re\u010denicu, nego je samo nisu izgovorili naglas.<\/p>\n
Ovo je samo jedna od situacija koja vje\u0161to oslikava koliko su mladi ljudi \u017eeljni inostranstva, a jo\u0161 vi\u0161e iznena\u0111uje \u010dinjenica da su i nakon zavr\u0161enih studija spremni ostati u tim zemljama. Sa jedne strane ih ne mo\u017eemo kriviti, svako ima pravo na svoj izbor i kreiranje budu\u0107nosti. Me\u0111utim, sa druge strane, postavlja se pitanje koliko onda zapravo talentovanih i inovativnih ljudi ostaje u na\u0161oj zemlji?<\/p>\n
Niko ne mo\u017ee osporiti \u017eelju da se oprobamo u ne\u010dem novom, pa \u010dak ni evidentnu veli\u010dinu i razvijenost odre\u0111enih zemalja u inostranstvu. Ali, nekad se zapitam zbog \u010dega toliko mladih ima \u017eelju \u0161to prije da napusti svoju zemlju? Onih koji ostaju u njoj je sve manje, a situacija bi mogla biti druga\u010dija. Ispri\u010dana situacija od maloprije pokazuje samo jedan djeli\u0107 koliko je va\u017eno da imamo obrazovane mlade ljude koji \u0107e se kad-tad vratiti u zemlju da bi na bilo koji na\u010din dali doprinos, i \u0161to je najva\u017enije \u2013 da bi ostali u njoj. Mada, iako je privremeni boravak u inostranstvu, i tada se pla\u0107a ta ‘\u010duvena karta’ koja po mi\u0161ljenju mnogih donosi bolje iskustvo i profesionalno usavr\u0161avanje.<\/p>\n
Kada prave planove u svojoj glavi, mladi obi\u010dno imaju veoma malo, ili gotovo nijedan argument za ostajanje u svojoj zemlji. Jedno je sigurno \u2013 sistem bi bio mnogo bolji ukoliko bismo imali vi\u0161e talentovanih i kreativnih ljudi, koji bi svoje sposobnosti koristili kako bi pomogli i mijenjali stvari u dru\u0161tvu u kojem \u017eive. Naravno, uz sve to stoji i \u010dinjenica da bi trebalo dati vi\u0161e prostora mladim ljudima kada je rije\u010d o njihovom u\u010destvovanju u tom istom dru\u0161tvu.<\/p>\n
Kada sam upisivala fakultet, polovina dru\u0161tva iz srednje \u0161kole je ve\u0107 uveliko bila u planovima o odlascima na univerzitete u drugim dr\u017eavama. U jednom trenutku sam se osjetila kao da zaostajem, jer sam odlu\u010dila da svoje \u0161kolovanje nastavim ovdje. Ali, vremenom sam shvatila da to ne treba da predstavlja prepreku. Odlu\u010dila sam da \u017eelim da se usavr\u0161avam svaki put kada mi se uka\u017ee prilika \u2013 preko razli\u010ditih obuka, kurseva i radionica, \u0161to stranih \u0161to onih na na\u0161em jeziku. Na kraju krajeva, stoji to da je na\u0161em dru\u0161tvu potrebna promjena, a ta promjena se ne mo\u017ee desiti ako je nema ko napraviti. Jer mladi su potrebni svojoj dr\u017eavi. Uz trud, rad i \u017eelju za promjenom, mladi bi mogli stvoriti dr\u017eavu u kojoj se radije ostaje, nego ide “glavom bez obzira”.<\/p>\n
Pomalo kli\u0161e izjava koju smo oduvijek slu\u0161ali jeste da ‘Na mladima svijet ostaje’. Mo\u017eda su mladi i te kako zapamtili ovu re\u010denicu, sa velikim akcentom na rije\u010d svijet. Pomalo je tu\u017eno koliko imamo slu\u010dajeva uspje\u0161nih ljudi koji su iz Crne Gore, a koji se danas nalaze van nje. Ipak, realnost je da nam taj svijet i nije toliko bitan koliko \u017eelja koju imamo za inovativno\u0161\u0107u i uspjehom. Gdje god da odemo, mi \u0107emo i dalje imati iste korijene i navike. Za\u0161to onda ne dati \u0161ansu zemlji u kojoj smo proveli najve\u0107i dio na\u0161eg \u017eivota?<\/p>\n
Kada kao mladi shvatimo zna\u010daj na\u0161eg doprinosa u mati\u010dnoj zemlji, mo\u017eda \u0107emo jednog dana \u010duti rije\u010di budu\u0107eg nesu\u0111enog studenta u inostranstvu koji iznenada mijenja mi\u0161ljenje i govori “Otka\u017eite kartu, ostajem”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: An\u0111ela A\u0160ANIN<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340434,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340669","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340669","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340669"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340669\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340670,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340669\/revisions\/340670"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340434"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340669"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340669"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340669"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}