\u201dNemojte stalno da mislite \u0161ta \u0107e zemlja da uradi, nego \u0161ta \u0107ete vi za zemlju da uradite\u201c (Odbrana Sokratova i smrt)<\/p>\n
Mudri Sokrat je prije vi\u0161e od 2500 godina do\u0161ao do uvida koji je, ispostavi\u0107e se, vanvremenski, primjenjiv svim podnebljima i generacijama. Uvid koji bi trebao, mo\u017eda vi\u0161e nego ikad, da nam bude zvijezda vodilja u politi\u010dko-socijalnom mraku koji je zadesio na\u0161u prelijepu, ali i izmu\u010denu dr\u017eavu.<\/p>\n
U, za na\u0161 region, kobnim godinama, u jeku gra\u0111anskog rata i raspada biv\u0161e nam dr\u017eave Jugoslavije, pojavila su se, u to vrijeme, nova lica predstavljena kao progresivne demokratske snage, lijek za sve boljke bolne tranzicije sa jednog sistema na drugi, kako su tada obe\u0107avali, bolji sistem. Godine su prolazile, generacijama su izmicale najljep\u0161e godine \u017eivota, ali dugo i\u0161\u010dekivani i obe\u0107avani progres je izostajao. Vremenom je postalo evidentno da degradacija i korozija zemlje idu rame uz rame sa boga\u0107enjem pojedinaca koji su navodno do\u0161li da popravljaju stvari i rade u korist naroda. Ako \u0107emo iskreno, da su radili u korist – radili se. Ali u korist svojih uskogrudih, sebi\u010dnih interesa.<\/p>\n
Od svog nastanka, politika predstavlja umnu djelatnost koja ima za cilj postizanje najvi\u0161eg dobra (koje varira od epohe do epohe i dru\u0161tveno-istorijskog konteksta) za SVE \u017eitelje jedne dr\u017eave. Po pravilu, oni politi\u010dari koji istinski rade za dobrobit i prosperitet cjelokupnog stanovni\u0161tva zaslu\u017euju i adekvatne naknade (koje im pla\u0107aju gra\u0111ani) za svoj trud i rad, a\u00a0 pojedinci koji rade suprotno od javnog interesa bivaju marginalizovani i ka\u017enjeni. U Crnoj Gori na snazi je druga\u010diji sistem vrednovanja koji je pustio svoje korijenje duboko u politi\u010dku i dru\u0161tvenu sferu,\u00a0 a za koji su krivi upravo politi\u010dari. Na\u017ealost, oni su ti koji kreiraju politike i kroje sistem, ispostavilo se, prema sopstvenim interesima i naho\u0111enju. Oni koji su odgovorni za uni\u0161tavanje i privatizovanje javnih institucija, za kra\u0111u novca koji pripada svim gra\u0111anima, novca koji bi nam svima omogu\u0107io sigurniju, prosperitetniju budu\u0107nost i bolje prilike, umjesto da budu sankcionisani i stavljeni na \u201estub srama\u201c, postali su sinonim za uspjeh i primjer \u201eidealnog\u201c modus operandi u obavljanju za dru\u0161tvo odgovornih funkcija, a \u0161to se eventualno prenijelo i na ostale sfere dru\u0161tvenog \u017eivota i dovelo do idolizovanja takvog djelovanja. Obrazovani, progresivni gra\u0111ani koji bi mogli ne\u0161to da urade za svoju zemlju bivaju razo\u010darani i mjesta prepu\u0161taju onima koji u dr\u017eavi vide samo korist, a ne mogu\u0107nost promjene i prosperiteta svih. \u201eObi\u010dni\u201c, vrijedni i radni ljudi koji poku\u0161avaju da se ostvare u Crnoj Gori ne mogu \u201edo\u0107i na red\u201c zbog izopa\u010denog sistema vrijednosti u kojem su partijska podobnost, porodi\u010dne veze i poltronski karakter visoko iznad merita \u2013 najbolji odlaze, najgori dolaze. Jedan od najpoznatijih anti\u010dkih tragediografa Sofokle rekao je da \u201edr\u017eava u kojoj nepravda i pojedinci prolaze neka\u017enjeno osu\u0111ena je na propast\u201c. Ta propast odavno kuca na na\u0161a vrata. Iako osje\u0107amo njene posljedice,\u00a0 opet joj koliko-toliko odolijevamo (samo virimo kroz \u201e\u0161pijunku\u201c). Me\u0111utim,\u00a0 vrata polako popu\u0161taju pred nepravdom i samo je pitanje vremena kada \u0107e njene posljedice zauvijek probiti u na\u0161u dr\u017eavnu ku\u0107u bez mogu\u0107nosti\u00a0 popravke.<\/p>\n
Normalno je i o\u010dekivano da se kod velikog dijela stanovni\u0161tva eventualno javlja bijes i nezadovoljstvo, strah i osje\u0107aj da je pravda, jedna od klju\u010dnih pretpostavki za blagostanje u dr\u017eavi i klju\u010dnih vrijednosti moderne demokratije \u2013 nedosti\u017ena. Stanovni\u0161tvo sve vi\u0161e i vi\u0161e postaje demoralisano i apati\u010dno, kauzalno se javlja i animozitet prema sopstvenoj dr\u017eavi koji eventualno rezultira i planiranjem napu\u0161tanja svog doma u potrazi za boljim uslovima za \u017eivot.<\/p>\n
Iako ne postoje zvani\u010dni demografski podaci koji govore koliko je koncizno ljudi napustilo Crnu Goru, prema pretpostavkama demografskih stru\u010dnjaka u periodu od 1990. godine do danas, Crnu Goru je napustilo oko 180.000 gra\u0111ana, od kojih je veliki dio radno najproduktivniji i najstru\u010dniji. U \u201eStudiji o mladima u Crnoj Gori 2018-2019\u201c navodi se primjer da ukupno tre\u0107ina (34%) studenata na magistarskim i doktorskim studijama ozbiljno razmi\u0161lja o napu\u0161tanju dr\u017eave. Ovi pora\u017eavaju\u0107i podaci jesu najeklatantniji primjer u kakvom se mraku i nezavidnoj poziciji nalazi Crna Gora i njeni gra\u0111ani. Predugo smo \u010dekali da politi\u010dari poprave situaciju i vjerovali ispraznim obe\u0107anjima dok smo skr\u0161tenih ruku gledali kako nam iz dr\u017eave isisavaju i ono malo \u017eivota koji je u njoj ostao. Upravo zbog te apati\u010dnosti i letargi\u010dnosti prethodnih generacija prema va\u017enim odlukama koje kroje \u017eivote svih nas, a koja se dobrim dijelom prenijela i na mla\u0111e nara\u0161taje, do\u0161li smo u situaciju u kojoj se trenutno nalazimo. Uporno nas\u00a0 \u201ebombarduju\u201c obe\u0107anjima da su promjene iza ugla, idejama progresivizma, daju nam rokove i pri\u010daju basne o boljem sjutra, dok je to sjutra sve dalje i dalje. Mi, mlade progresivne generacije, nosioci promjena i duha novog vremena, moramo biti prvi na braniku pravde\u00a0 u dru\u0161tveno-politi\u010dkim rovovima i slu\u017eiti se svim legitimnim institucionalnim i vaninstitucinalnim na\u010dinima borbe protiv retroaktivnih snaga koje nas jo\u0161 uvijek dr\u017ee kao taoce. Moramo misliti svojom glavom i pokidati okove partijskih interesa, prebrojavanja i svrstavanja. Ne smijemo ponavljati gre\u0161ke prethodnih generacija i skr\u0161tenih ruku gledati kako nam kradu budu\u0107nost. Napustiti zemlju zna\u010di kapitulirati, odustati od borbe, od onoga \u0161to nam svima jednako pripada.<\/p>\n
Imao sam tu sre\u0107u da posjetim zemlje koje va\u017ee za napredne, iskusim druga\u010dije stilove \u017eivota i upoznam druge kulture. Trenutno se, igrom slu\u010daja, nalazim u Americi na studentskoj razmjeni. Mo\u017eda sve te zemlje koje feti\u0161iziramo\u00a0 izgledaju kao utopije (pogotovo u odnosu na na\u0161u). Mo\u017eda i jesu. Ali vrijeme koje sam proveo u tu\u0111ini i svakodnevna zapa\u017eanja dovela su me do uvida da nikad svoju sre\u0107u ne mogu na\u0107i nigdje izvan moje domovine i mimo mojih ljudi –\u00a0 na\u0161e Sunce najljep\u0161e grije. Uprkos svim na\u0161im nedostacima i pote\u0161ko\u0107a koje su nas sputavale, slobodno mogu sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da Crna Gora ima dobre ljude sposobne za ljubav, normalne odnose, razumijevanje, rad\u00a0 \u2013 sve ono \u0161to nam je potrebno da krenemo naprijed. Tendencija da jedni na druge gledamo kao na neprijatelje i kao druga\u010dije jedni od drugih samo je jedan od brojnih negativnih rezultata neodgovorne politike, a koje ko\u010de na\u0161e potencijale. Imamo i najljep\u0161u zemlju na svijetu, samo moramo da se potrudimo kako bi je kona\u010dno i zaslu\u017eili i budu\u0107im nara\u0161tajima ostavili bolju od one koju smo mi naslijedili. Jer, kao \u0161to budisti\u010dka poslovica ka\u017ee \u201eOnaj ko posadi sjeme drveta znaju\u0107i da ne\u0107e do\u010dekati njegove plodove razumio je su\u0161tinu \u017eivota\u201c.\u00a0 Budimo generacija koja je, ako ni\u0161ta, barem posadila sjeme promjena \u010dije \u0107e plodove osjetiti neka budu\u0107a pokoljenja.<\/p>\n
Iako sam oduvijek cijenio i, i pored negativnog imid\u017ea na me\u0111unarodnoj a i unutra\u0161njoj sceni za koji su krive generacije politi\u010dara, bio ponosan na na\u0161u zemlju, tek period proveden izvan nje mi je pomogao da shvatim koliku ljubav prema na\u0161oj zemlji gajim, ali i osje\u0107am odgovornost koju svi zajedno dijelimo u borbi za bolje sjutra, zbog nas i zbog generacija koje dolaze. Moja poruka svim mladim ljudima koji planiraju da odu jeste da, kao \u0161to i naslov teksta ka\u017ee, POCIJEPAJU KARTE I OSTANU, jer bez njih nema ni borbe a ni naznaka boljitka, a ja svoju povratnu kartu jedva \u010dekam da iskoristim.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n
Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.
\n<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Pi\u0161e: Bal\u0161a BAKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340314,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340313","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340313","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340313"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340313\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340478,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340313\/revisions\/340478"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340313"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340313"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340313"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}