{"id":336679,"date":"2022-01-16T07:11:29","date_gmt":"2022-01-16T06:11:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=336679"},"modified":"2022-01-16T07:11:29","modified_gmt":"2022-01-16T06:11:29","slug":"posecivanje-mesta-zlocina-pocinjenih-u-nase-ime-o-jednoj-od-politickih-praksi-zena-u-crnom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/16\/posecivanje-mesta-zlocina-pocinjenih-u-nase-ime-o-jednoj-od-politickih-praksi-zena-u-crnom\/","title":{"rendered":"Pose\u0107ivanje mesta zlo\u010dina po\u010dinjenih u na\u0161e ime: o jednoj od politi\u010dkih praksi \u017dena u crnom"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Milo\u0161 Uro\u0161evi\u0107*<\/strong><\/p>\n<p>U patrijarhatu \u017eene se, a naro\u010dito majke, povezuju sa smr\u0107u. To je na primeru \u017eena u fa\u0161izmu objasnila Marija A. Ma\u0107oki. Nasuprot njoj, u svojoj knjizi \u201eUprkos Platonu\u201c, Adriana Kavarero, na primeru Demetre i njene \u0107erke Persefone, smrt povezuje sa mu\u0161karcima, a \u017eene sa \u017eivotom: \u201cMu\u0161karci, budu\u0107i isklju\u010deni iz tajne darovanja \u017eivota, nalaze u smrti mesto, koje se budu\u0107i da oduzima \u017eivot, smatra mo\u0107nijim od samog \u017eivota.\u201d O odnosu mu\u0161karaca i \u017eena u odnosu na \u017eivot i smrt, u \u201eDrugom polu\u201c, Simon de Bovoar\u00a0 pi\u0161e: \u201cNisu one koje ra\u0111aju \u017eivot, ve\u0107 oni koji ga reskiraju ono \u0161to \u010doveka izdi\u017ee iznad \u017eivotinje: zato je superiornost u \u010dove\u010danstvu data ne onom polu koji donosi \u017eivot, ve\u0107 onom koji ga ubija.\u201d<\/p>\n<p>U patrijarhatu, \u017eenama je namenjena uloga onih koje \u017eale. Ali, u patrijarhatu, \u017eensko \u017ealovanje je privatna stvar, rezervisana za \u010detiri zida. I proces \u017ealovanja je uvek \u017ealovanje za svojima. \u017dalovanje u privatnom. \u017denska \u017ealost nije bila rezervisana za javne prostore.<\/p>\n<p>\u201e\u017dene u crnom su osnovale u Izraelu osam radikalnih levi\u010darki anticionistkinja, u Jerusalimu, januara 1988.godine,\u201c rekla je jedna od osniva\u010dica \u017dena u crnom, Ivon Doj\u010d. \u017dene u crnom, kao grupa feministi\u010dko-antimilitaristi\u010dke orijentacije nastala je kao revolucionarni \u010din pobune protiv rata (samim tim i protiv patrijarhata). \u201eOdlu\u010dile smo da na taj na\u010din zaustavimo okupaciju Palestine,\u201c ka\u017ee jedna od osniva\u010dica pokreta, Haja \u0160alom, dok je dru\u0161tvo reklo \u201eoplakuju neprijatelja\u201c.<\/p>\n<p>\u017dene u crnom su prekr\u0161iteljke, one su iza\u0161le u javni prostor (onaj koji je u pro\u0161losti, ali da li samo u pro\u0161losti?) bio rezervisan za mu\u0161karce. Njihov javni \u010din izlaska na javno mesto \u2013 ulica, trg \u2013 jeste revolucinaorni \u010din, ali i revolucionarna potreba. \u201eJer to je za nas bio jedini na\u010din da pre\u017eivimo taj rat,\u201c navodi aktivistkinja \u017dena u crnom iz Venecije, Marina Frese, kao odgovor na rat u Zalivu. Njihova stajanja jesu \u010dinovi javnog \u017ealjenja, javnog tugovanja za \u017ertvama rata. To su \u010dinovi koji su pojedina\u010dna se\u0107anja pretvarali u zajedni\u010dka pam\u0107enja.<\/p>\n<p>\u017dene u crnom preuzimaju odgovornost i priznaju odakle dolaze i to je politi\u010dki \u010din po sebi.<\/p>\n<p>Grade\u0107i solidarnost kao politiku telesnog prisustva, grupa italijanskih \u017dena u crnom, otputovala je u prvu posetu \u201ctegobnim mestima\u201d \u2013 u Palestinu. \u201cTada smo po\u010dele da vri\u0161timo na\u0161 otpor i neprihvatanje rata\u201c, obja\u0161njava Alberta Marin iz Verone. Bio je to januar 1988. godine. Bivaju\u0107i svedokinjama sa mesta bola i zlo\u010dina, pora\u0111ale su politiku nepripadanja, jer su njihova tela bila \u201czajedni\u010dka domovina svih\u201c, kako ka\u017ee Ticijana Plebani, \u201cpovezuju\u0107i se da bi sa\u010duvale sam \u017eivot\u201c. One stoje na ni\u010dijoj zemlji, i na par\u010detu zemlje na kojoj stoje upisuju sebe u istoriju otpora, u istoriju onih koje pru\u017eaju otpor, govore\u0107i istinu, kao glasnice svih onih koji nemaju mogu\u0107nost da se \u010duju. Istina je sledila hrabrost, a hrabrost je sledio otpor.<\/p>\n<p>\u017dene u crnom su postale te koje prelaze sve nametnute granice. Mireja Forel iz Sevilje govori da su to linije koje su iscrtali mu\u0161karci. \u201cPrelaziti granice jeste politi\u010dki izazov: to je potvrda sposobnosti \u017eena da budu gra\u0111anke sveta i da ponude mogu\u0107u politi\u010dku alternativu, jednu druga\u010diju budu\u0107nost\u201c, obja\u0161njava\u00a0 Luiza Morgantini iz Rima. Prelasci granice jesu nenasilni \u010dinovi intervencije u stvarnost, i to intervencije u kontekst sukoba. \u201cNenasilje jeste i priznavanje prava na ne\u017enost, ma koliko se \u010dinilo da to nema neke veze sa pravdom.\u201d<\/p>\n<p>U javne prostore, one iznose svoju crninu (kojom \u017eale sve \u017ertve rata), svoje \u0107utanje (kojim spre\u010davaju suvi\u0161ne re\u010di) i svoja tela (kojima izgra\u0111uju politiku protesta). Na javnom mestu u\u010de politike neposlu\u0161nosti i nelojalnosti. \u201cSrede u crnom, bio je to moj glas. Drugi pol u crnom najavljuje sebe u civilnom prostoru i \u0161iri ma\u0161tu one koja nije ro\u0111ena od krvi i tla. Prvi pol ne slu\u0161a, drugi pol ne govori. U istoriji \u017eenskog iskustva dubokog razmi\u0161ljanja. Na\u0161a crnina i na\u0161e \u0107utanje \u017eele da nadvladaju tresak bombi, ne zato da bi ih prikrile, ve\u0107 da bi ih zaustavile\u201c, obja\u0161njava politi\u010dku akciju Morgantini.<\/p>\n<p>\u017dene u crnom u Beogradu nastale su 9. oktobra 1991. godine, kao reakcija na rat i agresorsku politiku srpskog re\u017eima. Ispred Studentog kulturnog centra, prve tri godine, a potom na Trgu Republike, svih narednih godina, \u201cprelaze\u0107i liniju\u201c, odlaze u takozvane \u201cneprijateljske\u201d zemlje za vreme rata, susre\u0107u\u0107i se sa \u017eenama sa one \u201cdruge\u201d strane. U kultu susreta \u2013 to bivaju \u010dinovi iz kojih one u\u010de neposlu\u0161nost i nelojalnost \u201csvojima\u201d. Iskorenjene iz dr\u017eave\/naroda\/nacije, a ukorenjenje samo u svojim telima (a to je ono \u0161to ih je uvodilo u iskustveno), posle rata pora\u0111aju politiku feministi\u010dke etike i brige pose\u0107ivanjem mesta zlo\u010dina po\u010dinjenih u na\u0161e ime. Ukorenjuju se u prostore u kojima preuzimaju odgovornost za zlo\u010dine po\u010dinjene u na\u0161e ime.<\/p>\n<p>Kroz zagrljaje, jedna drugoj ulivaju ose\u0107aj zajedni\u0161tva. Kroz re\u010di pa\u017enje pokazuju da nisu same, nego jedna sa drugom. Pripadaju ovde, ukorenju\u0107i se u solidarnosti, prelaze sve granice, jer kako ka\u017ee aktivistkinja iz Palestine Rema Hamami \u2013 \u201eSaose\u0107anje nudi nadu.\u201c<\/p>\n<p>Na mestima bola i zlo\u010dina kao mestima susreta, \u017dene u crnom grade \u201czajednicu ose\u0107ajnih\u201c. U tim trenucima vi\u0161e nema granica, na zemlji su, njihova imena pletu jedna sa drugima niti i od njih a oko nas, stvaraju mre\u017ee i mi postajemo jedna nova \u2013 ljudska zajednica svih onih koji ose\u0107aju jedni druge kao ljude.<\/p>\n<p>\u017dene u crnom na sebe preuzimaju odgovornost njihovih sopstvenih geografija (jer one su te koje su odlu\u010duju\u0107e) i neguju ne\u017enost, bri\u017enost, pa\u017eljivost, kao \u010dinove brige o drugima, koji nisu \u201cna\u0161i\u201d. Ponovo pora\u0111aju one vrednosti koje je ukinuo rat, one koje Selma Suvenhujsen zove \u201cvrednosti koje odr\u017eavaju \u017eivot\u201d \u2013 saose\u0107anje, empatija, solidarnost sa \u017ertvama zlo\u010dina po\u010dinjenih u na\u0161e ime.<\/p>\n<p>Zajedno sa njima u ritualima tugovanja\/\u017ealjenja kao javnih \u010dinova, \u201cuspostavljaju simboli\u010dnu vezu sa mrtvima\u201d (N. Serementakis). Taj \u010din je ujedno i \u010din pam\u0107enja \u2013 poku\u0161aj da se sva ona tela koja su u pro\u0161losti bila mesta bola zapamte. To je \u010din \u201cmobilnosti \u017eenskih emocija da se bave konfliktima, i da otkriju tehnike isceljenja\u201d (Slap\u0161ak).<\/p>\n<p>\u201e\u017dene iz zajednice \u017ertava ose\u0107aju strah i krivicu, kao i mi, \u017eene koje dolazimo iz agresorske dr\u017eave. Njihov je strah od nas, to je ono \u0161to Linda Radzvik zove \u201erazumnim strahom od one druge strane.\u201c Mi ose\u0107amo strah jer one ne znaju \u0161ta smo mi radile. Mi ose\u0107amo krivicu zbog zlo\u010dina po\u010dinjenih u na\u0161e ime. One ose\u0107aju krivicu \u0161to su ostale \u017eive. Tako mi gradimo bezbednosne \u0161titove jedna sa drugom, obnavljaju\u0107i poverenje kroz isceljenje\u201c, obja\u0161njava Sta\u0161a Zajovi\u0107.<\/p>\n<p>Mesta zlo\u010dina po\u010dinjenih u na\u0161e ime ostaju iskustva koja su pro\u0161la kroz na\u0161a tela i postala iskustva na\u0161ih tela, koja u istoriji imaju va\u017enost koju pre nikada nisu imala.<\/p>\n<p>\u201e\u017dene u crnom bile su savest svih onih mesta gde smo stajale. Do\u0161le smo prekasno za mnoge koji su pokopani na ovoj zemlji i \u010dije porodice nikada ne\u0107e prestati sa tugovanjem. I za mnoge koji nose stra\u0161ne o\u017eiljke ratova, pobune i terorizma. Ali, do\u0161le smo upravo na vreme za one koji su danas \u017eivi, i upravo na vreme za generacije koje dolaze posle nas\u201c, napisala je Gila Svirski iz Izraela u svojoj knjizi \u201eStajati za mir: istorija \u017dena u crnom\u201c.<\/p>\n<blockquote><p>*Autor je aktivista nevladine organizacije \u017dene u crnom (\u017dUC)<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/sharedvalues.me\/posecivanje-mesta-zlocina-pocinjenih-u-nase-ime-o-jednoj-od-politickih-praksi-zena-u-crnom\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">sharedvalues.me<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u00a0\u201c\u017denama je, kao drugima istorije, podaren status onih koje su vi\u0161e od neprijatelja, one su neprijatelji iznutra\u201c, napisala je, u svom tekstu \u201eTeoretizovanje pokretljivosti \u017eena\u201c, Svetlana Slap\u0161ak.\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":329863,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-336679","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336679","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=336679"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336679\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":336680,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336679\/revisions\/336680"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/329863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=336679"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=336679"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=336679"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}