– Ipak mi nije jasno za\u0161to mora\u0161 da ide\u0161. Amerika je tako daleko, zar nisi mogla da na\u0111e\u0161 posao negdje bli\u017ee?<\/p>\n
Majka je zastala sa postavljanjem stola i tu\u017eno me pogledala. Uzdahnula sam, znaju\u0107i da ponovo zapo\u010dinjemo nepotrebnu koneverzaciju.<\/p>\n
– Ne radi se o tome. Prosto ne vidim nikakvu perspektivu u Crnoj Gori, a na zapadu \u0107u imati toliko mogu\u0107nosti! Zna\u0161, tamo mo\u017eda uspijem i da otvorim sopstvenu \u0161kolu jezika kako sam oduvijek ma\u0161tala.<\/p>\n
Moje planove za napu\u0161tanje dr\u017eave saop\u0161tila sam roditeljima prije dva mjeseca, ali ta vijest jo\u0161 uvijek je visila kao Damoklov ma\u010d nad svakodnevicom njihovih \u017eivota. U svakom slu\u010daju, avion je polijetao tu no\u0107 i sada nije bilo vra\u0107anja. Nakon dugo odlaganog opro\u0161taja oti\u0161la sam da se na\u0111em sa bliskom ro\u0111akom koja \u0107e me voziti do aerodroma i odlu\u010dila sam da krenem pje\u0161ke uprkos koferu punog knjiga, robe i uspomena. \u0160etaju\u0107i izgubljena u mislima, po prvi put sam primijetila odre\u0111ene djelove moje \u017eivotne sredine. Nikad nisam pretjerano voljela moj grad, ponekad mislim da sam ga samo poznavala i da mi je to zapravo stvorilo iluziju ljubavi prema njemu. Tipi\u010dan primorski predio sa mirisom oleandre, pr\u017einom koja zajedno sa parapetima razdvaja glatke, vreme\u0161ne ulice od modro plavog mora za turiste bio je prava atrakcija, a meni je davao mje\u0161ovite emocije. Mali gradovi, pogotovo crnogorski, imaju obi\u010daj da stvaraju atmosferu nalik staklenom zvonu odnosno osje\u0107aj pripadnosti i sigurnosti koji pru\u017ea \u010dinjenica da ne mo\u017ees pro\u0161etati trgom a da ne sretne\u0161 makar desetak ljudi koje zna\u0161. Potajno sam se bojala zbog velikog problema koje mi je takvo mjesto nanosilo. Nisam mogla da budem sigurna da \u0107u se uspje\u0161no uhvatiti u ko\u0161tac sa spolja\u0161njim svijetom. Na kraju krajeva, kako da o\u010dekujem da \u0107u biti prihva\u0107ena u dr\u017eavi koja nema smiren i prijateljski pristup kakav ima moja? Srela sam ro\u0111aku vrlo brzo i \u010desto vo\u0111en dijalog je odmah zapo\u010deo.<\/p>\n
– Zna\u010di, stvarno ide\u0161?<\/p>\n
– Naravno, ko ne bi oti\u0161ao iz Crne Gore? Ko \u0107e mi ovdje pru\u017eiti priliku za boljim \u017eivotom?<\/p>\n
– Za\u0161to ne ti? Ho\u0107u re\u0107i, kad god pomislim na tvoju odluku stra\u0161no se upla\u0161im. Mislim da ja nisam ba\u0161 toliko ambiciozna. Ne bih vidjela svrhu u mom \u017eivotu ako nisam okru\u017eena ljudima koje volim, ako ne idem u gradsku knji\u017earu utorkom, ako ne provodim svako julsko jutro na \u0161kveru ispod moje ku\u0107e. Ne bih mjenjala sve to za ve\u0107u platu. Ali ti, ti si neko ko ima potencijal ne samo da bude dio velikih stvari ve\u0107 i da ih sam napravi i za\u0161to to ne bi bilo upravo ovdje?<\/p>\n
– Ho\u0107emo li da krenemo do aerodroma?<\/p>\n
Prekinula sam je kako zrno sumnje koje mi je pulsiralo u mozgu sve ja\u010de i ja\u010de ne bi poraslo. Za par sati gledala sam ljude koji su provjeravali svoj prtljag. Pitala sam se da li i oni preispitavaju svoje odluke. Kako se pribli\u017eio moj red da prijavim let na \u0161alteru na\u010dula sam razgovor majke i sina blizu mene.<\/p>\n
– Tako mi je drago \u0161to si se vratio! Nisi svjestan kakva se promjena desila u raspolo\u017eenju porodice kada si javio da dolazi\u0161!<\/p>\n
– Pretjeruje\u0161. Pa zar ja jedan mogu da uti\u010dem na tako veliku stvar?<\/p>\n
Odgovorio joj je kroz smijeh dok se ona uozbiljila.<\/p>\n
– Takav stav ne \u017eelim da \u010dujem. Ne volim ljude koji samo prihvataju ili bje\u017ee od stvari s kojima su nezadovoljni misle\u0107i da ne mogu ni\u0161ta da urade ili se \u017eale na njih a ne rade ni\u0161ta da ih promjene.<\/p>\n
Ta re\u010denica me posramila, kao da je ukazala na duboku gre\u0161ku u mom karakteru. Dok sam stojala i gledala taj sre\u0107ni prizor roditelja i djetata, sliku i priliku tradicije, hrabrosti i svega \u0161to sam nekada, dugo prije \u017eelje za novcem i pra\u0107enjem op\u0161te prihva\u0107enog mi\u0161ljenja omladine, vrijednovala i po\u0161tovala ne\u0161to u meni se prelomilo. Okrenula sam se ka djevojci koja je provjeravala avionske karte i prije nego \u0161to sam uspijela da izustim prekinula me.<\/p>\n
– Ne brini, ve\u0107 sam je otkazala. Vidjela sam ti u izrazu da nisi neko ko \u017eeli da napusti svoj dom.<\/p>\n
Godinu dana kasnije otvorila sam svoju \u0161kolu jezika ali u mom gradi\u0107u, u malenoj dr\u017eavi koju, sada sa sigurno\u0161\u0107u mogu da ka\u017eem, volim i zbog koje sam postala osoba kakva i jesam. Nadam se da sam time pokazala da se sa okolnostima ne treba miriti i da lutanje za ne\u010dim boljim nije uvijek rije\u0161enje. Nekad je potrebno da ti bude\u0161 taj koji \u0107e ga stvoriti, kako za sebe tako i za budu\u0107e generacije.\u00a0<\/strong><\/p>\n Ja sam Ksenija Bosni\u0107. U\u010denica sam gimnazije “Ivan Goran Kova\u010di\u0107” i imam \u0161esnaest godina. Dolazim iz Herceg Novog, grada koji mi je poslu\u017eio kao inspiracija za pisanje ove kratke pri\u010de. Znam da se u konkursu tra\u017eio esej ali mislim da se moja ideja o ljubavi prema domovini uspjela vidjeti i u ovoj formi a \u017eelju da dovr\u0161im pri\u010du od momenta kada su prve re\u010denice potekle iz mene nisam mogla da suzbijem i zbog toga se nadam da \u0107ete me razumjeti. \u017deljno i\u0161\u010dekujem Va\u0161 odgovor!<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Ksenija BOSNI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340319,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340318","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340318","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340318"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340318\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340323,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340318\/revisions\/340323"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340318"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340318"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340318"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}