Prihvatili\u0161te s okom \u0161to ga gvozdene re\u0161etke odvajaju od majke, prihvataju sve gre\u0161nike I ni jednu nevinu osobu.<\/p>\n
Ljudi su \u010dudni, niti \u017eele da \u017eive niti \u017eele da umru. Sa unaka\u017eenim licima gdje im usne zauzimaju cijela tijela i sve \u010demu mogu da se nadaju su upravo te rije\u010di kojima bi nekome uskratili dah.<\/p>\n
Osjeti se takav mlaz vrelih rije\u010di i ne mo\u017ee\u0161 a da se ne ope\u010de\u0161, I boli, a ti ste\u017ee\u0161 ne bi li bol prestala. Al\u2019 uzalud kad takvi kao mi uvijek zanemare bolje da bi bili \u0161to dalje od te rane.<\/p>\n
I ja sam bila tu, nedavno, sama. Gledah obalu \u0161to tap\u0161e more po ramenu i na sekund za\u017eeljeh da sam tamo. Sa druge strane gdje me sunce ne gleda, sa druge stane gdje ni\u010deg nema.<\/p>\n
Za\u017eelim I ja da ne \u017eivim, pa bolje tamo nego ovdje, jer boli majko sina vi\u0161e no tebe u ratne dane. Boli dru\u0161tvo surova jeka, boli dijete saborna metka, ni da se usudi da ode tek tako bi ga prozvali izdajnikom.<\/p>\n
Sad se ve\u0107 bojim da odem al\u2019 ovdje me boli, sad ve\u0107 u suzama tiho jecam pa da mi tuga toli. Vidi\u0161 li sad ti zastavu \u0161to vijori, na cestama bu\u010dnim nema nikog ko \u0107e za nju da se bori.<\/p>\n
Ranjenik \u0161to se vra\u0107e svome domu i sestra \u0161to mu zagrljaj topli vi\u0161e nisu ono \u0161to bjehu tada, sad se \u010dekaju da bi rekli koliko ih boli. Ne mogu to da gledam, te idem dalje od svega i granice \u0161to me zovu, zovu jer mi ku\u0107i nema hleba.<\/p>\n
I ja sam \u0107erka vjernog \u010dovjeka, onakvog kakvog ho\u0107ete da se stide preci, a ponos dana\u0161nje ku\u0107e ne kle\u010di i svima se znalo ime tada sad ve\u0107 samo prezime i to kako kada.<\/p>\n
Otac mi ka\u017ee: \u2018\u2019ostani kad ve\u0107 gine\u0161 nemoj da mi nisi na o\u010di\u2019\u2019, a ja ba\u0161 zato ne bih tu, ne bih da me takvu vidi. I da ostanem \u0161ta to mijenja, patnja jedne osobe jednaka je sre\u0107i druge onda kada se podijeli na pola. Tiha vatra s ocem pri\u010da. Te\u0161kih je dana bilo nekad, sad ve\u0107 te\u017ei nastoje. Pitam se da li \u0107e odgovor do\u0107i onda kada zakora\u010dim vani, ali ne, tuga zadnjeg \u010dovjeka i litica se klati, most ve\u0107 sru\u0161en 80tih.<\/p>\n
Pra\u0161taj o\u010de, I pra\u0161taj majko, \u0161to vidim iznad rane svoje, dah mi ne da otu\u0111am tvoje, te ga stavljam na rame moru, plivaj mila moja sovo. I pla\u0161t crveni \u0161to nosi\u0161 sa sobom, prenesi preko pa mi vrati \u0161aku zemlje tvrde, nije plodna ko ova na\u0161a \u0161to je gorde.<\/p>\n
\u2018\u2019Plavo je more onda kada za\u017emuri\u0161 jer sje\u0107a\u0161 se boje \u010dak i kad ne vidi\u0161. Takva ti je ova zemlja sine, crvenog porijekla al\u2019 sad cvije\u0107e gine. Ne tra\u017eim da sabljom \u0107era\u0161 izdajnika ri\u0111eg, tra\u017eim da ne zanemari\u0161 zlatno otkri\u0107e. Ono te \u010deka tamo u planine jer gore je ljep\u0161e nego u doline. Udahni vazduh iz dana mojih i ponovi svoje rije\u010di pa mi ka\u017ei \u0161ta misli\u0161. Prije ili poslije zna\u0107e\u0161 za\u0161to kad ti se kosa plete u vlasi, ni\u0161ta nije bolje no u zemlji iz koje si.\u2019\u2019<\/p>\n
Ne razumije\u0161 majko da je karta kupljena al\u2019 kud da ide ako mene nema. Sama sam sad al\u2019 ne jo\u0161 dugo, pismo \u0161aljem \u010dim stignem, tamo je bolje samo u meni sad ima ne\u0161to tvr\u0111e.<\/p>\n
Te\u0161ko I olovo i plima se di\u017ee, gledam u more dok se penjem na palubu, udaljava se brod i okre\u0107em glavu, zemlja tako crna sad izgleda ko biser.<\/p>\n
Bi\u0107e to kao jedan od onih snova koji su, u stvari, iako zadr\u017eavaju karakteristi\u010dni ambijent sna, ipak nastanak intelektualnog \u017eivota u kome \u010dovjek shvata \u010dinjenice I misli koje mu se \u010dine novim I vrijednim, \u010dak I nakon bu\u0111enja.<\/p>\n
Kako li je lijepa bila gora tada, sad ve\u0107 jasno \u010dujem majku kako pri\u010da. Sanjala sam odlazak od doma moga, doma \u010dije rane dr\u017ee konci nove generacije.<\/p>\n
Kako da odem sad kad vesla ne rade, da odem sad kad mi rije\u010di ponavljaju djeca mala? Uzor prave naspram moga znanja, a ja o svijetu jo\u0161 ne znam ni\u0161ta.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ivona PERAZI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340522","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340522","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340522"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340522\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340523,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340522\/revisions\/340523"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340522"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340522"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340522"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}