\u201cNe biti ili biti: to se pita:<\/p>\n
da li je ve\u0107ma du\u0161e dostojno<\/p>\n
pra\u0107ke i strijele sudbe bezdu\u0161ne<\/p>\n
trpjeti, ili di\u0107i oru\u017eje<\/p>\n
protivu mora muka, pa se njima<\/p>\n
suprotstaviti i okon\u010dati ih?\u201c<\/p>\n
<\/p>\n
Dao bih sebi blagu dozu slobode predubje\u0111enja i iskazao kako smatram da ovaj pasa\u017e iz besmrtnog \u0160ekspirovog Hamleta zaista vjerno oslikava unutra\u0161nju borbu duha mnogih pojedinaca u ovim smutnim vremenima. S istim onim \u017earom kojim je ovaj veliki pisac prije 400 godina ovo sve ovako upe\u010datljivo ovjekovje\u010dio – istom tom ja\u010dinom i sada, bezmalo identi\u010dne boljke, progone pripadnike sada\u0161njih generacija. Eklatantan primjer kako su neke stvari zaista vje\u010dne i neprolazne. \u017divu\u0107i spiritus movens mnogih na\u0161ih omiljenih djela knji\u017eevnosti, a koja imanentno u sebi nose vjernu preslikanost \u017eivotnih neprilika, te svoj tok grade na onoj \u010duvenoj enigmi: kako li \u0107emo se mi sami odnositi prema nepravdi, kako li \u0107emo postupiti kada se na\u0111emo licem u lice sa neda\u0107om koja svim silama nastoji da nas porazi?<\/p>\n
Svjedoci smo burnog \u017eivota na \u010ditavoj planeti, a naro\u010dito na Balkanu i neposrednoj okolini. Periodi ratova, periodi tzv. tranzicija, nesuvisle promjene vrijednosnog obrasca, ustanovljavanje i usvajanje novih vrijednosti, a u istom i ne toliko rijetko \u2013 nepotvr\u0111ivanje i zaboravljanje starih vrijednosti, koje ostaju zato\u010dene kao u nekom tranzicijskom vakuumu. U svemu tome, najvi\u0161e iskrivljenja i nepravde trpe istorija, tradicija i nadasve kultura i kulturno naslje\u0111e. U svakoj prilici \u017eustro isti\u010dem sami zna\u010daj kulture kao osnovnog postamenta za dalju nadgradnju dru\u0161tva. Kultura je jedno vezivno tkivo, najva\u017eniji materijal od kojeg se gradi identitet jedne nacije. Kultura jeste nadasve slo\u017een fenomen, ali u principu, ona izra\u017eava kompletno duhovno-materijalno stvarala\u0161tvo \u010dovjeka. Kultura kao takva, jeste i onaj najzna\u010dajniji element u samom identitetu jednog naroda. Gradivni blok samog dru\u0161tva. Ono \u0161to mi kao ljudska vrsta u svojoj su\u0161tini zaista i jesmo.<\/p>\n
Krajnji cilj je odr\u017eavanje kohezije grupnog identiteta, a koji je po svojoj prirodi refleksivan, gdje su elementi shva\u0107eni kao takvi upravo jer se odra\u017eavaju u svijesti njenih \u010dlanova. Odr\u017eanje i neiskrivljenost koncepta kolektivisti\u010dke memorije, memorije koja se izra\u017eava trajno u vremenu jedne kulture i koja je u velikoj mjeri implicitna jer je uklju\u010dena u njene materijalne i simboli\u010dke dimenzije. Jer po svojoj prirodi, dru\u0161tvene uloge jesu identiteti. Ono kako mi vidimo i o\u010ditavamo sebe u odnosu prema drugima i u odnosu na druge \u2013 jeste i ono kakvim \u0107e nas drugi posmatrati i odnositi se prema nama. Ono gdje mi grije\u0161imo jeste nepridavanje dovoljno pa\u017enje kulturi, kulturnim obrascima i monumentima pro\u0161losti koji su ostajali u vremenima iza nas i ostavljani nama na \u010duvanje. Nalaze\u0107i se na uvijek burnom Balkanu i bave\u0107i se mnogobrojnim krizama u razli\u010ditim i skoro pa svim sferama dru\u0161tva, kultura nekako kao da uvijek padne u zape\u0107ak, kao da je tu\u0111a briga, zadnja rupa na svirali. Ili mnogo prostije re\u010deno: fali nam kulture. I to se o\u010ditava u svim mogu\u0107im arenama bivstva.<\/p>\n
Samim tim negativnim i negatorskim djelanjem \u2013 uni\u017eavamo ne samo sopstvo, ve\u0107 i svoju sredinu. Otuda i pojava nesnosnog broja raznoraznih dru\u0161tvenih devijacija koje nastoje da svakim svojim potezom doprinesu uru\u0161avanju jednog sistema odr\u017eivosti. Naru\u0161enost te jedne osjetljive konstrukcije balansa izme\u0111u identiteta pojedinca kao jedinke i grupnog identiteta sviju nas kao jedne nacije – zapravo i jeste to \u0161to nas \u010dini ranjivim i otvorenim za razli\u010dite napade i kvazi-interpretacije. Za posljedicu svega toga imamo i devalvaciju svih mogu\u0107ih vitalnih vrijednosti.<\/p>\n
U samom duhu ovog eseja valja ista\u0107i i da je to mo\u017eda najvidljivije u kategoriji mladih osoba. Sami odnos prema omladini na ovim prostorima je, sti\u010de se utisak, nekako efemeran u samoj svojoj idejnoj koncepciji. Omladinska politika zasniva se na tome kakav stav Vlada ili donosioci odluka imaju prema mladim ljudima. Prema Eurostatu, mladi se defini\u0161u kao lica starosti izme\u0111u 15 i 29 godina. Vrijednosni okvir omladinske politike je veoma va\u017ean stepen u definisanju daljeg toka postupanja. U nekim slu\u010dajevima, ove vrijednosti i principi mogu usmjeravati omladinsku politiku, ali u drugim oni mogu neopravdano izostati. U demokratskom dru\u0161tvu, vrijednosti omladinske politike mogu uklju\u010divati: pristup mladih ljudskim i socijalnim pravima, jednakost, inkluziju i socijalnu koheziju, demokratiju, aktivno gra\u0111anstvo i u\u010de\u0161\u0107e, razvoj mogu\u0107nosti i talenta, sigurnost, zdravlje i dobrobit.<\/p>\n
Mnoge zemlje su definisale svoje omladinske politike, ali da li ih sprovode? Da li ove politike podr\u017eavaju mlade ljude da ostvare svoja prava? Na koje na\u010dine odre\u0111ene omladinske politike i \u0161ire politike uti\u010du na interakciju mladih ljudi i kakvi su rezultati? Iako je do sada preduzet niz zna\u010dajnih i korisnih mjera na unapre\u0111enju polo\u017eaja mladih u Crnoj Gori od strane razli\u010ditih subjekata: organizacija civilnog dru\u0161tva, institucija na nacionalnom i lokalnom nivou, me\u0111unarodnih organizacija, entuzijasta i pojedinaca – postoji zna\u010dajan prostor za unapre\u0111enje cjelokupnog procesa koordinacije. Strategijom za mlade 2017-2021 nastoji se odgovoriti na ovaj problem i stvoriti adekvatan formalni okvir za sistematsko unapre\u0111enje polo\u017eaja mladih u Crnoj Gori, u kome \u0107e svoje mjesto na\u0107i svi zainteresovani akteri.<\/p>\n
Strategijom je definisano \u0161est klju\u010dnih prioriteta \u2013 klju\u010dnih ishoda \u2013 kada su mladi u Crnoj Gori u pitanju, i to: 1) mladi ostvaruju ekonomsku i socijalnu sigurnost kroz olak\u0161an pristup tr\u017ei\u0161tu rada i sticanju zapo\u0161ljenja; 2) mladima je omogu\u0107en pristup kvalitetnom obrazovanju; 3) mladi aktivno, motivisano i proaktivno u\u010destvuju u procesima dono\u0161enja odluka, razvoja zajednice i kreiranja i sprovo\u0111enja politika; 4) mladi su dobrog zdravlja, bezbjedni i imaju obezbije\u0111en pristup adekvatnom sistemu podr\u0161ke za prelazak u odraslo doba i samorealizaciju; 5) mladi imaju pristup kvalitetnim kulturnim sadr\u017eajima kao kreatori i konzumenti; 6) uspostavljen je efikasan normativni i institucionalni okvir za sprovo\u0111enje omladinske politike.<\/p>\n
Iako se radi o dobro osmi\u0161ljenoj platformi, obeshrabruju\u0107e okolnosti realnog stanja stvari predstavljaju upozorenje svima u Crnoj Gori, ali i na cijelom Balkanu – jer je situacija vrlo sli\u010dna ili identi\u010dna u okviru regiona po mnogim klju\u010dnim aspektima. To se prije svega odnosi na nemogu\u0107nost mladih da se zaposle i da \u017eeljeni nivo kvalifikacija prevedu u ekonomsku sigurnost i samoodr\u017eivost. Prema skora\u0161njim podacima mladi \u010dine 24,87% ukupnog broja nezaposlenih u zemlji. Zajedni\u010dka ocjena mnogih analiti\u010dara je da je to najve\u0107im dijelom posljedica neuskla\u0111enosti javnih politika sa stanjem u domenu realnog sektora u Crnoj Gori. Postoji ogroman priliv univerzitetskih diploma nekih krajnje nepoznatih i posve neva\u017ee\u0107ih institucija iz regiona i one nisu u odgovaraju\u0107oj korelaciji sa samim temeljima obrazovnog sistema\u00a0 u Crnoj Gori. Pa ipak, na tr\u017ei\u0161tu rada, one su ekvivalentne diplomama ste\u010denim na visoko\u0161kolskim ustanovama u Crnoj Gori. Time se stvara jo\u0161 ve\u0107i jaz u pogledu normativnog odnosa izme\u0111u obrazovnog sektora i sektora zapo\u0161ljavanja \u2013 \u0161to dodatno dovodi do nemogu\u0107nosti mladih da ostvare svoj puni potencijal u domicilnoj zemlji, te su stoga prisiljeni da nastave svoj \u017eivot u inostranstvu. Najglasnije u prilog tome govori pora\u017eavaju\u0107a statistika iz prethodnih nekoliko godina koja iznova pokazuje masivne brojke od \u010dak 60 \u2013 70% mladih koji bi \u017eeljeli da svoj \u017eivot nastave u inostranstvu. To je ne\u0161to \u0161to je posebno pogubno za malu zemlju kao \u0161to je Crna Gora, gdje bi opet mladi ljudi trebalo da budu prva linija podr\u0161ke u ekonomskom oporavku i daljem razvoju.<\/p>\n
Iz navednog je sasvim jasno da je, poput i mnogo \u010dega drugog u \u017eivotu, ovo tako\u0111e jedan odnos koji se bazira na dvosmjernoj komunikaciji. Na stimulansu i na samoj (re)akciji u odnosu na isti. Ljudi moraju biti svjesni da samo ispravnim, prije svega moralnim i odr\u017eivim smjernicama i akcijama mogu do\u0107i u poziciju da izgrade bolje dru\u0161tvo u svojim domicilnim sredinama; isto tako i same dr\u017eave moraju imati na umu da su upravo one po dru\u0161tvenom ugovoru \u010duvari interesa sopstvenih gra\u0111ana i da moraju djelovati prije svega u smjeru meritokratski baziranih entiteta koji \u0107e adekvatnim stimulansima mobilizirati gra\u0111anstvo na akciju u dru\u0161tveno po\u017eeljnom smjeru, te da \u0107e nepogrje\u0161ivo nagra\u0111ivati sve one koji zdu\u0161no rade u korist progresa.<\/p>\n
Postoji jedna fenomenalna skaska potekla iz islamske tradicije, a koja kazuje sljede\u0107e:<\/p>\n
\u201eNeki je vitez sreo na drumu jednog vrapca koji je le\u017eao na le\u0111ima, sa no\u017eicama ispru\u017eenim ka nebu. Za\u010du\u0111en, vitez ga upita \u0161ta radi, a vrabac mu odgovori: \u201eZar ne zna\u0161 da \u0107e se danas nebo stropo\u0161tati na zemlju?\u201c Vitez se nasmeja i re\u010de: \u201eZar ti misli\u0161 da \u0107e\u0161 mo\u0107i nebo zadr\u017eati svojim no\u017eicama i spasiti zemlju?\u201c<\/p>\n
\u201eSvako nek \u010dini ono \u0161to mo\u017ee\u201c \u2013 odgovori vrabac.\u201c<\/p>\n
Dakle, jedna izuzetna crtica koja na slikovit na\u010din doprinosi \u0161irenju perspektive. Poenta je, zaista mislim, i vi\u0161e nego jasna. I ovdje bih se vratio na onaj gradivni blok dru\u0161tva, na gorepomenutu kulturu kao jedan inherentni osnov svega. Od kulture sve poti\u010de. Od samog na\u0161eg odnosa prema sebi, prema drugima, prema sredini u kojoj obitavamo. Odnositi se prema drugima sa du\u017enim po\u0161tovanjem; zaustaviti bespotrebne izlive neljudskosti; raditi na sebi i svom napretku; biti korektan u svom poslu; nastojati da se obaveze izvr\u0161avaju \u0161to cjelishodnije i dostojanstvenije; biti uljudniji u svakodnevnom govoru; \u010duvati \u017eivotnu sredinu, baciti otpad na mjesto kojem pripada umjesto gdje nam je najlak\u0161e i najbli\u017ee u datom momentu itd. Dovoljni su samo mali korektivni potezi da se ova ustaljena dinamika promijeni; a te promjene su zaista neophodne u cilju izgradnje jednog sveobuhvatnijeg i naprednijeg dru\u0161tva. Jednog dru\u0161tva iz kojeg nam mladi ne\u0107e bje\u017eati glavom bez obzira. Jednog dru\u0161tva gdje se ne\u0107e pani\u010dno kupovati karte za egzil u jednom pravcu. Samo treba krenuti od sebe, malim koracima u bolju budu\u0107nost. Znam, zvu\u010di kao neka kli\u0161e frazetina poput onih koje se koriste u predizbornim reklamama, ali ovog puta daleko od toga. Jer kao \u0161to re\u010de jednom jedan veliki francuski filozof Emanuel Levinas: Odgovornost za drugog proisti\u010de iz odgovornosti za sebe. Ljepota je upravo u toj jednostavnosti. Odluci da se stvari jednom zasvagda zaista po\u010dnu mijenjati nabolje. Ako se to vrati na kolosijek, domino efekat \u0107e odraditi svoje, te nesumnjivo u\u010dniti progres jedinim nusproduktom pokrenutog lanca doga\u0111aja.<\/p>\n
Lijepo je jednom rekao Veljko Vlahovi\u0107: Nositi neprekidno Crnu Goru u sebi zna\u010di i dar i prokletstvo. Pa hajde da poradimo na tome zajedno, na tome da prevagne ona ljep\u0161a od dvije strane iste medalje, te da ovu na\u0161u dr\u017eavu zajedni\u010dkim snagama pretvorimo u jedan dar; da je pretvorimo u na\u0161 DOM!<\/p>\n
Sa neskrivenim mje\u0161ovitim emocijama, sadr\u017eanim u jednom amalgamu sa\u010dinjenom ponajvi\u0161e od nezauzdanog ponosa i vje\u010dno tinjaju\u0107e nade u bolje sjutra \u2013 mogu vam iskreno re\u0107i da sam ja svoju kartu odve\u0107 otkazao. \u0160tavi\u0161e, bespovratno pe\u010datirao sa velikim \u0161tambiljem neodobravanja. Ostajem tu gdje jesam, gdje su mi korijeni, gdje mi je porodica, gdje mi je dom. Gdje \u0107u, nadam se, u nekom doglednom vremenu i ostaviti neki trag boljitka iza sebe. Neki kamen temeljac za bolju i ljep\u0161u Crnu Goru.<\/p>\n
A vi dragi sugra\u0111ani… da li znate \u0161ta vam je u\u010diniti?<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n
Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Du\u0161an PEJAKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340405,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340404","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340404","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340404"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340404\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340479,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340404\/revisions\/340479"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340405"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340404"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340404"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340404"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}