I dok su to\u010dkovi mog ionako istro\u0161enog kofera sigurno udarali o ulicu u kojoj sam odrastao, moji koraci su ovoga jutra bili istro\u0161eni i nesigurni. Po ko zna koji put sam se uputio niz kaldrmu budu\u0107nosti, a razlika je bila u tome \u0161to ovoga puta odlazim zauvijek. Ovoga puta sam sigurno odlu\u010dio da krenem dalje, sam, u nepoznato, i polako se mirio sa gorkom \u010dinjenicom da \u0107u odlaskom iz svoje zemlje biti stranac u njoj, kad se jednom ponovo vratim.<\/p>\n
I dok sam polako kora\u010dao ka obli\u017enjoj autobuskoj stanici, navirala su pomije\u0161ana sje\u0107anja za onim \u0161to je pro\u0161lo, za onim \u0161to ostaje za mnom, kao da to nije moj \u017eivot, ve\u0107 kao da sam tu svratio kao gost, koji je napravio uvod u ne\u0161to \u0161to tek slijedi, u neki novi put. Nijesam mogao da ne primijetim da du\u017e moje ulice stoje mnoge usamljene ku\u0107e, spu\u0161tenih roletni i zatvorenih vrata, iz kojih se vi\u0161e ne \u010duje ni galama, ni smijeh, a ni po koja suza. Ne bi me to mnogo zamaralo da ne znam da su to ku\u0107e mojih prijatelja iz djetinjstva, mojih kolega sa studija, koji su napustili svoje rodno mjesto, u potrazi za ne\u010dim boljim, u potrazi za sobom, jer su ovdje me\u0111u svojima bili neshva\u0107eni, neprimije\u0107eni, odgurnuti… Zami\u0161ljeno gledam u te obrise pro\u0161lih vremena, davnih uspomena i sve nesigurnije kora\u010dam dalje, jer autobus samo \u0161to nije stigao. A ja kasnim… Kasnim, jer \u017eelim da zakasnim, kasnim, jer ne \u017eelim da odem.<\/p>\n
Dok kora\u010dam polako naprijed, sje\u0107am se mnogih od njih, \u010dak im i imena pamtim. Mnogi su sada sjajni ljekari negdje daleko van Evrope, mnogi sjajni umjetnici, a neki \u010dak dr\u017ee \u010dasove Istorije francuskim studentima i u\u010de ih njihovoj sopstvenoj kulturi. Zamislite, neko iz male zemlje kao \u0161to je Crna Gora, bude prvi, bude najbolji i bude izabran da ba\u0161 on podu\u010dava generacije neke zemlje. Tu\u017eno je samo \u0161to ne podu\u010dava generacije svoje zemlje, one u kojoj je odrastao, one u kojoj se \u0161kolovao, one u kojoj se prvi put zaljubio, one u kojoj se prvi put nasmijao i zaplakao… Ne mogu da se ne zapitam, \u0161ta se to desi jednoj zemlji, pa da ono najbolje poklanja drugima? \u0160ta se to desi jednoj zemlji, pa vremenom izgubi mladost i po\u010dinje da nestaje? \u0160ta se to desi jednoj zemlji, pa ne okre\u0107e glavu ka onome najvrijednijem \u0161to ima? \u0160ta se to desi mojoj zemlji odjednom…<\/p>\n
Iz obli\u017enje kafane gdje su se stalno okupljali mnogi istro\u0161eni ljudi, mo\u017eda neki izgubljeni u\u00a0 hladnom jutru crnogorskog sjevera, dopirale su razne rije\u010di, koje kao da su ba\u0161 tra\u017eile mene, da mi jo\u0161 jednom ka\u017eu da treba da odem. Ranom zorom, uz po koju rakiju, ponovo su se prebrojavali, koliko ih je na\u0161ih za stolom, a koliko je izdajnika. Nasmijao sam se onome \u0161to sam \u010duo i nastavio dalje, jer, autobus samo \u0161to nije stigao, a stanica je sve bli\u017ea, odmah tu iza ugla…<\/p>\n
U daljini vidim krovove moje Gimnazije, \u0161kole iz koje sam potekao i koja me je oblikovala i usmjerila dalje. Sjetio sam se svega, od prvog koraka u njoj, do onog posljednjeg, kada smo u sve\u010danim odorama pro\u0161etali ulicama grada, puni radosti, puni nadanja da \u0107e sjutra biti bolje, jer, tako su nam rekli na televiziji, da bi\u0107e bolje, ve\u0107 sjutra \u0107e biti bolje. Odjednom, poznat glas mi prekinu kora\u010danje. Bila je to moja majka, koja je tr\u010dala da mi ka\u017ee da sam zaboravio paso\u0161. Okrenuo sam se, ona je ve\u0107 bila tu, po\u017eurila da ne bih zakasnio.<\/p>\n
\u201eZaboravio si paso\u0161\u201c, ka\u017ee, \u201ebez toga ne mo\u017ee\u0161 nikuda\u201c. Uzeo sam paso\u0161, bez ijedne rije\u010di, samo sam je ponovo zagrlio. Ona je zaplakala, jo\u0161 jednom. \u201eIdi, ne osvr\u0107i se na mene, ti zna\u0161 da su ovo suze radosnice, jer ide\u0161 tamo gdje \u0107e ti biti bolje\u201c. Vratila se nazad i kao da sam osje\u0107ao da se okre\u0107e da me isprati pogledom, da me jo\u0161 jednom vidi u\u017eivo, jer ko zna kad \u0107u ponovo do\u0107i. Nikad ne znamo \u0161ta nas \u010deka i \u0161ta nam nosi sjutra\u0161nji dan, nego, \u0161to god do\u0111e, tome smo naredni.<\/p>\n
Stigao sam na autobusku stanicu. Po\u010dinje da pada ki\u0161a, a meni moje misli ponovo ne daju mira. Ima li razloga da ostanem, pitam se… Je li vrijeme da odem ili da ostanem… Je li mogu\u0107e da sve \u0161to sam do sada radio nema smisla u mojoj dr\u017eavi? Kome je ostavljam, u kakve ruke je prepu\u0161tam?<\/p>\n
Da li da odem ili ostanem… Vidim ponovo poznata lica. Ulaze u autobus, svako na svoju stranu, pozdravljaju se sa svojima i ostavljaju dio sebe zauvijek zakopan tu, gdje su odrasli, tu, gdje ih je sudbina vezala sve ove godine. Uvijek sam govorio da kada bi stanice mogle da govore, \u010ditava pri\u010da bi bila ispunjena tugom. Tugom prouzrokovanom rastancima, odlascima i posljednjim mahanjima, pogledima kroz zamagljene prozore i suzama koje se zadr\u017eavaju, vriskom koji \u0107uti, da ne odjekne daleko…<\/p>\n
Na razglasu se \u010duje i posljedji poziv za ulazak u autobus, koji, \u010dini mi se, samo jo\u0161 mene \u010deka. Kao da je ovoga jutra samo zbog mene do\u0161ao, da me odveze daleko, jer tamo negdje \u0107e biti bolje, mnogo bolje. Mo\u017eda \u0107u tamo negdje zavrijediti pa\u017enju diplomama, desetkama i znanjem. Mo\u017eda tamo negdje sunce ja\u010de sija i vedrija su neba.<\/p>\n
Autobus polazi, ja ostajem, ki\u0161a pada sve ja\u010de i ja\u010de. Ni sam ne znam za\u0161to ovo radim, ali ja ne \u017eelim da odem, biram da ostanem, iako je razloga sve manje. Ipak, ne\u0161to mi govori da treba da ostanem, da nije moje negdje tamo daleko, ve\u0107 ovdje, gdje sam ro\u0111en. Ostanak ovdje je moja du\u017enost mo\u017eda, jer neko mora i da ostane…<\/p>\n
Uzeo sam svoj kofer i krenuo nazad ku\u0107i. Kofer je sada bio mnogo lak\u0161i nego prije kad smo trebali da idemo. A lak\u0161i sam bio i ja, koraci poletniji, a srce punije. Ipak, ni broj koraka se vi\u0161e ne mo\u017ee mjeriti sa brojem mladih ljudi koji su oti\u0161li iz Crne Gore, svake godine se taj broj uve\u0107ava, a \u017eelja za odlaskom i novih generacija sve je ve\u0107a.<\/p>\n
A toliko je sjajnih ljudi me\u0111u svima nama. Ovako mala zemlja, a tako \u0161iroki talenti, te\u0161ko da se ne\u0161to sli\u010dno mo\u017ee na\u0107i bilo gdje drugo u svijetu. Odlu\u010dio sam da ostanem, sada je na mene red. Kora\u010dam polako ka svojoj ku\u0107i i razmi\u0161ljam za\u0161to sam ovo uradio, za\u0161to sam odlu\u010dio da ostanem…<\/p>\n
Ostajem, jer \u017eelim da se borim sa vjetrovima. Ostajem, jer mislim da su godine ulo\u017eene u obrazovanje bile vrijedne truda. Ostajem, jer sam potreban svojoj zemlji. Ostajem, jer sam potreban sebi i drugima. Ostajem, jer ne volim da se predajem. Ostajem, jer mislim da \u0107u na\u0107i svoje mjesto pod crnogorskim nebom. Ostajem, jer mislim da mogu mnogo dati svojoj dr\u017eavi. Ostajem, jer mi je va\u017eno da se moje mi\u0161ljenje \u010duje. Ostajem, jer mislim da zajedno mo\u017eemo mnogo. Ostajem, jer mislim da imamo potencijal za napredak i da mo\u017eemo bolje. Ostajem, jer nije vrijeme za mene da odem. Ostajem, zbog svih ovih ulica, uspomena i ljudi. Ostajem, zbog kolijevki i grobova. Ostajem, jer je na mene do\u0161ao red. Ostajem…<\/p>\n
Ki\u0161a je padala sve ja\u010de i ja\u010de, a ja sam \u017eurio da zaobi\u0111em i ki\u0161ne bare na ulici i da \u0161to manje pokisnem, iako sam znao da mi ni jedno ni drugo pomo\u0107i ne\u0107e. Ali, tako je \u010desto u \u017eivotu, radimo stvari za koje znamo da nijesu vrijedne truda. Me\u0111utim, nastavljamo dalje, idemo naprijed, pa dokle se stigne. Pribli\u017eavam se svojoj ku\u0107i, radostan, ispunjen neopisivom sre\u0107om, jer sam se vratio, iako nijesam ni oti\u0161ao. Ali dovoljno je bilo i onih nekoliko stotina koraka do stanice, pa da mi \u010ditav \u017eivot pro\u0111e kroz glavu. Ovoga puta ostajem, jer mislim da \u0107e ono \u0161to dolazi biti vrijedno truda. Ja sam, izgleda, odre\u0111en da ostanem, da budem slamka me\u0111u vihorove, ali ona koja odolijeva svakom nevremenu.<\/p>\n
Ulazim u ku\u0107u, ti\u0161ina. \u010cujem samo zvuk sata, koji mi nagovje\u0161tava da moje vrijeme tek dolazi. Otvaram vrata od dnevnog boravka, spu\u0161tam kofer. Majka sjedi za stolom i lista stari porodi\u010dni album, po dobro ustaljenoj navici, kada neko drag odlazi.<\/p>\n
\u201eDobro jutro jo\u0161 jednom\u201c, rekoh uz osmijeh. Majka se okrenu i ponovo zaplaka. Ostajem. Ovoga puta zauvijek.<\/p>\n
**Posve\u0107eno svima onima koji su morali da napuste svoja ognji\u0161ta i odu daleko, u nepoznate svjetove. Zajedno mo\u017eemo sve. Rastavljeni smo slabiji.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Zoran DABETI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340535","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340535","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340535"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340535\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340536,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340535\/revisions\/340536"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340535"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340535"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340535"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}