Kada zakora\u010dimo u svijet u\u010denja i samog razmi\u0161ljanja o na\u0161oj budu\u0107nosti, na samom po\u010detku \u0161kolovanja, nudi nam se isto pitanje, \u0161ta \u017eelimo biti. Kada samo jo\u0161 mali i neiskusni pitaju nas \u0161ta to \u017eelimo da budemo kad porastemo, a kada ,,porastemo\u2019\u2019 , \u0161ta ustvari \u017eelimo biti? Kako sazrijevamo ta dva naizgled razli\u010dita pitanja, srastaju jedno u drugo i ustvari vidimo da su jedno te isto. Kako sazrijevamo na\u0161e ambicije ili padaju u vodu ili se mijenjaju ili su primorane da se promijene. Od samog po\u010detka mog \u0161kolovanja, umjetnost je\u00a0 bila centar mog interesovanja, slikanja, pisanje, izdata knjiga. Sve je to ne\u0161to \u0161to je aludiralo na to da \u0107u da nastavim da se bavim nekom od tih umjetnosti, ali nisam.<\/p>\n
\u010cetvrta godina srednje \u0161kole je bila taj moj neki momenat realizacije. To je bio momenat kada sam shvatila da moje interesovanje ovdje nosi veliki teret i veliki rizik. Taj rizik je jednostavno \u010dinjenica da samo ako bih imala neku ludu sre\u0107u, mogla bih da se sna\u0111em kao umjetnik u Crnoj Gori. Sigurna sam da nisam jedina koja se u ovakvoj situaciji na\u0161la i koja je svoje snove morala da nastavi da prati nekim zaobilaznim putem. Dugo sam razmi\u0161ljala o tome da odem odavde, da pratim svoju sre\u0107u i ljude koji su za svojom po\u0161li. Mladi danas \u010desto biraju da odu iz Crne Gore jer ovdje samo sa velikim inatom mo\u017ee \u010dovjek da ostane. Moj inat je ve\u0107i i od mene same, pa sam poslije dugo razmi\u0161ljanja odlu\u010dila da ostanem ovdje. Ne zato \u0161to sam potpuno odbacila ideju i \u017eelju koju sam imala, ve\u0107 zato \u0161to sam shvatila da ako ja odem, za mnom \u0107e po\u0107i jo\u0161 neko, i tako u nedogled.<\/p>\n
Svi smo mi prvi da osudimo ostanak, slobodno mo\u017eemo re\u0107i i opstanak u ovoj dr\u017eavi, ali rijetki su oni koji su stvarno razumjeli poentu opstanka. Ako ode\u0161 iz Crne Gore, ima\u0161 priliku da se usavr\u0161i\u0161 negdje van i obi\u010dno tamo i ostane\u0161, nastavi\u0161 da pri\u010da\u0161 kako ovdje nisi imao mogu\u0107nost, a imao si. Svako ko odlu\u010di da ostane u svojoj dr\u017eavi, istoj daje novu priliku. Ne daje joj novu priliku samo za sebe, ve\u0107 i za sve one \u0161to su razmi\u0161ljali o tome da odu. Treba razbiti taj neki krug koji se konstantno vrti i treba shvatiti da smo mi ti koji grade prilike, treba shvatiti da smo mi ti koji smo u obavezi da ovdje ostanemo, kako generacije poslije nas ne bi bile primorane da se na\u0111u u istoj dilemi u kojoj smo mi sada. \u010cesto je porazno \u010ditati o tome kako je ,,preko\u2019\u2019 bolje i kako je tamo \u017eivot med i mlijeko, a vjerujte mi da isti ti koji to pi\u0161u, obi\u010dno nisu kro\u010dili ni jednom nogom preko. I preko se mora\u0161 sna\u0107i i preko treba da ima\u0161 sre\u0107e da bi uspjeo ili jednostavno da postane\u0161 rob poslu koji radi\u0161, izgubi\u0161 porodi\u010dne vrijednosti i izgubi\u0161 onaj osje\u0107aj kada si svoj na svome. Za\u0161to graditi sre\u0107u preko, kad za istu mo\u017ee\u0161 da se bori\u0161 ovdje i sada? Preko te niko ne\u0107e do\u010dekati ra\u0161irenih ruku, preko ne\u0107e\u0161 brati nov\u010danice sa drveta u dvori\u0161tu, a i taj novac nije sve. Mi sa Balkana imamo tu ,,bolest\u2019\u2019 da stalno te\u017eimo ka onome \u0161to je na\u0161e i da stalno te\u017eimo da se na neki na\u010din dr\u017eimo uz kr\u0161 na kojem smo se podigli, pa daj priliku tom kr\u0161u i otka\u017ei tu kartu. Budi promjena koju \u017eeli\u0161 da vidi\u0161 u svijetu, kako je Gandi jednom rekao, ne mora\u0161 da mijenja\u0161 svijet, ali mo\u017ee\u0161 da promijeni\u0161 sve ono zbog \u010dega si razmi\u0161ljao da ode\u0161. \u017delja gazi sve mogu\u0107nosti, a ti treba da \u017eeli\u0161 najbolje za generacije koje dolaze, jer zna\u0161 kako im je bilo. Otka\u017ei kartu i budi tu za one kojima je to najpotrebnije, budi tu za mlade koji iz straha ve\u0107 sad stoje na aerodromu i razmi\u0161ljaju o tome gdje \u0107e \u017eivot da ih odnese i da li \u0107e se ikad vratit, jer svi \u017eelimo da se vratimo, ali rijetko ko ostaje, rijetko se ko vrati. Ne dozvolite sebi da letite sa krilima koja su slomljena jer ste morali da odete, ne o\u010dekujte da mladi ostanu ovdje, ako im niste dali primjer. Otka\u017eite tu kartu, budite promjena.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Anja GARDA\u0160EVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340355,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340520","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340520","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340520"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340520\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340521,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340520\/revisions\/340521"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340355"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340520"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340520"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340520"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}