Lund, \u0160vedska<\/p>\n
\u201cPo\u0161tovani gospodine Vukanovi\u0107u,<\/p>\n
Nadamo se da ste Vi i Va\u0161a porodica zdravi i na okupu. Duboko pogo\u0111eni situacijom koja se odvija \u0161irom svijeta, ovim putem Vam iskazujemo saosje\u0107anje. Mo\u017eda ne uskoro, ali vjerujemo kako \u0107e osvanuti jutro koje za sobom ne\u0107e nositi ostatke nemira i katastrofe koje su danas prisutne.<\/p>\n
Sveu\u010dili\u0161te Lund je du\u017ee vrijeme prou\u010davalo Va\u0161e radove i moramo priznati da smo odu\u0161evljeni Va\u0161im umije\u0107em. Ovdje veoma uva\u017eavamo znanje poput Va\u0161eg. Stoga, nadamo se da \u0107ete se odazvati na\u0161oj predvidivoj ponudi, a mi \u0107emo Vas do\u010dekati ra\u0161irenih ruku. Smatramo kako znanje i vje\u0161tine koje posjedujete trebaju biti preno\u0161ene i na druge koji su voljni u\u010diti.<\/p>\n
Pru\u017eili bismo Vam sigurno prebivali\u0161te, kao i mjesto na sveu\u010dili\u0161tu gdje bi narod sa svih krajeva svijeta dolazio da pokupi Va\u0161 nauk. Karte za put su spremne, a mi Vas pozdravljamo u nadi da \u0107emo se solidarisati na obostrano zadovoljstvo.\u201d<\/p>\n
Prof. Johan Berg<\/p>\n
Sveu\u010dili\u0161te Lund<\/p>\n
Draga\u0161 je le\u017eao na starom i iskrivljenom krevetu, licem okrenut ka jastuku, poku\u0161avaju\u0107i da zaspi. Katkad bi se okrenuo na drugu stranu, ubje\u0111uju\u0107i sebe kako je neudoban krevet razlog njegove nesanice. Pismo koje je stiglo ranije tog dana jo\u0161 uvijek je le\u017ealo neotvoreno na stolu, a preko njega je bila ba\u010dena nekakva krpa. Vjerovatno je Draga\u0161 na taj na\u010din poku\u0161ao da od sebe sakrije ono \u0161to ga mu\u010di, mislio je kako njegovi nemiri nestaju onda kada nijesu u vidokrugu. Me\u0111utim, oni tada samo prelaze duboko u ljudsku svijest gdje se, onako krupni i nemilosrdni, koprcaju i trzaju, ne bi li stavili sebe na prvo mjesto, pokopavaju\u0107i za sobom svaku drugu misao. Vo\u0161tanica na stolu u \u0107o\u0161ku sobe je treperila zbog laganog povjetarca koji je ulazio kroz poluotvoren prozor i pukotine na zidu. Draga\u0161 je ustao sa namjerom da je ugasi, ponovo la\u017eu\u0107i sebe kako \u0107e mu to mo\u017eda pomo\u0107i da utone u san. Oslonio se rukom na sto i pogledao oko sebe, kao da po prvi put vidi sobu u kojoj spava od ro\u0111enja. To je bila mala soba u lo\u0161e ozidanoj ku\u0107i od kamena u kojoj je i njegov otac za \u017eivota boravio, a sagradio ju je Draga\u0161ev kur\u0111el, s tim da je mnogo puta bila dora\u0111ivana. Vrata napravljena od starih, nepravilno nare\u0111anih dasaka, nijesu nikada mogla u potpunosti da se otvore, zato \u0161to je iza njih stajao drveni kredenac koji je slu\u017eio za odlaganje odje\u0107e i crevlja. U lijevom \u0107o\u0161ku sobe se nalazio krevet, a u desnom je bio radni sto. Kao i ve\u0107ina ku\u0107a u to vrijeme, ova je, tako\u0111e, imala izbu umjesto podruma, pa se u Draga\u0161evoj sobi mogao osjetiti vonj ovaca i koza koje su tamo boravile.<\/p>\n
Iako nije nau\u010dio na bolje, ovog puta je Draga\u0161 bio ogor\u010den svime \u0161to ga okru\u017euje vi\u0161e nego obi\u010dno. Dohvatio je zar\u0111alu, izgrebanu tabakeru iz ladice i iz nje izvadio prethodno lo\u0161e smotanu cigaretu. Povukao je jak dim, pa ga izbacio kroz nos i na kraju je otvorio pismo. Ve\u0107 je po samoj pole\u0111ini koverte naslutio \u0161ta \u0107e u njemu biti navedeno i unaprijed je znao svoj odgovor, ali je odlu\u010dio da ga ipak pro\u010dita, ne bi li se osje\u0107ao manjim kolebljivcem. Neurednim, prljavim noktima je zgrebao vo\u0161tani pe\u010dat sa koverte. \u010citaju\u0107i pismo, pravio je grimase, gr\u010dio se i zami\u0161ljao kako je izgledao \u010dovjek koji ga je napisao. U nekim trenucima bi ne\u0161to promumlao ili sarkasti\u010dno naglas pro\u010ditao dio pisma. Nakon \u0161to je zavr\u0161io sa \u010ditanjem, ustao je sa stolice i ugasio cigaretu. Uhvatio je par krugova po sobi, mrmljao je ne\u0161to, pa je ponovo legao na krevet.<\/p>\n
\u201cBogobitni\u010de!\u201d \u0161aptao je sebi u bradu. \u201cProkletog li vremena, a jo\u0161 prokletijeg \u010deljadeta!\u201d<\/p>\n
Naslonio je glavu na jastuk, grizao je unutra\u0161nju stranu obraza i nervozno je provla\u010dio prste kroz kosu.<\/p>\n
\u201cUrlaj, Draga\u0161e! Stenji, ali se povijaj! Zainati\u0161 li se, slomi\u0107e\u0161 se!<\/p>\n
Zamislio je, na momenat, inostranstvo. Zamislio je velik grad, mno\u0161tvo ljudi i mir. Vidio je sebe, na trenutak, tamo me\u0111u njima. Potom se sjetio d\u017eade kojom je sa ocem i\u0161ao, \u010duvaju\u0107i stoku. Sjetio se svojih \u017eelja i ma\u0161tanja dok je jo\u0161 bio dijete. Shvatio je da su snovi uvijek isti, nevezani su za godine koje punimo. O\u010dekivanja su ono \u0161to se mijenja. Tiho je opsovao svoj \u017eivot, opsovao je bijedu i rat.<\/p>\n
\u201cNeka do\u0111avola ide i nauk i znanje! Od bure nikakve vajde nema.\u201d<\/p>\n
O\u010di su mu vla\u017eile, ali uvijek kada bi dospio u takvu situaciju, pomislio bi kako ga otac odnekud posmatra i osu\u0111uje. Tako da je i ovog puta svoj ponos postavio kao \u010deli\u010dni zid izme\u0111u emocija koje su krkljale u njemu i spolja\u0161njosti. Pogledao je jo\u0161 jednom u tu otmenu, sivu kovertu, ustao je sa kreveta i ponovo joj pri\u0161ao. Rukama je dodirivao glatku povr\u0161inu tog papira, kao da je poku\u0161avao fizi\u010dki da osjeti slova ispisana na njemu. Divio se savr\u0161enom rukopisu. Zami\u0161ljao je Lund kao jednako savr\u0161en, besprijekoran i op\u010dinjavaju\u0107 grad. Naposletku je iz fioke izvadio par\u010de neke stare hartije svijetlo \u017eute boje, kao i njegovo omiljeno pero za pisanje.<\/p>\n
Ovu pri\u010du sam nekoliko puta \u010dula od dede, \u010desto je pri\u010dao o prijatelju koji je odbio priliku za \u201csavr\u0161enu\u201d budu\u0107nost zbog porodice i rodoljublja. Kada sam vidjela Va\u0161 konkurs na Instagramu, pomislila sam da bi bilo zanimljivo dodati detalje u tu pri\u010du uz koju sam odrasla.\u00a0 Naravno, ve\u0107ina detalja, kao I imena likova su samo plod moje ma\u0161te.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Andrea VUKANOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340666","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340666","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340666"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340666\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340668,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340666\/revisions\/340668"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340666"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340666"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340666"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}