Kada bi moje srce zavrtjelo globus i nasumi\u010dno ubolo na jedno mjesto, zasigurno bi me odvelo ka Crnoj Gori. Pored dr\u017eava izme\u0111u \u010dijih se granica prostiru milioni kvadratnih metara, ja biram Crnu Goru, dovoljno malu da mi stane u srce i da je ponesem sa sobom kuda god da krenem. Granica dovoljno \u0161irokih da zagrle sve moje snove. Dovoljno veliku da joj se uvijek vratim. Dovoljno tihu da smiri svaki moj nemir. Priroda nije \u0161tedjela. Od pli\u0161anih brda pod kojima je u\u0161u\u0161kano primorje, do najvi\u0161ih vrhova na hladnom sjeveru, prostiru se granice najljep\u0161e zemlje na svijetu. Pod komadom plavog neba sunce sija ja\u010de nego igdje a pod njenim no\u0107nim nebom najjasnije vidimo na\u0161u zvijezdu vodilju. Njeno more je dovoljno bistro da iskristali\u0161e svaku na\u0161u misao i odagna svaku muku kada se zagledamo u dubinu. Dovoljno je slano da nam zalije\u010di svaku ranu. U mojoj zemlji ima dovoljno svega \u0161to nam srce tra\u017ei. Ono \u0161to nedostaje posljedica je nas, koji \u017eivimo u njoj.<\/p>\n
Svaki kamen spoticanja koji bi me nau\u010dio lekciju, i svaka grana za koju bih se uhvatila pri padu, izrodila je iz zemlje obilje\u017eene krvlju predaka koji su se borili za opstanak na\u0161eg naroda, za na\u0161u slobodu, za dr\u017eavu koju \u0107emo vjekovima mo\u0107i nazvati svojom. Za zemlju u koju su vjerovali da \u0107e njihovim potomcima pru\u017eiti najtoplije ognji\u0161te i najsigurniju luku u koju \u0107e uplovljavati poslije svake oluje koja guta cio svijet. To Crna Gora i jeste, uto\u010di\u0161te i moja mirna luka. Miljama daleko, gdje god bih se na\u0161la, sa kakvim god se prilikama suo\u010dila i kakve god \u0161anse bi mi bile pru\u017eane, euforija nikada ne bi bila ve\u0107a nego kada bih u rukama dr\u017eala nepovratnu kartu leta za Crnu Goru. Na\u017ealost, \u010desto su moje ambicije, kao i ve\u0107ine nas mladih, na prvi pogled neostvarive u na\u0161oj maloj dr\u017eavi. Normalno je da pripadnici mladih generacija imaju pogled uperen ka budu\u0107nosti, ka onom \u0161to \u0107e nam omogu\u0107iti komunikaciju sa svijetom i na\u010dinom \u017eivota koji nam po godinama koje imamo, pripada. Mi ma\u0161tamo o krovu svijeta, o velikim industrijskim gradovima, dalekim i hladnim zemljama, ne znaju\u0107i da nam je krov svijeta pod nogama. U tu\u0111ini samo postajemo jo\u0161 jedna grabljiva du\u0161a u vrvi gladnog naroda. Ono po \u010demu se razlikujemo je da je na\u0161a \u017eelja ve\u0107a, ambicija ja\u010da, a takva je zahvaljuju\u0107i odrastanju u Crnoj Gori, zemlji koja nam je pru\u017eila spokojan san u kojem smo izma\u0161tali o tom krovu svijeta. Pla\u0161e\u0107i se da oni ostanu nedosanjani i \u017eure\u0107i da ih probudimo u javi, odlazimo u nepoznato. Mi bismo voljeli da nam neko poka\u017ee kako se u snove ulazi i kako se u njima ostaje budan. Zato u \u017eurbi odlazimo, ne znaju\u0107i da je svaki san koji smo odsanjali pod plavetnim nebom, pod njim i ostvariv.<\/p>\n
Ljudima se \u010desto \u010dini da je \u017eivot poput neke te\u0161ke igrice. Taman kada se jedan problem rije\u0161i, nastaje novi. Zapravo, od takvih trenutaka \u017eivota kre\u0107e nevolja. Tok \u010dovjekovih misli po\u010dne da ga vodi sporednim putevima na kojima se pita da li bi bilo lak\u0161e kada bi se nalazio negdje drugo u svijetu, kada bi imao bolji posao, kada bi nov\u010dano bio stabilniji. I tako u nedogled. Me\u0111utim, probleme ne mo\u017eemo da rije\u0161imo razmi\u0161ljaju\u0107i na isti na\u010din kao kada smo ih stvarali. Problemi se ra\u0111aju i umiru gdje god na ovom svijetu bili. Jednake su te\u017eine, nosimo ih sa sobom, stvaramo ih sami. Isto tako je i sa \u017eeljom za potencijalom, za uspjehom, ambicijama, prilikama. One su svuda jednako ostvarive. Na\u0161e ruke su vrijedne bilo gdje u svijetu. Ulo\u017eimo ih u na\u0161u zemlju. Mo\u017eda ih u njoj manje nov\u010dano vrjednuju, ali zasigurno su vi\u0161e vrijedne kada ih ula\u017eemo u napredak, kada ih ula\u017eemo u zaostav\u0161tinu koja \u0107e do\u010dekati neke nove generacije. Jedino ostaju\u0107i na rodnom tlu mo\u017eemo da se odu\u017eimo precima koji su svoje ruke bezuslovno tro\u0161ili, iz ljubavi, nesebi\u010dno, ne tra\u017ee\u0107i ni\u0161ta zauzvrat.<\/p>\n
Naravno, ne mo\u017eemo zanemariti \u010dinjenicu, da\u00a0 \u017eivimo u svijetu velikog biznisa, u vrijeme tehnolo\u0161kih napredaka. Novac je ono \u0161to je veliki pokreta\u010d svega, a na\u0161 \u017eivotni uspjeh se, na\u017ealost, mjeri koli\u010dinom zara\u0111enog novca. Vjerovatno je zbog toga pozivanje na bilo kakve ideale i vi\u0161e ciljeve uzaludnije i besmislenije nego ikada prije. Znanje i pamet su zamijenjeni snala\u017eljivo\u0161\u0107u i podlo\u0161\u0107u. Ali, ima nade. Poslije industrijske ere i visokotehnolo\u0161kog doba, na\u0161a civilizacija polako ali sigurno ulazi u doba pove\u0107ane svjesnosti. Takve promjene predstavljaju plodno tlo za bu\u0111enje svijesti kod ljudi. Zato treba \u010dvrsto stati i poru\u010diti svima da otka\u017eu svoje letove, i ostanu!<\/p>\n
Jezi\u010dke i kulturne razlike su ne\u0161to \u0161to je vjekovima simbolizovalo i ja\u010dalo jedinstvenost Crne Gore. Te vrijednosti su uvijek predstavljale izazov da se ona odr\u017ei i razvija kao jedinstvena regija. Sve ono \u0161to se vjekovima njegovalo, usljed konflikata, kriza i ratova, djelimi\u010dno je naru\u0161ilo na\u0161 napredak i na\u0161e kulturno bogatstvo. Do\u0161li smo do alarmantne situacije u kojoj se na\u0161a zemlja suo\u010dava sa masovnim migracijama ljudi u druge, naj\u010de\u0161\u0107e evropske dr\u017eave. “Ispiranje mozgova” velikih, obe\u0107avaju\u0107ih sistema, predstavljaju golem problem za razvoj na\u0161e dr\u017eave, kako na socijalnim tako i ekonomskim poljima. Zanemaruju\u0107i sve kvalitete koje Crna Gora pru\u017ea, ljudi slijepo vjeruju nekim drugim sistemima koji godinama aktivno uti\u010du na procese koji se de\u0161avaju u na\u0161oj dr\u017eavi. Narod nesvjesno odlazi, ne znaju\u0107i ni \u0161ta tra\u017ei, ni \u0161ta \u0107e na\u0107i, a prethodno ni ne zahtijevaju\u0107i nikakve promjene, ne bore\u0107i se za svoje \u017eelje i prava, i ne pokazuju\u0107i nikakvu volju za ostanak. Znam i vjerujem da bi sve bilo druga\u010dije da smo se u prethodnih nekoliko godina istinski potrudili da na vrh liste prioriteta stavimo zahtjeve koji bi polako ali sigurno do sad ve\u0107 doprinijeli promjenama i stvorili uslove za \u017eivot po na\u0161im prohtjevima. Zar na\u0161a domovina nije to zaslu\u017eila? Da se potrudimo da na\u0161e \u017eelje makar jednom budu iznad politi\u010dkih de\u0161avanja, iznad ambijenta pesimisti\u010dke politi\u010dke borbe, iznad uticaja dr\u017eava koje su prepoznate kao one koje na\u0161em narodu nude raznolike “pogodne” uslove, one koje godinama serviraju la\u017ei u koje poslije toliko ponavljanja po\u010dinjemo da vjerujemo. Demokratski \u017eivot, jednakost, edukacija, mobilnost, zaposlenje. Sve te navedene, obe\u0107avaju\u0107e pogodnosti trebale su probuditi \u017eelju, ali ne za odlaskom, ve\u0107 za ciljem da se one ostvare u na\u0161oj dr\u017eavi. Dugo vremena smo trpjeli i podnosili ne\u0161to \u0161to nam smeta, jer cjelokupan ljudski \u017eivot zahtijeva toleranciju me\u0111u ljudima. Tolerancija je pitanje opstanka zajednice i kulture, a uspje\u0161na je ako je uzajamna. Me\u0111utim, nekada je potrebno biti netolerantan prema stvarima koje nam ne odgovaraju. Borba za ostvarivanje ljudskih prava je dugotrajan posao, a da bi se obavio potrebni su upornost, odlu\u010dnost i znanje. Ne ka\u017eem da ljudska prava u na\u0161oj dr\u017eavi ne postoje, ali \u010dim odlazimo, o\u010digledno je da su ona ugro\u017eena i da nam ne odgovaraju. Postoji vi\u0161e faktora koji nam ote\u017eavaju borbu. S jedne strane to smo mi, ljudi, ponekad nedovoljno uporni. Ve\u0107ina nas odustaje u prvoj neprilici ili nepovoljnom odgovoru nadre\u0111enih. Moramo se navi\u0107i da na najve\u0107im raskrsnicama \u017eivota ne nailazimo uvijek na znakove. Za borbu su potrebni snaga i istrajnost. Snaga da otpustimo sve ono \u0161to bismo mogli da imamo u drugoj zemlji, sve ono \u0161to je samo privi\u0111aj, i da shvatimo da je to \u0161to smo zamislili jednako ostvarivo i u na\u0161oj zemlji. Drugi razlog koji nas sputava je prividno zatvoren put, mala va\u017enost na\u0161ih zahtjeva, nedovoljna otvorenost organa u dr\u017eavnom sistemu. Mo\u017eda je taj put djelimi\u010dno zakr\u010den upravo zbog na\u0161eg stava uzrokovanog vi\u0161edecenijskim nedostatkom politi\u010dke kulture gra\u0111ana, su\u0161tinskog nepoznavanja uloge vlasti i onih koji to nisu. Da bi se to promijenilo i da bi demokratija stvarno postojala, moramo da se oslobodimo slijepe naklonosti politi\u010dkim vo\u0111ama. Gra\u0111ani u demokratskom sistemu prepu\u0161taju svoje \u017eelje odabranim \u201epredstavnicima\u201c koji su za taj posao pla\u0107eni, umjesto da se zajedni\u010dki bore za svoje \u017eelje. Princip je, dakle, jednostavan. Demokratska vlast mora da poka\u017ee ve\u0107u spremnost da obrazuje demokratsku javnost i da je uklju\u010di u djelovanje. Problemi koji se, tako\u0111e, provla\u010de kroz novije doba Crne Gore su neobrazovanost, lakomislenost, nekriti\u010dnost i konformizam u siroma\u0161tvu, koji se ispoljava neprestanim \u017ealjenjem. Me\u0111utim, i ti problemi su rje\u0161ivi ve\u0107im obrazovanjem i \u0161irenjem svijesti. \u010cesto nailazimo i na problem koji se naziva mentalitet. Svjesni smo velikog broja problema koji imaju srednjovjekovni karakter, kao \u0161to su pokorni\u010dki mentalitet, pretjeranost u patriotizmu, ali ozbiljnih tendencija da se to promijeni – nema. Ako ne postoji te\u017enja ka novijim standardima, u\u010denju i radu, i ako ne postoji volja da se novi standardi prihvate, onda nema ni napretka. Borba predstavlja du\u017enost, predstavlja \u017ertvu i predstavlja teret. I to je jasno. \u0160ta god da \u010dini napredak, ono dolazi kroz smjelost a ne kroz prilago\u0111avanje i \u0107utnju. Na\u0161 glas \u0107e biti recipro\u010dan na\u0161oj \u017eelji. Nigdje nas uspjeh ne \u010deka serviran. Moramo biti veliki i glasni, poput velikana koji su se borili i umrli za na\u0161u zemlju. Zato su i ostavili trag. Zato su se izborili, da bi nam dali slobodu da postignemo sve \u0161to \u017eelimo na rodnom tlu i da poslije njih nastavimo da dokazujemo kolika mo\u017ee da bude snaga na\u0161eg naroda. Tako\u0111e, ne srljajmo, ne pretjerujmo. Svjedoci smo posljedica pretjeranog razvoja dru\u0161tva, \u0161teta koje su ve\u0107 vi\u0111ene u svijetu, ba\u0161 u dr\u017eavama ka kojima mi te\u017eimo. Ono \u0161to je poga\u0111alo te zemlje je prevelika gustina naseljenosti i iscrpljivanje \u017eivotnih resursa (rezervi nafte, \u010diste vode, \u010distog vazduha, ulja, drveta). Budimo svjesni da sna\u017eno ubrzavanje istorije, nagle promjene \u017eivotnih i radnih uslova \u010desto izazivaju i ugro\u017eavaju \u010dovjekov psihi\u010dki, fizi\u010dki i duhovni integritet. Nemogu\u0107nost psihi\u010dkog prilago\u0111avanja \u010dovjeka da prati br\u017ee i komplikovanije procese u savremenim krajevima je sve \u010de\u0161\u0107e. Ne birajmo uvijek lak\u0161i put, nerijetko je pravi ba\u0161 onaj te\u017ei. Poka\u017eimo na\u0161oj zemlji da je vrijedna truda i ne izdajmo je.<\/p>\n
Prestanimo da \u017eivimo predani vremenu. Sve rje\u0111e se usu\u0111ujemo da izgovorimo rije\u010di koje zna\u010de upravo ono \u0161to \u017eelimo. Zato \u017eivot \u010desto ima miris tihih rastanaka. Na\u0161e potrebe ostaju nezadovoljene, mi usamljeni, razo\u010darani. Zato ostajemo da sanjarimo i, pakuju\u0107i se za put, za kofer zaka\u010dimo klupko tuge. Da se razmota koliko god smo daleko, da nas podsje\u0107a \u010demu se vra\u0107amo i ko nas uvijek \u010deka. Tr\u010dimo i susre\u0107emo se sa samim sobom, gube\u0107i se u tim daljinama, tragaju\u0107i za sopstvenim identitetom, inspiracijom i autenti\u010dno\u0161\u0107u, umjesto da otka\u017eemo kartu i ostanemo. Ne zatvarajmo vrata pred glasovima svog srca, ne zidajmo prozor ve\u0107i od ku\u0107e. Crna Gora je na\u0161a ku\u0107a. Stvorimo \u017eivot iu onog \u0161to poku\u0161avamo da usmrtimo. Ne dozvolimo da nas pokoleba neko \u010dije lice odaje tama, a ne svjetlost. Vjerujmo u ostvarenje svojih ciljeva i obe\u0107ajmo onome koga posmatramo u ogledalu da \u0107e njegova domovina biti njegova jedina nada i njegov najve\u0107i uspjeh.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Anastasija VUKMANOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340310,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340509","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340509","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340509"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340509\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340510,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340509\/revisions\/340510"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340310"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340509"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340509"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340509"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}