Ljudi se dijele na kukavice i heroje. Razlika me\u0111u njima je apsolutna. Kako istinski da vole nikad ne\u0107e nau\u010diti kukavice \u2013 to znaju raditi samo heroji. Herojstvo nije oti\u0107i u neku daleku zemlju u potrazi za boljom budu\u0107no\u0161\u0107u, ve\u0107 prona\u0107i sebe u svojoj domovini punoj ljepota i neprocvjetalih kadifa \u017eivotnih prilika. Herojski nije kad napusti\u0161 svoje roditelje nemo\u0107ne, kad napusti\u0161 ljubimca zbog njegove starosti ili dr\u017eavu i budu\u0107a pokoljenja zbog svog materijalnog statusa.<\/p>\n
Nazvah aerodrom u srcu svom i rekoh im da otkazujem kartu za \u201ebolji\u201c \u017eivot u inostranstvu. Javila mi se neka pri\u010dljiva gospo\u0111a iz moje podvijesti na nekom stranom jeziku koji samo moje srce razumije i rekla da mo\u017ee, ali me upita za\u0161to \u017eelim da otka\u017eem unaprijed pla\u0107enu kartu tu\u0111ih \u017eelja. Rekoh joj, dragi moji \u010ditaoci, sve ono \u0161to \u0107ete vi pro\u010ditati kroz nekoliko sljede\u0107ih paragrafa.<\/p>\n
Svake godine je sve ve\u0107i broj mladih ljudi koji napu\u0161taju svoju domovinu, svoju Crnu Goru, a Crna Gora nikad nikog nije napustila. Nikad nikog nije ostavila da trune. Ti mladi danas tra\u017ee neki svoj beskrajni plavi krug i u njemu zvijezdu, ali je skoro nikad ne prona\u0111u, jer taj krug je u njihovim mislima i njihovom srcu, a ne u nekoj drugoj, i kako oni misle, industrijski razvijenijoj dr\u017eavi. Dok se crnogorska zastava vijori na vjetru postojanja crnogorske dr\u017eave, neki Crnu Goru nose samo u koferu. Po koje par\u010de njegu\u0161ke pr\u0161uti koje im je majka kupila na pijaci od jedne starice koja se tresla na hladno\u0107i prodavaju\u0107i namirnice iz svoje su\u0161nice na tro\u0161njavom i \u010da\u0111avom tavanu, kako bi obezbijedila svojoj unuci po koji slatki\u0161 jer u \u0161koli ima sve petice, jedan par vunenih \u010darapa koje im je kom\u0161inica za Bo\u017ei\u0107 kao poklon isplela s ljubavlju i \u017eeljom da ne prehlade tokom hladnih januarskih dana, malo kobasice samljevene na starocrnogorski na\u010din uz dosta jakih za\u010dina, posteljinu koja se izlizala od spavanja na njoj i dosta stvari svjetske mode da prikriju tamo svoje istinsko porijeklo – prikriju svoje dugo crnogorsko korijenje i potkresane grane domovine.<\/p>\n
Kao srednjo\u0161kolac \u010desto sam pomi\u0161ljao o napu\u0161tanju Crne Gore i \u017eivotu u inostranstvu kao najboljoj mogu\u0107oj odluci. Prevario sam se. Najljep\u0161e je kada zna\u0161 gdje pripada\u0161. Da sam oti\u0161ao iz Crne Gore, ne bih pripadao nigdje. Ne bih nigdje prona\u0161ao svoje mjesto. Ovi koji odu iz Crne Gore treba prvenstveno da znaju da im je upravo ona dala planinske izvore vode za njihovu svjetsku \u017ee\u0111, krtolu krompira iz ispucale zemlje za njihovu svjetsku glad, topli dom na kr\u0161ovitoj podlozi za njihove svjetske ambicije i maj\u010dinski zagrljaj postojanja za njihove usamljene du\u0161e. Crna Goro, opra\u0161ta\u0161 li im \u0161to su te napustili?<\/p>\n
Ova gospo\u0111a iz podsvijesti me upita: \u201eZa\u0161to sam konkretno odlu\u010dio ostati u Crnoj Gori umjesto da po\u0111em i \u017eivim u inostranstvo kao ve\u0107ina mojih vr\u0161njaka?\u201c. Zbog toga \u0161to ovo crnogorsko sjeme sa zametnutom klicom u Crnoj Gori, treba tu i plodom da po\u010diva, te stoga \u0107u slobodno citirati Petra II Petrovi\u0107a Njego\u0161a i re\u0107i: \u201eTamo gdje je sjeme klicu zametnulo, onde neke i plodom po\u010diva.\u201c Bio sam ja jednom u Njema\u010dkoj, ali Njema\u010dka nema ono \u0161to Crna Gora ima. Nema nikakve bakice ispred drvene ku\u017eine gdje ljeti pe\u010de \u0107ufte za unu\u010di\u0107e da te pozove na \u010dasu hladne izvorske vode tokom vrelog julskog dana, nema neke visoke bukve da nakon napornog dana branja borovnica sjedne\u0161 u hlad, u toj tolikoj Njema\u010dkoj nema mjesta koje mo\u017ee\u0161 nazvati svojim. Tamo ni\u0161ta nije tvoje. \u010cak, ni tvoje ime vi\u0161e nije tvoje. Akcentova\u0107e \u0107e ga pogre\u0161no. Tvoje divno ime posta\u0107e predmet smijeha. \u0110edovi su mi prolili znoj i krv na crnogorskom tlu, zar treba da gazim tuda i ka\u017eem: ova dr\u017eava mi ni\u0161ta nije dala, ova dr\u017eava nije za mene, ova dr\u017eava je najgora dr\u017eava na svijetu, ova dr\u017eava nije moja domovina? Crna Gora je kolevijevka antifa\u0161izma na Balkanu. Ne napu\u0161tam je zato \u0161to smo bili najsiroma\u0161nija od svih zemalja biv\u0161e SFRJ, a pokazali najbogatije primjere \u010dojstva i juna\u0161tva. Pitate se kako to? Sami Marko Miljanov je kroz svoje anegdote pokazao kako Crnogorci brane druge od sebe vi\u0161e li nego sebe od drugih.<\/p>\n
Oj, svijetla majska zoro, majko na\u0161a Crna Gora, oprosti nam na na\u0161im nepromi\u0161ljenim odlukama. Oprosti nam \u0161to ne znamo da te volimo, ne znamo da te cijenimo, ne znamo da tvoju ljubav zavrijednimo. Oprosti im \u0161to te ne vole, majko. Oprosti nam svima! Mada, ja znam da \u0107e\u0161 nam ti sve oprostiti. Majka si. Brine\u0161 o svojoj djeci i voli\u0161 ih beskrajno, pa kakva god ona bila.<\/p>\n
Vjerovali mi ili ne, svako brdo, jezero, planina, rijeka i osoba na crnogorskoj teritoriji imaju neku svoju pri\u010du i imaju svoj glas. Mo\u017eda nijesam napustio Crnu Goru jer mi je Stanjevo brdo reklo da Crnoj Gori trebaju mladi poput mene i da \u0107e na tom brdu porasti jo\u0161 veliki broj visokih stabala tre\u0161anja s preukusnim plodovima boje crvenog korala, te bi bila \u0161teta da se ne osladim istim. Mo\u017eda jer mi je Zminje jezero pokazalo u snu sve svoje biodiverzitetske ljepote koje jo\u0161 nijesam vidio i jer sam sanjao da mi je upravo tu neki plavi leptir rekao da njegov \u017eivot traje samo dvadeset \u010detiri \u010dasa i da mu je \u017eao \u0161to nema vi\u0161e vremena da se divi Crnoj Gori. \u0160ta ako sam ja gusjenica koja tek treba da postane leptir? Mo\u017eda ostajem ovdje jer sam jednog dana gledao Komove i sjetio se djetinjstva i bakine pri\u010de kako se narand\u017easta boja njenih breskvi vidjela s Komova \u010detrdesetih godina kad je pobjegla u jednu pe\u0107inu sa svojom djecom zbog ratnog stanja u dr\u017eavi. Mo\u017eda ostajem zbog toga \u0161to Lim stalno te\u010de, ali uvijek izvire iz Plavskog jezera. Mo\u017eda ostajem i jer moj \u017eivot stalno te\u010de, ali izvori\u0161te je jedno. Crna Gora. Mo\u017eda jer u Crnoj Gori postoji toliko osoba kojima je potrebna pomo\u0107, a na meni je kao pravom gra\u0111aninu svoje dr\u017eave da im pomognem i ostanem ovdje – ostanem ovdje kako bih dru\u0161tvo mijenjao nabolje ili bio na putu mijenjanja, jer promijeniti ne\u0161to u potpunosti je nemogu\u0107e, ali biti na putu ka temeljnoj promjeni je uvijek mogu\u0107e.<\/p>\n
Gospo\u0111a iz podsvijesti samo citira Seksta Propercija i re\u010de: \u201e\u0160to da lijepa o onome ka\u017eem kome je njegova domovina mala.\u201c Nakon tog njenog citiranja, probudih se. Zagrlih mamu. Zagrlih tatu. Pojedoh tri priganice koje je baka spremila, malo njegu\u0161ke pr\u0161uti i obukoh vunene \u010darape kako ne bih prehladio. Pogledah u stranu i vidjeh sestru kako jede slatki\u0161e koje joj je baka kupila, jer ima sve petice u \u0161koli. Srce zaigra. Ostajem.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Marko VULEVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340661","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340661","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340661"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340661\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340662,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340661\/revisions\/340662"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340661"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340661"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340661"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}