Jedna od \u010destih pojava koja prati mlade koji \u017eive u tranzicionim dru\u0161tvima je i migracija. Mladi koji odrastaju u ovakvim dru\u0161tvima \u010desto sebi postavljaju pitanje:<\/p>\n
\u201eOti\u0107i ili ostati?\u201c. Nekada je to samo privremeno rje\u0161enje za bijeg iz stvarnosti, a nerijetko se de\u0161ava da odlazak predstavlja kona\u010dnu zivotnu odluku kako bi zauvijek rije\u0161ili probleme koje u svojoj zemlji nijesu mogli rije\u0161it, razo\u010darani u institucije i dr\u017eavne organe. Svaki tre\u0107i student planira da nakon \u0161to diplomira, zauvijek napusti zemlju. Nereformisan obrazovni sistem i neuskla\u0111enost sa tr\u017ei\u0161tem rada, sa jedne, i nezaposlenost, sa druge strane, name\u0107u se kao glavni problemi kada su u pitanju mladi u na\u0161oj zemlji koji su posljedica razlicitih faktora koje je donijelo tranziciono drustvo. Medjutim upravo tranziciono drustvo kao sto je nase moze pruziti neocekivane sanse mladom covjeku i promovisati ga u nosioca glavnih promjena, jer aktivni i kriti\u010dki nastrojeni mladi, koji imaju kreativnu mo\u0107 i ideje za pokretanje inicijativa, od su\u0161tinske su va\u017enosti za odr\u017eivost svakog drustva\u00a0 Mladi ljudi se moraju\u00a0 uvjeriti u to da je sva\u010diji glas bitan i da kao pojedinci, ali i svi zajedno\u00a0 mo\u017eemo\u00a0 izgraditi drustvo jednakih sansi\u201e za sve Vjerujem da mlade moramo potsticati tako sto cemo ih kroz obrazovni sistem nauciti potrebnim znanjima i vje\u0161tima, kako bi izgradili svijest te potaknuli razvijanje sebe kao individue. Isto tako trebamo podrzati\u00a0 roditelje da od malena djeci usa\u0111uju osje\u0107aj odgovornost prema porodici prijjateljima, kao i drustvu u cjelini. Kao mlada osoba stava sam da se patriotizam ( rijec koja\u00a0 na prostorim Bankana cesto gubi svoj sustinski smisao ) dokazuje tako sto guramo voz promjena naprijed I onda kada nam se ucini da je bilo kakva promjena nemoguca te svaka bitka unaprijed izgubljena ostajmo tu kao zalog za buducnost nasim potomcima.<\/p>\n
Svijetli primjer toga da su promjene moguce ako kao drustvo iskoracimo naprijed\u00a0 ohrabruje nas primjer singapurskog uspjeha koja se mo\u017ee primjeniti i na ovim prostorima. Singapur je u samo jednoj generaciji napravio tranziciju iz zemlje Tre\u0107eg svijeta u jednu od vode\u0107ih ekonomija Prvog svijeta. Naravno da nije lako i da treba mnogo vi\u0161e nego u ostalim zemljama da se trudi\u0161, ali je svakako mogu\u0107e. Smatram da ukoliko si dobar u tome \u0161to radi\u0161, bio da si , pekar, doktor, ekonomista ili ne\u0161to peto, da \u0107e te kad tad neko primjetiti. Mnogo ljudi ide odavde, bez da zaista poku\u0161a da ne\u0161to napravi, ve\u0107 apriori zaklju\u010di da posla nema i ne trudi se previ\u0161e. Sistem je takav. Lo\u0161. Nikakav. Na nama je da ga prihvatimo I promijenimo na bolje jer kao mladi ljudi koji zive u eri globalizacije imamo mogucnost razvoja naprednih ideja koje ce nase drustvo\u00a0 dovoditi ljude\u00a0 I motvisati one koji su otisli da se vrate te da prica o uspjehu u svojoj zemlji nije bajka koja se desava samo srecnicima vec je realna mogucnost svih nas ako smo dovoljno hrabri da preuzmemo odgovornost kako za sopstvnu buducnost tako I za buducnost naseg drustva u cjelini, otkazimo karte I ostanimo jer na mladima svijet ostaje.<\/p>\n
<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n
Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ivana JANKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340421","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340421","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340421"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340421\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340484,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340421\/revisions\/340484"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340421"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340421"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}