Nezadovoljstvo, unutra\u0161nji nemir i lebde\u0107i strah pomije\u0161an sa trunkom tuge samo su\u00a0 neki od osje\u0107aja koje obuzmu mlado lice sa velikim potencijalom, ali nedovoljnom\u00a0 dozom istrajnosti i upornosti da to iska\u017ee.<\/p>\n
Mnogi bi smatrali da trenutno pi\u0161em o tome kako \u010dovjek treba da ide bez ikakvog\u00a0 osvrtanja iza sebe ma kakve god posljedice to ostavilo i da mo\u017eda ne idem u skladu s\u00a0 datom temom, ali ono \u0161to \u017eelim da ka\u017eem je da sama osoba uvijek tra\u017ei da se poka\u017ee u\u00a0 najboljem svjetlu negdje drugdje, ne osvr\u0107u\u0107i se na zemlju u kojoj \u017eivi. Upravo to je\u00a0 razlog zbog \u010dega Crna Gora ostaje bez bogatsva koje je vrlo te\u0161ko vratiti kada jednom\u00a0 za\u0111e u nepoznate krajeve ovog velikog, nepredvidivog svijeta. Me\u0111utim, nikad nije\u00a0 kasno zastati i pogledati oko sebe. Bar na minut. Mada, ni taj minut. Sekunda je\u00a0 dovoljna da odlu\u010di o ne\u010demu vrlo bitnom \u0161to nam zauvijek mo\u017ee promijeniti \u017eivote, a\u00a0 i\u0107i u nepoznato je upravo situacija u kojoj bi nam ta sekunda predomi\u0161ljaja zna\u010dila vi\u0161e\u00a0 nego i\u0161ta. Jer, na kraju krajeva, trebamo se zapitati za\u0161to se uop\u0161te to de\u0161ava. Za\u0161to neko\u00a0 odlu\u010di da prekora\u010di prag domovine i ode van nje. Razloga je sve vi\u0161e, ali smatram da je\u00a0 onih pravih, opravdanih i razumnih manje.<\/p>\n
Prvo, prema onome \u0161to sam imala priliku da \u010dujem i sa \u010dime se svakodnevno susre\u0107em,\u00a0 jeste da mladi napu\u0161taju Crnu Goru jer misle da je \u017eivot koji pru\u017ea inostranstvo bolji.\u00a0 Odmah \u017eelim da razuvjerim sve one koji i dalje tako misle. Prije svega, Crna Gora je\u00a0 dr\u017eava koja toliko toga nudi. To je na\u0161a dr\u017eava prema kojoj gajim bezuslovnu ljubav,\u00a0 ali to ne zna\u010di da zbog te ljubavi ja nisam za to da gra\u0111ani napu\u0161taju svoj kraj i idu gdje\u00a0 \u017eele, van doma\u0161aja svih. Ono \u0161to bih svima poru\u010dila putem ovog eseja, jeste da treba da\u00a0 rade sve polako, bez \u017eurbe. Da se osvrnu oko sebe. Prilika ima uvijek. Kru\u017ee oko nas,\u00a0 a da nismo toga svjesni. Sve \u0161to je potrebno jeste da se za to dovoljno zala\u017eemo i\u00a0 tra\u017eimo, pa makar nas ta potra\u017enja dovodila i u \u0107orsokake. Ni u jednoj zemlji ne\u00a0 mo\u017eemo na\u0107i istinsko dobru priliku kao u onoj u kojoj smo se podigli. Gdje smo nau\u010dili\u00a0 prve rije\u010di, korake i stekli prve prijatelje. Okusili prvi zarazni smijeh i pla\u010d. \u010covjek\u00a0 mo\u017ee dobiti sve \u0161to po\u017eeli i sa mjesta na kome se trenutno nalazi, ako zna pravilno da\u00a0 koristi izvore i raspola\u017ee njima tako da idu u njegovu korist. Mo\u017eda, ako samo malo\u00a0 razmisli, shvati da je Crna Gora najsigurnije mjesto koje ga otvorenih vrata \u010deka da se\u00a0 upusti u svijet prepreka i talenata koje tek treba da otkrije, samo treba da se bori – i\u00a0 upravo to je jedna od nedoumica koju bih odmah da ra\u0161\u010distim: osoba mo\u017ee da u\u010dini i\u00a0 ispuni sve svoje \u017eelje ka kojima neprikosnoveno te\u017ei, samo ako poka\u017ee iskru volje da\u00a0 to uradi upravo tu gdje se i podigla.<\/p>\n
Druga stvar je ta, da se zemlja napu\u0161ta i zbog nedovoljno zarade. Neki tako\u0111e dodaju\u00a0 da jednostavno \u017eele da odu i okuse novine. Mislim da, \u0161to se ti\u010de bar zarade, onoliko\u00a0 koliko se kroz \u017eivot pomu\u010dimo toliko i dobijemo na kraju. Mnogi \u0107e pomisliti kako\u00a0 sedamnaestogodi\u0161njakinja nema pojma o \u010demu govori kada je rije\u010d o zaradi jer je\u00a0 izdr\u017eavana od strane roditelja, ali bih samo rekla i razbistrila um \u010ditaocima da nepravde\u00a0 ima svugdje. Ne samo kod nas, ve\u0107 mo\u017eda upravo i na mjestu koje biste vi voljeli da\u00a0 naselite i tamo gradite novi \u017eivot, dalje odavde. Ali isti mi treba da budemo uporni i stisnemo \u0161ake, pogledamo se u ogledalo i ka\u017eemo: \u201eSve \u0107e do\u0107i na svoje\u201d. I ho\u0107e do\u0107i,\u00a0 ako ne pu\u0161tamo da nas pokoleba ne\u010dija rije\u010d, postupak, ili mi\u0161ljenje. Naprotiv, to treba\u00a0 da nam bude povod da idemo jo\u0161 ja\u010de i ne stajemo. Dokle kod ne uspijemo i sa\u00a0 zadovoljstvom se osmijehnemo, znaju\u0107i da nismo samima sebi okrenuli le\u0111a.<\/p>\n
Mada, pored ovoga, moram se nadovezati i na procenat gra\u0111ana koji bi samo tek tako\u00a0 da odu. Mi sami \u017eivimo od tu\u0111ih pri\u010da koje znaju biti ukra\u0161ene raznoraznim ukrasima,\u00a0 koji samo imaju dobru podlogu i masku. Ta maska spadne \u010dim se upustimo u ljude sa\u00a0 kojima nismo imali priliku da pri\u010damo. Mjesta koja nikada nismo mogli da posjetimo.\u00a0 Internet i okru\u017eenje, portali i agencije, ni\u0161ta od toga nama ne garantuje skroz da \u0107emo\u00a0 do\u017eivjeti najljep\u0161e doga\u0111aje i ostvariti najdivnije snove ako odemo izvan na\u0161e zemlje.\u00a0 Iz li\u010dnog iskustva znam da ni\u0161ta ne treba po\u017eurivati. Strpljenje je klju\u010d uspjeha koje\u00a0 mo\u017ee da se zaradi i u vlastitoj dr\u017eavi. Mi, nezavisni ljudi koji se polako utapaju u nove\u00a0 obaveze i izazove, treba da budemo predstavnici svog rodnog kraja. Iako mo\u017eda u\u00a0 po\u010detku gubimo nadu i kajemo se jer smo ostali ovdje, vremenom shvatimo da je ku\u0107i\u00a0 najljep\u0161e. Tu mo\u017eemo da se iska\u017eemo kao najbolja verzija sebe. Sve nam je poznato – svaki kutak budi uspomene koje mame osmijeh, a prolaznici se uvijek \u010dine milo i\u00a0 poznato. Osje\u0107amo se kao da smo po\u017eeljni. Kao da pripadamo ovdje gdje smo. Gdje\u00a0 upravo stojimo i obavljamo svakodnevne poslove. Upravo to su i razlozi zbog \u010dega i\u00a0 treba graditi budu\u0107nost u Crnoj Gori. Ona toliko toga pru\u017ea, a nedovoljno ljudi zna to i\u00a0 da otkrije. Ali se uporno\u0161\u0107u i trudom sve mo\u017ee posti\u0107i. To je ono \u0161to \u0107u i ja da uradim.\u00a0 Mila na\u0161a ima ljepote koje paraju o\u010di, ustanove koje pru\u017eaju znanje koje lako i sa voljom\u00a0 mo\u017ee da se usvoji, ali i primijeni, upravo ovdje, u na\u0161oj dr\u017eavi. I sa sigurno\u0161\u0107u mogu\u00a0 re\u0107i da \u0107u ostati ovdje i pru\u017eiti \u0161ansu, kako sebi, tako i rodnom kraju, jer je domovina\u00a0 jedna jedina, a \u017eivot u njoj mo\u017ee biti izvanredan, samo je potrebno da joj se pru\u017ei \u0161ansa.<\/p>\n
Voljela bih da zaklju\u010dim ovu temu sa tim da, odluka da ostanemo u Crnoj Gori je\u00a0 mo\u017eda stvar zbog koje \u0107emo jednog dana biti itekako zahvalni. Pa \u010dak iako smo na\u00a0 aerodromu sa koferima oko sebe, budimo dovoljno hrabri da dr\u017eavu u\u010dinimo\u00a0 ponosnom. Da jasno i glasno ka\u017eemo: \u201eOtka\u017eite kartu – ostajem!\u201d<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n
Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: An\u0111ela NOVAKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340434,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340433","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340433","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340433"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340433\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340508,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340433\/revisions\/340508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340434"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340433"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340433"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340433"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}