{"id":340309,"date":"2022-03-10T10:00:20","date_gmt":"2022-03-10T09:00:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=340309"},"modified":"2022-03-10T16:53:52","modified_gmt":"2022-03-10T15:53:52","slug":"otkazite-kartu-ostajem-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/10\/otkazite-kartu-ostajem-3\/","title":{"rendered":"Otka\u017eite kartu, ostajem"},"content":{"rendered":"

Ljeto, ne tako davne 2010. godine, dom.<\/strong><\/p>\n

\u0110ed i ja smo oduvijek bili najbolji prijatelji. \u0160etali smo, pri\u010dali o svemu, uvijek karte igrali u jednom timu, pili gorku kafu svakog jutra i \u010desto se sva\u0111ali sa babom. Jo\u0161 kao malu, nau\u010dio me da ja\u0161em konja i tako smo zajedno jahali cijelo ljeto. Nakon kafe jednog jutra, krenuli smo da ja\u0161emo ali konja nije bilo. Nastavili smo da \u0161etamo. \u0110ed je neumorno odgovarao na moja pitanja. Na pitanje \u201c\u0160ta ti misli\u0161, gdje je konj?\u201d, on je odgovorio da mo\u017eda tr\u010di sa drugim konjima na Zlatiboru ili je mo\u017eda negdje na ki\u0161i u Budimpe\u0161ti. Prili\u010dno zbunjena poku\u0161ala sam da saznam za\u0161to \u0111ed nije tu\u017ean i za\u0161to je siguran da je konj daleko. Tad mi je ispri\u010dao pri\u010du ravnu onom remek djelu sa kojim se \u010ditalac mjeri. Rekao je da \u0107emo svi oti\u0107i, da \u0107emo putovati, seliti se, bje\u017eati i odlaziti tra\u017ee\u0107i slobodu. Rekao mi je da \u0107u mo\u017eda i ja jednog dana oti\u0107i iz Crne Gore, u potrazi za slobodom ako je ne stvorim ovdje. Na odgovor da ne \u017eelim da odem, \u0111edove jagodice su se nasmijale a prsti, po\u017eu\u0107eli od duvana, pomilovali su me po kosi. \u0110ed mi je rekao da je mnogo njegovih prijatelja oti\u0161lo u potrazi za boljem sjutra. Pre\u010desto mu se \u010dinila ti\u0161ina. Ka\u017ee da su ti ljudi tra\u017eili ose\u0107anje bezuslovnog ispunjenja, savr\u0161ene puno\u0107e i namirenja du\u0161e ljepotom i sjedinjenjem sa dr\u017eavom. Nikad prije ovog razgovora nisam razmi\u0161ljala za\u0161to ljudi idu. Iznutra me stotinu vjetrova podstaklo na razmi\u0161ljanje kako neko mo\u017ee da napusti dom u potrazi za samim sobom. Mislila sam da sebe tra\u017ei\u0161 rade\u0107i na sebi i \u010desto za druge.<\/p>\n

Zima, 2022. godine, dana se gotovo i ne sje\u0107am, dom.<\/strong><\/p>\n

\u0110ed i ja smo najbolji prijatelji i dalje. Manje \u0161etamo, ali i dalje pijemo gorku kafu svakog jutra, \u010de\u0161\u0107e uz kockicu nostalgije. Konj se nikad nije vratio, a tako mi \u010desto padne na pamet. Da li je on prona\u0161ao svoju slobodu negdje drugo? Kako to da nije bio slobodan, \u0161ta smo radili pogre\u0161no? Mo\u017eda je bio usamljen, gladan, mo\u017eda mu je bilo hladno. Kako o tome nisam razmi\u0161ljala dok je jo\u0161 bio tu? Bol se nekako morao o\u0107utati, sigurno da nije bio sre\u0107an.<\/p>\n

Mnogo se toga promijenilo od ljeta 2010. godine. Danas odlaze ljudi koji mogu da pri\u010daju o onome \u0161to ih mu\u010di. Odlaze daleko. Na njihovim licima vidim \u017eudnju \u010dovjeka koji beznade\u017eno \u010deka, vidim kofere koji nadilaze svaku prolaznost, vidim ubrzane otkucaje i suze, vidim tihe otiske smjene. Smjene generacija, vrijednosti, dana i no\u0107i, interesa i ljudi. Odlaze ljudi nikad dalje i nikad u ve\u0107em broju, tra\u017ee\u0107i slobodu.<\/p>\n

Sloboda se stvara, nau\u010dio me tome \u0111ed. Sloboda se kroji pletenjem sudbine sa spremno\u0161\u0107u, pletenjem \u017eelja sa mogu\u0107nostima, izazovima sa hrabro\u0161\u0107u. Sloboda se gradi u nama onda kada smo slobodni da o njoj govorimo. Onda kada smo slobodni da promijenimo ono \u0161to nam se ne svi\u0111a ne odustajanjem, ve\u0107 mijenjanjem. Sloboda se dobija trudom. Sloboda se prenosi na generacije tako da se svi osje\u0107aju bolje u okru\u017eenju u kom se mi mo\u017eda nismo tako osje\u0107ali.<\/p>\n

Odlasci mo\u017eda nisu odustajanje ali vjerujem da bih kupovinom karte u jednom smjeru odustala od svih mladih ljudi koji \u0107e \u017eivjeti u Crnoj Gori. Odlaskom bih prestala da \u0161etam sa \u0111edom i no\u0107im ispod starog krova. Odlaskom bih ostavila more uspomena i otvorila novu knjigu da upisujem iste, a nikada iste biti ne\u0107e. Odlaskom bih napustila dom i mo\u017eda po\u010dela da \u017eivim u ku\u0107i. Ali, dom je tamo gdje je porodica, gdje si siguran, gdje ti je korijen i gdje mo\u017ee\u0161 da izraste\u0161 u najljep\u0161i cvijet. Odlaskom bih iznevjerila \u0111eda \u0161to nisam ostala da popijemo onu gorku kafu, slobodni i sre\u0107ni.<\/p>\n

Otkaza\u0107u kartu da je budu\u0107e generacije ne bi morale ni zakazivati.<\/p>\n

**************** <\/em><\/p>\n

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nevena JOVANOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340310,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340309","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340309","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340309"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340309\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340477,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340309\/revisions\/340477"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340310"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340309"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340309"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340309"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}