Svako od nas tokom \u010ditavog \u017eivota traga za sre\u0107om i ispunjeno\u0161\u0107u koja je svojstvena svakom ponaosob. Ciljevi koje postavljamo, ideali kojima te\u017eimo, put koji tra\u017eimo i obasjavamo, su samo neki od elemenata te sre\u0107e koja je, naizgled, na na\u0161im prostorima, nedoku\u010diva i nedosti\u017ena. Za\u0161to je to tako? Za\u0161to ne te\u017eimo ka tome da dru\u0161tvo i dr\u017eava u kojoj se obrazujemo i stvaramo, bude jo\u0161 bolja, pravednija, humanija i ljep\u0161a zahvaljuju\u0107i nekom \u010dovjeku?<\/p>\n
Jo\u0161 od zavr\u0161etka srednje \u0161kole se susrije\u0107em sa dvije grupe deterministi\u010dkih mi\u0161ljenja mladih ljudi. Prva grupa \u017eivot i obrazovanje ovdje vidi kao ustaljeni obrazac ili \u0161ablon koji striktno treba, u stopu, pratiti. To je odabir fakulteta, sticanje diplome i pronalazak posla. Druga grupa ne odstupa i ne vidi dalje od gvozdenih, zar\u0111alih okvira da ovdje nikad ne mo\u017ee biti bolje. Jedno im je zajedni\u010dko, a to je da ne postoji energija, hrabrost i, ono \u0161to je najva\u017enije, inicijativa i \u017eelja za suprotnim stanjem. Inspiraciju i kompetentnost za izno\u0161enje ovakvih stavova i mi\u0161ljenja sam prona\u0161la u \u010dinjenici da sam i sama mislila tako odre\u0111eni period, te da sam i ja napustila mati\u010dnu zemlju dva puta (dodu\u0161e, uvijek sa pritajenim ciljem da se vratim).\u00a0 Tokom, a i poslije takvih iskustava, sam se osje\u0107ala kao da postoje neki nevidljivi okovi koji me dr\u017ee gdje god oti\u0161la i ste\u017eu da se vratim nazad. Malezija, dr\u017eava u jugoisto\u010dnoj Aziji, kao moje prvo iskustvo, poslu\u017eila je da oslabim te okove i prilagodim se potpuno druga\u010dijem na\u010dinu \u017eivota, narodu i kulturi. Po\u010dev\u0161i od diverziteta u svakom smislu, kulturolo\u0161kog \u0161oka, ljute i za\u010dinjene hrane, upoznavanja drugih religija, slu\u0161anja 3 jezika koja se prepli\u0107u na dnevnom nivou, moja svakodnevnica je postala u potpunosti druga\u010dija. Znala sam da \u0107e period u trajanju od 7 mjeseci koje sam provela tamo da bude na po\u010detku te\u017eak, a zatim i izazovan, \u0161to mi je davalo dodatnu motivaciju, osje\u0107aj euforije i nadu da \u0107u sve ideje koje sam tamo sakupila mo\u0107i da prenesem ovdje. Na kraju, postala sam osoba koja je privremeno \u2018\u2019isko\u010dila\u2019\u2019 iz ve\u0107 izgra\u0111enih balkanskih i evropskih okvira a vratila se me\u0111u iste, sa pro\u0161irenim vidicima, otvorenijim umom i na\u010dinom razmi\u0161ljanja, druga\u010dijim idealima i novim ciljevima. Svjesna, ali ne dovoljno, svog potencijala, sebe sam vidjela i do\u017eivljavala u budu\u0107nosti kao intelektualca i revolucionara promjena u dru\u0161tvu, a kako \u017eelim i da svi mladi ljudi sebe vide i zami\u0161ljaju. Ne kao nekog ko ne mo\u017ee uticati ni na \u0161ta, kao nekog \u010diji se glas ne \u010duje, ko misli da ne\u0107e biti dovoljno po\u0161tovan i cijenjen, ko ne mo\u017ee da u\u010destvuje u dono\u0161enju odluka, jer ako sebe tako vidimo, zna\u010di da nismo ni poku\u0161ali. Zna\u010di da je taj stav ostao ukorijenjen u meni i da biva prene\u0161en sa generacije na generaciju i da je potrebno zaustaviti dalji tok. Budu\u0107nost ovdje jeste daleko od idili\u010dne, ali svakako da ne\u0161to \u0161to stvorimo mo\u017eemo manifestovati u lijep, ugodan i ispunjen \u017eivot.<\/p>\n
Nakon ovog iskustva, zavr\u0161etka dvije godine fakulteta, na tre\u0107oj sam se odlu\u010dila za Erasmus+ razmjenu u trajanju od 5 mjeseci. Litvanija je zemlja koja nije zahtijevala da napustim sve okvire, ve\u0107 da se u neke dodatno u\u0161u\u0161kam. Bivaju\u0107i \u010dlanica Evropske Unije, dr\u017eava na sjeverozapadu Evrope sa klimom na koju mi sa Balkana nismo navikli, nau\u010dila me da se prilagodim urbanizmu, na\u010dinu \u017eivota ispunjenim redom, disciplinom i pravilima, podnose\u0107i temperature koje su dostizale i do \u201330 stepeni Celzijusa. Nau\u010dila me da se ne iznena\u0111ujem koliko ljudi na ulici nemaju topli izraz lica, ne pokazuju ljubaznost, ukoliko nisu spremni prvi da zapo\u010dnu konverzaciju, budu ekstrovertni ili sti\u010du nova poznanstva. Litvanci su kadri da pomognu uvijek, samo ako vi to tra\u017eite od njih, da razvijaju dalji tok konverzacije samo ukoliko ste vi bili inicijator iste, i da sklope novo prijateljstvo ukoliko trud dolazi prvobitno sa va\u0161e strane. Nasuprot tome, mi nismo takvi. Oba iskustva su dodala nove i raznovrsne finese u moj ve\u0107 ukorijenjeni na\u010din razmi\u0161ljanja, ali jedna je zajedni\u010dka, a to je da smo prosto DRUGA\u010cIJI. I kao takvi, komunikativni, puni energije, entuzijazma, optimizma, ogromnog potencijala i znanja, treba da pustimo taj lanac pro\u0161losti koji nas ste\u017ee i da se okrenemo budu\u0107nosti. Prihvataju\u0107i ustaljenu normu da \u2018\u2019ovdje ne mo\u017ee biti bolje\u2019\u2019 i pakuju\u0107i kofere za neki bolji svijet, na tlu koje nama nije poznato i na kome nismo porasli, mo\u017ee samo da ostavi o\u017eiljak i kajanje za onim \u0161to nismo poku\u0161ali i u\u010dinili, a mogli smo. Voljela bih da shvatimo da smo mi glavni akteri ovog dru\u0161tva i dr\u017eave i da jedino sa nama mo\u017ee biti bolje. Jedino mi mo\u017eemo napraviti promjenu, doprinijeti boljoj budu\u0107nosti, ne samo za nas, ve\u0107 i za na\u0161u djecu sjutra, izboriti se za sve \u0161to je potrebno i samo smo mi odgovorni pojedinci u ovom globalnom kolektivu. A, ako odemo, kome sve ovo ostaje? Kome ostaje tlo na kom smo se podigli, djetinjstvo koje smo do\u017eivjeli, znanje koje smo upijali, vje\u0161tine koje smo ovdje stekli?<\/p>\n
Mahatma Gandhi je rekao: ,,Ukoliko \u017eelite da promijenite svijet, po\u010dnite sa sobom.\u2019\u2019 Usudite se da odete, ali sa ciljem da se vratite i da sa steknutim iskustvima razvijete nove, fundamentalne ideje sa kojima \u0107ete postati vizionari i krenuti u individualni preobra\u017eaj. Taj individualni preobra\u017eaj i reforma bi\u0107e gradivni elementi i platforma atmosfere koja nam je potrebna za bolji \u017eivot.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Lejla PERVAN<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340655","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340655","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340655"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340655\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340656,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340655\/revisions\/340656"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}