{"id":339531,"date":"2022-02-27T07:45:26","date_gmt":"2022-02-27T06:45:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=339531"},"modified":"2022-02-27T07:45:26","modified_gmt":"2022-02-27T06:45:26","slug":"nepriznate-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/02\/27\/nepriznate-drzave\/","title":{"rendered":"Nepriznate dr\u017eave"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Urban Jak\u0161a<\/strong><\/p>\n

Dok govori oru\u017eje valja podsjetiti da je prva \u017ertva rata vazda istina. Ako uop\u0107e mo\u017eemo govoriti o jednoj istini, tada je to istina ljudi \u010diji \u017eivot konflikt neposredno ugro\u017eava i obilje\u017eava. Ve\u0107inom su to ljudi koji su stotinama ili hiljadama kilometara udaljeni od centara mo\u0107i gdje se donose odluke o njihovoj sudbini.<\/p>\n

Trenutno zao\u0161travanje napetosti na istoku Ukrajine predstavlja se pomo\u0107u izan\u0111alih usporedbi i pre\u017evakanih metafora kao hladnoratovska repriza geopoliti\u010dkog \u0161ahovskog dvoboja izme\u0111u Rusije i SAD. Koncentriraju\u0107i se na analizu interesa i politika velesila komentatori, akademi\u010dari, politi\u010dari i novinari \u010desto doprinose marginalizaciji ve\u0107 ionako na rub potisnutih glasova. Crno-bijela slika borbe izme\u0111u dobra i zla otklanja sve nijanse koje joj ne odgovaraju. Iz ruske perspektive Ukrajina je umjetna tvorevina i instrument ameri\u010dke politike. Iz zapadnja\u010dke perspektive to su samoproklamirane Donjecka i Luganska Narodna Republika.<\/p>\n

Obje perspektive su pogre\u0161ne, opasne i cini\u010dne. Pogre\u0161ne su jer simplificiraju historijsku, kulturnu i politi\u010dki iznimno kompleksnu realnost. Opasne su jer za svoje politi\u010dke interese pori\u010du historiju, identitet i volju cjelokupnih naroda, jezi\u010dkih i etni\u010dkih skupina. Cini\u010dne su jer oni koji ih izra\u017eavaju nemaju nikakav ulog u igri koju igraju ili pak nemaju nikakvu sposobnost empatije. U prve mo\u017eemo uvrstiti ameri\u010dke, ruske i evropske politi\u010dare, koji izra\u017eavaju stalnu zabrinutost zbog prilika, a ujedno dolijevaju ulje na vatru. U druge spadaju internetski komentatori koji su se pro\u0161le sedmice iz stru\u010dnjaka za epidemiologiju, politiku i sport preobrazili u geopoliti\u010dke eksperte.<\/p>\n

Svrha ovog zapisa nije, naravno, moralno zgra\u017eanje nad nedostatkom empatije koja je razumljiva i proishodi iz nedostatka iskustava s konfliktima i njihovim posljedicama. Naprotiv, svako zaslu\u017euje mir, premda po cijenu cinizma onih koji rat ne znaju predo\u010diti. Da bismo bolje razumjeli ovaj konflikt i ljude koji su se na\u0161li izme\u0111u dvije vatre, nu\u017ean je pogled s periferije.<\/p>\n

To je pri\u010da stanovnika Donjecke i Luganske Narodne Republike i drugih nepriznatih i djelomi\u010dno priznatih tvorevina (u nastavku nepriznatih dr\u017eava) koje su ve\u0107inom posljedica progla\u0161enja nezavisnosti, dobivenog rata za nadzor nad teritorijem, a izgubljene kampanje za pridobivanje priznanja te nezavisnosti.<\/p>\n

Naspram raspada Jugoslavije, koji je hitro eskalirao u etni\u010dke konflikte, raspad Sovjetskog Saveza bio je, s iznimkom gra\u0111anskog rata u Tad\u017eikistanu i etni\u010dkih konflikata na Kavkazu, razmjerno miran proces. Iz dana\u0161nje perspektive \u010dini se da je bilo rije\u010d samo o sporijem procesu u vi\u0161e etapa. Napetosti, koje s vremena na vrijeme prerastaju u oru\u017eane konflikte, pokazuju da taj proces jo\u0161 nije okon\u010dan.<\/p>\n

Rije\u010d je o sukobima koji su izbili jo\u0161 prije raspada Sovjetskog Saveza. Najprije je puklo 1988. godine u Nagorno-Karabahu, administrativnoj jedinici u sklopu Azerbajd\u017eanske Sovjetske Socijalisti\u010dke Republike, gdje je do\u0161lo do nasilja izme\u0111u armenske ve\u0107ine i azerbajd\u017eanske manjine. Uskoro, nakon progla\u0161enja nezavisnosti Gruzije 1991. nezavisnost od potonje proglasili su i Abhazija i Ju\u017ena Osetija, \u0161to je izazvalo rat dvaju separatisti\u010dkih entiteta s gruzijskom vojskom. Godine 1994. izbio je i rat u \u010ce\u010deniji, koja se htjela otcijepiti od Rusije. U sva tri slu\u010daja rat su dobili separatisti, koji su uspostavili nadzor nad teritorijem i razvili dr\u017eavne strukture. Sli\u010dno kao u ratovima na podru\u010dju nekada\u0161nje Jugoslavije, radilo se o kompleksnim konfliktima u etni\u010dki, jezi\u010dki i vjerski heterogenom dijelu svijeta. To su bili krvavi ratovi u kontekstu sveop\u0107eg kaosa \u0161to ga je iza sebe ostavio raspad zajedni\u010dke dr\u017eave, na zgari\u0161tu koje su se za dominaciju takmi\u010dile dr\u017eavne vojske, separatisti, paravojne milicije, pla\u0107enici, d\u017eihadisti i posredno izvanjski akteri.<\/p>\n

\u010ce\u010denska nezavisnost je trajala samo od 1996. do 1999, kada je Rusija brutalnom vojnom operacijom nanovo uspostavila nadzor nad teritorijem. Povod za invaziju je bila serija bomba\u0161kih napada na nebodere u Moskvi, napada \u0161to su ih, prema podacima Rusije, izveli \u010de\u010denski teroristi, a prema podacima kasnije otrovanog agenta Aleksandra Litvinjenka Federalna slu\u017eba bezbjednosti Ruske federacije (FSB). Za odaziv na napad i pripremu vojne operacije predsjednik Boris Jelcin zadu\u017eio je tada razmjerno nepoznatog i nedavno imenovanog premijera Vladimira Putina.<\/p>\n

Nagorno-Karabah je najbolji primjer trajne regionalne nestabilnosti koja svoj izvor ima u nerije\u0161enom konfliktu. Ujedno je i upozorenje da nijedan od navedenih konflikata nije zamrznut, kao \u0161to se \u010dini i kao \u0161to se \u010desto tvrdi. Naprotiv, rije\u010d je o vi\u0161e-manje intenzivnom ratu sa, svake godine, \u017ertvama na obje strane. On je prije godinu dana kulminirao vojnom ofenzivom na Azerbajd\u017ean. U ratu koji je trajao mjesec i po, u ratu u kojem je umrlo vi\u0161e od 7.000 ljudi, Azerbajd\u017ean je nakon vi\u0161e od \u010detvrt vijeka iznova uspostavio nadzor nad ve\u0107im dijelom Nagorno-Karabaha. Rusija, koja je za vrijeme konflikta dobavljala oru\u017eje i jednoj i drugoj strani, pomogla je tako\u0111er i zaklju\u010diti primirje i poslala je na to podru\u010dje mirovne snage. Konflikt se nastavlja \u010destim kr\u0161enjima primirja.<\/p>\n

Slu\u010daj Abhazije i Ju\u017ene Osetije, napose njihovo rusko priznanje iz 2008, ima najvi\u0161e paralela s trenutnim prilikama na istoku Ukrajine. Op\u0107enito je godina 2008. klju\u010dna za razumijevanje doga\u0111aja kojih smo danas svjedoci. Na po\u010detak te godine se\u017eu prva priznanja Kosova kao nezavisne dr\u017eave, uz sna\u017eno protivljenje Rusije. Aprila iste godine slijedio je sastanak na vrhu NATO saveza u Bukure\u0161tu, na kojem je bilo dogovoreno da \u0107e Gruzija i Ukrajina postati \u010dlanice saveza. Potez je ugrozio ruske strate\u0161ke interese i izazvao talas ogor\u010denja. Augusta 2008, u vrijeme po\u010detka ljetnih olimpijskih igara u Pekingu, gruzijska vojska je zapo\u010dela napadati Chinvali, prijestolnicu Ju\u017ene Osetije. Gruzijski predsjednik Mihail Saka\u0161vili je o\u010dekivao da \u0107e u nekoliko dana ugu\u0161iti otpor separatista i uspostaviti nadzor nad pobunjenom regijom kao \u0161to je to u\u010dinio sa Ad\u017earijom. Ali Rusija je u Ju\u017enu Osetiju i Abhaziju poslala svoje vojnike, bombardirala gruzijsku prijestolnicu i okupirala grad Gori. Nakon zaklju\u010denja primirja ruska se vojska povukla iz Gruzije, ali ne i iz obje nepriznate dr\u017eave, koje je zatim Rusija priznala.<\/p>\n

\u010cini se da smo danas svjedoci sli\u010dnim doga\u0111ajima u ne\u0161to promijenjenoj konstelaciji. Umjesto po\u010detka ljetnih olimpijskih igara imamo sada kraj zimskih olimpijskih igara, u oba slu\u010daja u Pekingu. Umjesto vojne akcije, nakon koje \u0107e slijediti priznanje, u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici najprije je do\u0161lo do priznanje nezavisnosti. Godine 2008. uloga Gruzije u eskalaciji konflikta s Ju\u017enom Osetijom bila je mnogo jasnija nego \u0161to je danas uloga Ukrajine pri eskalaciji konflikta na njenom istoku. Ruskomu priznanju Abhazije i Ju\u017ene Osetije se 2008. nije pridru\u017eila nijedna dr\u017eava, a kasnije su ih priznali samo Nikaragva, Venezuela, Nauru i Sirija. Rusija ne\u0161to vi\u0161e me\u0111unarodnih priznanja Donjecke i Luganske Narodne Republike ni ovaj put ne mo\u017ee o\u010dekivati, ali to zapravo nikada ni nije bio cilj ruske vanjske politike.<\/p>\n

Priznanje Kosova s argumentima humanitarne za\u0161tite stvorilo je opasan presedan i otvorilo Pandorinu kutiju, a priznanje Donjecke i Luganske Narodne Republike jo\u0161 je vi\u0161e snizilo standarde za me\u0111unarodno priznanje dr\u017eava i dodatno obezvrijedilo na\u010delo prava naroda na samoopredjeljenje. Me\u0111unarodno pravo o priznavanju i \u010dak definiciji dr\u017eava ionako je \u0161krto i neobavezuju\u0107e. Konvencija iz Montevidea iz 1933, koja je najbli\u017ea me\u0111unarodnom standardu na tom podru\u010dju, uspostavila je \u010detiri kriterija dr\u017eavnosti: stalno stanovni\u0161tvo, definiran teritorij, efektivna vlast i mogu\u0107nost stupanja u odnose s drugim dr\u017eavama. Prosu\u0111ivanje o tome da li neki politi\u010dki entitet udovoljava te kriterije i da li je dakle vrijedan priznanja jest u rukama pojedina\u010dnih dr\u017eava. Drugim rije\u010dima, nije rije\u010d o pravnom prosu\u0111ivanju, nego o politi\u010dkoj odluci.<\/p>\n

Priznanjem separatisti\u010dkih republika na istoku Ukrajine, Rusija je obezvrijedila i priznanje Abhazije i Ju\u017ene Osetije, koje je priznala 2008. Tada je bilo priznanje mogu\u0107e utemeljiti sa historijskog (poseban status unutar sovjetske republike Gruzije), kulturnog (narod sa svojim jezikom i kulturom) i humanitarnog stajali\u0161ta (za\u0161tita stanovnika Ju\u017ene Osetije pred gruzijskim napadom). Priznanje Donjecke i Luganske Narodne Republike mogu\u0107e je opravdati samo sa stajali\u0161ta nacionalisti\u010dke i selektivne interpretacije historije ruske imperije.<\/p>\n

Ona se poziva na Novorosijsku guberniju (Novorusiju) kao historijsku prethodnicu Donjecke i Luganske Narodne Republike, koja je uskoro nakon odvajanja od Ukrajine 2014. oblikovala federaciju pod imenom Novorusija. Federacija zbog sporova izme\u0111u vo\u0111a separatista nije za\u017eivjela. A ionako je pri\u010da o Novorusiji kao prethodnici Donjecke i Luganske Narodne Republike na labavim nogama. Gubernija, koja je bila oblikovana po uzoru na habsbur\u0161ke vojne krajine, postojala je samo nekih 20 godina sredinom 18. stolje\u0107a, nikada nije uklju\u010divala Lugansku Narodnu Republiku, a sezala je do dana\u0161nje Moldavije.<\/p>\n

Uz spominjanje separatisti\u010dkih entiteta se uz Novorusiju pojavljuje i pojam Donbas. On je kasnijeg nastanka i isklju\u010divo je geografske prirode, a ne od politi\u010dko-administrativnog zna\u010daja. Rije\u010d je o nalazi\u0161tu uglja uz tok rijeke Donec na istoku Ukrajine gdje je u 19. stolje\u0107u zapo\u010deo razvoj te\u0161ke industrije. Na ovom mjestu treba upozoriti na sli\u010dnosti Donbasa sa Transnistrijom (Pridnestrovska Moldavska Republika), nepriznatom dr\u017eavom koja je me\u0111unarodnopravno dio Moldavije. Kao i Donbas, Transnistrija je od vremena Sovjetskog Saveza sredi\u0161te industrijske proizvodnje. Donbas na pet procenata ukrajinskog teritorija predstavlja \u010detvrtinu ukrajinske industrijske proizvodnje, a Transnistrija na jednom procentu moldavskog teritorija \u010dak 80 procenata industrijske proizvodnje te dr\u017eave.<\/p>\n

U ruskoj imperiji i Sovjetskom Savezu stanovnicima Kavkaza i srednje Azije bila je dodijeljena uloga sto\u010dara, Ukrajincima i Moldavcima zemljoradnja, a Rusima industrijska proizvodnja. Zato su se u Donbas i Transnistriju doseljavali Rusi. Oni su u Donbasu zna\u010dajna manjina, u Transnistriji relativna ve\u0107ina. U oba slu\u010daja je materinji jezik ve\u0107inskog stanovni\u0161tva ruski, \u0161to ukazuje na zapletenu situaciju u kojoj se jezi\u010dka, etni\u010dka i vjerska pripadnost usprkos suprotstavljenom politi\u010dkom i medijskom diskursu \u010desto ne podudaraju. U oba slu\u010daja igra zna\u010dajnu ulogu i sovjetski identitet, koji sadr\u017ei elemente nostalgije i klasne pripadnosti i odupire se logici etni\u010dkih nacionalizama.<\/p>\n

Stanovni\u0161tvo Transnistrije i Donbasa po mnogo\u010demu vi\u0161e odre\u0111uje negativan identitet nego jasna zajedni\u010dka vizija. Stanovnici Transnistrije pri raspadu Sovjetskog Saveza nisu htjeli biti dio Moldavije, koja je tada u groznici rumunjskog nacionalizma planirala spajanje s Rumunijom. Isto tako stanovnici Donbasa nakon ekscesa Evromajdana (ograni\u010davanje upotrebe ruskog jezika i vidljiva uloga neonacisti\u010dkog Pravog sektora) nisu vi\u0161e htjeli biti dijelom Ukrajine. Ni jedni ni drugi nisu imali jasan cilj za budu\u0107nost, a u oba slu\u010daja je Rusija po na\u010delu podijeli pa vladaj potpaljivala separatizam. Rezultat je me\u0111unarodno nepriznata Transnistrija i donedavno potpuno nepriznate Donjecka i Luganska Narodna Republika. Priznanje potonjih postavlja pitanje da li \u0107e Rusija nakon priznanja Abhazije, Ju\u017ene Osetije, Donjecke i Luganske Narodne Republike ikada priznati i Transnistriju. Ako ikada Moldavija bude blizu ulaska u Evropsku uniju ili stupanja u NATO savez, to \u0107e biti realna mogu\u0107nost.<\/p>\n

Stanovnici nepriznatih dr\u017eava, nezavisno od razli\u010ditih (ne)legitimnosti tih dr\u017eava u na\u0161im o\u010dima, zaslu\u017euju razumijevanje i sau\u010de\u0161\u0107e. Zamislite da \u017eivite u dr\u017eavi koja nije me\u0111unarodno priznata, koja nema diplomatske odnose s drugim dr\u017eavama i nije dio me\u0111unarodnih organizacija. Zbog toga ima veoma ograni\u010dene mogu\u0107nosti pristupa investicijama i kreditima, a privreda joj stagnira. Ako ste mladi, \u0161anse za obrazovanje i zapo\u0161ljavanje su mizerne. Ako ste stariji, penzije su jedva dovoljne za pre\u017eivljavanje. U Transnistriji sam se vozio sa taksistima koji su, unato\u010d navr\u0161enih 70 godina \u017eivota i invalidnosti, za pre\u017eivljavanje jo\u0161 uvijek morali voziti putnike. Vo\u017enja cestom je ruski rulet, budu\u0107i da je infrastruktura uni\u0161tena ili zastarjela. U vrijeme zimskog istra\u017eiva\u010dkog rada u Abhaziji svoje sam zapise intervjua zbog nestanaka struje sre\u0111ivao u svjetlu svije\u0107e i odjeven u \u010detiri sloja odje\u0107e. Godine 2014. (barem geografski) u Evropi! Zamislite tako pre\u017eivljavati iz godine u godinu.<\/p>\n

A to jo\u0161 nije sve. Jer za druge dr\u017eave va\u0161a dr\u017eava ne postoji, ne priznaju va\u0161 paso\u0161, zato ne mo\u017eete u inostranstvo niti u posjetu rodbini preko granice. Jer dr\u017eava nije dio me\u0111unarodnog sistema, nema pritiska na po\u0161tovanje pravne dr\u017eave i ljudskih prava. Krijum\u010darenje i trgovina na crno su veliki dio privrede, ratni profiteri veliki dio politi\u010dke elite. Posljedice rata u obliku sru\u0161enih ku\u0107a i ljudskih ru\u0161evina su decenijama sveprisutne. Istovremeno, \u010dinjenica da dr\u017eava nije me\u0111unarodno priznata zna\u010di da nema nikakvih garancija za postojanje, a dr\u017eava od koje se otcijepila mo\u017ee je u idu\u0107oj prilici vojnom intervencijom priklju\u010diti sebi. To se pred skoro dvije godine dogodilo u Nagornom-Karabahu. Ljudi koji su mi kao istra\u017eiva\u010du prije nekoliko godina gostoljubivo otvorili vrata i strpljivo odgovarali na pitanja, morali su lani oti\u0107i od ku\u0107e i sada su u drugoj dr\u017eavi. Neki nisu pre\u017eivjeli, a mnogi imaju trajne posljedice.<\/p>\n

Opisane su svakida\u0161nja realnost i privremene prijetnje s kojim se u ve\u0107oj ili manjoj mjeri susre\u0107u stanovnici nepriznatih dr\u017eava, kao \u0161to su Abhazija, Ju\u017ena Osetija, Transnistrija, Nagorno-Karabah, Kosovo, Palestina, Zapadna Sahara, Somaliland\u2026 Mogli bismo ih jo\u0161 nabrajati. Budu\u0107i da je ve\u0107inom rije\u010d o teritorijalno malenim dr\u017eavama sa malobrojnim stanovni\u0161tvom i perifernom geografskom pozicijom, patnja njihovih stanovnika \u010desto je skrivena od o\u010diju me\u0111unarodne javnosti. Pa\u017enju privuku samo eskalacije konflikata i gubici \u017eivota.<\/p>\n

Pojedine dr\u017eave nastoje pomo\u0107i na razli\u010dite na\u010dine. Jordanija omogu\u0107uje Palestincima upotrebu jordanskog, a Rusija Abhazijcima i Osetijcima upotrebu ruskog paso\u0161a, ali u oba slu\u010daja mogu\u0107nosti za putovanje u inostranstvo zbog vizne politike su veoma ograni\u010dene. Humanitarna pomo\u0107 me\u0111unarodnih organizacija je zna\u010dajna, ali \u010desto nedovoljna i ne sti\u017ee do svih. U svakom slu\u010daju, nijedna pomo\u0107 ne mo\u017ee otkloniti osje\u0107aj zato\u010deni\u0161tva, izoliranosti i opasnosti \u0161to ih do\u017eivljavaju stanovnici nepriznatih dr\u017eava.<\/p>\n

Dugo se na nepriznate dr\u017eave gledalo kao na privremeno i prijelazno stanje na putu do punog me\u0111unarodnog priznanja ili pak eliminacije sa ponovnom uspostavom nadzora nad otcijepljenim regijama. Danas je jasno da uprkos nekim promjenama ve\u0107ina ve\u0107 decenijama ustrajava u tom me\u0111ustanju.<\/p>\n

Trend politi\u010dke fragmentacije traje od kraja Drugog svjetskog rata, na \u0161to ukazuje rast \u010dlanstva u Organizaciji ujedinjenih nacija. Godine 1945. u OUN je bilo 51 dr\u017eava, godine 1980. ve\u0107 154. Glavni uzrok za pove\u0107anje broja bio je proces dekolonizacije, a broj dr\u017eava jo\u0161 uvijek raste. Danas OUN ve\u0107 ima 193 dr\u017eava \u010dlanica. Broj nepriznatih dr\u017eava se pove\u0107ava zajedno sa brojem priznatih dr\u017eava, jer sva ta progla\u0161enja nezavisnosti ne odvijaju se po planovima aktera osamostaljivanja. I Slovenci su, na primjer, neko vrijeme sumnjali u vlastitu budu\u0107nost. Od 25. juna do 3. septembra 1991. dr\u017eava je bila nepriznata, a do kraja godine 1991. priznale su je samo tri balti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n

U budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e ve\u0107ina nepriznatih dr\u017eava opstati na mapi i da \u0107e im se pridru\u017eiti nove, svaka sa svojim inherentnim konfliktom. Sve je to opomena da politi\u010dka mapa, koja svijet naizgled uredno, bez prekrivanja ili preostatka, dijeli na nezavisne me\u0111unarodno priznate dr\u017eave, ne odra\u017eava realnost. U budu\u0107nosti \u0107e trebati razmisliti o novim modelima suverenosti, a dotad potra\u017eiti na\u010din za koegzistenciju sa nepriznatim dr\u017eavama i prije svega za uklanjanje izolacije njihovih stanovnika.<\/p>\n

Autor je stru\u010dnjak za konflikte na podru\u010dju nekada\u0161njeg Sovjetskog Saveza i predava\u010d na univerzitetu ISCTE \u2013 Instituto Universit\u00e1rio de Lisboa u Portugalu.<\/p><\/blockquote>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U budu\u0107nosti mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e ve\u0107ina nepriznatih dr\u017eava opstati na mapi i da \u0107e im se pridru\u017eiti nove, svaka sa svojim inherentnim konfliktom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":331263,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-339531","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339531","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=339531"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339531\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":339532,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339531\/revisions\/339532"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/331263"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=339531"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=339531"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=339531"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}