{"id":339959,"date":"2022-03-06T07:45:32","date_gmt":"2022-03-06T06:45:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=339959"},"modified":"2022-03-06T07:45:32","modified_gmt":"2022-03-06T06:45:32","slug":"rat-izmedu-atlantizma-i-euroazijanizma-u-ukrajini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/06\/rat-izmedu-atlantizma-i-euroazijanizma-u-ukrajini\/","title":{"rendered":"Rat izme\u0111u atlantizma i euroazijanizma u Ukrajini"},"content":{"rendered":"<div class=\"content\">\n<div class=\"moz-reader-content reader-show-element\">\n<div id=\"readability-page-1\" class=\"page\">\n<div>\n<p><strong>Pi\u0161e: <em>Sanja Vuja\u010di\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: right;\"><strong><em>\u201eGospodo! Jo\u0161 nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!\u201c\u00a0 (Stjepan Radi\u0107)<\/em><\/strong><\/p>\n<p>Nije se na\u0161ao Europljanin koji bi, glede pristupanja NATO-u, Ukrajincima uputio spasonosnu Radi\u0107evu poruku: \u201eGospodo! Jo\u0161 nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!\u201c<\/p>\n<p>U Ukrajini je po\u010deo topli rat izme\u0111u atlantizma i euroazijanizma, dva politi\u010dki\/ideolo\u0161ko suprotstavljena bloka. Radi se o klju\u010dnom, iako samo ideolo\u0161kom ogranku\u00a0 vojno-ekonomskog odmjeravanja snaga, \u010dije finale \u0107e se odr\u017eati u novom geopoliti\u010dkom sredi\u0161tu svijeta: Indo-Pacifiku. Rusija nije, kao \u0161to je to obe\u0107ano 1989., primljena u \u201eEuropsku ku\u0107u\u201c, a NATO se pro\u0161irio do ruskih granica. Stoga je neolibelarni globalizacijski ciklus 1990.-2020., generirao ruski euroazijanizam (Solj\u017eenicin, Dugin) kao konzervativizam koji odbacuje zapadnu demokraciju i liberalizam. Ideolo\u0161ki rat bio je predvidljiv, kao i da \u0107e ga povesti Rusija \u2013 zapadnom politikom gurnuta u kineski zagrljaj. I to unutar kriznog petogodi\u0161njeg razdoblja 2020.-2025., u kojem je mogu\u0107a tranzicija mo\u0107i na globalnoj razini. Kako je globalizacija kolonizacija svijeta europskim normama (Moreau-Defarges), a zapadni civilizacijski obrazac u krizi, taj je rat mogu\u0107e dobiti samo na europskom tlu. Vojno-ekonomsko finale odr\u017eati \u0107e se u Indopacifi\u010dkoj zoni, s Kinom u ulozi potvr\u0111enog glavnog challengera Amerikanaca, jer je prema\u0161ila 80% ameri\u010dkog PIB-a.<\/p>\n<p>Dakle, protivno analizama koje su govorile o Putinovom <em>blitz krieg-u<\/em>, mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e rat u Ukrajini (u razli\u010ditim formama) biti hranjen do izlaska iz razdoblja mogu\u0107e tranzicije mo\u0107i. Do 2025. \u2013 kada \u0107e jedan od Europljanima predlo\u017eenih ideolo\u0161kih obrazaca prevladati. Da li atlantizam, predstavljen kao globalni progresizam, da li euroazijanizam, predstavljen kao globalni konzervativizam. Diljem Europe taj se rat izme\u0111u demokrata i konzervativnih republikanaca vodi u parlamentima, dok se u slavenskim zemljama javlja u formi nastavka bratoubila\u010dkog vojnog sukoba, zapo\u010detog po\u010detkom 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a u biv\u0161oj Jugoslaviji, a \u010diji zavr\u0161etak ozna\u010dava i definitivni pad komunizma.<\/p>\n<blockquote>\n<h2><strong>Gazde i podanici<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Za\u0161to je, nakon pada Berlinskog zida, topli rat izbio samo na biv\u0161em jugoslavenskom prostoru? \u00a0Zato \u0161to je titoisti\u010dki upravlja\u010dki sustav bio hibridan, suprotstavljanja radi ekspanzionisti\u010dkim politikama oba bloka. Naglim nestankom jednog od dva bloka postao je nerezilijentan, nespreman za bespogovorno svrstavanje iza jednog pobjedni\u010dkog bloka. Stoga je do\u0161lo do krvavog raspada Jugoslavije, \u010dije su zapadne republike svrstale iza Atlantskog saveza, a isto\u010dne ostale hibridne<a href=\"about:reader?url=https%3A%2F%2Fwww.geopolitika.news%2Fanalize%2Fdr-sc-sanja-vujacic-rat-izmedu-atlantizma-i-euroazijanizma-u-ukrajini%2F#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a>. Naprotiv, za dr\u017eave proistekle iz sovjetskog bloka radilo se o jednostavnoj zamjeni jednog jednoumlja drugim, komunisti\u010dkog neoliberalnim. Brzo su uhvatile korak sa zapadnoeuropskim dr\u017eavama. \u0160tovi\u0161e, ubrzo su ih nadma\u0161ile u pro-atlantizmu, odnosno u spremnosti na \u0161irenje zapadnog civilizacijskog obrasca i NATO-a prema Rusiji. Komunizam se rasplinuo kao politi\u010dka opcija, a s njim i svi lijevi, vi\u0161e ili manji radikalni koncepti socijalne pravde. Jer ultra liberalizmu vi\u0161e se nitko i ni\u0161ta nije suprotstavljalo, globalizacijski stroj je generirao nikad prije vi\u0111ene nejednakosti. Tako je postupno nestao i, planetarno plebiscitaran, \u201eameri\u010dki meritokratski san\u201c. \u0160to je bio znak za Ruse da pristupe teoretiziranju anti-atlantskog koncepta, dakle euroazijanizma koji odlikuje radikalno odbijanje zapadnih projekcija u Rusiji. Isto, iako su prihvatili onu klju\u010dnu projekciju \u2013 politi\u010dku ekonomiju koja je generirala ruske, kao i druge svjetske oligarhe. Dakle ruske su politi\u010dke elite prihvatile samo onaj dio zapadnog koncepta koji im je odgovarao, a da Amerikance nisu prihvatili za gazde \u010diji bi bili podanici. Pored toga nisu, kao ostali Europljani, izgubili volju za mo\u0107 \u2013 odnosno nisu prihva\u0107ali ideju da ju samo ovla\u0161teni \u201esvjetski \u017eandar\u201e mo\u017ee vr\u0161iti. Stoga su ih ameri\u010dke gazde i poslu\u0161ni im podanici neprestano sankcionirali i odr\u017eavali mr\u017enju prema nepostoje\u0107im \u201ecrvenima\u201c. \u201eCrvena\u201c, \u201enaran\u010dasta\u201c, ili Rusija bilo koje boje, najdra\u017ei je neprijatelj Englezima i Amerikancima, jer ga \u2013 jo\u0161 od XIX. stolje\u0107a i britansko-ruskog kolonijalnog rivalstva \u2013 najbolje poznaju. Znaju da je najmla\u0111u i najbrojniju europsku skupinu naroda \u2013 onu slavensku \u2013 te\u0161ko pobijediti (sami se u takvo \u0161to nikada nisu avanturirali). Znaju da se radi o narodima koji jedino sami sebe mogu pobijediti. Jer, koliko ima Slavena, toliko ima boraca za nezavisnost \u2013 koju uglavnom nikada ne dosegnu, nego iz jedne pozicije ovisnosti prelaze u drugu. Tako je bilo u Jugoslaviji, tako je u Ukrajini.<\/p>\n<blockquote>\n<h2><strong>Nova rusko-ameri\u010dka \u0161ahovska partija<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Nakon ameri\u010dkog povla\u010denja s Bliskog istoka, ruska intervencija u Siriji, kao i nedavni uspjesi ruske pla\u0107eni\u010dke vojske Wagner u Libiji i Maliju (protiv Francuske), vratile su Putinovu Rusiju u kategoriju klju\u010dnih igra\u010da na svjetskoj geopoliti\u010dkoj sceni. Naprotiv, nakon Bidenovog sramotnog povla\u010denja iz Afganistana, kojem su prethodile disonance u Atlantskom savezu i Europskoj uniji, postalo je jasno da Amerika vi\u0161e nije u stanju igrati ulogu \u201esvjetskog \u017eandara\u201c. Bidenu je bio nu\u017ean novi hladni rat, novi strah od nuklearnih razaranja kako bi mobilizirao svoje razo\u010darane i uspavane europske saveznike. Sa svoje strane, Putin je u slabljenju NATO-a prepoznao napuklinu koja \u0107e mu omogu\u0107iti izlazak iz NATO \u2013 \u201eobru\u010da\u201c koji se opasno stezao. Poglavito du\u017e granice s Ukrajinom i unutar te najmnogoljudnije slavenske dr\u017eave me\u0111u hibridnim \u2013 onima koje su ostale izvan atlantskih integracija. Njeni su se vlastodr\u0161ci, nakon parlamentarne i uli\u010dne borbe pro Rusa i pro Amerikanaca, prihvatili rizi\u010dne uloge trbuhozborca ameri\u010dkih vlasti. O \u201enezavisnosti\u201c te dr\u017eave kojoj je mirno napu\u0161tanje SSSR-a bilo odobreno pod uvjetom da se pridr\u017eava dogovora kojima se jam\u010di sigurnost njenog ruskog susjeda, najbolje govori \u010dinjenica da u tom prostoru Rusi i Amerikanci odr\u017eavaju direktan me\u0111usobni dijalog. Donedavno se prevlast jednog ili drugog <em>softpower-a<\/em> odra\u017eavala samo u kompoziciji ukrajinskih vlada. Stanje se promijenilo dolaskom na vlast Joe-a Bidena, kojeg sa Zelenskim povezuju problemati\u010dni doga\u0111aji. Prema istrazi Washington Post-a, 2014.- usred tre\u0107eg ukrajinskog plinskog rata, Bidenov sin Hunter je u\u0161ao u upravni odbor ukrajinske plinske tvrtke <em>Burisma<\/em> (suosniva\u010d je oligarh Mykola Zlochevsky). U upletenost te firme u koruptivne radnje, u dr\u017eavi u kojoj je korupcija sistemska \u2013 prakti\u010dki obvezna, posumnjao je 2015. ukrajinski dr\u017eavni odvjetnik Victor Shokin. Potom je Joe Biden, tijekom svog posjeta Ukrajini 2016., zatra\u017eio Shokin-ovu ostavku, pod nevjerojatnim pretekstom. Optu\u017eio ga je da nedovoljno napada tvrtku u \u010dijoj upravi sjedi njegov vlastiti sin. Tu\u017eitelj\u00a0 je smijenjen, a aferu je zata\u0161kala Obamina administracija. Nakon toga je predstavnik konzervativnih republikanaca, Donald Trump \u2013 optu\u017eivan za veze s Rusijom, u funkciji Bidenova protukandidata u utrci za mjesto predsjednika SAD-a, poku\u0161ao ponovno otvoriti tu zatomljenu aferu i staviti je sebi u korist. Ali je, tijekom snimljenog razgovora s sada\u0161njim ukrajinskim predsjednikom, Zelenskom zaprijetio prekidom pomo\u0107i Kijevu ukoliko ne bude ponovno otvorena istraga. Tako se na kraju on, umjesto Bidena, na\u0161ao u sredi\u0161tu skandala. Dakle jasno je da su mo\u0107ni Bidenovi Demokrati premre\u017eili neko\u0107 jake rusofonske strukture, \u0161to Putin nije mogao mirno promatrati. Ta nemogu\u0107a situacija dobrim djelom obja\u0161njava izbor glumca Zelenskog za ukrajinskog predsjednika, te boksa\u010da Kli\u010dka za gradona\u010delnika Kijeva.<\/p>\n<p>Dakle, kada je Zelenskog na predsjedni\u010dkoj funkciji zatekao Biden, ne vi\u0161e u ulozi Hunterova oca, nego ameri\u010dkog predsjednika, bilo je predvidljivo da \u0107e ukrajinska trakavica reketarenja ruskih oligarha, odnosno ukrajinski plinski rat pod za\u0161titom ameri\u010dke sile, dobiti nove nastavke. Uzalud je Putin s Njema\u010dkom poku\u0161ao izbje\u0107i Ukrajinu <em>Nord Stream-om 2<\/em>. Nekim \u201e\u010dudom\u201c, poziciju ministrice vanjskih poslova u Njema\u010dkoj \u2013 toj europskoj nezavisnoj i demokratskoj dr\u017eavi koju osloboditelji Amerikanci ne napu\u0161taju od 45. \u2013 zauzela je o\u0161tra protivnica <em>Nord Stream-a 2<\/em>, obe\u0107av\u0161i kako vi\u0161e ne\u0107e \u0161tititi njema\u010dke ekonomske interese nau\u0161trb \u201evi\u0161ih interesa\u201c. Nakon \u010dega je Putin shvatio da se Rusija, dok je Rusija, ne\u0107e izvu\u0107i iz nametnute joj izolacije i sankcija. Uvjerio se da mirotvorci Amerikanci nisu prestali bombama rje\u0161avati sporove, a da nitko nije propitivao ili sudio opravdanost njihovih intervencija. Budu\u0107i da se pona\u0161aju kao neprikosnoveni gazde, gdje god dolaze svima ulijevaju strahopo\u0161tovanje, za razliku od ameri\u010dkih europskih podanika. Stoga je Putin Europljane odlu\u010dio ignorirati, a s Bidenom obnoviti hladnoratovski jezik sile. Jer sila samo silu poznaje. Predlo\u017eio je odustajanje Ukrajine od \u010dlanstva u EU-u i NATO-u, koji je glatko odbijen od svih zainteresiranih strana. I to u ime slobode svake priznate i nezavisne dr\u017eave da sklapa saveze s kime \u017eeli.<\/p>\n<p>Dakle ba\u0161 su NATO i EU odbili Ukrajinu uklju\u010diti u svoje organizacije, ali je svejedno Ukrajina odbila odustati od namjere slu\u017ebenog priklju\u010divanja atlantistima. Na taj je na\u010din Kijev odlu\u010dio hrabro prkositi, \u010detrdesetak kilometara udaljenim ruskim trupama. Bilo je hrabro, ali ne i takti\u010dki pametno. Amerikanci, direktno uklju\u010deni u napeti dijalog s Putinom, bili su dobro informirani. Prvi su petama dali vjetra povla\u010denjem vidljive ameri\u010dke prisutnosti. Biden je svjetsku javnost na vrijeme informirao da \u0107e nagomilane ruske trupe u\u0107i u Ukrajinu. Kao i da se Amerika Rusima ne\u0107e usprotiviti. Bilo je to kao da je Rusima poru\u010dio: slobodno u\u0111ite, mi vas ne\u0107emo zaustavljati. Nevjerojatno, ali istinito! Rat u Ukrajini je po\u010deo tako \u0161to su Ukrajinci odbili odustati od namjere da se priklju\u010de EU-u i Atlantskom savezu, iako su joj ti savezi jasno rekli da ju ne \u017eele u svojim redovima, iz razloga \u0161to su ve\u0107 8 godina u ratu (Donbas) i ne po\u0161tuju sporazum iz Minska. Hladnoratovskim, tvrdim govorom sile, Putin je najavio svrgavanje i ka\u017enjavanje \u201enacisti\u010dke\u201c ukrajinske vlasti i zaprijetio disuazijom \u2013 ruskom nuklearnom spremno\u0161\u0107u za odvra\u0107anje izravnih neprijateljskih napada. Nakon odbijanja\u00a0 ameri\u010dke namjere da Europu uvu\u010de u novi hladni rat, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian Putinu je odvratio da i Europljani (Francuska) raspola\u017eu disuazivnim sredstvima. Dakle, automatizmom, i Europa je odmah prihvatila hladnoratovsku retoriku. Jer, dogodio se rat \u2013 ne\u0161to nezamislivo za mentalni sklop Europljana. Iako s ratovanjem diljem svijeta nikada nisu prestali, kao niti sa sankcijama Rusiji, svi europski vo\u0111e vjerovali su do posljednjeg trenutka da se Rusi ne\u0107e usuditi izazvati Atlantski savez. Uzalud je francuski najcjenjeniji biv\u0161i ministar obrane, Jean-Pierre Chev\u00e8nement \u2013 koji je tu du\u017enost napustio jer se nije slagao s participacijom Francuske u vojnoj intervenciji u Iraku, ponavljao da je Zapad na Kosovu otvorio Pandorinu kutiju intervencionizma i povrede teritorijalnog integriteta na europskom kontinentu, samo kako bi tamo smjestio NATO-bazu <em>Bondsteel<\/em>. Nakon toga je slijedila multiplikacija takvih neovisnih dr\u017eavica, koje je Rusija priznala (Ju\u017ena Osetija, Abhazija\u2026), uporno upozoravaju\u0107i Zapad da \u0107e u\u010diniti sve da sprije\u010di daljnje pro\u0161irenje NATO-a na istok. Za\u0161to, dakle, Europljani tvrde da to nisu znali, nego da je Putin tek odnedavno postao \u201edrugi \u010dovjek\u201c ?<\/p>\n<blockquote>\n<h2><strong>Europa zahva\u0107ena \u201evirusom Greta Thunberg\u201c<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Europske politi\u010dke elite zahva\u0107ene su \u201evirusom Greta Thunberg\u201c. Reklo bi se da je mogu\u0107nost kontaminacije tim \u2013 a ne COVID virusom, bio pravi razlog Putinova distanciranja od europskog predsjedavaju\u0107eg \u2013 Macrona \u2013 za divovskim pregovara\u010dkim stolom (iako osobno nije kriv za 30 godina europske neaktivnosti). Kao \u0161to je za pretpostaviti da su se <em>Five Eyes<\/em> (obavje\u0161tajni savez Australije, Kanade, Novog Zelanda, UK i SAD-a) i anglosaksonski NATO-bis savez (AUKUS) od Europljana distancirali zbog tog istog straha od kontaminacije.<\/p>\n<p>Iako u 8 godina Ukrajince nisu uspjeli navesti da po\u0161tuju Sporazum iz Minska, niti Putina da \u0161titi ukrajinske Rusofone, europske politi\u010dke elite nisu vjerovale da bi Putin uistinu mogao poslati snage, nagomilane na granicama s Ukrajinom, da okon\u010daju taj osmogodi\u0161nji rat. Znali su Amerikanci, i tako vratili kredibilitet CIA-i. Ali Europljani svome savezniku i za\u0161titniku nisu vjerovali. Za\u0161to? Prvo jer je NATO u neredu i jer su im Trump i Biden \u0161amar opalili prije Putina. Potom, zato \u0161to ih je Amerika ve\u0107 uvukla u rat temeljem la\u017ei (Irak). Sve je to u\u010dinilo da se djelovanje europskih diplomatskih i obavje\u0161tajnih slu\u017ebi danas mo\u017ee usporediti s kretanjem guski izgubljenih u magli. Samo \u0161to one to ne bi priznale, pa da ih i \u017eive \u010derupaju. Stoga nije bilo Europljana koji bi, glede pristupanja NATO-u, Ukrajincima uputio spasonosnu Radi\u0107evu poruku: \u201eGospodo! Jo\u0161 nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!\u201c<\/p>\n<p>Naprotiv, kada je Putin tenkovima krenuo na Kijev, europske politi\u010dke elite su Ukrajincima obe\u0107ale dodatne koli\u010dine oru\u017eja, humanitarnu i moralnu potporu. Dakle, obe\u0107ale su hraniti krvavi bratoubila\u010dki rat, iako niti u jednom trenutku nisu povjerovale da bi ga Ukrajinci mogli dobiti. Da svima bude jasno za koga navijaju, odlu\u010dili su \u017eestoko mahati ukrajinskim zastavicama. Tako gradske vije\u0107nice europskih gradova niti no\u0107u nisu mirovale, osvijetljene bojama ukrajinske zastave. Francuski predsjednik je oti\u0161ao \u010dak i korak dalje. Kako bi izrazio negodovanje zbog ruske vojne agresije i dao podr\u0161ku Ukrajini, obratio se zaprepa\u0161tenoj francuskoj naciji ispred ukrajinske zastave, a potom je i Eiffel-ov toranj odjenuo u njene boje. Za Nijemce je rat bio elektro\u0161ok. Odmah su najavili zatvaranje <em>Nord Stream-a 2<\/em> koji, niti je bio otvoren, niti je imao \u0161anse otvoriti se bez suglasnosti Bidena. A prvi paket sankcija bio je tako \u201estra\u0161an\u201c, da je pozornost javnosti najvi\u0161e izazvalo premje\u0161tanje finala nogometne Lige prvaka. Igrat \u0107e se u Parizu, a ne u Sankt Peterburgu.<\/p>\n<p>Niti novi fijasko europskih obavje\u0161tajno-diplomatskih slu\u017ebi nije europske politi\u010dke elite naveo na preispitivanje vlastitih slabosti. Koncentrirale su se na razapinjanje Putina. Najvi\u0161e iz razloga \u0161to ih je prevario i nije im dao to\u010dan <em>tajming<\/em> napada. Jer to valjda \u010dini Atlantski savez kada vojnu silu primjenjuje diljem planeta? Stoga je nemogu\u0107e oteti se dojmu da je takvu hitnu pomo\u0107 Ukrajini mogla glatko osmisliti \u010dak i adolescentica Greta Thunberg.<\/p>\n<blockquote>\n<h2><strong>Kona\u010dno sjedinjena Europa<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>I onda je neo\u010dekivana Putinova agresija proizvela, jednako neo\u010dekivanu, alkemiju na koju se \u010dekalo 30 godina. U dostojanstvenoj patnji Ukrajinaca koji napu\u0161taju ratno \u017eari\u0161te kona\u010dno su se prepoznali svi Europljani i rekli: \u201eoni su kao mi, moglo bi nam se dogoditi \u0161to i njima\u201c. Racionalne glave zahvatila je nje\u017enost prema tim nepoznatim, a bliskim ljudima s televizijskih ekrana. Jer, ba\u0161 bi se i oni pona\u0161ali tako pomaknuto od situacije u kojoj su se zatekli. I oni bi, kao Ukrajinci, u konvoju automobila prema poljskoj granici disciplinirano bje\u017eali, vozili jedan iza drugog, u desnoj traci,\u00a0 brzinom od 2 metra u 20 minuta. Isto nitko nikoga ne bi pretjecao. \u010cak i kada, no\u0107u ili danju, netko zaspi za volanom \u2013 kao \u0161to se to dogodilo francuskoj novinarki, to vozilo ne bi bilo zaobi\u0111eno. Uvijek bi se na\u0161ao netko da pristojno pokuca na prozor i zaspalog probudi. I oni bi putom jeli, pa otpatke odlagali na jednu istu hrpu. I njihova bi dje\u010dica, nesvjesna situacije, nastavila veselo se igrati u prihvatnim centrima. Jer su u njima prepoznali sebe, ukrajinskim izbjeglicama Europljani su otvorili svoja vrata i srca.<\/p>\n<p>Emocija je odvela u medijski rat, koji obilje\u017eava ratna propaganda sukobljenih strana. Rizi\u010dna, jer mo\u017ee polu\u010diti ne\u017eeljene rezultate. Naime, Europljani danas bezrezervno podr\u017eavaju Ukrajince kao branitelje svojih domova i obitelji. Me\u0111utim i dalje negativno reagiraju na neskrivene poku\u0161aje ukrajinskog vodstva da ih sve uvu\u010de u rat protiv Rusije. Tako je Zelenski, nakon video-uratka u kojem pismeno podnosi zahtjev za priklju\u010denje EU-u, ponovno nazivan \u201ekomi\u010darem\u201c. Me\u0111u francuskim analiti\u010darima prevladava mi\u0161ljenje da je projekt Europe-sile mogu\u0107 samo u okviru De Gaullovog koncepta Europe do Urala. Dakle da nije mogu\u0107 protiv Rusije, nego samo s njom. Od Europe s Rusijom strepe Britanci i Amerikanci i prije\u010de njen nastanak svojim mackinderijanskim projekcijama, koje Europu udaljuju od Rusije. 30 godina sankcija Rusiju su u\u010dinile otpornom i samodostatnom, za razliku od EU-a. Tako da je predvidivo da \u0107e bumerang sankcija, uglavnom usmjerenih prema oligarsima, Europljane jednako sna\u017eno pogoditi. Predvidivo je i da \u0107e pove\u0107anje \u017eivotnih tro\u0161kova izazvati socijalne nemire. Klju\u010dni cilj novih sankcija je proizvesti nezadovoljstvo oligarha i time Putinov pad. \u0160to nas vra\u0107a na po\u010detak pri\u010de. Na razliku izme\u0111u \u201eatlantskih\u201c i \u201eeuroazijskih\u201c milijardera, koja le\u017ei u \u010dinjenici da prvi vladaju dr\u017eavnim strukturama, dok drugima vladaju dr\u017eavne strukture. Stoga nije razvidno kako \u0107e to ruski oligarsi mo\u0107i ru\u0161iti Putina \u2013 onoga koji im je dozvolio da oligarsi i budu?<\/p>\n<p><a href=\"about:reader?url=https%3A%2F%2Fwww.geopolitika.news%2Fanalize%2Fdr-sc-sanja-vujacic-rat-izmedu-atlantizma-i-euroazijanizma-u-ukrajini%2F#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a>VUJACIC SANJA, <a href=\"https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/316535371_Regulation_des_relations_interetatiques_en_position_de_dependance_Etude_du_cas_de_la_Croatie\/citation\/download\">https:\/\/www.researchgate.net\/publication\/316535371_Regulation_des_relations_interetatiques_en_position_de_dependance_Etude_du_cas_de_la_Croatie\/citation\/download<\/a><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.geopolitika.news\/analize\/dr-sc-sanja-vujacic-rat-izmedu-atlantizma-i-euroazijanizma-u-ukrajini\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Geopolitikanews<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako u 8 godina Ukrajince nisu uspjeli navesti da po\u0161tuju Sporazum iz Minska, niti Putina da \u0161titi ukrajinske Rusofone, europske politi\u010dke elite nisu vjerovale da bi Putin uistinu mogao poslati snage, nagomilane na granicama s Ukrajinom, da okon\u010daju taj osmogodi\u0161nji rat<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":315828,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-339959","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339959","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=339959"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339959\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":339960,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339959\/revisions\/339960"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/315828"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=339959"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=339959"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=339959"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}