Ovih dana su novinari slavili svoje jubileje. Nekad je to bila veoma \u010dasna i presti\u017ena profesija, a novinari su bili uzor. Sada je ta bran\u0161a postala kao sve \u2013 zasti\u0111e, uglavnom.<\/p>\n
Javnog servisa nemamo decenijama, a komercijalni mediji koji vole da uz ime dodaju prefiks “nezavisni” rade u interesu vlasnika, koji se ponekad poklopi sa javnim interesom. Polo\u017eaj novinara je nikad gori, a gra\u0111ani ih slabo cijene. Uticaj im je i dalje velik, uprkos postojanju drugih na\u010dina informisanja, preko dru\u0161tvenih mre\u017ea, prije svega. Sve politi\u010dke partije se \u201eudvaraju\u201c velikim i uticajnim medijima ili osnivaju svoje, a vlast uvijek \u017eeli da pod svoju \u0161apu stavi Javni servis. Njega finansiraju svi gra\u0111ani i jedino bi on uvijek morao da bude istinski servis gra\u0111ana, \u0161to, na\u017ealost, nije, upravo zbog toga \u0161to vladaju\u0107a ve\u0107ina uvijek na\u0111e na\u010din da ima manju ili ve\u0107u kontrolu nad njim.<\/p>\n
Polo\u017eaj novinara je o\u010dajan, kako materijalni tako profesionalni. Sloboda izvje\u0161tavanja i pisanja im zavisi od volje vlasnika u komercijalnim medijima, a od – u tom trenutku vladaju\u0107e ve\u0107ine – u Javnom servisu. Pravim profesionalcima, kojih je sve manje, uglavnom nema mjesta ni u prvim, ni u drugim. U Javnom servisu obi\u010dno budu skrajnuti, na margini, ako \u201enijesu na liniji\u201c, dok u komercijalnim dobiju otkaz. Vlasnici uticajnih medija imaju zavidnu politi\u010dku mo\u0107 i uti\u010du na kreiranje politi\u010dke scene.<\/p>\n
Udru\u017eenje novinara Crne Gore je prije nekoliko dana dodijelilo nagradu za \u017eivotno dijelo i izuzetan doprinos novinarstvu Marini Jo\u010di\u0107 i Emilu Labuduvi\u0107u. Ve\u0107ina onih koji se sje\u0107aju njihovog novinarskog rada, me\u0111u kojima sam i ja, a znaju bar neke osnove o tom poslu i novinarski kodeks, sje\u0107aju se da su nagra\u0111ani novinarka i novinar bili \u017ee\u0161\u0107i propagatori rata – ratni hu\u0161ka\u010di – \u0161to bi se reklo. Sve samo ne objektivni novinari koji su izvje\u0161tavali po novinarskom kodeksu. Moje li\u010dno mi\u0161ljenje je da, ako bi se donio i sproveo obe\u0107ani zakon o lustraciji \u00a0\u2013 a znam da ne\u0107e, oni bi potpali pod njega i bio bi im zabranjen rad u profesiji. Ta nagrada Udru\u017eenje novinara upravo pokazuje na \u0161to nam je spalo novinarstvo i kakva su im udru\u017eenja, kojih ima nekoliko.<\/p>\n
Najuticajniji medij kod nas ve\u0107 du\u017ee od dvije decenije su Vijesti, koje su komercijalni medij. Ive\u0161tavanje Vijesti je imalo oscilacija, uspona i padova. Uglavnom su po\u0161tovali novinarski kodeks, uglavnom su izvje\u0161tavali i pisali u javnom interesu, sve dok on nije bio u sukobu sa interesom vlasnika. I sve je to legitimno. Da ih nema, trebalo bi ih stvoriti, jer na veoma lo\u0161oj medijskoj sceni, u rasponu od nedovoljan do odli\u010dan, \u00a0one bi, me\u0111u rijtkima, mogle dobit ocjenu dobar – po meni.<\/p>\n
Od litija i pobjede nove ve\u0107ine na izborima, Vijesti su do\u017eivjele jedan od svojih profesionalnih padova. Ure\u0111iva\u010dka politika nije zauzela objektivnu i kriti\u010dku distancu prema Crkvi i njenom uticaju na politiku, kao ni prema novoj Vladi i premijeru. Li\u010dno sam ih par puta na dru\u0161tvenim mre\u017eama nazvao \u201eglasom crkve\u201c i PR timom Krivokapi\u0107a. Mnogo boljim od onog u njegovom kabinetu, koji je bio amaterski. To je trajalo sve do doga\u0111aja na Cetinju, tj. momenta kada se doznalo za namjeru Krivokapi\u0107a da smjeni ministra Sekulovi\u0107a i direktora policije Br\u0111anina. Do tada, sve one \u2013 pa i mene, koji su imali tu kriti\u010dku distancu prema radu Vlade i uticaju Crkve, Vijesti su poku\u0161ale u\u010diniti nevidljivim. Kriti\u010dki stav prema njihovoj ure\u0111iva\u010dkoj politici su do\u017eivljavali kao neprijateljstvo, a ne kao pravo na druga\u010diji stav i vi\u0111enje, bez zadnje i zle namjere. Upravo onako kako svaku kritiku do\u017eivljavaju Demokrate, koje je u dana\u0161njoj kolumni direktor Vijesti, pored ostalih, “uzeo na zub”. Ne\u0107u se izja\u0161njavati da li opravdano ili ne.<\/p>\n
Od pomenutog doga\u0111aja na Cetinju, Vijesti dijametralno mijenjaju ure\u0111iva\u010dku politiku, i sada, po mom vi\u0111enju, idu u drugu krajnost. Preo\u0161tri su u kritici onih koje su im do samo prije par mjeseci bili prakti\u010dno bezgre\u0161ni.<\/p>\n
Kao gra\u0111ani(n), nemam(o) pravo da se pretjerano ljutim na izvje\u0161tavanja komercijalnih medija \u2013 ako je ono u okvirima novinarskih standarda i kodeksa, upravo zato \u0161to su komercijalni. Javnom servisu sam ja vlasnik, zajedno sa ostalim gra\u0111anima Crne Gore, i njegova je obaveza da radi u na\u0161em interesu. Pomaka ima od kada je do\u0161lo novo rukovodstvo RTCG, ali to je i dalje daleko od onog kakav bi Javni servis trebao biti. Onog momenta kada gra\u0111ani budu imali najve\u0107e povjerenje u informativne emisije Javnog servisa i on bude najgledaniji, tek tada \u0107emo mo\u0107i re\u0107i da je na putu da ispuni ulogu koja mu pripada i koju po zakonu ima.<\/p>\n
P.S. Ovih dana su pored ostalog aktuelni protesti gra\u0111ana. Pojedine politi\u010dke partije na svojim fejsbuk stranicama ili u svojim medijama izvje\u0161tavaju o njima. Izvje\u0161tavanje politi\u010dkih partija je klasi\u010dan PR, koji nema veze sa novinarstvom. Fotografija nekad mnogo vi\u0161e ka\u017eu od teksta. Znajte, kada objave fotografiju snimanu iz donjeg rakursa, koliko god hvalile masovnost skupa, to zna\u010di da je na njemu bilo malo ljudi. Kada je protest uistinu masovan, onda fotografija ide iz gornjeg rakursa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":286086,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[398,1169],"class_list":["post-337344","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi","tag-blog","tag-omer-sarkic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=337344"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337344\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":337353,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337344\/revisions\/337353"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286086"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=337344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=337344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=337344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}