{"id":340546,"date":"2022-03-11T06:19:12","date_gmt":"2022-03-11T05:19:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=340546"},"modified":"2022-03-11T06:19:12","modified_gmt":"2022-03-11T05:19:12","slug":"putin-u-ukrajini-pokusava-oslabiti-zapad-i-nastetiti-liberalnoj-demokraciji-kao-globalnom-projektu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/11\/putin-u-ukrajini-pokusava-oslabiti-zapad-i-nastetiti-liberalnoj-demokraciji-kao-globalnom-projektu\/","title":{"rendered":"Putin u Ukrajini poku\u0161ava oslabiti Zapad i na\u0161tetiti liberalnoj demokraciji kao globalnom projektu"},"content":{"rendered":"

Profesor me\u0111unarodnih odnosa na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu Dejan Jovi\u0107 od samoga se po\u010detka nije libio minuciozno analizirati napad Rusije na Ukrajinu i posljedice koje bi mogao izazvati taj \u0161okantni rat na europskom tlu. Tako je, jedanaestog dana napada, za Forum.tm rado pristao iznijeti svoje vi\u0111enje situacije u tom trenutku. Prvo \u0161to smo od profesora Jovi\u0107a htjeli \u010duti jest sla\u017ee se li s procjenama analiti\u010dara da se Ukrajinci brane sna\u017enije nego \u0161to se to o\u010dekivalo, a svakako odlu\u010dnije nego \u0161to je o\u010dekivao Putin. Zamolili smo profesora Jovi\u0107a, tako\u0111er, da na po\u010detku ka\u017ee \u0161to misli o razvoju ratne situacije u Ukrajini, usprkos tome \u0161to nije vojni teoreti\u010dar, nego politolog.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

– Doista nisam vojni stru\u010dnjak, tako da se u tom pogledu oslanjam na moje kolege iz tog podru\u010dja, a oni razli\u010dito ocjenjuju uspje\u0161nost dosada\u0161njih operacija. Jo\u0161 je rano za kona\u010dnu ocjenu, mo\u017eda rano i za bilo kakvu. Rusija je mo\u0107nija od Ukrajine, ali Ukrajina na svojoj strani ima Zapad, cijeli NATO i EU i SAD, a Zapad\u00a0 je \u2013 ako ostane ujedinjen \u2013 sna\u017eniji od Rusije. Ali, pitanje je ho\u0107e li Zapad ostati ujedinjen \u2013 posebno ako dosad poduzete mjere, kao \u0161to su sankcije i sli\u010dno, ne zaustave Rusiju. Sjetimo se samo rata protiv SR Jugoslavije 1999. I tada je Zapad bio na po\u010detku ujedinjen, ali su se pukotine u tom jedinstvu pojavile relativno brzo, kada se vidjelo da se SRJ nije predala na samu prijetnju ratom, a ni u prvih 20-30 dana rata. O tome imamo odli\u010dno svjedo\u010denje Wesleya Clarka, koji ka\u017ee da mu je negdje usred tog rata do\u0161ao u kancelariju Tony Blair da bi ga ljutito pitao: \u201eMo\u017ee li NATO dobiti ovaj rat?\u201c, i potom dodao, otprilike ovako: \u201eAko ga ne dobijemo, NATO je propao, a s njim i sve na\u0161e vlade\u201c. Nakon ve\u0107 nekoliko tjedana toga rata po\u010deli su antiratni protesti u Gr\u010dkoj, njema\u010dki ministar vanjskih poslova je na kongresu partije bio fizi\u010dki napadnut, a Britanija i SAD su se razi\u0161le oko pitanja treba li upotrijebiti i kopnenu vojsku. Sada NATO nije u istoj poziciji kao tada, jer ne ratuje u Ukrajini a nije ni agresor, tako da \u0107e mnogo lak\u0161e o\u010duvati svoje jedinstvo. Uz to, konsolidira se narativ koji je \u0161iroko prihva\u0107en \u2013 da je za ovaj rat odgovorna samo i isklju\u010divo Rusija, a na eventualne alternativne diskurse se reagira o\u0161tro i osu\u0111uju\u0107e, uklju\u010duju\u0107i tu i blokade medija koje bi \u0161irile alternativne interpretacije. Ali, Rusija vjerojatno ra\u010duna na nepopularnost posljedica kao \u0161to su veliki val migranata, kontra-sankcije, veliki rast cijena energenata, onemogu\u0107avanje ili ote\u017eavanje me\u0111unarodnog prometa \u0161to \u0107e dovesti do problema u snabdijevanju, ili na optu\u017ebe za \u201ekompromiserstvo\u201c u odgovoru na rat, koje Ukrajina ve\u0107 iznosi. Istodobno, i Zapad ra\u010duna na to da \u0107e dugotrajnost rata pove\u0107ati nezadovoljstvo Putinom ne samo u stanovni\u0161tvu nego u vojnom i politi\u010dkom vrhu. I tamo \u0107e se pojaviti pitanje \u2013 \u201emo\u017eemo li dobiti ovaj rat?\u201c, posebno ako on potraje bez o\u010dekivanih rezultata. Ti doga\u0111aji \u2013 ako se dogode \u2013 mogli bi odlu\u010diti ishod rata.<\/p>\n

Sigurnosne slu\u017ebe zapadnih zemalja, naro\u010dito ameri\u010dke i britanske, najavljivale su op\u0107i napad ruski napad na Ukrajinu, a Rusija je tvrdila da su to zapadnja\u010dka pretjerivanja. Na kraju se dogodilo ba\u0161 to – op\u0107a invazija. Kakve ruske ciljeve\u00a0 detektirate iz tog op\u0107eg napada? Posve je, naime, jasno da op\u0107a invazija nema mnogo veze s navodnom za\u0161titom Luganska i Donjecka: njih vi\u0161e nitko ni ne spominje.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Te\u0161ko je re\u0107i \u0161to su stvarni ciljevi, jer za to bismo morali imati pristup onima koji u Rusiji o tome odlu\u010duju \u2013 a to nemamo. Nisam siguran, iz onog \u0161to vidim, da i dosad najbli\u017ei Putinovi suradnici imaju takav pristup samom Putinu. Ali, \u010dini mi se da bi ciljevi mogli biti sljede\u0107i. Prvo, Putin je ve\u0107 22 godine na vlasti i on vjerojatno razmi\u0161lja o povijesnom naslje\u0111u jedne tako duge vladavine. Mislim da sebe sada vi\u0161e nego ikad vidi kao povijesnu li\u010dnost i pita se \u2013 \u201cpo \u010demu \u0107u biti zapam\u0107en\u201d. Uvijek je bio kriti\u010dan prema raspadu SSSR-a, koji je doveo do gubitka mo\u0107i Rusije i do njena poni\u017eenja. Njeni su tenkovi do 1989. bili u Berlinu, a sada su na Krimu, kao \u0161to ka\u017ee moj norve\u0161ki kolega Iver Neumann da bi ilustrirao to slabljenje Rusije. Putin je, dodu\u0161e, rekao da onaj tko ne \u017eali raspad SSSR-a nema srca, a onaj tko ga \u017eeli obnoviti nema pameti, ali on svakako \u017eeli ostaviti Rusiju sigurnijom, mo\u0107nijom i sa vi\u0161e samopouzdanja nego \u0161to je bila kad je do\u0161ao na vlast. Oko Rusije \u017eeli stvoriti \u2013 tamo gdje je to jo\u0161 mogu\u0107e \u2013 pojas neutralnih ili Rusiji sklonih dr\u017eava, povezanih u neku poluformalnu cjelinu. Drugo, u me\u0111unarodnim odnosima on \u017eeli sprije\u010diti da se transformacija me\u0111unarodnog poretka dogodi bez Rusije, tj. da iz unipolarnog poretka u kojem o svemu odlu\u010duje Amerika u\u0111emo u bipolaran, u kojemu o svemu odlu\u010duju Amerika i Kina. Ovo je za Putina rat za status Rusije kao velike sile, a za Bidena \u2013 a mo\u017eda i Europu, premda je ona u ovom ratu sve vi\u0161e \u201cstije\u0161njena\u201d izme\u0111u SAD-a i Rusije \u2013 to je rat u kojem treba Rusiju dodatno oslabjeti i eliminirati kao potencijalnu veliku silu. Stoga, tre\u0107e, rekao bih da je ovo s Putinove strane bio napad na Zapad, a ne samo na Ukrajinu. Jer, njegovo izlaganje od 24. velja\u010de, u kojem je izlo\u017eio motive i razloge za tu \u201cspecijalnu vojnu operaciju\u201d, ide daleko dalje od manjinskih pitanja u dvije pokrajine koje ste spomenuli, a nadilaze i pitanje same Ukrajine. On ratuje s periodom koji je zapo\u010deo padom Berlinskog zida, a simboliziraju ga \u201crevolucije\u201d iz 1989., i \u017eeli ga zavr\u0161iti. Ve\u0107 2014., kad je pripojio Rusiji Krim, napisao sam da je time Putin odredio isto\u010dne granice Europske unije, a time i Zapada. U ovom ratu, a rekao bih da je to \u010detvrti potencijalni motiv, Rusija poku\u0161ava oslabjeti Zapad, pokazati da NATO ne mo\u017ee za\u0161tititi Ukrajinu i na\u0161tetiti ideji koja je u osnovi projekta europskog ujedinjenja \u2013 a to je ideja liberalne demokracije kao globalnog projekta. U igri je, dakle, sama bit identiteta, a time i opstanka dva razli\u010dita modela vladanja: onaj kojeg simbolizira Europska unija \u2013 i to vi\u0161e u smislu ideala nego stvarnosti \u2013 i alternativni, ruski.<\/p>\n

Je li Vas osobno iznenadila silina tog napada? Jedan ste od analiti\u010dara koji ne prezaju od predvi\u0111anja da bi se ovaj rat mogao pro\u0161iriti, i koji nemaju iluzija o spremnosti Rusije da pod svaku cijenu ostvari ciljeve koje je Putin odredio.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bilo bi arogantno i uostalom neto\u010dno kad bih rekao da me nije ni\u0161ta iznenadilo. No, mi kojima je politologija posao, znamo za realisti\u010dke teorije o me\u0111unarodnim odnosima, koje se temelje na ideji da se dr\u017eave pona\u0161aju prema svojim interesima i prema onome \u0161to misle da mogu posti\u0107i u okviru postoje\u0107e strukture i konteksta vremena. Ako velika sila procijeni da negdje treba intervenirati, te ako procijeni da to mo\u017ee uspje\u0161no napraviti \u2013 ili da mora kako bi osigurala svoje sigurnosne i druge interese \u2013 ona \u0107e to i napraviti. Da to ka\u017eem rije\u010dima Henrya Kissingera, jo\u0161 jednog realiste, velike sile nisu velike po nekim vizijama ili moralnim principima, nego po tome \u0161to mogu odlu\u010diti kad i gdje \u0107e intervenirati, a kad i \u0161to \u0107e ignorirati. Iz pozicije realizma, kao \u0161to je jo\u0161 1948. obja\u0161njavao Hans Morgenthau, moralnost, altruizam, pa i sam mir i sloboda imaju sasvim drugorazrednu ulogu i osloniti se na njih pri analizi poteza realisti\u010dki orijentiranih aktera je pogre\u0161no. John Mearsheimer, \u010dije sam poglavlje iz jednog zapadnog ud\u017ebenika preveo i objavio kako bi ga i na\u0161i studenti mogli pro\u010ditati kad studiraju realizam, ovih dana s pravom ukazuje da se tako pona\u0161ala i Amerika kad je napala Irak, i to ne samo bez suglasnosti UN-a, nego i bez suglasnosti unutar NATO-a pa je stoga skupila \u201ckoaliciju dragovoljnih\u201d, tj jednu ad hoc koaliciju svojih podr\u017eavateljica. Pretpostavljam da \u0107e se tako i Kina pona\u0161ati u odnosu na Tajvan, kad procijeni da je vrijeme i da mo\u017ee. Ako tome dodamo i nostalgiju za imperijem, ocjenu da je raspad SSSR-a bio katastrofa, antilenjinisti\u010dki stav o (ne)postojanju ukrajinske nacije, procjenu da Rusija stalno gubi mo\u0107 a Zapad se stalno \u0161iri \u2013 realistima barem ovaj napad nije iznena\u0111enje. Za njih je pravo pitanje: je li Putin ispravno procijenio svoju mo\u0107 i mo\u0107 drugih \u2013 i ho\u0107e li na kraju rezultat rata biti u korist ili na \u0161tetu interesa Rusije. Izdaleka izgleda da \u2013 kako god zavr\u0161io \u2013 rat ne\u0107e donijeti ve\u0107u korist u odnosu na \u0161tetu za samu Rusiju, ali to ostaje da vidimo na kraju. \u0160to se ti\u010de spremnosti da se ostvare ciljevi: oni su u vezi s opasno\u0161\u0107u od \u201cgubljenja obraza\u201d, kako se to naziva u mojoj struci. Naime, rat je lak\u0161e zapo\u010deti nego zavr\u0161iti, kao \u0161to su i Amerikanci vidjeli, npr. u Vijetnamu, u Jugoslaviji, u Iraku i Afganistanu. Jednom kad se u njega u\u0111e, mora postojati neka izlazna strategija, kako se pri odlasku ne bi izgubila reputacija a time \u2013 u svijetu slika i dojmova u kojem \u017eivimo \u2013 i mo\u0107. Povu\u0107i se zbog pritiska, neobavljena posla, bio bi kraj statusa Rusije kao velike sile. Uostalom, povla\u010denje iz Afganistana i iz Isto\u010dne Europe je za SSSR bio kraj. Ovaj rat, jednom kad je zapo\u010deo, stoga ima i karakter rata za status \u2013 a time i identitetski opstanak, ili da ka\u017eem to vi\u0161e na na\u010din kako se govori u mojoj struci: ontolo\u0161ke sigurnosti \u2013 Rusije koja ne \u017eeli biti ignorirana zemlja kojoj se Zapad pribli\u017eava, nego velika sila koja \u2013 sama ili zajedno s nekim drugima, sebi ravnima, kontrolira ono \u0161to naziva Euroazijom. Najmanje to.<\/p>\n

Ruski napad nazvali ste napadom na Zapad, \u0161to mi se \u010dini preciznom ocjenom. Putinovi istupi u danima oko invazije odisali su spremno\u0161\u0107u na konflikt i \u017eeljom za redefiniranjem geostrate\u0161kih odnosa u Europi uspostavljenih u posljednjih trideset godina. Kakve posljedice ruskog napada na Ukrajinu predvi\u0111ate za Europu? Je li mogu\u0107 veliki konvencionalni rat na kontinentu, ili idemo u suprotnom smjeru: prema sna\u017eenju jedinstvene Europe?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Europska unija se ujedinila u prvim danima nakon ovog Putinovog napada, koji doista uklju\u010duje i osporavanje ideje o jednoj jedinstvenoj Europi, u kojoj ne bi bilo mjesta za Rusiju. Ali, kao \u0161to sam rekao, postoji uvijek mogu\u0107nost da ta ujedinjenost bude kratkog vijeka \u2013 \u0161to bi za EU bilo pogubno. Radi se, kao i u 1990-ima, o ratu u Europi i EU bi morala pokazati da takve ratove mo\u017ee ili sprije\u010diti ili brzo zaustaviti, ako i sama \u017eeli biti tretirana kao velika sila. EU je nakon 1989. po\u017eeljela biti unilateralni hegemon, makar i \u201cdobro\u0107udni hegemon\u201d cijelog kontinenta, ali ovakvi doga\u0111aji joj taj status osporavaju. Ona je od formiranja nove Komisije, 2019.\u00a0 \u2013 najprije kroz izjavu Ursule von der Leyen o \u201cgeopoliti\u010dkoj Komisiji\u201d, a potom kroz francusko-njema\u010dku ideju o \u201cstrate\u0161koj autonomiji\u201d koja uklju\u010duje i samostalnost od SAD-a za vrijeme predsjednika Trumpa \u2013 izrazila \u017eelju da oja\u010da i u sigurnosnom smislu, da ne bude samo politi\u010dki div nego i sna\u017ena obrambeno-strate\u0161ka akterica. To poku\u0161ava posti\u0107i sankcijama, smatraju\u0107i \u2013 s pravom \u2013 da je ekonomski gigant. Me\u0111utim, ako to ne bude dovoljno, ponovno \u0107e se postaviti pitanje vojnog odgovora, a on je u ovom slu\u010daju skoro pa nemogu\u0107 jer je na drugoj strani Rusija s kojom ni SAD, ni NATO ni EU ne \u017eele ratovati. Ishod rata odredit \u0107e i stanje u tzv. vanjskoj periferiji Europske unije, u podru\u010djima kao \u0161to su Zapadni Balkan i zemlje Isto\u010dnog partnerstva, gdje ve\u0107 danas vidimo nadmetanje ostalih, tzv. vanjskih aktera, ne samo Rusije, nego i Kine, Turske a odnedavno i Velike Britanije. Nedavno smo imali prilike vidjeti jednu ilustraciju na kojoj se nalaze Putin i Biden koji razgovaraju o Ukrajini u online formatu, a ispod toga je pisalo \u201ckonferencija o budu\u0107nosti Europe\u201d. To je doista danas opet realnost, a mislili smo da nakon 1989. vi\u0161e ne\u0107e biti.<\/p>\n

Nuklearna prijetnja sada se \u010dini realnom, i to dvostruko: kao mogu\u0107i nuklearni rat Rusije i Zapada, i kao opasnost od o\u0161te\u0107enja nuklearnih elektrana u Ukrajini. Kako vi ocjenjute tu situaciju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jedino \u0161to Rusiju trenutno \u010dini velikom svjetskom silom jest nuklearno oru\u017eje. Zato ona u svojoj vanjskoj politici inzistira na direktnim razgovorima sa SAD o nuklearnim pitanjima. Spominjanje nuklearnog oru\u017eja u kontekstu rata u Ukrajini ima prije svega politi\u010dku svrhu \u2013 da istakne va\u017enost Rusije kao velike sile po tom pitanju. Nadam se da nitko nije dovoljno iracionalan da ikada koristi to oru\u017eje izvan ovog politi\u010dkog konteksta.<\/p>\n

BiH i podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije mjesto je u Europi za koje postoji op\u0107e slaganje da bi moglo biti najvi\u0161e pogo\u0111eno geostrate\u0161kim i politi\u010dkim implikacijama rata u Ukrajini. Vi ste, me\u0111utim, izrazili uvjerenje da ne treba previ\u0161e strahovati od raspada BiH. \u0160to je temelj za takav Va\u0161 optimizam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

O raspadu BiH se govori ve\u0107 dugo, a po\u010detkom ove godine se po\u010delo govoriti i o nekom novom ratu, \u0161to mi se \u010dini da je izrazito \u0161tetno i opasno u zemlji koja je imala tako tragi\u010dno iskustvo u 1990-ima. Bilo je onih koji su spominjali rat iz istinske zabrinutosti, ali i onih koji su \u201cnavijali\u201d za njega, kako bi u njemu ponovno \u201cpromije\u0161ali karte\u201d, dr\u017ee\u0107i da jedino tako mogu posti\u0107i ono \u0161to nisu u prethodnom ratu. U BiH su sve tri etni\u010dke \u201cstrane\u201d \u2013 pojam koji koristim s oprezom \u2013 revizionisti\u010dke i nezadovoljne sada\u0161njim stanjem tako da je vrlo neodgovorno kad njihovi predstavnici u svoje diskurse uklju\u010de i ratnu opciju, a posebno kad po\u010dnu tvrditi da je neizbje\u017ena. Me\u0111utim, da bi se rat zapo\u010deo potrebno je imati ne samo motive nego i sredstva, tj. naoru\u017eanje, kao i okolnosti, tj. moralo bi do\u0107i do kolapsa Zapada, koji je presudno utjecao na zavr\u0161etak rata 1995. i koji je uspje\u0161no odr\u017eavao mir u Bosni i Hercegovini u ovih vi\u0161e od 26 godina. Ne treba zaboraviti da je BiH simbol neuspjeha Zapada 1992., ali i simbol njegova uspjeha 1995. Zato oni koji ratuju protiv Zapada \u017eele destabilizaciju Bosne i Hercegovine. S po\u010detkom rata u Ukrajini, \u010dini mi se da se Zapad ujedinio i da su \u0161anse da popuste destabiliziraju\u0107im akterima u BiH i u vezi sa BiH manje nego \u0161to su bile prije toga rata. Zapad je previ\u0161e svog politi\u010dkog, ekonomskog i vojnog kapaciteta ulo\u017eio u odr\u017eanje mira na Balkanu da bi sada \u2013 a posebno sada, kad je jedinstveno osudio rusku invaziju na Ukrajinu \u2013 dopustio da tek tako poni\u0161ti jedan od svojih uspjeha. Naravno, ako bi doista do\u0161lo do poraza Zapada drugdje, i ako bi nestala zapadna hegemonija u BiH, tada bismo mogli zaklju\u010divati druga\u010dije, ali ja mislim da se to ipak ne\u0107e dogoditi. Uz to, iako ima motiva za novo \u201cmije\u0161anje karata\u201d, nema vojnih sredstava kod doma\u0107ih aktera u BiH. Danas je i politi\u010dki nezamislivo da bi itko priznao nezavisnost Republike Srpske, kad bi ona i proglasila nezavisnost. Mislim da to znaju i u Banjoj Luci. Republiku Srpsku, koju Srbija nije priznala kao nezavisnu dr\u017eavu niti je prihvatila ujedinjenje s njom \u010dak i 1992-1995, nego je upravo suprotno uvela sankcije protiv nje ve\u0107 1993., Srbija ni danas ne bi priznala jer bi time na sebe navukla sve one sankcije koje Zapad danas primjenjuje prema Rusiji. Istodobno, u sada\u0161njim okolnostima mislim da ni neka radikalna restrukturiranja BiH, kakva recimo tra\u017ei SDA, nisu realna. Mir i odr\u017eanje BiH su ispred pojedina\u010dnih zahtjeva bilo Srba, bilo Hrvata ili Bo\u0161njaka, pa je malo vjerojatno da \u0107e se Zapad odlu\u010diti za ve\u0107e eksperimentiranje. Istodobno, i doma\u0107i akteri \u0107e se primiriti u o\u010dekivanju ishoda rata u Ukrajini. Tako mi barem sada izgleda.<\/p>\n

Zanimljiva je uloga hrvatskih politi\u010dara u toj situaciji. U prvoj reakciji na napad, Zoran Milanovi\u0107 naglo se zbli\u017eio s premijerom, pokazuju\u0107i koliko ga je napad \u0161okirao. Utoliko je postupio sli\u010dno Orbanu, koji se odmah vratio u krilo Zapada i EU. Kakvu bi politiku u sada\u0161njoj situaciji, po Va\u0161oj ocjeni, trebala voditi Hrvatska? Napetosti su sna\u017ene: izaslanik MORH-a odbio je prihvatiti prosvjed ruskog veleposlanstva u Zagrebu zbog sudjelovanja hrvatskih dobrovoljaca u ratu na ukrajinskoj strani.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Hrvatska je od 2013. u politi\u010dkom i sigurnosnom smislu nedvojbeno zapadna zemlja, \u010dlanica NATO-a i EU. Premijer Plenkovi\u0107 smatra da je glavni cilj njegove vanjske politike daljnje integriranje u europske strukture, u eurozonu i \u0161engenski prostor. Stoga tu nema prostora za alternativne ideje i politike. Uostalom, i kupovina francuskih aviona i ameri\u010dkih transportera pokazuje da se i naoru\u017eavanje Hrvatske odvija u skladu sa \u0161irim zapadnim planovima. Ta vojna sredstva su potrebna prije svega NATO-u, tako da o\u010dekujem da \u0107e biti jo\u0161 takvih kupovina i vjerojatno ne\u0161to donacija. Rat u Ukrajini je pove\u0107ao te\u017einu Andreja Plenkovi\u0107a u europskoj politici, jer je on bio jedan od rijetkih premijera koji su se i ranije fokusirali \u2013 makar donekle \u2013 na ukrajinsku situaciju. Sjetimo se da je svojedobno predlagao kori\u0161tenje modela mirne reintegracije u Ukrajini. Istodobno, ranije izjave Zorana Milanovi\u0107a su ga dovele u situaciju da sada ima malo manevarskog prostora i da na neki na\u010din mora potvrditi svoju privr\u017eenost zapadnim savezima. S druge strane, Hrvatska doista u sada\u0161njim okolnostima treba sposobnog ministra obrane i sposoban i jedinstven vojni vrh, tako da \u0107e upozoravanja predsjednika Milanovi\u0107a na neadekvatnost ministra obrane mo\u017eda do\u017eivjeti neku satisfakciju u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Kakav stav Hrvatske o BiH o\u010dekujete? Milanovi\u0107 ne odustaje od svog poluprijateljskog odnosa prema Dodiku. Imaju li hrvatski politi\u010dari, po va\u0161oj procjeni, politi\u010dke i osobne snage da rat u Ukrajini iskoriste za iskren zaokret prema jasnoj politici cjelovitosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, \u0161to podrazumijeva mirenje i obnovu suradnje s Bo\u0161njacima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Neki od nas se sje\u0107aju da je svojedobno predsjednik Milanovi\u0107 htio blokirati neke odluke NATO-a i izvje\u0161taje Europske unije jer se u njima nije spominjao pojam \u201ckonstitutivnih naroda\u201d u BiH. To ni tada nije bilo realno, a danas je potpuno nemogu\u0107e \u2013 da se zbog tih pitanja ugro\u017eava funkcionalnost i jedinstvo tih organizacija. Dodik je \u2013 u svjetlu ukrajinske situacije \u2013 i sam postao \u0161utljiviji nego \u0161to je bio ranije, a savezni\u0161tvo s njim ne\u0107e biti popularno. Ali, ne o\u010dekujem zaokret kakav bi bio napu\u0161tanje etnopolitike. O\u010dekujem mo\u017eda samo malo suzdr\u017eaniju javnu upotrebu elemenata te politike. Ho\u0107e li Zapad na to odgovoriti pozitivno \u2013 primjerice kroz neke ustupke Hrvatskoj, odnosno Hrvatima u BiH pod uvjetom da i oni poka\u017eu da \u017eele kompromis unutar BiH i da ni\u010dim ne ugro\u017eavaju opstanak te zemlje – vidjet \u0107emo.<\/p>\n

Kako komentirate dru\u0161tvenu atmosferu koju je u Hrvatskoj i u Europi izazvao ukrajinski rat? Sla\u017eete li se s dojmom da mnogi mediji u Hrvatskoj, pa \u010dak i u Europi, ne uspijevaju, a mo\u017eda ni ne \u017eele, razgrani\u010diti opravdanu osudu ruske agresije od neopravdane i opasne rusofobije, sli\u010dno obrascu po kojemu se 1991. u Hrvatskoj \u0161irila mr\u017enja prema Srbima, a u Srbiji prema Hrvatima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rusofobija ve\u0107 postoji a poslije ruske intervencije u Ukrajini bit \u0107e je te\u017ee obuzdati. Posljedica Putinova rata u Ukrajini bit \u0107e i to \u0161to \u0107e se smanjiti \u201cmeka mo\u0107\u201d Rusije, a ona nije bila zanemariva u \u010ditavom nizu dru\u0161tava \u2013 ne samo u zemljama kao \u0161to je Srbija nego i Gr\u010dka, Bugarska, pa i Ma\u0111arska nego i na zapadnijem Zapadu. Primjerice, mnogi moji studenti su u zadnjih desetak generacija, pi\u0161u\u0107i svoje eseje o Putinu, bili vi\u0161e pozitivni nego negativni u ocjeni njegovih postignu\u0107a. \u010cesto su ga uspore\u0111ivali s Ataturkom, o kojemu pi\u0161u i govore uglavnom kao o velikom reformatoru koji je Tursku izvukao iz duboke krize nakon \u0161to je nestao Osmanlijski imperij \u2013 premda je bio daleko od modela nekog liberalnog demokrate. Mislim da \u0107e se to zna\u010dajno promijeniti. Rusija ulazi u fazu stigmatizacije, a zemlje koje se na\u0111u u toj situaciji vrlo te\u0161ko iz nje izlaze, \u010dak i u dugom periodu nakon doga\u0111aja zbog kojih su stigmatizirane. Istodobno, postoje naznake da Zapad \u2013 suo\u010den s ratom koji je blizu \u2013 po\u010dinje ograni\u010davati slobode i provoditi politiku \u201cponi\u0161tavanja\u201d, tako da \u0107e biti te\u017ee kriti\u010dki misliti i govoriti, jer postoji uvijek opasnost da vas netko proglasi \u201cputinovcem\u201d. To je situacija koja se ve\u0107 doga\u0111a, recimo, profesoru Johnu Mearsheimeru, mo\u017eda danas najve\u0107em autoritetu u okviru teorija me\u0111unarodnih odnosa, koji je bio kriti\u010dan prema zapadnoj politici prema Rusiji s pozicije istaknutog teoreti\u010dara realizma \u2013 a sada ve\u0107 ima onih koji ga prozivaju kao nekog apologeta Putinove politike, \u0161to je apsurdno i vrlo \u0161tetno za liberalno-demokratski karakter Zapada. Tome se treba suprotstaviti, jer je udar na slobode upravo ono \u0161to bi zagovornici \u201ciliberalne demokracije\u201d htjeli posti\u0107i.<\/p>\n

Klimatska kriza je globalna prijetnja za koju \u010dovje\u010danstvo ni prije rata u Ukrajini nije uspijevalo prona\u0107i zajedni\u010dki odgovor. Mo\u017ee li rat u Ukrajini, sa svim globalnim opasnostima koje donosi, ozna\u010diti kona\u010dan neuspjeh \u010dovje\u010danstva da prona\u0111e konstruktivan odgovor na opasnosti koje je najve\u0107im dijelom samo stvorilo? Je li Vladimir Putin, odlukom da napadne Ukrajinu i time zarati sa Zapadom, otpo\u010deo nepovratan proces puta u kataklizmu, ili biste takve pretpostavke ipak nazvali izrazima razumljivog, ali pretjeranog straha?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Klimatska pitanja su pitanja tre\u0107e generacije, kojima se zemlje posve\u0107uju nakon \u0161to u\u010dvrste svoju dr\u017eavnost odnosno suverenitet, i nakon \u0161to postignu ekonomski razvoj. No, ratovi kao \u0161to je ovaj nas vra\u0107aju nazad na prvu generaciju pitanja, a imaju posljedice i na drugu \u2013 jer, posljedice ratova i sankcija na razvoj i bogatstvo dru\u0161tava bit \u0107e velike ne samo za Rusiju nego i za nas ostale. Na\u017ealost, o\u010dekujem da \u0107e se stoga pitanja tre\u0107e generacije ukloniti s dnevnog reda, makar privremeno. \u0160teta.<\/p>\n

Forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovo je za Putina rat za status Rusije kao velike sile, a za Bidena \u2013 a mo\u017eda i Europu, premda je ona u ovom ratu sve vi\u0161e \u201cstije\u0161njena\u201d izme\u0111u SAD-a i Rusije \u2013 to je rat u kojem treba Rusiju dodatno oslabjeti i eliminirati kao potencijalnu veliku silu. Stoga, tre\u0107e, rekao bih da je ovo s Putinove strane bio napad na Zapad, a ne samo na Ukrajinu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-340546","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340546","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340546"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340546\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340547,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340546\/revisions\/340547"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}