{"id":337964,"date":"2022-02-04T06:49:55","date_gmt":"2022-02-04T05:49:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=337964"},"modified":"2022-02-04T06:49:55","modified_gmt":"2022-02-04T05:49:55","slug":"slobodni-ljudi-nemaju-problema-s-razlicitoscu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/02\/04\/slobodni-ljudi-nemaju-problema-s-razlicitoscu\/","title":{"rendered":"Slobodni ljudi nemaju problema s razli\u010dito\u0161\u0107u"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Vu\u010deti\u0107<\/strong><\/p>\n

Ljudski \u017eivot sna\u017eno je obilje\u017een dijalektikom individualiteta i kolektiviteta. Toj dijalektici, ako \u017eelimo \u017eivjeti ljudskim \u017eivotom, ne mo\u017eemo pobje\u0107i. \u010covjek pripada sebi i drugima, i ne smije pripadati samo sebi ili samo drugima. Tada se gubi ljudskost.<\/p>\n

Egoizam je zatvaranje u sebe i pokoravanje samoga sebe samim sobom. Egoisti trpe unutarnje nasilje, nasilje nad sobom od sebe samih. Kolektivizam, naprotiv, vodi prema izvanjskom nasilju, u smislu da pojedinac ne donosi nikakve odluke, nego samo prihva\u0107a odluke koje mu name\u0107e kolektiv.<\/p>\n

Kolektivizam \u010dovjeka prihva\u0107a kao energiju, broj ili, u kona\u010dnici, kako se to \u010desto navodi, \u201dmeso koje nosi oru\u017eje\u201d. Negacija individualiteta zbog nekog kolektivnog identiteta uvijek po\u010diva na sje\u0107anju na rat. Rat nije mogu\u0107 bez \u201dmesa\u201d koje \u0107e nositi oru\u017eje.<\/p>\n

Svi kolektivizmi veli\u010daju pro\u0161le ratne uspjehe jer se na taj na\u010din odr\u017eava spremnost za neke nove ratne pohode. Kolektivizam \u010dovjeka vidi kao \u201dmeso\u201d li\u0161eno individualnog zna\u010daja, dok egoizam nije ni\u0161ta drugo nego bezdu\u0161nost ili bezosje\u0107ajnost.<\/p>\n

Zapravo, kolektivizam je kolektivna bezosje\u0107ajnost, a egoizam je individualna bezosje\u0107ajnost. Ni egoizam ni kolektivizam ne vide \u010dovjeka, a \u010dovjek je bi\u0107e koje gleda druge i sebe. Taj pogled se ne mo\u017ee zaustaviti samo na sebi ili samo na drugima.<\/p>\n

Biti svoj, zna\u010di biti razli\u010dit od drugih, ali i biti s drugima. Bez drugih na\u0161 \u017eivot nije mogu\u0107, ba\u0161 kao \u0161to na\u0161 \u017eivot nije mogu\u0107 ako se ne razlikuje od drugih. Tada na\u0161 \u017eivot nije na\u0161 nego ne\u010diji.<\/p>\n

Ovom egzistencijalnom dijalektikom, dijalektikom individualiteta i kolektiviteta, smo obilje\u017eeni i nju treba, s punom rado\u0161\u0107u, i prihvatiti \u2013 pripadamo sebi i drugima.<\/p>\n

Zajedni\u010dki \u017eivot ili \u017eivot s drugim ljudima na\u0161a je nu\u017enost. Bez drugih ne mo\u017eemo, zbog mnogih ograni\u010denja, pre\u017eivjeti. \u010cak i oni koji se odlu\u010de \u017eivjeti pustinja\u010dkim \u017eivotom, ne \u017eive bez znanja i vje\u0161tina drugih. Drugih, u fizi\u010dkom smislu, nema, ali ih ima u odsustvu \u2013 kao znanja koja smo od drugih usvojili i vje\u0161tine koje su generacije prije nas usvojili.<\/p>\n

\u010covjek se ra\u0111a kao bi\u0107e koje je starije od sebe, a nastaje kao bi\u0107e koje je mla\u0111e od sebe. Stariji smo od sebe u smislu da ne po\u010dinjemo \u017eivjeti kao da drugih prije nas nije bilo, nego nastavljamo tamo gdje su drugi prije nas stali. Nas do\u010dekuju tu\u0111e istine, ali i tu\u0111e zablude. Bi\u0107a smo kulture, a kulturu obilje\u017eavaju mnoge istine, ali i mnoge zablude koje se, ako su dugotrajne i za dru\u0161tvo utemeljuju\u0107e, nazivaju mitovima.<\/p>\n

Svaki narod ima svoje istine, svoje mitove odnosno svoje zablude. Duhu vremena, sve da to i poku\u0161avamo, ne mo\u017eemo pobje\u0107i. Oni koji umi\u0161ljaju da \u017eive bez drugih, nalaze se u istom stanju kao i pustinjaci \u2013 \u017eive u uvjerenju da drugih nema, a ima ih u odsustvu.<\/p>\n

Biti s nekim i bje\u017eati od nekoga, ima isto polazi\u0161te \u2013 a to je lik drugoga. Druge uvijek nosimo sa sobom, zato \u0161to smo, u smislu kulture i znanja, stariji od sebe samih. No mi smo tako\u0111er i mla\u0111i od sebe samih, u smislu da smo u stanju, vlastitom odlukom, sebe stvoriti ili roditi kao posebna bi\u0107a.<\/p>\n

Kada realiziramo mogu\u0107nost slobode, kada donesemo odluku da djelujemo kao subjekti koji aktivno, puni samopouzdanja i samopo\u0161tovanja, usmjeravaju vlastitu egzistenciji, mi smo se rodili ili stvorili kao slobodno bi\u0107e. Tada smo mla\u0111i od sebe samih.<\/p>\n

\u010covjek, dakle, nikada nije star onoliko koliko uobi\u010dajeno ili uvrije\u017eeno mislimo da je star. On je i stariji i mla\u0111i od sebe, a da nikada nije istovremen s vlastitim, biolo\u0161kim ro\u0111enjem.<\/p>\n

\u010covjek je ne samo razli\u010dit od drugih, on je razli\u010dit i od sebe samoga. Znanje o ne\u010demu ga mijenja, ba\u0161 kao \u0161to ga mijenja i osje\u0107aj dostojanstva ili sna\u017ena potreba da sam donosi najbitnije odluke koje osmi\u0161ljavaju njegovu egzistenciju.<\/p>\n

Na\u0161a individualna pro\u0161lost, ako je obilje\u017eena slobodom, pripada nama, ali nas ne uvjetuje da i dalje budemo ono \u0161to smo bili. Slobodan \u010dovjek nije onaj koji je uvijek isti i koji uvijek isti mora biti. Sloboda je novost ili odmak od uvjetovanosti.<\/p>\n

Samo je slobodan \u010dovjek u stanju prihvatiti vlastitu pro\u0161lost, biti razli\u010dit od nje i nemati potrebu da vlastitu pro\u0161lost negira. Sloboda nije negacija, ni sebe, a ni drugih. Ovo je razlog za\u0161to samo slobodni ljudi nemaju problema s razli\u010dito\u0161\u0107u.<\/p>\n

Prihvatiti sebe kakav si nekada bio, kao i sebe koji vi\u0161e nisi kakav si nekada bio, mo\u017ee samo slobodan \u010dovjek koji je mla\u0111i od sebe samoga. Prihvatiti druge, koji su razli\u010diti od nas, tako\u0111er mogu samo slobodni ljudi.<\/p>\n

Neslobodni ljude \u017eele da svi nose njihov kolektivni identitet ili da nestanu s povijesne pozornice. Takvi ljudi su u funkciji \u201dmesa koje nosi oru\u017eje\u201d. Prihvatiti razli\u010ditost ne zna\u010di prihvatiti tu\u0111u istinu kao vlastitu istinu. Tada se gubi razli\u010ditost i uspostavlja se kolektivizam.<\/p>\n

Slobodan \u010dovjek nije bez kriterija, on samo shva\u0107a da nije u stanju spoznati istinu kao istinu, nego se zadovoljava onim istinama koje kao istine, uvjetno re\u010deno, dobro funkcioniraju u osmi\u0161ljavanju njegovog egzistencijalnog horizonta.<\/p>\n

Sasvim je razumljivo da netko tko prihva\u0107a neke druge istine u osmi\u0161ljavanju njegovog egzistencijalnog horizonta, neke ili mnoge od tih na\u0161ih istina smatra neistinama ili la\u017eima, ali to nije razlog za sukob, nego je to poziv na toleranciju.<\/p>\n

Biti tolerantan ne zna\u010di da pristajemo na to da je istina isklju\u010divo ono \u0161to drugi smatraju istinom. Upravo suprotno, biti tolerantan zna\u010di smatrati da oni koji su razli\u010diti od nas \u017eive, po na\u0161em mi\u0161ljenju, i neke ili mnoge neistine, ali da zbog toga nisu na\u0161i neprijatelji kojima \u017eelimo uskratiti neko pravo ili ih potjerati s povijesne pozornice.<\/p>\n

Ako, primjerice, postoje razli\u010diti svjetonazori, sasvim je razumljivo da netko tko pripada jednom svjetonazoru, smatra kako je upravo taj svjetonazor ispravan, dok svi ostali svjetonazori sadr\u017ee dijelom istinu, a dijelom neistinu ili la\u017e.<\/p>\n

\u201dMeso koje nosi oru\u017eje\u201d, sasvim svejedno je li rije\u010d o politi\u010dkom ili, primjerice, religijskom \u201dmesu\u201d, ne smatra da drugi imaju pravo na vlastite istine, ono, kao kolektivitet \u201dmesa\u201d, nosi predrasude prema drugima, a predrasude nemaju veze s tolerancijom.<\/p>\n

Predrasude su po\u010detna etapa puta koji zavr\u0161ava nasiljem, neprijateljstvom i ratom. \u010covjek koji je svjestan toga da je, u smislu kulture, stariji od sebe samoga, odnosno da je, u smislu slobode, mla\u0111i od sebe samoga, \u010dovjek je koji misli i u slobodi prihva\u0107a razli\u010ditost.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Negacija individualiteta zbog nekog kolektivnog identiteta uvijek po\u010diva na sje\u0107anju na rat. Rat nije mogu\u0107 bez \u201dmesa\u201d koje \u0107e nositi oru\u017eje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":324891,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-337964","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337964","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=337964"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337964\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":337965,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337964\/revisions\/337965"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/324891"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=337964"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=337964"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=337964"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}