Ostajem tamo odakle ne mogu krenuti. Jer nemam gdje i\u0107i. Ne mogu biti onaj koji nisam zbog onoga \u0161to jesam.\u00a0 Dosta je bilo lutanja. Tra\u017eanje svog mi\u0161ljenja koje je rasuto kao talas po umornom moru, koje udara od stijene. Koje kvasi ali ne povre\u0111uje. Gotovo da ne\u0107e ni trag ostaviti jer je naviklo.<\/p>\n
Te\u0161ko je vjerovati u bolji \u017eivot. Jo\u0161 te\u017ee na\u0107i ga. Njega ima\u0161 ili nema\u0161. Obi\u010dno je to period \u017eivota kada shvati\u0161 da si zadovoljan. Onda kada postane\u0161 zadovoljan bude\u0161 I sre\u0107an. Jer sre\u0107a je takva, ima\u0161 je kada je shvati\u0161 I razumije\u0161. Ne bje\u017ei od sebe, \u017eivota I dana, iskoristi ih. Iza\u0111i iz zone komfora.<\/p>\n
Potrudi se da kreira\u0161 \u017eivot. Ono \u0161to ima\u0161 \u010desto je pre\u017eivaljavanje. Onda kada zna\u0161 sve to, svejstan si svega, za\u0161to opet radi\u0161 po starom. Nije do okolnosti ni do vremena, ovo je na\u0161e vrijeme. Ne vrijedi ni pro\u0161lo ni budu\u0107e ve\u0107 ovo. Jedino I pravo. Trenutak kada sam shvatio \u0161ta \u017eelim, bio je \u010dudan, \u0161esto \u010dulo mo je govorilo kako. U trenutku mi se \u010dinilo kako \u0107u, me\u0111utim, uradio sam suprotno, nijesam pogrije\u0161io, nijesam oti\u0161ao. Karta ne\u0107e\u00a0 propasti. Sada bar znam da daljine do\u0111u ovdje kada ih nadmudri\u0161 svojim uspjehom I \u017eivotom. Ne moramo i\u0107i u Evropu ona \u0107e do\u0107i kod nas.<\/p>\n
Po\u0111e\u0161 li negdje promijeni\u0107e te svijet I ako ne \u017eeli\u0161 to, potpuno. Promijeni\u0161 li sebe malo, radi\u0161 to za svoje dobro.<\/p>\n
Ne tra\u017ei sre\u0107u gdje je nema I ne gubi je gdje je ima!<\/p>\n
Polako sa spavanjem, svakako prespava\u0161 dobar dio \u017eivota, ima\u0107emo kada za to. Hajde da stvaramo, hadje da \u017eivimo. Govorio sam sebi nesebi\u010dno. Kao dijalog izme\u0111u dva bi\u0107a na ramenima, an\u0111el\u010di\u0107a I \u0111avol\u010di\u0107a, jer oboje nije spremno za velike stavri, velike stavri su samo na nama.<\/p>\n
Razmi\u0161ljao sam o peronima, oni su kao kraj svijeta, ako to I postoji. Mada sve postoji onoliko koliko smo spremni da vjerujemo u to. Me\u0111utim, da sam gledao u nebo, \u0161ta bi bilo? Zar svaki avion zna put natrag. Mo\u017ee li da pogrije\u0161i? Koliko dobro put vodi nazad. Ako na tom putu ne zalutamo. Jer posle putovanja ne ostajemo isti.<\/p>\n
Otka\u017eite kartu, ostajem! Tamo ne vrijedim koliko znam, ve\u0107 koliko mogu.<\/p>\n
Razlozi su kao izgovori, na\u0107i \u0107e\u0161 jedan vi\u0161e za ono \u0161to \u017eeli\u0161. Takvo je vrijeme da opravadamo sve ono \u0161to \u017eelimo da bude takvo. \u010cak I pod cijenom da zloupotrijebimo svoju inteligenciju, jer mi tako \u017eelimo.<\/p>\n
Defintivno, jedna stvar ostaje. Uvijek \u0107e\u0161 na\u0107i razlog vi\u0161e da razmisli\u0161 opet. Sve bi drugo bilo suvi\u0161no govoriti. Ovo nije fikcija. Svjedok mi je \u017eivot. Otkazao sam kartu prije nego \u0161to sam se predomislio.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Radivoje FEMI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340434,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340537","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340537","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340537"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340537\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340538,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340537\/revisions\/340538"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340434"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340537"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340537"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340537"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}