{"id":336106,"date":"2022-01-06T08:17:11","date_gmt":"2022-01-06T07:17:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=336106"},"modified":"2022-01-06T08:17:11","modified_gmt":"2022-01-06T07:17:11","slug":"%e2%80%8bstipe-odak-politicki-ideolozi-su-najbolji-primjer-poduzetnistva-traumom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/06\/%e2%80%8bstipe-odak-politicki-ideolozi-su-najbolji-primjer-poduzetnistva-traumom\/","title":{"rendered":"\u200bStipe Odak: Politi\u010dki ideolozi su najbolji primjer poduzetni\u0161tva traumom"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Goran Stani\u0107<\/strong><\/p>\n

Stipe Odak<\/strong> (Ljubu\u0161ki, 1986) je predava\u010d i post-doktorski istra\u017eiva\u010d na Institut de sciences politiques Louvain-Europe pri belgijskom sveu\u010dili\u0161tu UC Louvain. Diplomirao je sociologiju i komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu te teologiju na KBF-u zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, nakon \u010dega zavr\u0161ava i istra\u017eiva\u010dki MA program iz teologije i religijskih studija na belgijskom KU Leuven. Za svoj doktorski rad na temu uloge religijskih vo\u0111a u procesu izgradnje mira u Bosni i Hercegovini 2018. je nagra\u0111en dvostrukim doktoratom \u2013 iz politi\u010dkih i dru\u0161tvenih znanosti (UC Louvain) i teologije (KU Leuven). Autor je i urednik znanstvenih radova iz podru\u010dja religije, transformacije konflikta i kolektivnog sje\u0107anja. Osim znanstvenog rada, \u010dlan je bosansko-hercegova\u010dkog PEN dru\u0161tva te je objavio nekoliko zbirki poezija. Me\u0111u ostalim, za zbirku Trobojno bijelo 2013. osvaja nagradu \u201eGoran za mlade pjesnike\u201c. Povod na\u0161eg razgovora je izlazak monografije Religion, Conflict, and Peacebuilding: The Role of Religious Leaders in Bosnia and Herzegovina (Springer, 2021) nastale na predlo\u0161ku spomenutog doktorskog rada.<\/p>\n

Goran Stani\u0107: Za potrebe svoje doktorske disertacije o ulozi religijskih slu\u017ebenika u procesima poslijeratne izgradnje mira, u razdoblju od 2015. do 2017. napravio si 75 intervjua s \u010dlanovima islamske, pravoslavne i katoli\u010dke zajednice uzdu\u017e i poprijeko Bosne i Hercegovine. Za po\u010detak, kako sada s vremenskim odmakom gleda\u0161 na svoje istra\u017eivanje i brojne razgovore koje si vodio s imamima i sve\u0107enicima? Koliko je odluka da se upusti\u0161 u jedan takav ambiciozan zadatak, kako si ga sam opisao u radu, bila utemeljena na istra\u017eiva\u010dkom impulsu, a koliko na borbi s vlastitim ratnim djetinjstvom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Stipe Odak:<\/strong> Iskustva i sje\u0107anja nas neminovno obilje\u017ee\u2014ne samo na\u0161e osobnosti ve\u0107 i izbore koje \u010dinimo. Zanimljivo je da se temom rata nisam bavio sve dok nisam oti\u0161ao na studij u Belgiju. Odluka se u to vrijeme \u010dinila spontanom, ali je mogu\u0107e da sam prije odlaska bio previ\u0161e blizu svega da bi o tome pisao. \u010cesto je potrebna distanca\u2014bilo emocionalna, vremenska, ili geografska\u2014da o ne\u010demu razmi\u0161ljamo slobodno. Virginia Woolf u jednom od svojih dnevni\u010dkih zapisa primje\u0107uje kako je pro\u0161lost lijepa upravo zato \u0161to je daleka. Emocije, primje\u0107uje, nikad ne shva\u0107amo u trenutku dok se doga\u0111aju; one rastu u nama i razvijaju se s vremenom. Tako da su najjasniji oni osje\u0107aji kojih se sje\u0107amo, koje promatramo izdaleka. Mogu\u0107e je da se i kod mene dogodilo ne\u0161to sli\u010dno, da su doga\u0111aji iz ratnog djetinjstva postali jasni tek puno kasnije. Ipak, sama tema mi se \u010dinila itekako va\u017ena te me sam proces istra\u017eivanja itekako oblikovao. Bilo je to prvi put da sam pro\u0161ao sve predijele Bosne i Hercegovine, razgovarao s jako puno ljudi (uz religijske slu\u017ebenike koje sam intervjuirao) te poku\u0161ao sastaviti mozaik doga\u0111anja kako tijekom rata, tako i prije i poslije njega. Svjestan sam, ipak, da se \u010ditavo bogatstvo dugih razgovora, koji su u pravilu trajali po nekoliko sati, ne mo\u017ee skupiti u jednoj publikaciji. Zato sam na po\u010detku knjige uz zahvalu svim sudionicima dodao i ispriku za sve ono \u0161to je ostalo nenapisano ili neizre\u010deno. Znanstveni pristup od nas tra\u017ei da ostanemo \u0161to objektivniji pri istra\u017eivanju. Nemogu\u0107e je, pak, ocijepiti sebe od svega \u0161to se pritom pro\u017eivi. Ja sam proveo vrijeme sa stvarnim ljudima. U dugim razgovorima stvorili smo i odre\u0111ene osobne veze. Stoga mi je pisanje doktorata bila i moralna obveza. Sugovornici su mi puno puta izrazili molbu da se kona\u010dno \u010duje ono \u0161to su mi rekli. Navest \u0107u ovdje samo jednu re\u010denicu iz intervjua s jednim stariji vjerskim slu\u017ebenikom iz podru\u010dja Bosanske Krajine: \u201ete\u0161ke su se stvari ovdje desile, a ljudi mogu normalno o tome govoriti i s ljubavlju govoriti o budu\u0107nosti. Ja bih rekao evo Vama kao nau\u010dniku, [htio bih] da Vas zamolim\u2014pi\u0161ite to, pi\u0161ite o dobroti ovih ljudi!\u201c Te i sli\u010dne rije\u010di bile su mi stalno na umu prilikom pisanja knjige. Ona je na neki na\u010din bila i ispunjenje obveze koju sam osje\u0107ao da dugujem.<\/p>\n

Jedna od misaonih vodilja tvog istra\u017eivanja jest da ako je religija bila dio problema u nastanku ratnog konflikta, onda mora biti i dio rje\u0161enja. Postoji li temeljna razlika izme\u0111u religijskog i sekularnog pristupa kad pri\u010damo o procesu pomirenja u post-konfliktnim dru\u0161tvima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Postoji puno podru\u010dja na kojima se sekularni i religijski pristup miru podudaraju. Ta zajedni\u010dka podru\u010dja treba prepoznati i njih unaprje\u0111ivati. Treba, me\u0111utim, ipak shvatiti da se ti pristupi ne mogu reducirati jedan na drugi. Iako ciljevi mogu biti isti, svaki od njih ima razli\u010dita polazi\u0161ta i izvore motivacije. Kod religijskih slu\u017ebenika, kao i kod religioznih ljudi, krajnje upori\u0161te djelovanja je vjera. Njihov rad na pomirenju nije samo utemeljen na pragmati\u010dnim ciljevima ve\u0107 je dio jedne \u0161ire vizije svijeta, pa i stvaranja. Jedan od mojih sugovornika je to dobro primijetio. Spominju\u0107i kako je temelj kr\u0161\u0107anske predaje \u017ertva za druge, spomenuo je: \u201eZamislite samo da jedna dr\u017eava radi na svoju \u0161tetu! A vjerski \u017eivot propovijeda \u017ertvu do zaborava. U tom smislu [vjera] (\u2026) pru\u017ea veli\u010danstvenije mogu\u0107nosti. S tim da je opet paradoksalno da u svijetu postoje ljudi koji nisu vjernici a \u010dije herojstvo na polju humanosti mo\u017ee da u najbolju ruku parira onome ko je vjernik.\u201d<\/p>\n

Vjerske tradicije dakle nude vrlo sna\u017eno utemeljenje za rad na pomirenju i oprostu, pa \u010dak i kad on iziskuje veliku osobnu \u017ertvu. Uz to, vjerske knjige nude i viziju kona\u010dne pravde, izvan prostora povijesti, koja je u Bo\u017ejim rukama. To nikako ne zna\u010di da se treba odustati od rada na zemaljskoj pravdi, ali zato to obe\u0107anje kona\u010dne pravde vjernicima slu\u017ei kao odre\u0111ena obrana od o\u010daja. I onda kada zemaljska pravda razo\u010dara, kada su njeni procesi nesavr\u0161eni i bolni, ostaje nada da \u0107e jednom istina postati jasna, da \u0107e pravda biti ispunjena, i da \u0107e, biblijskim rje\u010dnikom \u201csvaka suza biti obrisana.\u201d Napokon, religija posjeduje i obrede koji vjernicima daju trenutni uvid u jednu druga\u010diju, transcendentnu stvarnost. Kod kr\u0161\u0107ana, liturgija je ujedno i vizija i do\u017eivljaj jednog druga\u010dijeg, pomirenog svijeta, Kraljevstva Bo\u017ejeg koje se ostvaruje u zajednici. Jednako tako, jedan mla\u0111i imam mi je u razgovoru spomenuo razliku izme\u0111u psiholo\u0161ke \u017eelje za oprostom i stvarnog oprosta. Na moje pitanje, \u201eKada dolazi do stvarnog oprosta,\u201c odgovorio je na sljede\u0107i na\u010din: \u201eu onim tananim, finim trenucima samo\u0107e, kad smo najbli\u017ei Bogu i s Bogom, kada se prepustimo Njemu, utopimo se recimo mi muslimani u namazu ili u molitvi. Niko to ne zna, to znaju samo oni [koji su to do\u017eivjeli].\u201d Ti trenuci duhovnog uvida, dodao je, ne traju dugo. Nakon njih pojedinac se vrati u svakodnevicu sa svim njenim bolim teretom. Ipak, takva iskustva vjernicima mogu donijeti kako utjehu tako i \u017eelju da rade na miru.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de samih religijskih slu\u017ebenika, oni imaju tako\u0111er odre\u0111ene specifi\u010dne prednosti. Prvo, oni su jedni od rijetkih javnih djelatnika koji se susre\u0107u sa svim slojevima dru\u0161tva. Zahvaljuju\u0107i tom \u0161irokom kontaktu, religijski slu\u017ebenici mogu biti medijatori te primjeri moralne hrabrosti unutar svojih zajednica. (Naravno, tu poziciju je mogu\u0107e i zloupotrijebiti za potpuno druga\u010dije ciljeve, \u0161to je na\u017ealost \u010dest slu\u010daj). Druga komparativna prednost vjerskih suradnika je njihova, u pravilu, stabilna motivacija i anga\u017eman s ljudima. Za razliku od NVO-a koji su u ve\u0107ini slu\u010dajeva prisiljeni raditi od projekta do projekta, uglavnom kratkotrajno, religijske zajednice su kontinuirano involvirane sa svojim \u010dlanovima. Kada se jednom osnuju religijske institucije na jednom mjestu, one su naj\u010de\u0161\u0107e trajne i mo\u017ee se ra\u010dunati na njihovo dugoro\u010dno prisustvo. Napokon, upravo su religijski slu\u017ebenici ti koji se legitimno i autoritetno mogu boriti protiv zlouporabe sakralnih simbola u ideolo\u0161ke svrhe. Jasna stvar, svjestan sam da su religijski slu\u017ebenici \u010desto i sami sudjelovali u ideologizaciji religije. Me\u0111utim, najsna\u017enija kritika toga treba do\u0107i iznutra, od onih koji su duboko involvirani u religijski \u017eivot te posjeduju kredibilitet unutar zajednice.<\/p>\n

Ukratko, religijski i sekularni pristup radu na pomirenju su itekako kompatibilni, ali su druga\u010diji. To zna\u010di da je potrebno jasno istaknuti razlike i sli\u010dnosti, prednosti i ograni\u010denja svakog od njih kako bi se izbjegla nerazumijevanja ili pretjerana o\u010dekivanja.<\/p>\n

BiH je nakon rata sve do danas popri\u0161te velikog broja me\u0111unarodnih i lokalnih projekata kojima je cilj doprinijeti pomirenju izme\u0111u etni\u010dkih grupa i razvijati kulturu mira. U tvom radu se svakako da primijetiti odbojnost klera prema NVO projektima. Na primjer, jedan \u0107e ih pravoslavni sve\u0107enik ocijeniti sasvim nedovoljnim, odnosno da se poslu\u017eim njegovim rije\u010dima \u2013\u201eprovodi\u0161 projekt koji traje \u0161est mjeseci i u kojem bi ljudi trebali oprostiti onima koji su ubili njihovo dijete, majku ili oca! To je ludost!\u201c Smatra\u0161 li da ima na\u010dina za posti\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u projekata koji te\u017ee mjerljivim rezultatima i onih religijskih \u010dija je primarna duhovna dimenzija?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, mislim da su oba pristupa potrebna, osobito u dru\u0161tvima u kojima religija igra bitnu ulogu. Slu\u017ebenik kojega si spomenuo je vrlo dobro primijetio tu \u017eurbu da se sve postigne brzo, unutar vremenskog trajanja projekta te uz mjerljive rezultate. Oprost, pak, ne mo\u017ee biti projekt. Nametanje oprosta kao dru\u0161tvenog projekta neminovno stvara lo\u0161e posljedice. Zamislite situaciju u kojoj dr\u017eava ili zajednica inzistira na brzom oprostu kako bi \u201ekrenuli dalje\u201c dok pritom puno ljudi koji su izgubili najbli\u017ee \u010dlanove obitelji osje\u0107aju teret tog pritiska. Svaki oprost je osobno putovanje. Neke osobe do njega mogu do\u0107i ranije, a nekima treba du\u017ee vremena. U kona\u010dnici, oprost je cjelo\u017eivotno putovanje. Ako se oprost name\u0107e kao politi\u010dki projekt, lako je upasti u zamku da napravimo implicitnu razliku izme\u0111u \u201edobrih\u201c i \u201elo\u0161ih\u201c \u017ertava. \u201eDobre \u017ertve\u201c bi bile one koje mogu lako i brzo oprostiti, dok bi \u201elo\u0161e \u017ertve\u201c bile one koje to ne mogu te se vra\u0107aju svojoj traumi. Ljudima, dakako, treba pomo\u0107i da se oslobode \u017eelje da odmazdom i mr\u017enje koja ih razara, ali se ne mo\u017ee stavljati rok trajanja na njihovu emocionalnu bol. U tom smislu je potrebno imati realisti\u010dna o\u010dekivanja i dublje razumijevanje kratkoro\u010dnih i dugoro\u010dnih procesa na putu pomirenja. \u0160to time ho\u0107u re\u0107i? Smatram da su odre\u0111eni mjerljivi rezultati neizbje\u017eni kako bi se moglo razlikovati manje i vi\u0161e uspje\u0161ne projekte. Stupanj ekonomske suradnje, uklju\u010denost u institucije, broj nasilnih incidenata\u2014sve to mogu biti mjerljivi pokazatelji koje je potrebno dokumentirati i pratiti. S druge strane, projekti koji se, primjerice, bave oprostom ili djelovanjem vjerskih zajednica na pomirenju, iziskuju puno fleksibilniji pristup. Upravo zato \u0161to je u oba slu\u010daja va\u017ena ta duhovna ili intimna dimenzija koja se ne mo\u017ee tako lako operacionalizirati, a jo\u0161 manje po\u017eurivati. Inzistiranje na brzim i mjerljivim rezultatima u tim slu\u010dajevima lako mo\u017ee biti kontraproduktivno.<\/p>\n

Obi\u010dno se koncept pomirenja odnosi na ponovno izgra\u0111ivanje veze izme\u0111u dvije ili vi\u0161e osoba, odnosno zajednica. Me\u0111utim, u tvojim razgovorima izranja i tre\u0107i koncept \u2013 pomirenje sa samim sobom, kao preduvjet svakoj drugoj vrsti pomirenja. Na \u0161to vjerski slu\u017ebenici misle kada govore o pomirenju sa samim sobom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pomirenje sa samim sobom ili unutarnje pomirenje je duhovni koncept koji se pojavio u nekim od mojih razgovora. Ideja je da osoba koja radi na pomirenju treba i sama biti nositelj mira te primjer pomirenja. Svi smo mi, na neki na\u010din, podijeljeni izme\u0111u svojih te\u017enji i \u010dina. Razli\u010dite situacije u koje se na\u0111emo dovedu nas do zaklju\u010dka kako se lako mijenjamo, kako na\u0161e namjere nisu ujedna\u010dene. Kao da se jedno \u201eja\u201c unutar nas bori s nekim drugim \u201eja.\u201c Unutarnje pomirenje je stoga stalni rad na otkrivanju centra i te\u017ei\u0161ta na\u0161e osobe. Osoba koja je pomirena sama sa sobom u\u017eiva odre\u0111eni mir i ugodu unutarnje stabilnosti. Takva osoba, posljedi\u010dno, postaje primjer pomirenja drugima te lak\u0161e mo\u017ee razumjeti samu ideju mira i rada na pomirenju. Koncept duhovnog pomirenja je, na neki na\u010din, sli\u010dan eti\u010dkom konceptu habitusa ili moralne principijelnosti. Ho\u0107e se re\u0107i da na\u0161i moralni principi ne mogu biti podlo\u017eni stalnim primjenama u odnosu na trenutne emocije ve\u0107 ne\u0161to manje-vi\u0161e stabilno, \u010dvrst oslonac na kojem temeljimo svoje djelovanje. Pomirenje sa samim sobom je, sli\u010dno, proces otkrivanja tog oslonca u kojem mo\u017eemo izmiriti na\u0161e unutarnje kontradiktornosti.<\/p>\n

Jedna od meni va\u017enih dimenzija ove monografije je upravo pogled iznutra, unutar samih vjerskih zajednica, za koje \u010desto mislimo da su rigidne i jednoumne po pitanjima ideolo\u0161kih ili vjerskih sadr\u017eaja. Me\u0111utim, tek jedan od primjera koji stoje u suprotnosti s ovim mi\u0161ljenjem mo\u017eemo vidjeti na primjeru oprosta. Tako \u0107e jedan katoli\u010dki sve\u0107enik re\u0107i, da parafraziram, da oprost osim kr\u0161\u0107anske du\u017enosti predstavlja i svojevrsno oslobo\u0111enje; drugi \u0107e re\u0107i da \u010dovjek treba, ali nikada ne mo\u017ee u potpunosti oprostiti, \u010dak i da je ostatak netrpeljivosti koristan za osobu; dok tre\u0107i spominje \u201eprisilu oprosta\u201c. Koliko je va\u017ena heterogenost i demokrati\u010dnost mi\u0161ljenja u vjerskim zajednicama za same zajednice op\u0107enito, ali i konkretno kada govorimo o ovako osjetljivim temama?<\/p>\n

Pristup oprostu je doista vrlo \u0161arolik. Naravno, religijski temelji oprosta unutar iste vjerske zajednice su sli\u010dni, ali njihova interpretacija je dosta razli\u010dita. \u0160to se ti\u010de kr\u0161\u0107anskih vjerskih slu\u017ebenika, najve\u0107a razlika nastaje ba\u0161 oko tog pitanja je li oprost obveza, bez obzira na kajanje druge strane. Kada se druga strana kaje i tra\u017ei oprost, stvari su puno jednostavnije, i oko toga nema previ\u0161e razila\u017eenja. Me\u0111utim, \u0161to u\u010diniti kada druga strana ne tra\u017ei nikakav oprost, kada ga tra\u017ei neiskreno, ili kada\u2014naprotiv\u2014i dalje likuje u svom zlo\u010dinu? \u0160to u\u010diniti kada se davanje oprosta mo\u017ee protuma\u010diti kao amnestija, kao oslobo\u0111enje od ikakve odgovornosti? Ta pitanju su puno te\u017ea. Stoga neki slu\u017ebenici inzistiraju na tome da je Isus oprostio svojim mu\u010diteljima ne tra\u017ee\u0107i od njih prethodno pokajanje. Drugi pak isti\u010du kako je evan\u0111eoski oprost neodvojiv od spremnosti po\u010dinitelja da se promijeni i da ne grije\u0161i vi\u0161e. Da bismo izbjegli nedoumice, potrebno je napraviti razliku izme\u0111u unutarnjeg, emocionalnog oprosta i javnog izraza oprosta. Postoji dodatna razlika izme\u0111u spremnosti na oprost i samog opra\u0161tanja. U pravilu, vjerski slu\u017ebenici smatraju da spremnost na oprost (barem onaj unutarnji, osobni) treba biti bezuvjetan. S druge strane, postoje velike razlike u razumijevanju procesa opra\u0161tanja. Napokon, ono \u0161to svi dijele kao uvjerenje jest da davanje oprosta ne osloba\u0111a zlo\u010dinca od odgovornosti za po\u010dinjena djela. Oprost, dakle, nije sredstvo izlike ili zaborava ve\u0107 na\u010din suo\u010davanja s pro\u0161lim tragedijama bez straha od dodatne mr\u017enje ili odmazde.<\/p>\n

Generalno smatram da je iznimno va\u017eno prikazati \u0161iroki spektar vjerskog mi\u0161ljenja kada se radi o bilo kojoj temi. Teologija nikada nije bila jednoumlje te postoji jedino kao povijest tuma\u010denja.<\/p>\n

Veliku pozornost u svom radu posve\u0107uje\u0161 kolektivnoj dimenziji sje\u0107anja i fenomenu \u201ezlopam\u0107enja\u201c, pretpostavljam iz razloga \u0161to je upravo obilje\u017eje balkanske politi\u010dke pro\u0161losti da ratne traume na najsna\u017eniji na\u010din stvaraju identitete zajednica. Me\u0111utim, paradoksalno je, kako ka\u017ee jedan pravoslavni sve\u0107enik s kojim si razgovarao, da se kolektivna trauma s vremenom jo\u0161 vi\u0161e rasplamsava iako je apstraktna i zapravo nema izravan utjecaj na \u017eivote ve\u0107ine pojedinaca, dok ona individualno pro\u017eivljena trauma blijedi s vremenom. Kako teolo\u0161ki objasniti takav paradoks?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To je doista jedan od \u010destih paradoksa koji vidimo u svim post-konfliktnim dru\u0161tvima. \u017drtve s razli\u010ditih strana konflikta vrlo \u010desto na\u0111u zajedni\u010dki jezik i razumijevanje za me\u0111usobne tragedije. Oni koji nisu izravno do\u017eivjeli te traume pak postaju njihovi samoprozvani branitelji. Nemam kona\u010dno obja\u0161njenje za te fenomene. \u010cini mi se da je temeljena razlika u na\u010dinu na koji je trauma do\u017eivljena te \u0161to ona predstavlja. Netko tko je izgubio dragu osobu zna vrlo jasno tko je bila ta osoba, \u0161to je ona zna\u010dila. Njen gubitak ni u jednom trenutku nije apstraktan. On je bolno prisutan u svakom momentu \u017eivota. Ta osoba je ujedno nezamjenjiva. \u017drtve znaju da smrt neke osobe s druge strane, pa \u010dak i po\u010dinitelja, nikada ne\u0107e zamijeniti njihovog bli\u017enjeg.<\/p>\n

Sada na trenutak promatrajte nekoga tko nije direktno pogo\u0111en tom smr\u0107u, nekoga za koga je smrt samo simbol. Prvo, takva osoba nije direktna \u017ertva konflikta, ali ona svejedno \u017eeli prisvojiti status \u017ertve, u\u010diniti to dijelom svog identiteta. Za njih je trauma samo simboli\u010dni kapital koji nikako ne \u017eele izgubiti. Upravo iz tog razloga oni ne \u017eele da trauma izblijedi. \u0160tovi\u0161e, kao i svi drugi poduzetnici, oni \u017eele da ta trauma bude \u0161to ve\u0107a. S obzirom da nisu direktno pogo\u0111eni, oni ne osje\u0107aju nikakve negativne posljedice rasta trauma. Oni stoga namjerno uve\u0107avaju \u201esvoje\u201c \u017ertve, neprestano prikazuju mu\u010denja, ponekad \u010dak izmi\u0161ljaju ili preuveli\u010davaju doga\u0111aje. \u0160to je vi\u0161e \u017ertava\u2014oni smatraju\u2014ve\u0107i je i njihov autoritet. Jednom kada sebe utemelje kao legitimne predstavnike i nositelje \u201eneizmjerne traume\u201c oni imaju slobodu da \u010dine \u0161to \u017eele jer im ta trauma slu\u017ei kao \u0161tit od kritike. Stvarne \u017ertve su, pritom, ponovno na gubitku jer one ponovno snose najve\u0107i teret patnje. Povijesne se \u010dinjenice oko njihovih gubitaka iskrivljuju, njihova se trauma ponavlja te napokon, iskori\u0161tava. Politi\u010dki ideolozi u svakom ratu su tako najbolji primjer poduzetni\u0161tva traumom.<\/p>\n

Osim posljednjeg rata, istra\u017eivao si i temu Drugog svjetskog rata, posebice slu\u010daj logora Jasenovac. Budu\u0107i da je fenomen zlopam\u0107enja usko vezan uz ovo razdoblje, i budu\u0107i da ima sna\u017ean utjecaj na kreiranje na\u0161ih viktimolo\u0161kih povijesti, misli\u0161 li da postoje ispravni na\u010dini kako obrazovati nove generacije da ne ponavljaju iste obrasce preno\u0161enja kolektivne mr\u017enje? Kako uop\u0107e ispraviti \u201ekrive Drine\u201c nakon toliko vremena?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jasenovac je vjerojatno na ovim prostorima najbolji primjer kolektivne traume koja je jo\u0161 uvijek nedovoljno razumljena. Nemogu\u0107e je dati recept pravilnog sje\u0107anja, ali mislim da nam kona\u010dni izvje\u0161taj ju\u017enoafri\u010dke Komisije za istinu i pomirenje mo\u017ee dati naznake kako pristupiti povijesnim tragedijama. U zaklju\u010dcima, Komisija razlikuje \u010detiri stupnja istine: 1) \u010dinjeni\u010dnu ili forenzi\u010dku istinu, 2) osobnu ili narativnu istinu, 3) dru\u0161tvenu ili dijalo\u0161ku istinu, te 4) restorativnu istinu ili istinu koja lije\u010di. Mislim da sli\u010dnu podjelu mo\u017eemo primijeniti i na sje\u0107anja. Povijesna, \u010dinjeni\u010dna slika doga\u0111aja je u tom smislu neophodna. U dru\u0161tvima koja su pro\u0161la iskustvo dr\u017eavne cenzure ili unutarnjih konflikta ona je osobito va\u017ena. Uspostavljanje povijesnih \u010dinjenica tako daje glavne smjernice za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Ipak, op\u0107enite \u010dinjenice nisu dovoljne jednostavno zato \u0161to nisu sveobuhvatne. Stoga se one trebaju nadopuniti osobnim sje\u0107anjima i iskustvima. Vrlo \u010desto ta osobna sje\u0107anja daju nijansiraniju sliku doga\u0111aja. Povijesni\/\u010dinjeni\u010dni prikazi su u pravilu apstraktni. Osobna sje\u0107anja pokazuju prisustvo osobne patnje na svim stranama konflikta; ona nisu usmjerena na odre\u0111ivanje vojne odgovornosti ili politi\u010dkih procesa koji su se doga\u0111ali u pozadini. Naprotiv, osobna sje\u0107anja spu\u0161taju iskustva rata na osobnu razinu. Tre\u0107i stupanj, onaj dijalo\u0161ke istine, tra\u017ei da razumijemo i drugu stranu pri\u010de. To ne zna\u010di da \u0107emo u jednom trenutku imati jednu, univerzalnu verziju doga\u0111aja. Razli\u010dite interpretacije \u0107e uvijek ostati, ali je bitno posti\u0107i da ta razli\u010dita shva\u0107anja imaju dodirne to\u010dke i\u2014\u0161to je jo\u0161 va\u017enije\u2014da ne budu razlog za novo nasilje. Paul Ric\u0153ur govori o potrebi da se, pri konstrukciji sje\u0107anja, postavimo u poziciju Drugoga te da dopustimo da i taj drugi ispri\u010da na\u0161u pri\u010du. To nam poma\u017ee da postanemo svjesni bolnih mjesta koja je povijesna trauma izazvala drugoj strani te da uvidimo manjkavosti u svojoj verziji doga\u0111aja. Jedan od mojih sugovornika je tako rekao, \u201emi smo jedni drugima istina i dar. A istina je osloba\u0111aju\u0107a.\u201d Druga strana tu nije samo sredstvo mojeg suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u2014ona je nositelj istine, i to moje istine! I ta istina nas treba osloboditi. Tako dolazimo i do \u010detvrtog elementa\u2014nu\u017enosti \u201elije\u010denja\u201c sje\u0107anja. Tu ne govorimo o zaboravu. \u010cesto se krivo misli da nespominjanje tragedija poma\u017ee okretanju prema budu\u0107nosti. Upravo suprotno, to samo otvara prostor budu\u0107im politi\u010dki ideolozima da manipuliraju tragedijama koje su bile \u201ezaboravljene\u201c iako to nikada ne mogu biti. Lije\u010denje sje\u0107anja proizlazi iz dijalo\u0161kog susreta, iskrenog tra\u017eenja istine, preuzimanja odgovornosti za posljedice tragedija, ali bez osje\u0107aja krivice. Prihva\u0107anje odgovornosti ne mo\u017ee biti sredstvo nove viktimizacije.<\/p>\n

Vjerski slu\u017ebenici s kojima si razgovarao gotovo po pravilu smatraju da nema mira bez pravde, odnosno dugotrajnog mira bez \u010dvrste strukturne pravde. U istom kontekstu, puno povjerenja imaju prema dru\u0161tvenim institucijama te su veoma kriti\u010dni spram poslijeratnih politi\u010dkih elita. Jedan imam iz Republike Srpske povezuje strukturnu diskriminaciju s osje\u0107ajem nelagode u kojoj se nalaze pojedinci iz vjerskih i etni\u010dkih manjina, problem koji se da primijetiti kod svake zajednice koja se nalazi u manjini na entitetskom ili kantonalnom nivou. Postoje li ideje od intervjuiranih na koji je na\u010din mogu\u0107e odr\u017eati trajni mir sazdan na pravdi uz trenutni Dejtonski sporazum koji legitimizira svojevrsni cuius regio, eius religio model u BiH?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Zanimljivo je da su vjerski slu\u017ebenici koji \u017eive kao manjina na odre\u0111enom teritoriju u pravilu navode da im ta pozicija manjine poma\u017ee da jo\u0161 dublje urone u temelje svoje vjere. Pozicija manjine osloba\u0111a ih tereta dominacije. Jednom kada ste u manjini vjera vam ne donosi nikakve direktne dru\u0161tvene prednosti, naprotiv. Stoga pozicija manjine mo\u017ee biti prostor otkrivanja\u2014iz \u010dega proizlazi snaga vjere jednom kada je udaljena od centra politi\u010dke mo\u0107i? Na\u010din uspostavljanju trajnog mira, oko toga se gotovo svi sla\u017eu, iziskuje jasno i nepristrano suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, te uspostavljanje politi\u010dkih struktura koje jam\u010de punu gra\u0111ansku i kulturnu ravnopravnost svima. Kako to to\u010dno ostvariti, drugo je pitanje. Moram priznati da moji sugovornici u pravilu nisu inzistirali na odre\u0111enim teritorijalnim rje\u0161enjima. Za neke, ta ravnopravnost se mo\u017ee lak\u0161e ostvariti unutar federalnog modela dr\u017eave, a za druge je sama fiksacija na teritorijalna rje\u0161enja pogre\u0161an put. U svakom slu\u010daju, religija ne mo\u017ee sebe ograni\u010davati promjenjivim politi\u010dkim odlukama. Iako religijske zajednice trebaju inzistirati na pravednom dru\u0161tvenom ure\u0111enju, one bi morale znati ukazati na izvore nade u svakom politi\u010dkom kontekstu. Stoga je jedan od mojih sudionika spomenuo da vjerski slu\u017ebenici, umjesto da se fokusiraju na teritorijalna rje\u0161enja, trebaju vi\u0161e raditi na kultivaciji duhovnih prostora koji su trenutno zapostavljeni prostor ne samo slobode ve\u0107 i dostojanstva.<\/p>\n

U rujnu su objavljeni rezultati opse\u017enog me\u0111unarodnog istra\u017eivanja \u201eIzgradnja pomirenja i povjerenja u BiH\u201c koordiniranog od strane \u0161kotskog Sveu\u010dili\u0161ta u Edinburghu s partnerskim organizacijama iz BiH i Srbije. Prema tom istra\u017eivanju, \u010dak 69% ispitanih smatra da politi\u010dki lideri poti\u010du etni\u010dku i vjersku podjelu, govore o strana\u010dkoj \u201ekupovini\u201c pojedinih vjerskih vo\u0111a pred izbore, me\u0111utim trenutnu ulogu religije opisuju pozitivno: “Postoje indicije koje ukazuju da, u kontekstu \u0161irokog javnog mnijenja, religija nije krut nacionalisti\u010dki sto\u017eer podjela, iako je u javnom i politi\u010dkom polju ba\u0161 tako prikazana. Pokazuje se, \u0161tovi\u0161e, da je upravo religija jedan od najja\u010dih temelja podr\u0161ke u procesu pomirenja.\u201c Kako bi usporedio rezultate svog istra\u017eivanja, temeljenog na mi\u0161ljenju vjerskih slu\u017ebenika, s ovim istra\u017eivanjem temeljenog na \u0161irem javnom mnijenju? Mo\u017eemo li doista govoriti o promjeni vrijednosne paradigme me\u0111u klerom kome je u interesu pomirenje i su\u017eivot zajednica ispred etni\u010dke homogenizacije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Spomenuto istra\u017eivanje zapravo daje nijansiranu sliku. Od 21 vjerskog aktera (u \u0161to su uklju\u010deni vjerski slu\u017ebenici, vjerou\u010ditelji i profesori teologije), 17 sudionika je navelo argumente protiv vezivanja vjerskog i nacionalnog identiteta dok je dvoje sudionika navelo razloge za\u0161to se to vezivanje doga\u0111a. Jednako tako, sudionici navode da se to vezivanje doga\u0111a \u010desto me\u0111u samim vjernicima isti\u010du\u0107i pritom i problem manjka vjerske edukacije. Stoga bih se suzdr\u017eao od zaklju\u010dka o promjeni paradigme. U svojem istra\u017eivanju, ve\u0107inu vremena se fokusiram na religijske potencijale u procesima pomirenja, \u0161to ne zna\u010di da su ti potencijali realizirani. U stvarnosti se doga\u0111a da religijski vo\u0111e \u017eive u odre\u0111enom stanju \u201eteolo\u0161ke disonance\u201c izme\u0111u onoga \u0161to smatraju da bi trebali \u010diniti i onoga \u0161to stvarno \u010dine. Nije realno o\u010dekivati da \u0107e bilo koji vjerski slu\u017ebenik smatrati da religija treba biti podre\u0111ena naciji. Velika ve\u0107ina dr\u017ei da je vjera primarni sto\u017eer identiteta a da je nacija ne\u0161to \u0161to taj identitet nadopunjuje. Stvarno pitanje je za\u0161to religijski vo\u0111e ne reagiraju kada primijete da se vjerski identitet osiroma\u0161uje, da nacionalno pitanje ide nau\u0161trb vjerskog identiteta. Da bi do\u0161lo do promjene paradigme, mislim da je potrebno da se dogodi nekoliko temeljnih promjena. Prvo, inzistiranje na poziciji moralne autonomije. Jednom kada vjerski vo\u0111e prestanu razmi\u0161ljati o stupnju njihovog politi\u010dkog i dru\u0161tvenog utjecaja, imat \u0107e puno manje tjeskobe o tome \u0161to \u0107e o njima misliti politi\u010dki lideri, pa \u010dak i vjernici. Stoga umjesto podila\u017eenja vladaju\u0107em mi\u0161ljenju, trebali bi raditi na izgradnji moralnog karaktera vjernika. Da bi se ovo uspje\u0161no ostvarilo, potrebno je imati kriti\u010dnu masu religijskih slu\u017ebenika koji ovako postupaju. Ako se radi samo o nekoliko vidljivih pojedinaca, oni se lako mogu marginalizirati ili ocrniti kao \u201enedovoljno nacionalni\u201c ili \u201enedovoljno religiozni.\u201c Ovdje bi jako pomoglo kada bi vjerski slu\u017ebenici otvoreno govorili ono \u0161to misle. \u010cesto sam u svojim intervjuima primijetio da se sugovornici boje javno re\u0107i svoju kritiku, \u0161to od straha od sankcija, \u0161to zbog straha od kritika, a \u0161to zbog straha o gubitka financijske podr\u0161ke. Kona\u010dni rezultat je uvijek u korist statusa quo \u2013 oni koji isti\u010du vjersko-nacionalni identitet ne trpe nikakve sankcije te nastavljaju to \u010diniti, a oni kojima se to ne svi\u0111a jednostavno \u0161ute da ne bi prolazili kroz nelagodnosti.<\/p>\n

Drugo, potrebno je rije\u0161iti se paranoje oko gubljenja identiteta. Na na\u0161im prostorima ovaj strah ima svoje povijesne korijene jer su kako nacionalni tako i religijski identiteti doista bili potiskivani, nepriznavani pa \u010dak i progonjeni. Odre\u0111en broj vjerskih slu\u017ebenika jo\u0161 \u017eivi u svojevrsnom stanju post-traumatskog stresnog poreme\u0107aja, boje\u0107i se da \u0107e njihov vjerski ili nacionalni identitet ponovno biti izgubljen ili okrnjen. Kao reakcija, javlja se kompenzacija straha vanjskim simbolima.<\/p>\n

U oba slu\u010daja, povratak temeljima vjere je put naprijed. Time dolazimo do najva\u017enijeg koraka\u2014izvora nade i utjehe. \u0160to mo\u017ee rije\u0161iti tu tjeskobu identiteta i straha od gubitka utjecaja? Ja\u010danje dr\u017eave, financijska stabilnost? \u2013 sve su to prolazna sredstva. U kona\u010dnici se promjena paradigme neizostavno ve\u017ee za temeljno pitanje vjere: u koga pola\u017eete svoje povjerenje? Teolo\u0161ki odgovor je jasan. Za vjernike, samo je Bog kona\u010dni izvor nade i stabilnosti, a on kao takav ne potrebuje posrednika, ni u dr\u017eavama, ni politi\u010dkim strukturama, ni financijama, ni javnom utjecaju.<\/p>\n

Za idu\u0107u je godinu najavljen izlazak zbornika Balkan Contextual Theology kojeg ure\u0111uje\u0161 zajedno sa Zoranom Grozdanovim za izdava\u010dku ku\u0107u Routledge. Izdanje je to koje se o\u010dekuje s nestrpljenjem i zasigurno \u0107e\u0161 se slo\u017eiti, velikim zaka\u0161njenjem. \u0160to mo\u017eemo o\u010dekivati u zborniku, po \u010demu je va\u017ean za na\u0161u teolo\u0161ku i intelektualnu scenu te kako je mogu\u0107e da na\u0161a regija, popri\u0161te toliko toksi\u010dne, nasilne i opresivne pro\u0161losti, dobiva tek sada jednu artikuliranu i sistematiziranu teolo\u0161ku misao sazdanu na konkretnom geografskom i kulturnom kontekstu onoga \u0161to nazivamo Balkan?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

S radovanjem mogu re\u0107i da smo kona\u010dni rukopis zbornika poslali izdava\u010du po\u010detkom prosinca. Ideja je krenula od paradoksa. Prostor Balkana, \u010dija je povijest ispresijecana tragedijama, ali i brojnim kulturnim jedinstvenostima, \u010dini se kao plodno tlo za razvoj teolo\u0161ke misli. Ipak, do sada se jo\u0161 nije formirala neka usmjerena teolo\u0161ka misao koja bi razmi\u0161ljala o Bogu kre\u0107u\u0107i od samih \u201eboli i radosti\u201c koje karakteriziraju ovu regiju. Stoga smo Zoran i ja odlu\u010dili da u\u010dinimo prvi korak u tom smjeru, te nadolaze\u0107i zbornik doista ima uvodni karakter u balkansku kontekstualnu teologiju. Trudili smo se uklju\u010diti vrlo razli\u010dite perspektive, tako da donosimo priloge akademskih teologa, ali i novinara, pisaca, i esejista. Jednako tako, inzistirali smo na \u0161to \u0161irem spektru tema. Analiza odnosa izme\u0111u religijskih i nacionalnih identiteta se, neizostavno, nalazi unutra. Ali zbornik doista \u010dini korak dalje. Tako, primjerice, obra\u0111ujemo teolo\u0161ki zna\u010daj odre\u0111enih fenomena koji su tipi\u010dni za na\u0161u regiju kao \u0161to su sevdalinka, inat, nestale osobe, nostalgija, palanka, kom\u0161iluk. Iskreno se nadamo da \u0107e zbornik doista biti poticaj za dublje teolo\u0161ko promi\u0161ljanje Balkana i \u017eivotnog konteksta u njemu.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u010din uspostavljanju trajnog mira, oko toga se gotovo svi sla\u017eu, iziskuje jasno i nepristrano suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, te uspostavljanje politi\u010dkih struktura koje jam\u010de punu gra\u0111ansku i kulturnu ravnopravnost svima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":336107,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-336106","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336106","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=336106"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336106\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":336108,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/336106\/revisions\/336108"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/336107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=336106"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=336106"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=336106"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}