{"id":337657,"date":"2022-01-30T07:53:36","date_gmt":"2022-01-30T06:53:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=337657"},"modified":"2022-01-30T07:53:36","modified_gmt":"2022-01-30T06:53:36","slug":"teorijska-staza-do-demokratskog-socijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/30\/teorijska-staza-do-demokratskog-socijalizma\/","title":{"rendered":"Teorijska staza do demokratskog socijalizma"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Fran Radoni\u0107 Mayr<\/strong><\/p>\n<p>Nova knjiga Katarine Peovi\u0107 Sve \u0161to je \u010dvrsto i postojano pretvara se u dim\u2026 povezuje tekstove Karla Marxa i Friedricha Engelsa sa suvremenom svjetskom i hrvatskom stvarno\u0161\u0107u, a preko suvremenih marksisti\u010dkih ekonomista Paula Cockshotta i Allina Cottrella kr\u010di teorijsku stazu do demokratskog socijalizma 21. stolje\u0107a. Knjiga sadr\u017ei kompleksne teme poput epistemolo\u0161kih rasprava izme\u0111u kulturnih studija i marksizma, ali i po\u010detni\u010dki didakti\u010dki pristup pri obja\u0161njavanju nekih osnovnih marksisti\u010dkih pojmova.<\/p>\n<p>Prvi problem knjige iz kojeg je autorica razvija pristanak je radni\u0161tva na kapitalisti\u010dki sustav i pojava masovnih pobuna koje ne adresiraju klasu nego, recimo, izbor cijepiti se ili ne cijepiti, a obra\u0111en je kroz raspravu dijalekti\u010dkog odnosa izme\u0111u materijalizma i idealizma. Peovi\u0107 smatra da ideologija ima korijen u materijalnim dru\u0161tvenim odnosima, ali ne djeluje na podru\u010dje svijesti, pa tako ne omogu\u0107ava ni racionalan izbor ni la\u017enu svijest, ve\u0107 djeluje u podru\u010dju nesvjesnog. Pojavu Donalda Trumpa, \u017divog zida, Mosta, \u017eutih prsluka, antivaksera i drugih nali\u010dja popularnih navodno anti-establishment pokreta, autorica obja\u0161njava pomo\u0107u psihoanalize i Freudove interpretacije histerije kod \u017eena, \u010diji je uzrok potisnuta trauma.<\/p>\n<p>Kapitalisti\u010dki sustav proizvodi socijalne traume poput delo\u017eacija i besku\u0107ni\u0161tva, smrti od gladi, itd, ali ljudi na njih ostaju ravnodu\u0161ni jer liberalna ideologija uspijeva potisnuti i prebaciti neugodno iskustvo socijalnog ubojstva u kolektivno nesvjesno, progla\u0161avaju\u0107i te ljude neodgovornima ili koriste\u0107i neku drugu racionalizaciju. Referiraju\u0107i se na Freuda, Peovi\u0107 argumentira da potiskivanje neurotskih simptoma kolektiva u slu\u010dajevima socijalnog ubojstva Subjektu ne donosi samo \u0161tetu ve\u0107 u njoj nalazi i ugodu jer je potiskivanje ekonomski prihvatljivije, isto kao \u0161to mnoge \u017eene odabiru potiskivanje traume, a ne borbu protiv \u010dinitelja traume.<\/p>\n<p>Peovi\u0107 tu liberalisti\u010dku idealisti\u010dku racionalizaciju socijalnog ubojstva dopunjuje srednjoklasnim prezirom prema \u201cmasama\u201d koji je uo\u010dljiv kod hrvatskog predsjednika Zorana Milanovi\u0107a. Citiraju\u0107i njegove izjave, autorica pokazuje kako liberalna ideologija, iako \u010desto umi\u0161lja da je lijeva i demokratska, u su\u0161tini pri\u017eeljkuje prosvije\u0107enu elitu koja upravlja \u201czaglupljenim masama\u201d, demokraciju odvaja od ekonomskih pitanja i pru\u017ea je ljudima u ekstremno ograni\u010denom obliku koji slu\u017ei kao ispu\u0161ni ventil i umi\u0161ljanje slobode, a zanemaruje da je potiskivanje socijalne traume uzrokovane kapitalizmom izvor potrebe za upravljanjem. Peovi\u0107 liberalnom povezivanju \u201ckomunizma\u201d i nacizma kao autoritarnih sustava, Freudovom histerijom uzvra\u0107a udarac, isti\u010du\u0107i socijalnu traumu kao kapitalisti\u010dku nu\u017enost i njeno potiskivanje kao korijen fa\u0161izma. To potkrjepljuje knjigom \u010carobnjakov \u0161egrt povjesni\u010dara Ishaya Lande u kojoj autor uspore\u0111uje odnos liberalizma i fa\u0161izma odnosom \u010darobnjaka koji vremenom gubi kontrolu nad svojim \u0161egrtom.<\/p>\n<p>Autorica predstavljanjem aspekata strategije uni\u0161tenja solidarnosti me\u0111u radnicima, poput konstantne prijetnje otkazom zbog ugovora na odre\u0111eno, te\u0161ke zaposlivosti, mogu\u0107nosti prelaska kapitala iz centra na periferiju, deblja argument da je ekonomski prihvatljivija opcija potiskivanje izvora traume i pronalazak problema u ne\u010dem drugom. Posebnu pa\u017enju posve\u0107uje terminu uhljeb koji mo\u017ee ozna\u010davati koruptivnim vezama namje\u0161tene radnike, ali i sve radnike u javnom sektoru, pa se guranjem tog pojma u javnost stvara animozitet izme\u0111u radnika privatnog i javnog sektora. Peovi\u0107 isti\u010de da ugovori na neodre\u0111eno radnika u javnom sektoru poti\u010du ekonomiju jer kreditno sposobni radnici vi\u0161e tro\u0161e, a da termini poput uhljeba ne koriste onima koji \u017eele stabilnu kapitalisti\u010dku ekonomiju ve\u0107 specifi\u010dno poslodavcima koji \u017eele imati ve\u0107u pregovara\u010dku mo\u0107 spram radni\u010dke klase. Istovremeno, novi sektori poput platformskih uveli su oblike prekarnog rada gdje radnici uop\u0107e ne poznaju svoje kolege i lak\u0161e im se name\u0107e ideja da su oni sami poduzetnici, \u0161to ih navodi na potiskivanje socijalne traume i traganje za krivcem u prevelikim porezima i sli\u010dnim zahtjevima grupacija kao \u0161to je Glas poduzetnika.<\/p>\n<p>Drugi dio knjige bavi se tehnologijom koja je u kapitalizmu kao privatno vlasni\u0161tvo suprotstavljena radnicima koji su primorani boriti se s njom na tr\u017ei\u0161tu rada, pogotovo u suvremeno doba automatizacije, a koja bi u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu predstavljala oslobo\u0111enje radnika od rada. Vode\u0107i se suvremenim marksisti\u010dkim ekonomistima Paulom Cockshottom i Allinom Cottrellom, ali i samim Marxom, Peovi\u0107 predstavlja zbiljsku mogu\u0107nost prelaska u demokratski socijalizam 21. stolje\u0107a putem tehnologije.<\/p>\n<p>Cockshott i Cottrell smatra kako socijalisti\u010dke alternative 21. stolje\u0107a moraju slijediti Marxovu Kritiku Gotskog programa, gdje on predstavlja tri stupnja tranzicije u komunizam. Prvi je kapitalizam, drugi je ukidanje roba, novca, privatnog vlasni\u0161tva i uspostavljanje pla\u0107anja radnim vau\u010derima prema obavljanom poslu, a tre\u0107i je krajnji stupanj komunizma koji omogu\u0107ava da svi stje\u010du prema potrebama: \u201cOd svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama\u201d.<\/p>\n<p>Autori napominju da je veliki problem real postoje\u0107ih socijalizama bio upravo zadr\u017eavanje novca, odnosno monetarna ekonomija koja se bazirala na natjecanju s ameri\u010dkom industrijom, a ne na promjeni dru\u0161tvenih odnosa. Dakle, nije dosegnut \u010dak ni taj drugi stupanj komunizma te se radilo o dr\u017eavnom upravljanju kapitalizmom. Cockshott smatra da drugi stupanj tada nije ni bio mogu\u0107 jer nije postojala tehnologija za demokratski socijalizam te je o ekonomskim pitanjima morala odlu\u010divati partija. Danas ta mogu\u0107nost postoji jer internet omogu\u0107ava kiberneti\u010dko planiranje ekonomije u realnom vremenu, odnosno ljudi mogu naprosto putem interneta napisati \u0161to im je potrebno, \u0161to zna\u010di da tr\u017ei\u0161te kao glavni mehanizam za reguliranje potrebama postaje izli\u0161no, a super-ra\u010dunala mogu izra\u010dunati nadnicu po odra\u0111enom radnom vremenu, \u0161to ide u prilog radnoj teoriji vrijednosti.<\/p>\n<p>Peovi\u0107 isti\u010de kako Cockshottovo rje\u0161enje dovodi do drugog stupnja komunizma, ali tre\u0107i jo\u0161 ostaje pod upitnikom. Me\u0111utim, demokratski socijalizam 21. stolje\u0107a gdje \u0107e radnici upravljati dru\u0161tvenim vlasni\u0161tvom, a ne partija, zvu\u010di kao dobar po\u010detak.<\/p>\n<p>Budu\u0107i da \u0107e razvitak tehnologije u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu i\u0107i u smjeru smanjenja potrebne koli\u010dine rada za zadovoljenje osnovnih potreba, radnici \u0107e biti oslobo\u0111eni od stresa i niza nezdravih navika i bolesti vezanih uz njega koji uvijek iznova stvara nove potrebe. Uni\u0161tenje marketinga, za \u010dovje\u010danstvo najnepotrebnijeg, a za kapital jednog od najva\u017enijih sektora, kojem je modus operandi umjetno stvaranje potreba radi akumulacije i ga\u017eenja konkurencije, dodatno \u0107e li\u0161iti ljude suvi\u0161nih potreba. Ukidanjem kapitalom uvjetovanih postvarenih me\u0111uljudskih odnosa, obilje\u017eenih iskori\u0161tavanjem, uspore\u0111ivanjem i natjecanjem, a u kontekstu Peovi\u0107 potiskivanjem vlastitih trauma, za pretpostaviti je da \u0107e solidarnost, kao \u017eelja svakog \u010dovjeka kao dru\u0161tvenog bi\u0107a, po\u010deti cvjetati. U tom kontekstu, tre\u0107i stadij komunizma prestaje biti ekonomski i postaje humanisti\u010dki projekt. Ne postoji izra\u010dun koliko bi \u010dovje\u010danstvo dru\u0161tveno djelovalo kada bi svakome na izbor bilo prepu\u0161teno djelovati \u0161to i koliko \u017eeli. Cini\u010dni liberalni utilitaristi\u010dki um uvijek \u0107e re\u0107i da u takvom sustavu nitko ni\u0161ta ne\u0107e raditi, a humanisti\u010dki da je takozvana lijenost \u010desto plod otu\u0111enja i odbijanje sudjelovanja u postvarenom dru\u0161tvu i njegovim radnim odnosima. Marx zato ne ulazi u rasprave o komunisti\u010dkom dru\u0161tvu i utopiji, nego se zadr\u017eava na znanstvenoj kritici politi\u010dke ekonomije. Ipak, vizija dru\u0161tva gdje je ukinut rad, puno govori o na\u0161em shva\u0107anju \u010dovjeka.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/kultura\/teorijska-staza-do-demokratskog-socijalizma\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Katarina Peovi\u0107: \u201cSve \u0161to je \u010dvrsto i postojano pretvara se u dim\u2026; historijski materijalizam kao metoda, kritika i analiza\u201c. Durieux, Zagreb 2021.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":326671,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-337657","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337657","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=337657"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337657\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":337658,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337657\/revisions\/337658"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/326671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=337657"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=337657"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=337657"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}