{"id":339274,"date":"2022-02-24T11:04:25","date_gmt":"2022-02-24T10:04:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=339274"},"modified":"2022-02-24T11:04:25","modified_gmt":"2022-02-24T10:04:25","slug":"music-i-zatvori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/02\/24\/music-i-zatvori\/","title":{"rendered":"Musi\u0107 i zatvori"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Tri neobjavljena rukopisa pod zajedni\u010dkim naslovom “Se\u0107anja” Muhameda Mula Musi\u0107a od oko 150 stranica svakako pripadaju zatvorskoj knji\u017eevnosti. Drugi od njih je i naslovljen “Zatvori”, njemu prethodi “Levo i desno, a u sredini Lim”, a tre\u0107i je “Dachau”. Tematski Musi\u0107eva “Se\u0107anja” jesu zatvorska knji\u017eevna vrsta, u njima se nalazi ono \u0161to su teoreti\u010dari utvrdili da u nju ulazi: usamljenost, iznurivanje gla\u0111u i \u017ee\u0111u, \u017eudnja za slobodom, cenzura, mu\u010denja. Muhamed Musi\u0107 ne ide u sve podrobnosti zatvorske poni\u017eenosti niti u kriminalne devijantnosti stra\u017eara i zatvorenika. On nije op\u0161iran poput Hansa Pallade, jezgrovit je i stalno je u slu\u017ebi ideje za koju robija. Dok se \u010ditaju Musi\u0107eva zatvorska sje\u0107anja, pred o\u010di izlazi Silvio Pellico i njegova knjiga “Moji zatvori” (Le mie prigioni). Pellico (akcenat na e) u 99 poglavlja opisuje svoja tamnovanja. Poglavlja su kratka, ali je u njih stalo deset godina. Musi\u0107 nije mogao, zbog gubitka vida, da svoja tamnovanja uobli\u010di u izra\u0111eniju knji\u017eevnu cjelinu. On je na\u0161 Pellico, ili, neka bude dopu\u0161teno da se izrazimo dantolo\u0161ki, Pellico per contrappasso. Pellico je robijao kao talijanski patriota u tamnicama Austrije, a Musi\u0107 je robijao kao jugoslavenski patriota u tamnicama fa\u0161isti\u010dke Italije. Austrijske tamnice su Pellica dr\u017eale osam godina, a talijanske robija\u0161nice su Musi\u0107a zatvarale godinu i po. Pellico je najdu\u017ee bio zato\u010den u zloglasnoj tvr\u0111avi \u0160pilberk iznad Brna, a Musi\u0107 je najdu\u017ee bio u tamnici u Sulmoni, u pokrajini Abruzzo. (U onoj Sulmoni, koju je Ovidije opjevao kao svoju domaju, Sulmo mihi patria est…) Prije \u0160pilberka Pellico je bio u zatvorima u Milanu i Veneciji, a Musi\u0107 je prije Sulmone bio zato\u010den u Bijelom Polju, u Beranama, u Podgorici, u Cetinju, Kotoru, Rijeci, Kopru, Trstu, Veneciji, Anconi i Pescari. Pellico je najprije osu\u0111en na smrt, pa mu je kazna preina\u010dena na 15 godina zatvora, a Musi\u0107 je smrtnu kaznu izbjegao slu\u010dajno (jer je fa\u0161isti\u010dki sudija u pravilu donosio jednu smrtnu kaznu po danu su\u0111enja, a ta je zapala \u010dovjeka prije su\u0111enja Musi\u0107u) te je dobio 24 godine. Pellico je u zatvor oti\u0161ao kao ateista, a iz njega iza\u0161ao kao katoli\u010dki vjernik, dok je Musi\u0107 oti\u0161ao kao komunista i vratio se kao komunista. Pellico se nakon robije vratio ku\u0107i, a Musi\u0107 je iz talijanskih zatvora preba\u010den u jo\u0161 gori, u njema\u010dki konclogor. Saslu\u0161anja, torture, mu\u010denje gla\u0111u i \u017ee\u0111u ono je \u0161to su u tamnicama prejako i premnogo osjetili i Pellico i Musi\u0107. Pellicova knjiga je i danas slavna u svijetu, za nju je ve\u0107 nakon izlaska politi\u010dar i pisac Cesare Balbo (neki ka\u017eu i austrijski ministar Metternich) rekao da je nanijela vi\u0161e \u0161tete Austriji nego poraz u ratu. Musi\u0107evi spisi su neobjavljeni, a kakva su vremena, moglo bi se desiti da ga potomci onih koji su ga zarobili i predali okupatorima proglase za otpadnika od vjere koji je dobio \u0161ta je zaslu\u017eio.<\/p>\n

Partizana i komunistu Muhameda Musi\u0107a zvanog Mule zarobila je Muslimanska fa\u0161isti\u010dka organizacija (MFO) i predala ga talijanskim okupatorskim vlastima u Bijelom Polju. O prilikama u Limskoj dolini i o podrobnostima skrivanja, izdajstva prijatelja i o ljudskom oportunizmu i moralnoj srozanosti u nevoljama i zlom vremenu ostavio je svjedo\u010danstvo u spisu “Levo i desno, a u sredini Lim”. Potresni susreti s majkom i rodbinom koja ga posje\u0107uje u zatvoru ispri\u010dani su kroz kratke razgovore. Zato\u010denika su vlasti i stra\u017eari saslu\u0161avali i batinali puna tri mjeseca, sve do odluke da ga po\u0161alju dalje. Taj spis se zavr\u0161ava ovako: “Ubacuju nas u kamion prekriven ciradom. Svi smo vezani jednim lancem. Me\u0111u nama dve sestre Delevi\u0107, drug Hajdukovi\u0107 i vezani italijanski vojnik, za koga smo \u010duli da je kasnije streljan. Ostade iza nas zatvor u Bijelom Polju, ostado\u0161e drugovi i drugarice. I ko zna ko \u0107e koga, gde i kako, ako uop\u0161te, sresti.”<\/p>\n

Dalje je poslan u Berane. Na kamionu pod ceradom zarobljenici su na klupama vezani jedan za drugoga vi\u0161e puta spominjanim jednim lancem a jednim drugim su vezani svi zajedno. U Beranama sre\u0107e ljude koje poznaje, zatvorenici i oni. Dijalozi uvijek kratki, bez zapitkivanja. Tjeraju ga da \u010disti ulicu ispred zatvora. Nakon nekog vremena prebacuju ga u Podgoricu, u zloglasnu tamnicu Jusova\u010du. Tu se, usred mjeseca maja, sjeti da mu nije bilo dopu\u0161teno da se okupa jo\u0161 od kraja januara kad je uhap\u0161en.<\/p>\n

Sve gdje je uba\u010den, Mulu Musi\u0107u bilo je zatvor: od Nikoljca u Bijelom Polju pa do juna 1945. Zatvor mu je i svaki kamion kojim ga prebacuju, i brod od Kotora za Rijeku, i voz od Rijeke za Kopar, i onaj od Venecije za Rimini, sve je tamnica, dok ga voze vezan je, lanci zategnuti, \u010desto preko lisica. Dirljiv je njegov zapis o Kopru. Poslije rata je, ljetuju\u0107i u Strinjanu vi\u0161e puta i\u0161ao da na\u0111e gdje je bio zatvor u kojem je bio zato\u010den. Nije ga na\u0161ao, jer je na njegovu mjestu podignuta \u0161kola. Pita se, za\u0161to ga Kopar stalno privla\u010di, za\u0161to mu se \u010dini da ima ne\u0161to svoga u njemu. I odgovara: mo\u017eda zato \u0161to smo u isto vreme bili u tu\u0111im rukama: Kopar zarobljenik, kao i ja.<\/p>\n

U Trstu se s prizorima zatvorske bijede mije\u0161aju i nezaboravno duhoviti ispadi. Starac Obrad, koji se ne odvaja od svoga gubera punog va\u0161aka vi\u010de na sav glas “\u017eivio Mussolini, evviva il Duce!” Zato\u010denici ga prenera\u017eeno gledaju, a on svoje kliktanje obrazla\u017ee: “\u0160ta mo\u017ee Mussolini, to ni bog ne mo\u017ee: osudio me na 105 godina robije, zamislite jo\u0161 koliko moram da \u017eivim, sad imam tek ne\u0161to preko sedamdeset!”<\/p>\n

Venecija. Stari Obrad iz policijskog \u010damca baca svoj vi\u0161e puta spominjani guber u vodu. Stra\u017ear \u010dakljom izvu\u010de guber, a Obrad kazuje: “Evo ti ga, tetka, na poklon, ja ti ga vi\u0161e ne\u0107u!… Ti meni sto pet godina, tetka, a ja tebi guber na poklon.” Tetka je u re\u010denici Mussolini, fa\u0161isti\u010dka Italija, Venecija, sve je to za Obrada tetka.<\/p>\n

U Veneciji \u0107e Muhamed Musi\u0107 biti smje\u0161ten u \u0107eliju samicu, po prvi put nakon one u Bijelom Polju. Tu \u0107e mu neki zatvorenik razbojnik “\u0161kopin” za lire koje je jo\u0161 imao prodati kotlet mesa. To \u0107e mu biti prvo meso u ustima nakon godinu dana, kad je sa svojim drugovima partizanima jeo meso mazge poginule tokom borbi za oslobo\u0111enje grada.<\/p>\n

Sljede\u0107a tamnica je Ancona. Tu je strogo\u0107a ne\u0161to manja, tu se \u010duje kako more udara u zidove zatvora, tamnice su dvadeset i pet stepenika ispod povr\u0161ine mora. Robija\u0161i izme\u0111u vapaja za vodom pjevaju “Bandiera rossa”. Sljede\u0107i transport je za Rimini. Prije transporta se zatvorenici ve\u017eu u lance. Lanci su uvijek znak da predstoji putovanje. U Riminiju nema mjesta, pa se transport nastavlja za Pescaru. U Pescari \u0161estoricu smje\u0161taju u jednu prostoriju. Musi\u0107 bilje\u017ei: “\u0160est zatvorenika \u2013 pet stotina godina zatvora”.<\/p>\n

Na kraju, dru\u017eina zarobljenih jugoslavenskih partizana i komunista dospijeva u Sulmonu. Ondje, ne\u0161to zbog naviknutosti na zato\u010deni\u0161tvo, ne\u0161to zbog slabljenja fa\u0161izma, zatvor biva ne\u0161to bla\u017ei. Zarobljenici mogu \u010ditati novine, jedva da pone\u0161to razumiju, ali vijesti pokazuju da su izgledi za okon\u010danje zarobljeni\u0161tva sve ja\u010di. Septembar 1943. slavi se kapitulacija Italije. Dalmatinski zato\u010denici prednja\u010de u poku\u0161ajima da se domognu oru\u017eja i oslobode iz zatvora. Jo\u0161 jedna od apsurdnih ratnih situacija nastaje kad Mule Musi\u0107 i Mario Feri\u0107 pregovaraju sa stra\u017earima, a ovi sada u njima dvojici vide pobjednike. Poku\u0161aj da se pridobiju Britanci, \u010diji su zatvorenici privremeno oslobo\u0111eni, propao je, obrazlo\u017eenje kako je me\u0111u Jugoslavenima previ\u0161e komunista. Strah da \u0107e zatvor pasti u ruke njema\u010dkim vojnicima pokazao se opravdan. Zalihe hrane su bivale sve manje, mjesec dana gladovanja, te “8. ili 10. oktobra” Nijemci napadaju logor i zauzimaju ga. Pao je i engleski logor. Nijemci izvode sve zatvorenike, nevezane, tuku ih, Talijani nas nisu tukli nikada, ka\u017ee Musi\u0107. Vode ih na \u017eeljezni\u010dku stanicu. Kuda, pitaju se svi. Danas znamo kuda. U Dachau.<\/p>\n

Ovdje prestaje sli\u010dnost Musi\u0107evih i Pellicovih zatvoreni\u010dkih zapisa. Zbog vrste zato\u010deni\u0161tva. O tome svjedo\u010di tre\u0107i Musi\u0107ev spis “Dachau”.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Partizana i komunistu Muhameda Musi\u0107a zvanog Mule zarobila je Muslimanska fa\u0161isti\u010dka organizacija i predala ga talijanskim okupatorskim vlastima u Bijelom Polju. Sve gdje je uba\u010den, Mulu Musi\u0107u bilo je zatvor: dok ga voze vezan je, lanci zategnuti, \u010desto preko lisica<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":339275,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-339274","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339274","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=339274"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339274\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":339276,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/339274\/revisions\/339276"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/339275"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=339274"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=339274"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=339274"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}