Od davnina je \u010dovjek imao potrebu da se seli. Ako ti zemlji\u0161te nije plodno, ili ti je u pe\u0107ini previ\u0161e vlage, spakova\u0107e\u0161 porodicu i krenuti ka Suncu. Evoluirali smo od pra\u010dovjeka, mada su neke crte ostale tu u nama, tako i ona da idemo trbuhom za kruhom. Crna Gora prednja\u010di po broju mladih koji je svake godine napu\u0161taju. Nezadovoljni \u017eivotnim standardom, politi\u010dkim sistemom, zdravstvom , obrazovanjem. \u017dele dru\u0161tvo u kome su svi segmenti bolji nego kod nas.<\/p>\n
Mo\u017eda djetinje naivno vjerujem da tu gdje smo se rodili tu i pripadamo. Da je tu prirodno najbolje za moje tijelo, za moju ko\u017eu. Da mi je vazduh naj\u010distiji sa na\u0161ih planina. Na\u0161a hrana mi je najukusnija. Mogu da osjetim miris prolje\u0107a, mogu da jedem neprskano, znam kako izgleda doma\u0107a \u017eivotinja, imam prilike da vidim netaknutu prirodu i Sjevera i\u00a0 Juga, u jednom danu.\u00a0 Nisam vo\u0111ena patriotizmom, niti se osje\u0107am kompetentno da ikome pri\u010dam \u0161ta da radi. Pravog puta nema, niti prave odluke, idealnog dru\u0161tva nema jer prvo treba shvatiti da smo to dru\u0161tvo upravo Mi sami, taj napredak kre\u0107e od nas, i ono bolje sjutra nije neka destinacija do koje moramo do\u0107i, nego jedan proces u kome u\u010destvujemo . Ako je cijev pokvarena mo\u017eda je rje\u0161enje da se zaprlja\u0161 i promjeni\u0161 je. Moj stav je vo\u0111en isklju\u010divo mojim iskustvom. Upoznala sam razne kulture i nacije, i par godina \u017eivjela u multietni\u010dkoj sredini van granica svoje zemlje. \u010covjek mo\u017ee da zaradi. \u010covjek mo\u017ee da radi duple smjene, mo\u017ee da stekne pozama\u0161no bogatstvo. \u010covjek mo\u017ee i da putuje. Mo\u017ee da bude sre\u0107an i da se smije na tim putovanjima.\u00a0 Ali \u010dovjek mo\u017ee da izgubi pripadnost. Mo\u017ee da zaboravi na svoje korjene i da se otu\u0111i, i onda se pita ko mu je to rekao da je tu\u0111e ljep\u0161e ?\u00a0 Volim da ujutru popijem kafu na miru, sa pogledom, sa nekim od prijatelja ili porodicom. Da pri\u010damo o politici i o tome \u0161ta nam je u zemlji i kako je skup\u0161tina smije\u0161na. Za mene je ta kafa privilegija. Volim na\u0161 jezik i volim na\u0161u muziku. Volim na\u0161 mentalitet i po malo sam umorna da ljudima prevodim svoj duh.\u00a0 Sigurno su generacije prije mene imale priliku da idu, ali da su oti\u0161li \u0161ta bi nam ostalo? Istorija, rame uz rame sa tradicijom, su dio svih nas, a nijedna nije samonikla.<\/p>\n
,,Kod ku\u0107e imate i pro\u0161lost i budu\u0107nost. U stranoj zemlji postoji samo jedan prisutan.\u201d (L.Hirschfeld)<\/p>\n
Kao \u0161to naslov ka\u017ee, otka\u017eite kartu, ostajem.\u00a0 Znam da Crnoj Gori fale putevi, rasvjeta, vjerovatno i fabrike i avioni i kamioni. Svjesna sam da je kod nas dosta stvari manjka i nije kako treba.\u00a0 Bolnice nam proki\u0161njavaju, a mediji to sve farbaju. Kada bih krenula da nabrajam, nai\u0161la bih na bezbroj razloga da odem. \u0160turo i prosto da svedem stvari. Ako bih opet napustila Crnu Goru, to bi bilo za bolje sjutra. \u0160ta je to bolje? Defini\u0161i bolje. Osvjestim se i probudim i shvatim izlizanu frazu da se to bolje ne odnosi samo na materijalo. A \u0161ta je sjutra? Dok do\u0111e to sjutra ja sam propustila ljeta kupaju\u0107i se u mom moru, i hladna to\u010dena Niksi\u0107ka I \u017eurke na Adi, I skijanja na \u017dabljaku.<\/p>\n
Znam sa sigurno\u0161\u0107u da su tamo negdje gradovi ve\u0107i, i sijaju. Zgrade su ogromne i puno je auta. Ali kad odatle pogledam nebo, ja od blje\u0161tavila ne vidim zvijezde.<\/p>\n
\u00a0<\/strong>**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Milena VUJI\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340350,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340649","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340649","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340649"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340649\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340650,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340649\/revisions\/340650"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340649"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340649"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340649"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}