{"id":337241,"date":"2022-01-24T07:35:01","date_gmt":"2022-01-24T06:35:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=337241"},"modified":"2022-01-24T07:35:01","modified_gmt":"2022-01-24T06:35:01","slug":"gdje-si-bio-1867","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/24\/gdje-si-bio-1867\/","title":{"rendered":"Gdje si bio 1867.?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p>\n

Uklju\u010dimo se dakle u najnoviju rundu knji\u017eevnih susreta i razmimoila\u017eenja izme\u0111u Hrvatske i Srbije, jer svi su ve\u0107 tamo. Po\u010delo je pro\u0161li tjedan, izglasavanjem Zakona o kulturnom nasle\u0111u u beogradskoj Narodnoj skup\u0161tini. I dok je u Srbiji \u017eagor izazvalo prvotno zanemarivanje kosovskog pitanja u tom kontekstu, ovdje smo se fokusirali na Dubrovnik. To\u010dnije, na zakonski \u010dlan 23. koji pod “stara i retka bibliote\u010dka gra\u0111a” u prvom stavku (“stare srpske knjige”) me\u0111u ostalim kazuje: “Izdanja dubrova\u010dke knji\u017eevnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaklju\u010dno sa 1867. godinom.” Jasno, bilo je to dovoljno da Hrvatskom jekne alarm na najvi\u0161oj institucionalnoj, kao i medijskoj razini.<\/p>\n

I lako bismo se upleli u nanovo ukr\u0161tene argumente o tome \u010diji su i koliko Mavro Vetranovi\u0107 i Junije Palmoti\u0107. No definitivno nema smisla knji\u017eevnost tretirati poput mesa ‘z tiblice ili vara\u017edinskog zelja. Znate ono, autohtone delicije koje valja registrirati, u ime nacije i tr\u017ei\u0161ta, pri Bruxellesu, ali onda Slovenija ispuni formular za ajvar, drevni podalpski veganski namaz, pa izazove probavne smetnje u Makedoniji i Srbiji.<\/p>\n

Nema takvog ureda za knji\u017eevnost, sre\u0107om, a u ovoj smo se cirkusariji dosad jedva snalazili i s tobo\u017ee udvojenom ostav\u0161tinom jednog Ive Andri\u0107a. Knji\u017eevnost se ne svrstava nacionalno, ili ma kako druk\u010dije, pomo\u0107u uredbi i zakona, nego slijedom znanstveno utvrdivih knji\u017eevnih i jezi\u010dnih bliskosti. Pritom je Dubrov\u010dane te\u0161ko uvrstiti igdje mimo dalmatinskog renesansnog kruga, s efektom na razne kasnije pisce ponajvi\u0161e u Hrvatskoj.<\/p>\n

No me\u0111u tima dolaze\u0107im isti\u010de se plejada knji\u017eevnika i filologa i drugih intelektualaca u Dubrovniku 19. stolje\u0107a, politi\u010dkih i kulturnih optanata srpstva. Odgajali su mlade Obrenovi\u0107e i Kara\u0111or\u0111evi\u0107e, smatrali da govore i pi\u0161u srpskim jezikom, te se nazivali srbokatolicima, a bilo je ondje i vi\u0161e sve\u0107enika \u2013 rimokatoli\u010dkih. Obilje\u017eili su posebno dubrova\u010dki fin de si\u00e8cle, ali \u010ditava struja nestaje sa scene ubrzo nakon osnutka Jugoslavije. I\u0161\u010dezli su kad je romanti\u010darsko slobodarstvo naspram omra\u017eene Austro-Ugarske zgasnulo nedugo za njom. Osim toga, dotad izumire glavnina vlastelinskih loza starog Dubrovnika \u010dija je klasna agonija uvelike odredila lojalnost bratskome slavjanskom dvoru.<\/p>\n

Raguza njihova doba ostavila nam je tako vi\u0161e delikatnih tema za promi\u0161ljanje, ali pod jednim uvjetom. Naime, da uzmemo u obzir tada\u0161nji historijski okvir, umjesto da ih podvrgavamo dana\u0161njem, naro\u010dito po aspektu nacionalnog. I upravo tzv. dugo 19. stolje\u0107e, do Prvog svjetskog rata, vrijeme je profiliranja samog pojma nacije, dok smo mi pak \u017earko skloni pripadaju\u0107e manifestacije podvrgavati ekskluzivnoj optici svog trenutka. A to je u najve\u0107oj mjeri odlika nacionalizma koji naciji i svim njenim atributima, \u010desto i jeziku, pripisuje bezvremensku kvalitetu i porijeklo. Tako\u0111er, svojevrsnu organsku prirodnost koja sugerira da su nacije bile tu maltene i prije njihovih pripadnika. Pa se vratimo na pitanje dubrova\u010dke knji\u017eevnosti: Marin Dr\u017ei\u0107 i Ivan Gunduli\u0107 nisu ni mislili o svojoj nacionalnosti, nego tek o nekoj \u0161iroj ili u\u017eoj pripadnosti, ali smo im dosko\u010dili.<\/p>\n

Zakon o nasle\u0111u utoliko ima primarno nacional-ideolo\u0161ku funkciju, potencijalno ekspanzionisti\u010dku. \u0160to se ti\u010de bliskosti srpske kulture i dubrova\u010dke knji\u017eevnosti, ona bi svakako bila ve\u0107a bez jalovog ozakonjenja. Odnosno, da je ostala na objektivno velikom doprinosu koji su povjesni\u010dari i knji\u017eevni teoreti\u010dari iz Srbije ostvarili u istra\u017eivanju pro\u0161losti Dubrovnika. Ne\u0161to sli\u010dno, a to nimalo slu\u010dajno, va\u017ei za hrvatske reakcije na presezanja iz srpske skup\u0161tine. Ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek je skandalizirana, zahtijeva slu\u017ebenu reakciju na (me\u0111u)dr\u017eavnoj instanci. Kao da ni sama ne poznaje vjerodostojnijih metoda za\u0161tite eventualno ugro\u017eene kulturne ba\u0161tine od \u2013 birokratske.<\/p>\n

Uostalom, tako je rje\u0161avala i otkup te nagra\u0111ivanje djela \u017eivu\u0107ih pisaca, \u0161ikaniraju\u0107i brojne od njih zbog nedovoljno hrvatolikog imena i prezimena. Sve skupa nimalo slu\u010dajno, rekosmo, jer je nekoliko dana prije srpskog zakona ovdje iznova pu\u0161tena ideja o dono\u0161enju nekakvog zakona o upotrebi i za\u0161titi hrvatskog jezika. Nekoliko dana poslije, dojam o takore\u0107i predmodernoj nedoraslosti svih aktera u ovoj pri\u010di je svojski upotpunjen. Oglasio se Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje \u010diji bi kulturrasisti\u010dki prostakluk zaslu\u017eio poseban du\u017ei osvrt, da nije ovako jake konkurencije u zlonamjernosti. A da je jezik mogu\u0107e za\u0161tititi od samih takvih njegovih \u010duvara, i zakon bi imao neke svrhe.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160to se ti\u010de bliskosti srpske kulture i dubrova\u010dke knji\u017eevnosti, ona bi svakako bila ve\u0107a bez jalovog ozakonjenja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":215391,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-337241","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337241","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=337241"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337241\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":337242,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337241\/revisions\/337242"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/215391"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=337241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=337241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=337241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}