{"id":337025,"date":"2022-01-21T07:55:52","date_gmt":"2022-01-21T06:55:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=337025"},"modified":"2022-01-21T07:55:52","modified_gmt":"2022-01-21T06:55:52","slug":"zizek-u-filozofskom-teatru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/21\/zizek-u-filozofskom-teatru\/","title":{"rendered":"\u017di\u017eek u Filozofskom teatru"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Filip Dra\u010da<\/strong><\/p>\n<p>Sada\u0161nja politi\u010dka situacija okarakterizirana je jednim razvojem koji je relativno svje\u017e \u2013 prema \u017di\u017eekovom mi\u0161ljenju, nije se odvijao prije petnaestak godina. Rije\u010d je o gubitku najosnovnijeg dru\u0161tvenog tkiva, onog nekog nepisanog i univerzalno priznatog konsenzusa koji je omogu\u0107avao zajedni\u010dki prostor ljudima koji imaju razli\u010dite politi\u010dke preference i ciljeve. Liberalna demokracija ima kao svoju pretpostavku heterogeno gra\u0111anstvo sazdano od razli\u010ditih individua koje imaju potencijalno nekompatibilne interese, ali tako\u0111er i legalan i institucionalan okvir koji bi tim interesima omogu\u0107io mirnu i skladnu medijaciju; ali sada se nalazimo u situaciji u kojoj ti sukobljeni interesi i dalje postoje, ali se \u201ezajednica\u201c kao kategorija po\u010dinje gubiti.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Raspad konsenzusa<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>U maniri koja je karakteristi\u010dna za njega, \u017di\u017eek ilustrira ovo vulgarnim primjerima; TikTok influenserica Stephanie Matto je trenutno poznata po tome \u0161to \u2013 za ozbiljne novce \u2013 prodaje staklenke u kojima su njeni, recimo to tako, plinovi. Ovo podsje\u0107a na raniju internet-senzaciju kad je jedna druga internetska li\u010dnost prodavala vodu iz svoje kade, tako\u0111er po visokim cijenama (a bilo kakva cijena bi ustvari bila previsoka za \u010da\u0161icu vode). Neki mu\u0161karci ozbiljno \u0161alju pozama\u0161ne svote novaca za takvu sortu intimnog kontakta s drugim ljudskim bi\u0107em; kao \u0161to smo ve\u0107 naviknuti unutar kapitalizma, za mnoge ozbiljnije ljudske potrebe se nikako ne pronalaze novci i drugi resursi, ali s druge strane, mnogi drugi ljudi se pona\u0161aju kao da imaju toliko novaca da ne znaju ni sami na \u0161to bi ih potro\u0161ili. No to je sekundarno; ono \u0161to ilustrira na\u0161u sada\u0161nju situaciju u ovom primjeru je upravo taj nedostatak stvarnog ljudskog kontakta nakon kojega preostaje jedino prde\u017e, posredovan neosobnim formama kontakta poput tr\u017ei\u0161ta ili politike.<\/p>\n<p>\u201eU ovom otu\u0111enom svijetu, gdje svi samo digitalno komuniciramo i nema vi\u0161e kontakta \u2013 ako kupi\u0161 bo\u010dicu prde\u017ea, osjeti\u0161 pravu ljudsku prisutnost (\u2026) Ono \u0161to se meni \u010dini potpuno ludim je \u0161to \u010dak taj minimalni momenat kontakta, neki mali komadi\u0107 realnog, i\u0161\u010dezne \u2013 i ostaje ne\u0161to \u0161to je opsceno ali \u0161to u smislu realnog vlasni\u0161tva apsolutno ni\u0161ta ne zna\u010di. Ni\u0161ta ne zna\u010di, ali je socijalni fakt jer se ovde tro\u0161e stotine hiljada dolara.\u201c<\/p>\n<p>Takva usporedba sa trenutnom politi\u010dkom situacijom dovodi do pitanja o tome kakvi oblici dru\u0161tvene medijacije uop\u0107e postoje u situaciji u kojoj direktna komunikacija licem u lice lagano nestaje i biva zamjenjena internetom \u2013 na kraju dana, nazna\u010dimo i to da se ve\u0107ina ljudi informira o politici preko online izvora unutar kojih je svakome dopu\u0161teno da bude mnogo radikalniji nego \u0161to bi bio u izravnoj komunikaciji. Ono \u0161to preostaje su, o\u010dito, nerije\u0161ivi sukobi koji bi mogli jedino eskalirati u ne\u0161to ozbiljnije. Primjerice: kad je Donald Trump izgubio posljednje predsjedni\u010dke izbore u Sjedinjenim Dr\u017eavama, njegovi simpatizeri nisu samo masovno odbijali povjerovati da su rezultati izbora legitimni ve\u0107 su se i uspjeli spontano mobilizirati te bez ikakvog racionalnog plana i svrhe odr\u017eati legendaran cirkus u zgradi Kongresa koji je uspio nakratko zabaviti napa\u0107eni svijet (nazivati to poku\u0161ajem pu\u010da je pretjerano i preozbiljno). Ovo nije bilo zamislivo u ranijim smjenama vlasti; glasa\u010di gubitnika su mogli gun\u0111ati, ali elementarno po\u0161tovanje spram legalnog demokratskog procesa je ipak postojalo. I nadalje, ljevica je (barem ona glavnostruja\u0161ka) u ovoj situaciji imala ulogu obrane legaliteta i poretka, \u0161to se kosi s nekom op\u0107om percepcijom toga \u0161to politi\u010dka ljevica jest. Bilo bi pogre\u0161no, dodu\u0161e, time zaklju\u010diti da je desnica u ikojem smislu bila buntovna ili pak revolucionarna obzirom na to da su Trumpovi podupiratelji smatrali upravo da je zakon bio izdan i da je Bidenova pobjeda bila ilegalna.<\/p>\n<p>\u201eU Sjedinjenim Dr\u017eavama, ovaj novi Trumpov populizam i lijevo-liberalni demokratski pokret radikalno ne govore istim jezikom, to nije vi\u0161e isti jezik. Ovde ne vidim mogu\u0107eg sporazuma. \u017divimo doslovno u metafizi\u010dkom neredu i haos je u\u017easan. Jer, nemojte ne\u0161to zaboraviti: demokratija funckionira samo ako postoji neki osnovni pakt o na\u010dinu\/modusu koegzistencije razli\u010ditih pozicija. Kada je Bush pobedio Al Gore-a, nije bilo nikoga tko nije prihvatio rezultat; kad je bilo jasno da je Bush za 500 glasova pobedio, svi su prihvatili. Sa Trumpom, kao \u0161to znate, nije tako; ru\u0161i se ovaj osnovni socijalni pakt\u201c, tvrdi \u017di\u017eek.<\/p>\n<p>Na\u010din na koji \u017di\u017eek formulira ovu tezu zvu\u010di kao da on smatra da se gubi op\u0107e povjerenje u neke osnovne pretpostavke liberalne demokracije, ali to bi bilo suvi\u0161e neprecizno. Nije da su Trumpovi glasa\u010di smatrali da je Trump izgubio izbore ali da demokratsku proceduru trebamo baciti kroz prozor i ipak postaviti Trumpa za predsjednika po nekom drugom meritumu kojeg on ima; smatrali su da je imao dovoljnu podr\u0161ku glasa\u010da da dobije izbore, ali da je lijevo-liberalno-\u017eidovsko-komunisti\u010dko-islamsko-pedofilska zavjera osigurala da umjesto njega izbore dobije lijevi ili \u201elijevi\u201c kandidat. Ovo zna\u010di da se zapravo ne odvija neko op\u0107e odbacivanje temelja liberalno-demokratskog poretka, ve\u0107 da populisti\u010dka desnica smatra za svakog \u201edrugog\u201c da je te temelje odbacio i da njihovi neprijatelji zapravo djeluju protiv zakona i demokracije; demokracija je za njih itekako u redu, ali neprecizno definirani oni su je ukrali i korumpirali. Populisti\u010dkoj desnici se ne mo\u017ee prigovoriti da ne vjeruje u \u201evolju naroda\u201c; ona ju u praksi mo\u017ee gaziti, ali ba\u0161 zato \u0161to u nju prejako vjeruje \u2013 i ovo bi \u017di\u017eek rekao da je bio vjerniji vlastitim metodama analize, budu\u0107i da je ekscesivno vjerovanje koje uni\u0161tava vlastiti predmet obo\u017eavanja \u010desta tema njegovih knjiga. Ono \u010demu smo posvjedo\u010dili u toj epizodi je mo\u017eda upravo eksces demokracije, barem shva\u0107ene kao jedne uzvi\u0161ene vrijednosti u koju barem implicitno svi vjeruju; eskalacija volje samoprogla\u0161enog i samopostavljenog \u201enaroda\u201c, koja je posve neograni\u010dena zakonom i \u010diji je domet nedefiniran.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Takozvani neofeudalizam<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Drugi goru\u0107i problem dana\u0161njice na kojeg se \u017di\u017eek osvrnuo su novi razvoji unutar kapitalizma. Svako toliko, arbitrarno procjenimo \u2013 jednom svakih desetak godina, pojavi se netko tko \u0107e najnoviju fazu razvoja kapitalizma nazvati nekako druga\u010dije umjesto kapitalizmom. Takvi intelektualni trendovi zapo\u010deli su nakon \u0161to je nastupila kejnzijanska era koja je zamjenila laissez-faire kapitalizam iz 19. stolje\u0107a; tada ve\u0107 libertarijanski pobornici potpuno dereguliranih tr\u017ei\u0161ta govore o \u201epovratku u kmetstvo\u201c. Trend se nastavlja do dana\u0161njih dana i jo\u0161 uvijek se doga\u0111a da netko najnovije razvoje u kapitalizmu uspore\u0111uje s feudalizmom. Sam \u017di\u017eek nagla\u0161ava da je pojam neofeoudalizma neprecizan, ali uz tu ogradu ga ipak koristi da bi opisao odre\u0111ene ekonomske trendove koji se trenutno odvijaju.<\/p>\n<p>Primjerice, barem od ekonomske krize 2008. godine svjedo\u010dimo tome da dr\u017eava javnim novcem nadokna\u0111uje gubitke odabranih krupnih kapitalista u kriznim vremenima; radi se o biznisima \u010dija bi propast dovela do ogromne nezaposlenosti, a jako visokih stopa nezaposlenosti se Sjedinjene Dr\u017eave boje jo\u0161 od velike krize 1929. godine, pa nastoje svim sredstvima sprije\u010diti ponavljanje takvog scenarija. Isto se dogodilo u sada\u0161njoj ekonomskoj krizi prouzrokovanoj koronavirusom i lockdown-ima. Rizici poslovanja su socijalizirani; umjesto da kapitalist snosi rizike poslovanja pa propadne ukoliko ga lo\u0161e odluke ili puka nesre\u0107a uni\u0161te, njegov se biznis odr\u017eava novcem poreznih obveznika. \u017di\u017eek u ovome vidi jednu inverziju kejnzijanskih politika koje su svojedobno tako\u0111er koristile javnu potro\u0161nju kao stabilizacijski faktor u kriznim vremenima, ali javnu potro\u0161nju usmjerenu prema dolje; odnosno, prema potro\u0161a\u010dima. \u017di\u017eek tvrdi:<\/p>\n<p>\u201eS jedne strane, mislili bismo \u2018to je kejznijansko\u2019, jer dr\u017eavne banke \u0161tampaju novac. Ali minimalni deo tog novca dolazi do takozvanih \u201eobi\u010dnih ljudi\u201c. Ve\u0107ina tog novca ostaje u sferi financijske spekulacije. (\u2026) Zna\u010di, u suprotnosti s kejznijanstvom gdje se \u0161tampaju pare ali zato da bi novac stigao do obi\u010dnih ljudi koji onda nastupaju na tr\u017ei\u0161tu kao potra\u017enja i da se okrenu u produkciju, ovde je skoro anti-kejznijansko \u0161tampanje para; \u0161tampaju se pare upravo zato da ne bi do\u0161le do obi\u010dnih ljudi.\u201c<\/p>\n<p>Kao idu\u0107i aspekt ovog \u201eneofeudalizma\u201c, \u017di\u017eek navodi nove oblike socijalnih prostora koji su istovremeno u privatnom vlasni\u0161tvu. Kapitalizam je i prije zauzimao kolektivna dobra i privatizirao ono \u0161to nije uvijek bilo privatnim vlasni\u0161tvom; Marx je o ovome opse\u017eno pisao u poglavlju Kapitala o prvobitnoj akumulaciji, slu\u017ee\u0107i se engleskim povijesnim primjerom u kojem su nekad zajedni\u010dka dobra poput obradivih povr\u0161ina bila predana kapitalistima, \u0161to je otjeralo bezbrojne seljake iz sela u gradove gdje bili primorani postati suvremenim proleterima. No \u017di\u017eek nazna\u010dava da se ovdje ne radi o posve istom procesu o kojem je govorio Marx, jer su njegovi primjeri bili kapitalisti\u010dka zaposjedanja prostora koji je ve\u0107 postojao i koji nije oduvijek pripadao kapitalistima; ali sada svjedo\u010dimo tome da kapitalisti kreiraju svoje vlastite virtualne prostore koje zbog njihove dru\u0161tvene naravi mo\u017eemo nazvati javnima (primjerice, dr\u017eava svakako tretira ne\u0161to napisano na Facebooku kao javni govor, u slu\u010daju sankcioniranja govora mr\u017enje; dru\u0161tvene mre\u017ee jesu javnost ako se nju pita). A budu\u0107i da su ih kapitalisti stvorili, ti pseudo-javni prostori su ustvari njihovo privatno vlasni\u0161tvo, iz \u010dega u kona\u010dnici slijedi da kapitalisti imaju veliku mo\u0107 nad suvremenim oblicima javne komunikacije. \u017di\u017eek poja\u0161njava:<\/p>\n<p>\u201eOno \u0161to se ovdje de\u0161ava je da se zajedni\u010dka dobra privatiziraju, ali ostaju zajedni\u010dka i upravo kao takva ona su privatizirana. \u0160ta je danas Amazon? To je sam prostor u kojem mi kupujemo knjige i izmjenjujemo stvari; i ove ostale velike kompanije, Facebook, Zuckerberg, Bill Gates\u2026 Oni nisu na\u0161i partneri koji nas iskori\u0161tavaju, oni su vlasnici samog prostora u kojem ja iskori\u0161tavam tebe ili ti mene, i tako dalje \u2013 sam taj zajedni\u010dki prostor je privatiziran \u2013 to je u\u017eas.\u201c<\/p>\n<p>Me\u0111utim, mo\u017eda je pretjerano nagla\u0161avati opasnost od toga \u0161to su neka ra\u0161irena sredstva komunikacije sada privatna, pogotovo ako privatnim interesima suprotstavljamo dr\u017eavu kao alternativu, kao \u0161to to \u010dini \u017di\u017eek. Primjerice, bilo je negodovanja \u010dak i na ljevici kad je Donald Trump bio izba\u010den sa dru\u0161tvenih mre\u017ea nakon \u201epu\u010da\u201c kojeg su njegovi simpatizeri pokuali sprovesti, budu\u0107i da je Trump potpirivao vatru upravo preko svojih profila na tim mre\u017eama. Govorilo se kako je potencijalno opasno \u0161to Zuckerberg mo\u017ee izbaciti predsjednika dr\u017eave sa svoje dru\u0161tvene mre\u017ee \u2013 ukoliko on ima toliku mo\u0107, gdje je ko\u010dnica te mo\u0107i? Dr\u017eava o\u010dito nije ko\u010dnica ukoliko se \u010dini da Zuckerberg mo\u017ee \u010dak i predsjedniku uskratiti izuzetno bitnu uslugu. No bitno je istaknuti da je Trump bio izba\u010den upravo pod dr\u017eavnim pritiskom; njegove su objave ugro\u017eavale javni poredak i legalan prijenos vlasti. To \u0161to su Trumpovi profili bili obrisani je upravo znak toga da postoje neke granice komunikaciji na dru\u0161tvenim mre\u017eama, i one nisu oblikovane Zuckerbergovom arbitra\u017eom ve\u0107 onim \u0161to dr\u017eava smatra prihvatljivim. Da je Zuckerberg mogao naprosto ignorirati Trumpove objave iako on doslovno potpiruje pobunu protiv legalno izabranog predsjednika Bidena, to bi bio dokaz disproporcionalne mo\u0107i privatno posjedovanih dru\u0161tvenih mre\u017ea. U kona\u010dnici, javni interesi odnosno interesi dr\u017eave nisu toliko bespomo\u0107ni pred navodnim neo-feudalistima, niti oni u praksi smiju postupati sa tim socijalnim prostorima kako god \u017eele.<\/p>\n<p>No ostavimo ovo po strani, bitnije je to \u0161to se dana\u0161nje tendencije unutar kapitalizma ne bi trebale nazivati ikako druga\u010dije nego kapitalisti\u010dkim tendencijama; Nazivati (po stoti put) neki kapitalisti\u010dki fenomen neofeoudalnim je pravi intelektualni krimen ovdje. Predugo bolujemo od kolektivne fiks-ideje da je jedino laissez-faire kapitalizam iz Engleske 19. stolje\u0107a bio onaj \u201epravi\u201c ili \u201e\u010disti\u201c kapitalizam, te da je svaki alternativni oblik koji se razvio od tad svojevrsna devijacija od ideala. Iz upravo takvog razloga smatramo bilo kakvu dr\u017eavnu regulaciju kapitalizma ne-kapitalisti\u010dkom, takore\u0107i protute\u017eom kapitalu unutar kapitalizma; iz istog razloga mo\u017eemo danas vidjeti da neki ljudi smatraju da Kina nije kapitalisti\u010dka i da njen ekonomski re\u017eim predstavlja alternativu kapitalizmu. Me\u0111utim, kapitalizam nije ni\u0161ta drugo nego generalizirana proizvodnja roba; ukoliko imamo dru\u0161tvo u kojem proizvodi po defaultu imaju oblik robe, tada govorimo o kapitalizmu. Na\u010dini na koje se dr\u017eava upli\u0107e u funkcioniranje tr\u017ei\u0161ta, te mjera u kojoj se upli\u0107e, je u osnovi sekundarno. I Kina u 21. stolje\u0107u, i Velika Britanija u 19., i Sjedinjene Dr\u017eave u 20. stolje\u0107u su u jednakom smislu kapitalisti\u010dke; kada bismo to osvjestili, manje bismo bili skloni tome da bilo kakvu politi\u010dku opciju koja \u017eeli neki aspekt tr\u017ei\u0161ta regulirati nazivamo ljevicom, i otvorili bismo prostor debati o temeljnijim socijalnim promjenama. Obrnuti kejnzijanizam te privatno-socijalni prostori o kojima \u017di\u017eek govori nisu ni\u0161ta drugo nego kapitalisti\u010dki trendovi, i nazivati kapitalizam neo-feudalizmom samo stvara konfuziju koja potencijalno rehabilitira ranije oblike kapitalizma.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Izostanak politi\u010dke reprezentacije i teorije zavjere<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>\u017di\u017eek zavr\u0161ava svoje izlaganje s nekoliko opaski o ulozi dr\u017eave unutar sada\u0161njih kriza, i ovo je mo\u017eda bio najslabiji dio njegovog nastupa. \u017di\u017eek kritizira op\u0107e mjesto unutar jednog dijela ljevice prema kojemu bur\u017eujska dr\u017eava ne predstavlja potencijalnog saveznika ni u \u010demu te da se ljevica ne treba baviti mainstream politikom ve\u0107 organizirati vlastite neovisne strukture. Ovo nije ne\u0161to novo za njega, budu\u0107i da je u pro\u0161losti uvijek bio prista\u0161a socijaldemokratskih i reformistikih opcija, te kriti\u010dan prema raznim anti-autoritarnim lijevim pokretima koji su nastojali djelovati na ne-dr\u017eavnim nivoima.<\/p>\n<p>\u201eTo za mene jedna od najglupljih ljevi\u010darskih fraza \u2013 da je dr\u017eava kao takva potkupljena, da je prava politika na distanci od dr\u017eave. Ja mislim da je velika lekcija pandemije \u2013 i to je kazao ne neki desni\u010dar, ve\u0107 Alvaro Garcia Linera \u2013 napisao je odli\u010dan tekst o pandemiji gdje je kazao, jesmo li mi svijesni \u0161to se desilo prije dvije godine? Sve se sru\u0161ilo \u2013 proizvodnja, svakida\u0161njica, opskrba, me\u0111unarodni odnosi su se pogor\u0161ali \u2013 i jedina nada je ostala dr\u017eava.\u201c<\/p>\n<p>Ovo je poprili\u010dno slab argument na kojeg nije ni potrebno tro\u0161iti previ\u0161e rije\u010di. Proizvoditi i opskrbljivati je itekako mogu\u0107e i bez dr\u017eave. Ljudima koje su te\u017ee pogodili nedavni potresi u Hrvatskoj mnogo su vi\u0161e pomogli raznorazni umre\u017eeni gra\u0111ani i volonteri nego \u0161to im je pomogla dr\u017eava. Takvim spontanim inicijativama odozdo se svakako mo\u017ee mnogo toga prigovoriti glede u\u010dinkovitosti, ali neki apologet dr\u017eave nema pravo u svjetlu sada\u0161nje situacije pozivati se na u\u010dinkovitost. Glede me\u0111unarodnih odnosa, to uop\u0107e postoji jedino zato \u0161to postoje dr\u017eave; bez njih, ne bi bilo me\u0111unarodnih odnosa koje bi se moralo regulirati.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, \u017di\u017eek je svjestan toga da s trenutnom politikom postoji ogroman problem koji protuslovi onome \u0161to on predla\u017ee: naime, dr\u017eava je trenutno posve nesposobna provesti \u010dak i najskromije reforme koje ljevica ponekad o\u010dekuje od nje, potpuno neovisno o tome tko je na vlasti; egzemplaran doga\u0111aj bio je cijeli fijasko sa gr\u010dkom Syrizom, koju je \u017di\u017eek svojedobno podupirao. Naime:<\/p>\n<p>\u201eLiberalna demokratija kakvu mi poznajemo gubi elan. Pogledajte \u0161ta se sad doga\u0111a u Italiji; nema vi\u0161e nikakve alternative centru koji je na vlasti, osim fa\u0161ista, krajnje desnih \u2013 i svi bi sad \u017eeljeli da Mario Draghi ostane na vlasti \u2013 i ljevica i desnica. Zna\u010di, osnovna politi\u010dka dinamika se gubi. \u0160ta to zna\u010di? Ne\u0161to veoma opasno \u2013 to zna\u010di da se sve vi\u0161e u bazi formira nezadovoljstvo koje se ne mo\u017ee reprezentirati u politi\u010dkom polju liberalne multipartijske demokratije.\u201c<\/p>\n<p>Liberalnim demokracijama Europe i Sjeverne Amerike vlada neoborivi centar koji ne dopu\u0161ta ikakvo talasanje prema ikojem ekstremu \u2013 ali potreba za drasti\u010dnim potrebama itekako postoje. Radni\u010dki udio u ukupnim prihodima postaje sve manji i manji, i radni\u010dka klasa u tom relativnom smislu postaje sve siroma\u0161nija. Nivo radni\u010dkih prava je srozaniji nego \u0161to je ikad bio u zadnjih sedamdesetak godina. Radni dan se zadnji puta smanjio u 19. stolje\u0107u i re\u017eim od osam sati dnevno, pet dana u tjednu nije izazivan ni od koga \u2013 osim od samih kapitalista, koji naravno produ\u017euju i radni dan i radni tjedan, te jo\u0161 i nastoje nabiti \u0161to vi\u0161e godina u radnom \u017eivotnom vijeku. Osnovne \u017eivotne potrep\u0161tine postaju sve skuplje. Sve se vi\u0161e i vi\u0161e radi, za sve mizerniju egzistenciju \u2013 i to je ukratko ono \u0161to mu\u010di najve\u0107i dio ljudi koji imaju pravo glasa, ali ne postoji politi\u010dka opcija koja bi adresirala te probleme; \u010dak i kad se pojavi, te \u010dak i kad nekim \u010dudom osvoji izbore, ni\u0161ta se zna\u010dajno ne mijenja. \u017di\u017eek u ovom manjku reprezentacije vidi izvor dana\u0161nje proliferacije teorija zavjere: ne tvrdi da teorije zavjere proizlaze jedino iz tog izvora, ali faktor koji tome doprinosi jest ra\u0161ireno nezadovoljstvo sada\u0161njim stanjem koje me\u0111utim ne nalazi nikakav drugi kanal kroz kojeg bi se artikuliralo. Ako se ljudi osje\u0107aju potla\u010deno i imaju dojam da se izborima ne\u0107e ni\u0161ta promijeniti, tako\u0111er \u0107e se osje\u0107ati i bespomo\u0107no, a teorije zavjere lako uvjere nekoga tko se ve\u0107 osje\u0107a bespomo\u0107no.<\/p>\n<p>\u201eU \u010demu je finta teorija zavjere? Ponovit \u0107u jedan stari Lacanov vic \u2013 i ovdje sam ga nekoliko puta upotrebio \u2013 postavimo da sam ja ljubomoran mu\u017e koji sumnja da njegova \u017eena spava s drugim mu\u0161karcima. Lacanova poanta: \u010dak i ako jest to sve istina, moja ljubomora je jo\u0161 uvijek patolo\u0161ka. Jer problem nije u tome da li moja \u017eena zaista radi to u \u0161to ja sumnjam, ve\u0107 za\u0161to je meni ljubomora potrebna kao faktor koji meni odr\u017eava subjektno jedinstvo? I u tome je problem fa\u0161isti\u010dkog antisemitizma; nije problem u tome da li su Jevreji zaista takvi (kakvim ih fa\u0161isti opisuju) ve\u0107 za\u0161to je fa\u0161izmu potreban antisemitizam da bi se reproducirao?\u201c<\/p>\n<p>Psihoanaliti\u010darska anegdota iz Lacanovih predavanja koju \u017di\u017eek voli koristiti u svojim knjigama i nastupima glasi: neko uvjerenje mo\u017ee biti stricto sensu to\u010dno \u2013 ali i dalje u svojem korijenu patolo\u0161ko. Primjer sa nacistima i antisemitizmom ka\u017ee da bi antisemitske teorije zavjere bile u nekom smislu lude \u010dak i kad bi bilo to\u010dno da \u017didovi zakulisno vladaju nekim dru\u0161tvom i imaju prste u njegovim problemima; zato \u0161to je nacist osoba koja duboko vjeruje u postoje\u0107i sistem i njegove vrijednosti unato\u010d tome \u0161to dobro zna da s istim ne\u0161to nije u redu, i jedino rije\u0161enje ove kontradikcije je teorija zavjere prema kojoj su \u017didovi onaj skriveni krivac iza raznih dru\u0161tvenih problema i antagonizama. \u017di\u017eek upotrebljava ovu analogiju da bi ilustrirao kona\u010dnu poantu svojeg izlaganja: nacist mora uni\u0161titi \u017didova da bi vlastitom kontradiktornom sebstvu odr\u017eao kontinuitet, i na sli\u010dan na\u010din razmi\u0161lja svatko tko \u017eeli kraj neke krizne situacije ali i povratak na staro \u2013 \u0161to bi zna\u010dilo i povratak na staro na osobnom nivou, u smislu zadr\u017eavanja prija\u0161njih navika i na\u010dina \u017eivota. Ali \u017eelimo li poduzeti ne\u0161to oko sada\u0161njih problema, od pandemije do klimatskih kriza pa sve do politi\u010dkih inercija dana\u0161njice, moramo prihvatiti gubitke na osobnom nivou; kriza je dokaz tome da ni prija\u0161nji na\u010din \u017eivota nije bio savr\u0161en, i zazivati povratak na njega je u temelju iluzorno.<\/p>\n<p>Mnogo se toga mo\u017ee prigovoriti \u017di\u017eekovom nastupu, ali barem je zavr\u0161io korisnim uvidom. Naime, ljudi sna\u017enijeg zdravlja su i prije pandemije bili nemarni oko zdravlja i sigurnosti drugih; to se jedino tek sada primje\u0107uje na masovnoj razini. Prisjetimo se svakog pu\u0161a\u010da koji bi zapalio u bilo kojem prostoru u kojem to nije izri\u010dito zabranjeno, bez da upita smeta li kome duhanski dim zbog astme ili nekog drugog respiratornog poreme\u0107aja \u2013 ljudi koji se usred pandemije poku\u0161avaju pona\u0161ati kao da se ni\u0161ta ne doga\u0111a nisu nu\u017eno lo\u0161iji od ostalih, jer je sama normalnost koju oni nastoje replicirati u novoj situaciji oduvijek bila problemati\u010dna. U tom smislu, zalaganje za ikakve ozbiljnije promjene uklju\u010duje i preispitivanja na\u0161ih svakodnevnih praksi, \u0161to \u017di\u017eek ispravno nagla\u0161ava.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/kultura\/zizek-u-filozofskom-teatru\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ljudi koji se usred pandemije poku\u0161avaju pona\u0161ati kao da se ni\u0161ta ne doga\u0111a nisu nu\u017eno lo\u0161iji od ostalih, jer je sama normalnost koju oni nastoje replicirati oduvijek bila problemati\u010dna.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309658,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-337025","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=337025"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337025\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":337026,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/337025\/revisions\/337026"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309658"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=337025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=337025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=337025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}