Po\u0161tovani gra\u0111ani Rusije! Dragi prijatelji!<\/p>\n
Danas ponovo smatram neophodnim da se vratim na tragi\u010dne doga\u0111aje koji se zbivaju u Donbasu i na klju\u010dna pitanja osiguranja bezbjednosti same Rusije.<\/p>\n
Po\u010dec\u0301u od onog o \u010demu sam govorio u svom obrac\u0301anju 21. februara ove godine. Radi se o onome \u0161to izaziva na\u0161u posebnu zabrinutost i zebnju, o fundamentalnim prijetnjama koje iz godine u godinu, korak za korakom grubo i drsko stvaraju neodgovorni politi\u010dari na Zapadu prema na\u0161oj zemlji. Imam u vidu \u0161irenje bloka NATO-a na istok, pribli\u017eavanje njegove vojne infrastrukture ruskim granicama.<\/p>\n
Dobro je poznato da smo tokom 30 godina istrajno i strpljivo poku\u0161avali da se dogovorimo s vodec\u0301im zemljama NATO-a o principima jednake i nedjeljive bezbjednosti u Evropi. U odgovor na na\u0161e predloge stalno smo se suo\u010davali ili s cini\u010dnom obmanom i la\u017ei, ili s poku\u0161ajima pritiska i ucjene, a Sjevernoatlantska alijansa se u me\u0111uvremenu nezadr\u017eivo \u0161iri, bez obzira na sve na\u0161e proteste i zabrinutost. Vojna ma\u0161inerija se \u0161iri i, ponavljam, pribli\u017eava tik uz na\u0161e granice.<\/p>\n
Za\u0161to se sve ovo de\u0161ava? Odakle taj drski manir da se razgovara s pozicije vlastite isklju\u010divosti, nepogre\u0161ivosti i uvjerenjem da ti je sve dozvoljeno? Odakle oholi, nipoda\u0161tavajuc\u0301i odnos prema na\u0161im interesima i apsolutno legitimnim zahtjevima? Odgovor je jasan, sve je jasno i o\u010digledno. Sovjetski Savez je krajem osamdesetih godina pro\u0161log vijeka oslabio, a onda se i sasvim raspao. \u010citav tok tada\u0161njih doga\u0111aja je dobra lekcija za nas i danas, on je ubjedljivo pokazao da je paraliza vlasti i volje prvi korak ka potpunoj degradaciji i zaboravu. Tada je bilo dovoljno da na neko vrijeme izgubimo vjeru u sebe i gotovo \u2013 \u010ditava ravnote\u017ea snaga u svijetu je naru\u0161ena.<\/p>\n
To je dovelo do toga da raniji dogovori, sporazumi vec\u0301 fakti\u010dki ne va\u017ee. Nagovaranja i molbe ne poma\u017eu. Sve \u0161to nije po volji hegemona, onih koji dr\u017ee vlast, progla\u0161ava se arhai\u010dnim, zastarjelim, nepotrebnim. I obrnuto: sve \u0161to im se \u010dini korisnim prikazuje se kao istina u poslednjoj instanci koja se namec\u0301e po svaku cijenu, drsko, svim sredstvima. One koji se ne sla\u017eu lome preko koljena.<\/p>\n
Ovo o \u010demu sada govorim ti\u010de se ne samo Rusije i izaziva ne samo na\u0161u zabrinutost. To se ti\u010de \u010ditavog sistema me\u0111unarodnih odnosa, a katkad \u010dak i samih saveznika SAD. Poslije raspada SSSR-a fakti\u010dki je po\u010delo prekrajanje sveta i dotad uspostavljene norme me\u0111unarodnog prava \u2013 a one klju\u010dne, osnovne usvojene su kao rezultat Drugog svjetskog rata i umnogome su potvr\u0111ivale njegove rezultate \u2013 po\u010dele su da smetaju onima koji su se proglasili pobjednicima u Hladnom ratu.<\/p>\n
Naravno, u prakti\u010dnom \u017eivotu, u me\u0111unarodnim odnosima, u pravilima za njihovo regulisanje moralo se voditi ra\u010duna i o promjeni situacije u svijetu i same ravnote\u017ee snaga. Ali trebalo je to raditi profesionalno, ravnomjerno, strpljivo, imajuc\u0301i na umu i po\u0161tovanje interesa svih zemalja i uz razumijevanje vlastite odgovornosti. Ali ne \u2013 u stanju euforije zbog apsolutne nadmoc\u0301i, svojevrsnog savremenog apsolutizma, pa jo\u0161 i u svijetlu niskog nivoa op\u0161te kulture i bahatosti onih koji su pripremali, donosili i nametali odluke koje su samo njima koristile, situacija je po\u010dela da se razvija po druk\u010dijem scenariju.<\/p>\n
Primjera je napretek. Prvo su bez ikakvog odobrenja Savjeta bezbjednosti UN sproveli krvavu vojnu operaciju protiv Beograda, koristili su avijaciju, rakete direktno u centru Evrope. Nekoliko nedjelja trajalo je neprekidno bombardovanje mirnih gradova, vitalne infrastrukture. Moramo podsjetiti na te \u010dinjenice, iako pojedine zapadne kolege ne vole da se sjec\u0301aju tih doga\u0111aja, a kad mi govorimo o tome ne pozivaju se na norme me\u0111unarodnog prava nego na okolnosti koje tuma\u010de kako oni nalaze za shodno.<\/p>\n
Zatim su na red do\u0161li Irak, Libija, Sirija. Nelegitimno kori\u0161c\u0301enje vojne sile protiv Libije, izvrtanje svih odluka Savjeta bezbjednosti UN o libijskom pitanju dovelo je do potpunog uni\u0161tenja dr\u017eave, a uz to nastalo je ogromno \u017eari\u0161te me\u0111unarodnog terorizma i do toga da je zemlja utonula u humanitarnu katastrofu, u dugogodi\u0161nji gra\u0111anski rat bez kraja i konca koji i dalje traje. Tragedija na koju su osudili stotine hiljada, milione ljudi ne samo u Libiji, vec\u0301 i u \u010ditavom tom regionu, dovela je do masovne rijeke izbjeglica iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka u Evropu.<\/p>\n
Sli\u010dnu sudbinu spremali su i za Siriju. Borbena dejstva zapadne koalicije na teritoriji te zemlje bez saglasnosti sirijske vlade i dozvole Savjeta bezbednosti UN nije ni\u0161ta drugo do agresija, intervencija.<\/p>\n
Ipak, posebno mjesto u tom nizu zauzima svakako invazija na Irak, tako\u0111e bez ikakvih pravnih osnova. Kao izgovor su iskoristili navodno pouzdane informacije kojima raspola\u017eu SAD o tome da Irak ima oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje. Kao dokaz za to javno, u o\u010dima \u010ditavog svijeta ameri\u010dki dr\u017eavni sekretar mahao je nekakvom epruvetom s belim prahom, uvjeravajuc\u0301i sve da je to hemijsko oru\u017eje na kom se radi u Iraku. A zatim se ispostavilo da je sve to podmeta\u010dina, blef: u Iraku nema nikakvog hemijskog oru\u017eja. Nevjerovatno, za\u010du\u0111ujuc\u0301e, ali \u010dinjenica ostaje \u010dinjenica. Lagalo se na najvi\u0161em dr\u017eavnom nivou i s najvi\u0161e govornice UN. Rezultat su ogromne \u017ertve, razaranja, nevjerovatna eskalacija terorizma.<\/p>\n
Uop\u0161te uzev, sti\u010de se utisak da prakti\u010dno svuda, u mnogim regionima svijeta gdje Zapad dolazi da uspostavlja svoj poredak na kraju ostaju krvave otvorene rane, \u010direvi me\u0111unarodnog terorizma i ekstremizma. Sve \u0161to sam rekao su najfrapantniji, ali ni izdaleka jedini primjeri prenebregavanja me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n
U isti rang spadaju i obec\u0301anja na\u0161oj zemlji da se NATO ni pedalj nec\u0301e \u0161iriti na Istok. Ponavljam, prevarili su nas, ili re\u010deno po narodski namagar\u010dili su nas. Da, \u010desto se mo\u017ee \u010duti da je politika prljava. Mo\u017eda, ali ne u toj mjeri, ne toliko. Jer takvo prevarantsko pona\u0161anje je u suprotnosti ne samo sa principima me\u0111unarodnih odnosa, vec\u0301 prije svega s op\u0161teprihvac\u0301enim normama morala i etike. Gdje su tu pravednost i pravda? Samo \u010dista la\u017e i licemjerje.<\/p>\n
Uzgred, sami ameri\u010dki politi\u010dari, politikolozi i novinari pi\u0161u i govore da je unutar SAD poslednjih godina izgra\u0111ena prava \u201eimperija la\u017ei\u201c. Te\u0161ko je ne slo\u017eiti se s time \u2013 ba\u0161 je tako. Ali ne treba biti skroman: SAD su ipak velika zemlja, sistemska dr\u017eava. Svi njeni sateliti ne samo da joj bespogovorno i pokorno povla\u0111uju i uga\u0111aju joj svakim povodom, nego jo\u0161 kopiraju njeno pona\u0161anje, odu\u0161evljeno prihvataju pravila koja ona predla\u017ee. Zato se s punim razlogom i sigurno\u0161c\u0301u mo\u017ee rec\u0301i da je \u010ditav tzv. zapadni blok koje su SAD formirale po svojoj slici i prilici, sav i u celini upravo ta \u201eimperija la\u017ei\u201c.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de na\u0161e zemlje, poslije raspada SSSR i uz svu nevi\u0111enu otvorenost nove savremene Rusije, spremnost da po\u0161teno radimo sa SAD i drugim zapadnim partnerima a u uslovima fakti\u010dki jednostranog razoru\u017eanja, nas su odmah poku\u0161ali da dotuku, dokraj\u010de i kona\u010dno nas uni\u0161te. Upravo je tako bilo 90-ih godina i po\u010detkom 2000-ih, kada je tzv. kolektivni Zapad veoma aktivno podr\u017eavao separatizam i bande plac\u0301enika na jugu Rusije. Koliko nas je \u017ertava, koliko gubitaka tada sve to ko\u0161talo, kroz kakva isku\u0161enja smo morali da pro\u0111emo prije nego \u0161to smo kona\u010dno slomili ki\u010dmu me\u0111unarodnom terorizmu na Kavkazu. Pamtimo to i nikada nec\u0301emo zaboraviti.<\/p>\n
Zapravo, sve doskora nisu prestajali poku\u0161aji da nas iskoriste u svoje interese, da uni\u0161te na\u0161e tradicionalne vrijednosti i da nam nametnu svoje pseudovrijednosti koje bi pojele nas, na\u0161 narod iznutra, one stavove koje vec\u0301 agresivno namec\u0301u u svojim zemljama i koji nas direktno vode u degradaciju i odro\u0111avanje, po\u0161to su u suprotnosti sa samom ljudskom prirodom. To se nec\u0301e desiti, niko i nikada to nije uspio. Pa nec\u0301e uspjeti ni sada.<\/p>\n
Bez obzira na sve, decembra 2021. godine mi smo ipak jo\u0161 jednom poku\u0161ali da se dogovorimo sa SAD i njihovim saveznicima o principima osiguranja bezbjednosti u Evropi i o ne\u0161irenju NATO. Sve uzalud. Stav SAD se ne mijenja. Oni ne nalaze za shodno da se dogovaraju s Rusijom o tom za nas klju\u010dnom pitanju, te\u017eec\u0301i svojim ciljevima prenebregavaju na\u0161e interese.<\/p>\n
I, naravno, u takvoj situaciji namec\u0301e se pitanje: \u0161ta dalje da se radi, \u0161ta da se \u010deka? Mi dobro znamo iz istorije kako se 1940. i po\u010detkom 1941. godine pro\u0161log vijeka Sovjetski Savez na sve na\u010dine trudio da sprije\u010di ili makar da odgodi po\u010detak rata. Radi toga trudio se da bukvalno do poslednjeg trenutka ne provocira potencijalnog agresora, nije sprovodio ili je odlagao najneophodnije, o\u010digledne akcije za pripremu za odbijanje neizbje\u017enog napada. A koraci koji su na kraju ipak preduzeti bili su katastrofalno oka\u0161njeli. Kao rezultat zemlja nije bila spremna za to da punom snagom do\u010deka invaziju nacisti\u010dke Njema\u010dke koja je bez objave rata napala na\u0161u domovinu 22.juna 1941.godine. Neprijatelja smo uspjeli da zaustavimo, a onda i da slomimo, ali uz ogroman danak. Poku\u0161aj da se ugodi agresoru pred Veliki otad\u017ebinski rat bio je gre\u0161ka koja je skupo ko\u0161tala na\u0161 narod. Prvih mjeseci borbenih dejstava izgubili smo ogromne, strate\u0161ki va\u017ene teritorije i milione ljudi. Drugi put takvu gre\u0161ku nec\u0301emo dozvoliti, nemamo prava.<\/p>\n
Oni koji pretenduju na svjetsku dominaciju, javno, neka\u017enjeno i, naglasic\u0301u, bez ikakvih osnova progla\u0161avaju nas, Rusiju svojim neprijateljem. Oni zaista danas raspola\u017eu ogromnim finansijskim, nau\u010dno-tehnolo\u0161kim i vojnim potencijalima. Mi to znamo i objektivno ocjenjujemo prijetnje u sferi ekonomije koje se stalno \u010duju na na\u0161 ra\u010dun \u2013 isto kao i svoje moguc\u0301nosti da se suprotstavimo toj drskoj i permanentnoj ucjeni. Ponavljam, to procjenjujemo bez iluzija, krajnje realisti\u010dno.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de vojne sfere, savremena Rusija je \u010dak i poslije raspada SSSR i gubitka zna\u010dajnog dijela njegovog potencijala danas jedna od najmoc\u0301nijih nuklearnih dr\u017eava svijeta i \u0161tavi\u0161e ima izvjesnu nadmoc\u0301 u nizu najnovijih tipova naoru\u017eanja. S timu vezi niko ne treba da sumnja da c\u0301e direktni napad na na\u0161u zemlju dovesti do sloma i u\u017easnih posljedica za svakog potencijalnog agresora.<\/p>\n
Istovremeno, tehnologije, pa i odbrambene, brzo se mijenjaju. Liderstvo u toj oblasti prelazi i brzo c\u0301e prelaziti iz ruke u ruku, a dotle c\u0301e vojno osvajanja teritorija uz na\u0161e granice, ako to dozvolimo da se desi, ostati decenijama unaprijed i mo\u017eda i uvijek i stvarac\u0301e za Rusiju stalno rastuc\u0301u, apsolutno neprihvatljivu prijetnju.<\/p>\n
Vec\u0301 sada, kako se NATO \u0161iri na istok, situacija za na\u0161u zemlju iz godine u godinu postaje sve gora i opasnija. \u0160tavi\u0161e, poslednjih dana rukovodstvo NATO otvoreno govori o potrebi da se ubrza, forsira pomjeranje infrastrukture Alijanse prema granicama Rusije. Drugim rije\u010dima, oni poo\u0161travaju svoj stav. Mi vi\u0161e ne mo\u017eemo da prosto nastavimo da posmatramo ono \u0161to se zbiva. To bi bilo apsolutno neodgovorno s na\u0161e strane.<\/p>\n
Dalje \u0161irenje infrastrukture Sjevernoatlantske alijanse, zapo\u010deto vojno osvajanje teritorije Ukrajine za nas je neprihvatljivo. Naravno, nije stvar samo u organizaciji NATO \u2013 to je samo instrument spoljne politike SAD. Problem je u tome \u0161to na nama susjednim teritorijama \u2013 da primijetim, na\u0161im istorijskim teritorijama \u2013 nastaje nama neprijateljska \u201eanti-Rusija\u201c, koja je stavljena pod potpunu spoljnu kontrolu i ubrzano se popunjava oru\u017eanim snagama NATO zemalja i bilduje najsavremenijim oru\u017ejem.<\/p>\n
Za SAD i njihove saveznike to je tzv. politika obuzdavanja Rusije i o\u010digledne geopoliti\u010dke dividende. A za na\u0161u zemlju to je na kraju pitanje \u017eivota i smrti, pitanje na\u0161e istorijske buduc\u0301nosti kao naroda. I to nije preuveli\u010davanje \u2013 upravo je tako. To je realna opasnost ne samo za na\u0161e interese, nego za samo postojanje na\u0161e dr\u017eave i njen suverenitet. Upravo je to ona crvena linija o kojoj smo vi\u0161e puta govorili. Oni su je pre\u0161li.<\/p>\n
S tim u vezi je i stanje u Donbasu. Vidimo da su snage koje su 2014. godine izvr\u0161ile dr\u017eavni prevrat u Ukrajini, osvojile vlast i dr\u017ee je u su\u0161tini uz pomoc\u0301 dekorativnih i zbornih procedura, definitivno odbile mirno rje\u0161enje sukoba. Osam godina, beskrajno dugih osam godina \u010dinili smo sve \u0161to je moguc\u0301e da se situacija rije\u0161i mirnim, politi\u010dkim sredstvima. Sve uzalud.<\/p>\n
Kao \u0161to sam vec\u0301 rekao u svoj prethodnom obrac\u0301anju, ne mo\u017ee se bez saosjec\u0301anja gledati ono \u0161to se tamo zbiva. Jednostavno, sve to se vi\u0161e nije moglo trpjeti. Mora se smjesta prekinuti taj ko\u0161mar \u2013 genocid nad milionima ljudi koji tamo \u017eive, koji se uzdaju samo u Rusiju, uzdaju se u nas. Upravo te te\u017enje, osjec\u0301anja, bol ljudi za nas su i bili glavni motiv za dono\u0161enje odluke o priznanju narodnih republika Donbasa. Smatram da je va\u017eno da to dodatno naglasim. Vodec\u0301e zemlje NATO za postizanje svojih ciljeva u svemu podr\u017eavaju ekstremne nacionaliste i neonaciste u Ukrajini, koji zauzvrat nikada nec\u0301e oprostiti Krimljanima i Sevastopoljcima njihov slobodni izbor \u2013 da se ponovo pripoje Rusiji.<\/p>\n
Oni c\u0301e, naravno, krenuti i na Krim, i to isto kao i na Donbas, s ratom, s namjerom da ubijaju, kao \u0161to su neza\u0161tic\u0301ene ljude ubijali kazneni odredi iz bandi ukrajinskih nacionalista, saradnika Hitlera u vrijeme Velikog otad\u017ebinskog rata. Oni otvoreno govore i o tome da pretenduju na \u010ditav niz drugih ruskih teritorija.<\/p>\n
\u010citav tok razvoja doga\u0111aja i analiza informacija pokazuje da je sukob Rusije s tim snagama neizbje\u017ean. Samo je pitanje vremena: oni se spremaju, \u010dekaju pogodan trenutak. Sada pretenduju jo\u0161 i na to da dobiju nuklearno oru\u017eje. Nec\u0301emo im to dozvoliti.<\/p>\n
Kao \u0161to sam ranije govorio, Rusija je poslije raspada SSSR prihvatila nove geopoliti\u010dke realnosti. Mi se s po\u0161tovanjem odnosimo i odnosic\u0301emo se prema svim ponovo formiranim zemljama na postsovjetskom prostoru. Po\u0161tujemo i po\u0161tovac\u0301emo njihov suverenitet, a primjer za to je pomoc\u0301 koju smo pru\u017eili Kazahstanu kad se suo\u010dio s tragi\u010dnim doga\u0111ajima, sa izazovom za njegovu dr\u017eavnost i integritet. Ali Rusija se ne mo\u017ee osjec\u0301ati bezbjedno, ne mo\u017ee da se razvija i postoji uz stalnu pretnju koja dolazi s teritorije savremene Ukrajine.<\/p>\n
Podsjec\u0301am da smo 2000-2005. pru\u017eili vojni otpor teroristima na Kavkazu, odbranili integritet na\u0161e dr\u017eave, sa\u010duvali Rusiju. Godine 2014. podr\u017eali smo Krimljane i Sevastopljce. A 2015. smo primijenili oru\u017eane snage da bismo postavili pouzdanu branu od prodora terorista iz Sirije u Rusiju. Nismo imali drugog na\u010dina da se za\u0161titimo.<\/p>\n
Isto se de\u0161ava i sada. Jednostavno nisu nam ostavili nijednu drugu moguc\u0301nost da za\u0161titimo Rusiju, na\u0161e ljude, osim one koju c\u0301emo biti primorani da primijenimo danas. Okolnosti zahtijevaju od nas odlu\u010dne i neodlo\u017ene akcije. Narodne republike Donbasa obratile su se Rusiji s molbom za pomoc\u0301.<\/p>\n
S tim u vezi, u skladu sa \u010dlanom 51, stav 7 Povelje UN, uz odobrenje Savjeta Federacije Rusije a ispunjavajuc\u0301i sporazume o prijateljstvu i me\u0111usobnoj pomoc\u0301i s Donjeckom narodnom republikom i Luganskom narodnom republikom, koju je Federalna skup\u0161tina ratifikovala 22. februara, donio sam odluku o sprovo\u0111enju specijalne operacije.<\/p>\n
Njen cilj je za\u0161tita ljudi koji su osam godina izlo\u017eeni i\u017eivljavanju i genocidu od strane kijevskog re\u017eima. I zato c\u0301emo te\u017eiti ka demilitarizaciji i denacifikaciji Ukrajine, kao i ka tome da se izvedu pred sud oni koji su izvr\u0161ili mnogobrojne krvave zlo\u010dine protiv civila, pa i protiv gra\u0111ana Ruske Federacije. Pri tome ne planiramo okupaciju ukrajinskih teritorija. Ne namjeravamo nikome i ni\u0161ta da namec\u0301emo silom. Istovremeno \u010dujemo da se na Zapadu u poslednje vrijeme sve \u010de\u0161c\u0301e \u010duju rije\u010di da dokumente koje je popisao sovjetski totalitarni re\u017eim, a koji potvr\u0111uju rezultate Drugog svetskog rata, vi\u0161e ne treba ni po\u0161tovati.<\/p>\n
\u0160ta onda, \u0161ta na to odgovoriti?<\/p>\n
Rezultati Drugog svjetskog rata kao i \u017ertve koje je na\u0161 narod polo\u017eio na oltar pobjede nad nacizmom su svete. Ali to nije u suprotnosti s visokim vrijednostima prava i sloboda \u010dovjeka, polazec\u0301i od realija koje su nastale do danas tokom posleratnih decenija. Tako\u0111e se ne ukida pravo nacija na samoopredeljenje, garantovano \u010dlanom 1 Povelje UN.<\/p>\n
Podsjetic\u0301u da ni prilikom stvaranja SSSR, ni poslije Drugog svjetskog rata ljudi koji \u017eive na ovim ili onim teritorijama koje ulaze u savremenu Ukrajinu niko nikada nije pitao kako bi oni sami da organizuju svoj \u017eivot. U osnovi na\u0161e politike je sloboda, sloboda izbora da svi samostalno odre\u0111uju svoju buduc\u0301nost i buduc\u0301nost svoje djece. I mi smatramo da je va\u017eno da to pravo \u2013 pravo izbora \u2013 mogu da iskoriste svi narodi koji \u017eive na teritoriji dana\u0161nje Ukrajine, svi koji to po\u017eele.<\/p>\n
S tim u vezi obrac\u0301am se i gra\u0111anima Ukrajine. Rusija je 2014. godine morala da za\u0161titi gra\u0111ane Krima i Sevastopolja od onih koje vi sami zovete \u201enaci\u201c. Krimljani i Sevastopoljci su napravili svoj izbor \u2013 da budu sa svojom istorijskom domovinom, s Rusijom, i mi smo to podr\u017eali. Ponavljam, jednostavno nismo mogli da postupimo druk\u010dije.<\/p>\n
Dana\u0161nji doga\u0111aji nisu povezani sa \u017eeljom da se zadire u interese Ukrajine i ukrajinskog naroda, oni su povezani sa za\u0161titom same Rusije od onih koji su Ukrajinu uzeli za taoca i poku\u0161avaju da je iskoriste protiv na\u0161e zemlje i njenog naroda. Ponavljam, na\u0161i postupci su samoza\u0161tita od prijetnji koje nam stvaraju i od jo\u0161 vec\u0301e nesrec\u0301e od one koja se danas de\u0161ava. Ma koliko te\u0161ko bilo, molim vas da to shvatite i pozivam vas na saradnju da bismo \u0161to prije okrenuli ovu tragi\u010dnu stranicu i zajedno krenuli napred, da nikom ne dozvolimo da se mije\u0161a u na\u0161e poslove, u na\u0161e odnose, nego da ih gradimo samostalno, tako da to stvori neophodne uslove za prevazila\u017eenje svih problema i, bez obzira na postojanje dr\u017eavnih granica, ja\u010da nas iznutra kao jedinstvenu cjelinu. Ja vjerujem u upravo takvu na\u0161u buduc\u0301nost.<\/p>\n
Moram da se obratim i vojnicima oru\u017eanih snaga Ukrajine.<\/p>\n
Va\u0161i o\u010devi, djedovi i pradjedovi nisu se zbog toga borili protiv nacista, branili na\u0161u zajedni\u010dku domovinu da bi dana\u0161nji neonacisti osvojili vlast u Ukrajini. Zakleli ste se na vjernost ukrajinskom narodu, a ne antinarodnoj hunti koja plja\u010dka Ukrajinu i i\u017eivljava se nad samim narodom. Ne ispunjavajte njena kriminalna nare\u0111enja. Pozivam vas da odmah polo\u017eite oru\u017eje i idete kuc\u0301i. Objasnic\u0301u: vojnici ukrajinske armije koja ispune ovaj zahtjev mogu neometano da napuste zonu borbenih dejstava i da se vrate svojim porodicama.<\/p>\n
Jo\u0161 jednom nagla\u0161avam: sva odgovornost za moguc\u0301e krvoprolic\u0301e u cjelini i potpunosti bic\u0301e na savjesti vladajuc\u0301eg re\u017eima na teritoriji Ukrajine.<\/p>\n
Sada nekoliko va\u017enih, veoma va\u017enih rije\u010di za one koji bi mogli da padnu u isku\u0161enje da se sa strane umije\u0161aju u tekuc\u0301e doga\u0111aje. Ko god poku\u0161a da nas ometa, a tim prije da stvori pretnje za na\u0161u zemlju, za na\u0161 narod, treba da zna da c\u0301e odgovor Rusije biti trenutan i da c\u0301e dovesti do takvih posljedica s kojima se nikad u istoriji niste suo\u010dili. Spremni smo na svaki razvoj doga\u0111aja. Sve odluke neophodne s tim u vezi su donijete. Nadam se da c\u0301e me \u010duti.<\/p>\n
Po\u0161tovani gra\u0111ani Rusije!<\/p>\n
Dobrobit i samo postojanje \u010ditavih dr\u017eava i naroda, njihov uspjeh i vitalnost uvijek polaze iz moc\u0301nih korijena sopstvene kulture i vrijednosti, iskustva i tradicije predaka i, naravno, direktno zavise od sposobnosti da se brzo prilago\u0111avate \u017eivotu koji se stalno mijenja, od jedinstva dru\u0161tva, njegove sposobnosti da se konsoliduje, da ujedini sve snage da bi se i\u0161lo naprijed.<\/p>\n
Sila je uvijek potrebna, ali ona mo\u017ee biti razli\u010ditog kvaliteta. U osnovi politike \u201eimperije la\u017ei\u201c, o kojoj sam govorio na samom po\u010detku svog izlaganja, le\u017ei prije svega gruba, otvorena sila. U takvim slu\u010dajevima kod nas ka\u017eu: \u201eKad sila postoji, um nije potreban.\u201c<\/p>\n
Mi i vi znamo da je prava sila \u2013 u pravednosti i pravdi koja je na na\u0161oj strani. A kad je tako, te\u0161ko je ne saglasiti se s time da su upravo sila i spremnost za borbu osnova nezavisnosti i suvereniteta, da su neophodni temelj na kom se jedino i mo\u017ee pouzdano graditi svoja buduc\u0301nost, graditi svoj dom, svoja porodica, svoja domovina.<\/p>\n
Siguran sam da c\u0301e vojnici i oficiri Oru\u017eanih snaga Rusije, vjerni svojoj zemlji profesionalno i hrabro izvr\u0161iti svoju du\u017enost. Ne sumnjam da c\u0301e slo\u017eno i efikasno djelovati svi nivoi vlasti, stru\u010dnjaci koji odgovaraju za stabilnost na\u0161e privrede, finansijskog sistema socijalnog sektora, rukovodioci na\u0161ih kompanija i cjelokupan ruski biznis. Ra\u010dunam na konsolidovan, patriotski stav svih parlamentarnih partija i dru\u0161tvenih snaga. Na kraju, kako je to uvijek i bilo u istoriji, sudbina Rusije je u pouzdanim rukama na\u0161eg multinacionalnog naroda. A to zna\u010di da c\u0301e donijete odluke biti izvr\u0161ene, postavljeni ciljevi ostvareni, a bezbjednost na\u0161e domovine pouzdano garantovana.<\/p>\n
Vjerujem u va\u0161u podr\u0161ku, u nepobjedivu snagu koju nam daje na\u0161a ljubav prema otad\u017ebini.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Predsjednik Rusije Vladimir Putin je u specijalnom obrac\u0301anju gra\u0111anima Rusije saop\u0161tio da je donio odluku o specijalnoj vojnoj operaciji u Donbasu. Tekst smo preuzeli sa portala Sputnjik.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":299636,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14,12],"tags":[],"class_list":["post-339320","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339320","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=339320"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339320\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":339321,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339320\/revisions\/339321"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/299636"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=339320"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=339320"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=339320"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}