Ranije studije su pokazale da mikrobi u tlu i u okeanima \u0161irom svijeta evoluiraju tako da mogu da jedu plastiku, prenosi Hina.<\/p>\n
Od ranije se zna i da postoje mikrobni enzimi koji razgra\u0111uju plastiku, a \u010desto se nalaze u bakterijama na deponijima sme\u0107a i sli\u010dnim mjestima prepunim plastike.<\/p>\n
Ranijim je istra\u017eivanjima skenirano vi\u0161e od 200 miliona gena prona\u0111enih u DNK uzorcima uzetim iz okoline i prona\u0111eno je 30.000 razli\u010ditih enzima koji mogu razgraditi deset raznih vrsta plastike.<\/p>\n
Argentinski istra\u017eiva\u010di su iskoristili si\u0107u\u0161ne mikrobe koji jedu otpad, kreiraju\u0107i tako prirodan sistem \u010di\u0161\u0107enja zaga\u0111enja prouzrokovanih dizelom koji se koristi kao izvor elektri\u010dne energije i toplote za istra\u017eiva\u010dke baze na zale\u0111enom Antarktiku.<\/p>\n
Taj kontinent je za\u0161ti\u0107en Madridskim protokolom iz 1961. kojim je propisano da se mora odr\u017eati u netaknutom stanju.<\/p>\n
Istra\u017eivanje o tome na koji bi na\u010din mikrobi mogli biti od koristi kada je u pitanju plasti\u010dni otpad, materijal je za prou\u010davanje i ve\u0107ih problema u okolini.<\/p>\n
“U ovom radu smo koristili potencijal doma\u0107ih mikroorganizama – bakterija i gljivica koje nastanjuju antarkti\u010dko tlo, \u010dak i kad je ono kontaminirano, a ti mikroorganizmi jedu ugljovodonike, odnosno naftu”, rekao je biohemi\u010dar, dr Lukas Ruberto. “Ono \u0161to je za nas kontaminant, za njih mo\u017ee biti hrana”, dodao je.<\/p>\n
“Ugljovodonici su organski spojevi sastavljeni jedino od atoma ugljenika i vodonika i nalaze se na brojnim mjestima, uklju\u010duju\u0107i sirovu naftu i prirodni gas\u201d, pojasnio je.<\/p>\n
“Ta vrsta mikroorganizama u su\u0161tini jede spojeve sli\u010dne nafti i koristi ih kao gorivo. Sli\u010dni mikroorganizmi su ve\u0107 odigrali va\u017enu ulogu u razgra\u0111ivanju naftnih mrlja, poput one u Meksi\u010dkom zalivu 2010. godine\u201d, kazao je.<\/p>\n
Ruberto je u decembru s kolegama nau\u010dnicima otputovao u Karlini, jednu od \u0161est stalnih argentinskih baza na Antarktiku, pri \u010demu je bio prisiljen pro\u0107i i karantin da bi se sprije\u010dio potencijalni prenos koronavirusa na ovaj kontinent na kojem je ranije ipak do\u0161lo do izolovanih slu\u010dajeva zaraze.<\/p>\n
\u010clanovi njegovog tima obavili su bioremedijaciju, a radi se, izme\u0111u ostalog, o \u010di\u0161\u0107enju tla zaga\u0111enog dizelom, pri \u010demu se koriste autohtoni mikroorganizmi i biljke, te se na taj na\u010din uklanja oko 60 do 80 posto zaga\u0111enja.<\/p>\n
Dr Ruberto je kazao da su \u010dlanovi njegovog tima mikrobima pomogli azotom, vlagom i provjetravanjem da bi im optimizovali uslove djelovanja.<\/p>\n
“U osnovi time posti\u017eemo da mikroorganizmi, uz vrlo mali uticaj na okolinu, biolo\u0161ki smanje nivo zaga\u0111iva\u010da”, pojasnio je Ruberto.<\/p>\n
On i kolege po\u010deli su istra\u017eivati na koji bi na\u010din mikrobi mogli doprinijeti \u010di\u0161\u0107enju plasti\u010dnog otpada i drugdje u svijetu.<\/p>\n
I goriva i plastika su polimeri, dakle, molekuli sastavljeni od dugih lanaca uglavnom ugljenika i vodonika. “Jedan od na\u0161ih ovogodi\u0161njih projekata bavi se potragom za autohtonim mikroorganizmima sposobnima za razgradnju plastike”, kazala je Natali Bernard, biohemi\u010darka i specijaliskinja za biorazgradnju plastike.<\/p>\n
“Otkrijemo li da se plastika zaista uspje\u0161no razgra\u0111uje, u sljede\u0107em bi koraku trebalo da shvatimo na koji se na\u010din to odvija da bismo dugoro\u010dno prona\u0161li na\u010din biotehnolo\u0161kog procesa razgradnje polimera na ovako niskim temperaturama”, rekla je Bernard.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Grupa argentinskih nau\u010dnika koristi mikroorganizme porijeklom sa Antarktika da bi u netaknutim prostranstvima bijelog kontinenta po\u010distili \u0161to vi\u0161e zaga\u0111enja koja nastanu od goriva ili od plastike.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":282930,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-338720","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338720","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=338720"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338720\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":338721,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338720\/revisions\/338721"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/282930"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=338720"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=338720"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=338720"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}