Donedavno bila sam u rastrojstvu zbog \u010destih borbi sa sobom u kojima se trudim da odbacim sve negativne misli koje se pojave niotkuda, zbog hormonskog disbalansa koji uti\u010de na promjenu mog raspolo\u017eenja i silnih sva\u0111a u dru\u0161tvu jer ipak odrastamo i biramo razli\u010dite puteve i shvatamo da su pojedina \u2018vje\u010dna prijateljstva\u2019 bila samo zabluda, a ponajvi\u0161e bila sam zabrinuta zbog budu\u0107nosti.<\/p>\n
Epidemija, po\u010detak potencijalnog rata, nestabilna politi\u010dka situacija u mojoj dr\u017eavi i sve ostale li\u010dne tegobe me nisu zaustavile da ma\u0161tam i stvaram \u017eelje i planove koje imam namjeru da ostvarim. Ostvariti ih u ovom period bilo je za nijansu te\u017ee nego ina\u010de, ali malo po malo ostvarujem svaku zamisao i trebalo bi da sam ponosna na sebe i sre\u0107na, ali ne, umjesto toga se preispitujem da li je to zaista ono \u0161to \u017eelim. Jedan od glavnih ciljeva bio mi je odlazak i du\u017ei boravak u Njema\u010dkoj, a samim tim i usavr\u0161avanje njema\u010dkog jezika koji sam odlu\u010dila da studiram. Kada mi je ta misao pala na pamet, bilo ju je te\u017ee ostvariti jer su Njemci bili rigorozni po pitanju vakcine koju ja nisam primila. Ali sam strpljivo \u010dekala i na kraju \u010dekanje se isplatilo. Vremenom popustili su mjere i to je bila moja \u0161ansa koju sam iskoristila. Uspjela sam da pronadjem posao u Njema\u010dkoj i tako osiguram svoj boravak tamo. Naravno da sam pristala, ali nisam bila toliko uzbu\u0111enja kao \u0161to sam zami\u0161ljala da \u0107u biti kada dan ostvarenja mog sna do\u0111e. Prije su me ko\u010dile sna\u017ene mjere za suzbijanje epidemije, a sada me ko\u010de sna\u017ene emocije prema njemu.<\/p>\n
Nakon saznanja da \u0107u mo\u017eda za par mjeseci biti kilometrima udaljena od ku\u0107e i od svih svojih, bacila sam se na krevet. A onda kre\u0107e niz misli koje me tjeraju da po\u010dnem da sumnjam u sebe i svoju odluku. Da li imam dovoljno znanje jezika da se tamo sna\u0111em? Da li manje komunikativna osoba kao \u0161to sam ja mo\u017ee da se prilagodi u nepoznatoj sredini? Da li bih mogla bez igdje ikoga svog? Da li bih mogla bez njega toliko dugo?<\/p>\n
Kako bih zaustavila taj pakleni lan\u010dani niz misli, samo sam ustala iz kreveta i poslala mu poruku da ga \u010dekam na na\u0161oj klupici u Njego\u0161evom parku. Morala sam odmah sve da mu ispri\u010dam. Rekla sam mu da se, sa svim ostalim stvarima po strani, najvi\u0161e dvoumim zbog odvajanja od porodice za koju sam veoma vezana, ali i zbog odvajanja od njega. Na to mi je samo odgovorio da me beskrajno voli, ali da isto tako nikad ne bi dozvolio da ne ostvarim svoj san zbog njega. Nije htio da me sputava ni u \u010demu i uvjerio me je da taj period razdvojenosti ne\u0107e uticati na nas. Imao je taj neki dar da na pravi na\u010din pristupi ljudima, pa tako i meni, i kao \u0161to sam o\u010dekivala, u kratkom periodu uspio je da otjera sve moje sumnje i dvoumljenja. On je ta moja osoba koja mi vrati vjeru u sebe i u\u010dini da svi strahovi koji me sputavaju u ostvarivanju ne\u010dega nestanu. Vjerovatno ga zato toliko i volim, jer niko ne mo\u017ee da me smiri, podr\u017ei i ohrabri kao \u0161to to mo\u017ee on.<\/p>\n
Postarao se da se javim agenciji koja mi je na\u0161la posao i da im u njegovom prisustvu potvrdim da definitivno prihvatam ponudu jer je znao da bi, ako to uradim kod ku\u0107e sama, proradile moje bubice u glavi i na kraju bih odustala. Znao je da sam slaba na njega i da \u0107u ga poslu\u0161ati i tako je i bilo.<\/p>\n
Zatim je ustao sa klupe sa tim njegovim najljep\u0161im kezom na licu. \u010cinilo se kao da je on sre\u0107niji i uzbu\u0111eniji od mene zbog cijele te situacije, ali ja sam znala da zapravo on samo \u017eeli da tako izgleda kako bi se postarao da ne odustanem. \u201eUstaj, idemo do mene da odgledamo neku dobru komediju, potrebni su nam hormoni sre\u0107e!\u201c, rekao mi je, ne znaju\u0107i da se njihov nivo u mom organizmu di\u017ee u najve\u0107oj mjeri zbog njegovih \u0161ala i pri\u010da. Ne znam za\u0161to, ali tu slatku misao sam zadr\u017eala za sebe i nisam mu je rekla, samo se se nasmijala, ustala, uhvatila ga za ruku i krenula sa njim.<\/p>\n
Dobra komedija zaista jeste bila ne\u0161to \u0161to nam je trebalo, ali ono \u0161to je uslijedilo nakon toga nam je jo\u0161 vi\u0161e prijalo. A zatim se nalazim na mjestu koje \u010dini da se vrijeme zaustavi i svi problemi nestanu. U njegovom zagrljaju sam. I zaista ne mislim ni o \u010demu, samo mi je misao koliko mi je prelijepo sa njim u tom momentu i koliko ga volim u glavi.<\/p>\n
\u201eMoja du\u0161a, moja ljubav, moj san\u201c, \u0161apnu mi tiho na uho i u\u010dini taj momenat jo\u0161 ljep\u0161im.<\/p>\n
Tada shvatam da je Njema\u010dka bila \u017eelja koju sam zacrtala prije njega. A sada, dok le\u017eim na njegovim grudima slu\u0161aju\u0107i otkucaje njegovog srca i dok me on neprestano grli i svako malo ljubi, \u017eelim samo da taj momenat i osje\u0107aji koje on budi traju zauvijek. On je moj san. Takvi momenti su moj san. Ovdje u na\u0161oj maloj zemlji, sa mo\u017eda manje mogu\u0107nosti i \u0161ansi za uspjeh, ali sa njim, ne negdje daleko od njega. U Crnoj Gori sam ja ne\u010diji san. U Crnoj Gori je i moj san.<\/p>\n
<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n
Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Anja RADONJI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340400","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340400"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340474,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340400\/revisions\/340474"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}