\u017divotne okolnosti \u010desto uti\u010du na sudbinu pojedinca. Ekonomska i politi\u010dka situacija u dr\u017eavi \u010desto navode ljude, naro\u010dito mlade, na dono\u0161enje odluka koje mo\u017eda ne \u017eele, ali smatraju najboljim za sebe.<\/p>\n
Kao mlada osoba svjesna sam toga da, na\u017ealost, nije lako biti mlad u Crnoj Gori. Na\u0161e potrebe \u017eive u sjenci raznih de\u0161avanja, netrepeljivosti koja godinama vlada me\u0111u politi\u010dkim partijama, mr\u017enji koja se iz dana u dan sve vi\u0161e \u0161iri, a zasniva se na nacionalnosti, li\u010dnim uvjerenjima ili vjeroispovijesti. Na\u0161 glas se ne \u010duje, ne radi se na pobolj\u0161anju uslova za na\u0161 \u017eivot i napredak. Stoga, mnogi nalaze rje\u0161enje u tu\u0111ini i odlaze.<\/p>\n
Na ovaj na\u010din je \u201cOstati ili oti\u0107i?\u201d postalo jedno od naj\u010de\u0161\u0107ih pitanja za razmi\u0161ljanje kod mladih ljudi. Uvijek nam se \u010dini da je preko bolje. Upisa\u0107u studije vani, bolji su uslovi za obrazovanje, \u017eivotni standardi povoljniji, a i lak\u0161e \u0107u na\u0107i posao u struci. Dok, kao i mnogi, razmi\u0161ljam da zaka\u017eem avionsku kartu i odem u\u017eivaju\u0107i u\u00a0 \u017eivotu negdje daleko, mo\u017eda na Zapadu, gdje je sve lak\u0161e i bolje, kroz more mojih misli, provla\u010di se i pitanje da li je sve to ba\u0161 tako? Mo\u017eda jeste. A mo\u017eda i nije.<\/p>\n
Sigurna sam da bi bio lijep osje\u0107aj da se probudimo a da se prva informacija koju pro\u010ditamo ne odnosi na prijetnju od ekonomske krize, rast cijena goriva, na nove proteste koji se organizuju ili da nije rije\u010d o nekom krivi\u010dnom djelu koje je pro\u0161lo neka\u017enjeno. Ali, moramo biti svjesni da na\u0161 odlazak ne mijenja to stanje. Okretanje glave od problema ih ne\u0107e rije\u0161iti \u2013 oni ostaju na\u0161im porodicama, prijateljima, kom\u0161ijama, i svima koje ostavljamo kod ku\u0107e. Za\u0161to spakovati kofer i oti\u0107i? Zar ne bi bilo bolje ostati i promijeniti situaciju? Djeluje nemogu\u0107e, ali je mogu\u0107e. Te\u0161ko je, znam, ali je samo na nama da prona\u0111emo rje\u0161enje za zajedni\u010dku bolju budu\u0107nost. Od djetinjstva slu\u0161am re\u010denicu \u201cNa mladima svijet ostaje\u201d. Nekada nisam shvatala \u0161ta to zna\u010di, ali sada razumijem. Mi smo ti mladi. I sve je na nama. Od na\u0161ih odluka i postupaka zavisi budu\u0107nost ove zemlje, \u017eivoti svih nas. Do\u0161lo je na\u0161e vrijeme i trebamo ga iskoristiti na najbolji mogu\u0107i na\u010din, jer Crnoj Gori trebaju mladi, ambiciozni ljudi, puni entuzijazma i volje za radom za bolje sjutra.<\/p>\n
Crna Gora nije najrazvijenija dr\u017eava, nije najve\u0107a ni najbogatija, ne nudi nam mo\u017eda sve ono \u0161to \u017eelimo, ali je na\u0161a. Na\u0161 je jedini dom, vje\u010dna ku\u0107a, jedino mjesto gdje se osje\u0107amo sigurnim \u2013 tu je svako od nas svoj na svome. U inostranstvu \u0107emo ste\u0107i kvalitetnije obrazovanje, veliko \u017eivotno iskustvo, ali da li ono vrijedi ako je daleko od topline doma? Ste\u0107i \u0107emo i prijatelje, brojna poznanstva, ali \u0107emo zauvijek ostati stranci u tu\u0111ini. Zasnova\u0107emo porodice daleko od svojih najdra\u017eih, na\u0161a djeca ne\u0107e poznavati istoriju, ideale i sve ono za \u0161ta su se borili na\u0161i preci. Umjesto da idemo i tra\u017eimo sre\u0107u u tu\u0111ini, na\u0111imo je ovdje. Ona postoji, samo je na\u0161 zadatak da je otkrijemo.<\/p>\n
I ko odlu\u010di da ode, neka kupi karte u oba smjera. Neka se usavr\u0161i, pa znanje i iskustvo ste\u010deno vani primijeni kod nas, pomogne nam u kreiranju ljep\u0161e zajednice, i ostavi trag svog rada za sve budu\u0107e generacije. Priznajem, treba skupiti veliku hrabrost i oti\u0107i u nepoznato, \u017eivjeti daleko od svega \u0161to nas sada okru\u017euje. Ali smatram da je potrebna jo\u0161 ve\u0107a hrabrost da ostanemo ovdje i stvaramo svijet kakav \u017eelimo i zaslu\u017eujemo.<\/p>\n
Volim moju zemlju. Sa svim vrlinama i manama. Sa svim ljepotama i potencijalima. Jer je moja. U njoj \u017eivim, za nju \u017eivim, njoj se divim. Za nju su ginuli moji preci, ona mi je bila jedino uto\u010di\u0161te od prvog daha. Ne \u017eelim da je ostavim, \u017eelim da je popravim.<\/p>\n
Zato, otka\u017eite kartu, ostajem.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ljubica POPOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340355,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340651","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340651","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340651"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340654,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340651\/revisions\/340654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340355"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}