Djetinjstvo provedeno u porodici sa tri sestre i jednim bratom koji su ve\u0107i dio \u017eivota daleko od\u00a0 ku\u0107e uvijek me tjeralo da se pitam “Za\u0161to?” \u0160ta je to tamo daleko toliko bolje da su morali da odu\u00a0 i da mi oduzmu momente u\u017eivanja i odrastanja sa njima? Jesu li vi\u0161e voljeni tamo? \u0160ta im pru\u017ea\u00a0 tudjina \u0161to im nije dao ovaj grad?<\/p>\n
Odrasla sam i shvatila sam-ono zbog \u010dega su daleko su prilike. Za bolji \u017eivot, napredovanje,\u00a0 ostvarivanje li\u010dnih i poslovnih ciljeva. Ne krivim ih, u godinama sam u kojima ih razumijem vi\u0161e\u00a0 nego ikad i imam kristalno jasno sliku ispred sebe. Patriotizam mi je u\u0161ao u vene tek postepeno, a\u00a0 nije uvijek bilo tako. Krivila sam nefunkcionalni sistem uvijek kada bih bila razo\u010darana \u0161to opet\u00a0 za Bo\u017ei\u0107 moje sestre i brat nisu mogli da dodju. Pa smo odrasli i svi moji prijatelji su oti\u0161li. Nije\u00a0 da ne tugujem zbog toga-ali takve (ne)prilike su mi ve\u0107 dobro poznate.<\/p>\n
Ne sje\u0107am se ta\u010dnog momenta kad sam odlu\u010dila da ipak ostajem u Crnoj Gori. Mo\u017eda je to bilo\u00a0 kad sam u svim evropskim gradovima tra\u017eila ne\u0161to \u010dega tamo nema? Ili je mo\u017eda to bilo onog ljeta\u00a0 2019. koje sam provela u Americi i brojala dane da se vratim ku\u0107i? Ne znam koji je klju\u010dni\u00a0 momenat bio, ali znam \u0161ta zna\u010di za mene.<\/p>\n
Svuda oko sebe \u010dujem “Mlada si, pametna, obrazovana, \u0161ta \u0107e\u0161 ovdje?” To je upravo ono zbog\u00a0 \u010dega sam odlu\u010dila da ostanem. Crna Gora je izrodila nebrojane li\u010dnosti vrijedne hvale, bez kojih\u00a0 crnogorska tradicija i istorija ne bi bile izvanredne koliko jesu. Moja domovina zaslu\u017euje izvrsne\u00a0 akademike, pametne mlade ljude i po\u0161tene gradjane. Perspektivna crnogorska omladinska politika\u00a0 pokazuje izuzetnu te\u017enju ka napretku, koja meni kao mladoj \u017eeni daje nadu. Ako ni\u0161ta drugo-ne\u0161to\u00a0 \u010dime ova zemlja mo\u017ee da se di\u010di jesu mladi. Pokazuju nevjerovatna dostignu\u0107a svakodnevno,\u00a0 liderske sposobnosti i daju nadu. Nadu da \u0107e svaki nemir, kriza i teret biti rije\u0161eni. Ponosna sam\u00a0 na sve \u0161to smo do sada postigli. Za neke mali napredak, za nas veliki. Za moje 22 godine mnogo\u00a0 se toga promijenilo. Prihvatili smo razli\u010ditosti, dobili ideje. Pro\u0161irili vidike. Mada uvijek ima\u00a0 mjesta za rast i razvoj, nije na odmet biti ponosan na napredak, kakvog god on inteziteta bio.\u00a0 Zahvalna sam \u0161to sam dobila priliku da se ba\u0161 ovdje rodim, da ovdje odrastam i gradim svoju\u00a0 budu\u0107nost. Da sebe zovem Crnogorkom. Tvrdi narod mekog srca.<\/p>\n
Ako me pitate za plan-njega nema. Ima \u017eelje, volje i te\u0161kog rada. Ima truda, suza, dobijenih i\u00a0 propu\u0161tenih prilika, ima sre\u0107nih i tu\u017enih dana. Ali nikad nema onih, koji ne tra\u017ee napredak i novu\u00a0 ideju. Takvih nema, jer nemaju priliku da se istaknu. Da napravi\u0161 promjenu, “samo” treba hrabrost.\u00a0 I malo je, i previ\u0161e je. Do \u010dovjeka je.<\/p>\n
Ne mo\u017eemo imati sve, ali mo\u017eemo raditi na svemu. Ne mo\u017eemo promijeniti ono \u0161to je van na\u0161eg\u00a0 dometa, ali mo\u017eemo ono \u0161to je u nama. Otka\u017eite kartu-ostajem, samo mi dajte priliku. Dajte kartu\u00a0 nekome ko ima druga\u010diji izbor, ja sam svoje birala. Ostajem, pa neka bude sve kako mora. Meni\u00a0 dovoljno, ja imam nadu i vjeru u bolje danas i sjutra.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Jelena KO\u010cANOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340405,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340657","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340657"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340657\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340658,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340657\/revisions\/340658"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340405"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}