{"id":335924,"date":"2022-01-02T10:04:40","date_gmt":"2022-01-02T09:04:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=335924"},"modified":"2022-01-02T10:08:42","modified_gmt":"2022-01-02T09:08:42","slug":"moja-prijateljica-jagoda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/02\/moja-prijateljica-jagoda\/","title":{"rendered":"Moja prijateljica Jagoda"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Svi mi imamo vlastite svjetove, duhovne ku\u0107ice iz kojih vrebamo, tuma\u010dimo, a po danim nam mogu\u0107nostima (ne)prikladno u\u010destvujemo u svjetskim zbivanjima. Bivaju one razli\u010dite za razne ljude i razne vremenske periode, jer duh \u2013 ma kako bio (u teoriji, dakako) samostalan i neovisan \u2013 podvrgnut je pritiscima prilika u kojima obitava. Pa, do\u0111u tako vremena kad se na\u0161i svjetovi rasprsnu, poput Jagodinih pri\u010da \u2013 kestenova, ostavljaju\u0107i za sobom djela koja \u0161ire sku\u010dene obzore \u017eivima, dok i\u0161\u010dezlima vi\u0161e zaista ni\u0161ta ne predstavljaju. Jer, “dok smo mi, nema smrti \u2013 dok je smrt, vi\u0161e nema nas”.<\/p>\n

“Znam kakva je, ne mora\u0161 se truditi opisivati, i moja je sli\u010dna: uska, tijesna, tijelo mi i najmanjim pokretom udara o zidove, potpuno mra\u010dna, uzaludni su poku\u0161aji da je iznutra otvorim, nemam mjesta ni da po\u0161teno zamahnem kako bih otvorila najmanji prozor\u010di\u0107.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tako ka\u017ee Jagoda u uvodnoj pri\u010di zbirke kratkih pripovijedaka \u201ePogled ispod Pogledi\u0107a\u201c, prve u trilogiji Krugovi<\/em>. Ipak, ovako zato\u010dena svijetom i segmentom njegovim u koji ju je “providnost” smjestila, na\u0161la je snage, umije\u0107a i talenta da onima koji u ne tako davnoj pro\u0161losti zapa\u017eaju samo “gusti, crni mrak” progovori o njemu, neizmjerno svjetlijem biv\u0161im mu \u017eiteljima nego li bi nove, kondicionirane generacije mogle zamisliti. Ima spomenuta uvodna pri\u010da i mnogo mra\u010dnije alegorijsko tuma\u010denje, vezano uz, u jednoj mnogo mra\u010dnijoj ljudskoj berbi i\u0161\u010dezle kom\u0161ije, no to ostavljam \u010ditateljima da doku\u010de.<\/p>\n

Kako ljudi stare, njima sve vi\u0161e ovladava nostalgija; za prohujalom mlado\u0161\u0107u i vremenima u kojima je na\u0161la svoje ispunjenje. Neki uzdi\u0161u nad “stolje\u0107em sedmim”, drugi se kao sa sjetom prisje\u0107aju k. u. k. (Kaiserliche und K\u00f6nigliche) monarhije, o kojoj znaju jednako kao prethodno spomenuti, dok se tre\u0107i zbiljski spominju onog “stra\u0161nog mraka” jer su u njemu zaista obitavali. I kao jo\u0161 uvijek \u017eivi sudionici onijeh i ovijeh vremena, mogu nam vi\u0161e, iskrenije i istinitije o njima progovoriti, od \u2013 prikladno vladaju\u0107im cajtima \u2013 (ne)upu\u0107enih ljubitelja prahom vremena zametenih vijekova. A opet, \u017eivim se svjedocima manje vjeruje negoli u sivu mo\u017edanu koru usa\u0111enim fantazmima, o li\u010dno nikad konzumiranom svijetu i vremenu. Nostalgija je prirodno ljudsko pravo, pa i ona za biv\u0161om dr\u017eavom, mada je mnogi psiholozi nastoje minorizirati, istjerati iz javnog u privatni prostor (da se mladi ne zaraze istinom!) tvrdnjom kako ona nije do tek \u017eal za prohujalom mlado\u0161\u0107u, njenim zauvijek usahlim \u017eivotnim sokovima i ludostima u kojima smo u\u017eivali. Nisam \u010duo glupljih tvrdnji od tih zatiratelja sje\u0107anja.<\/p>\n

Nije Jagoda dementna, niti je “vesla sisala” da ne mo\u017ee razdvojiti stremljenja i i\u017eivljavanja svoje mladosti od prilika u kojima su se zbivala, iste pak da je nesposobna suvislo porediti s onima u kojima joj izlazi knjiga. Knjiga nostalgije, ne za biv\u0161om dr\u017eavom, jer, uvjeren sam da joj je formalni atar bivstvovanja podjednako neva\u017ean kao i meni, ve\u0107 u potrazi za tragovima prohujalog, u mnogo \u010demu ljudskijeg na\u010dina \u017eivljenja. Upravo to poku\u0161ava u pedeset pri\u010da zbirke \u201eVrijeme zrelog kestenja\u201c, u kojoj nema ljudi podijeljenih po etnonacionalnim kriterijima. Ali ima upropa\u0161tene sisa\u010dke \u017deljezare, u kojoj je radila kao novinarka prate\u0107i razvoj rastu\u0107eg kolektiva i njegovih deset i vi\u0161e tisu\u0107a radnika, pi\u0161u\u0107i o njihovom trudu, znoju i rezultatima, poput \u0161koljke lu\u010de\u0107i u sr\u017e svoje osobnosti biserje odanosti radu, samoprijegoru, po\u0161tenju, zapa\u017eaju\u0107i i naivnosti klase koja je po njemu dobila ime.<\/p>\n

\u201eNisu on\u00ee, \u0161to su ih vrele i u\u017earene talili i izlijevali, ni sanjali da \u0107e jednog dana i sami krenuti za proizvodima njihove \u017deljezare. Bili su prezadovoljni odmarali\u0161tem u Malinskoj, uvijek se nekako uspijevalo provesti desetak dana u predivnoj uvali, ako ne u glavnoj sezoni, ona kasnija znala je biti jo\u0161 romanti\u010dnija. Sad su u poznatim i razvijenim dr\u017eavama, oti\u0161li tragom cijevi, razvu\u010deni poput rastaljenog \u017eeljeza od mjesta nastanka do mjesta nestanka. Sanjaju ponekad plamene jezike pe\u0107\u00ee od kojih je sve po\u010dinjalo, ali se ujutro ne mogu sjetiti procesa proizvodnje. \u0160atirani cvijet je uvenuo, a ono \u0161to je od njega ostalo ubra\u0161e neznalice. Oni koji nikad nisu \u010duli za no\u0107nu smjenu, nikad osjetili snagu zadovoljnog radnika, nikad se pribli\u017eili mo\u0107noj buktinji \u0161to hrli u nebo, nikad se ugrijali blizu rastaljenoga \u017eeljeza.\u201c <\/em><\/p><\/blockquote>\n

Pratila je njihove prvomajske proslave, danas svedene tek na formalnu ti\u0161inu poklonjenog im neradnog dana, jer, budimo iskreni \u2013 \u0161to danas radnici iz stotina poplja\u010dkanih, uni\u0161tenih i devastiranih poduze\u0107a, ba\u010deni na biro rada, a potom na cestu s koje sve vi\u0161e odlaze k'o rakova djeca u svijet, tragaju\u0107i za otetom koricom kruha, uop\u0107e imaju slaviti?<\/p>\n

Jer, novim generacijama “Po\u010detak je kad sam se ja rodio, a kraja nema \u2026”<\/em> kao \u0161to ka\u017ee de\u010dki\u0107 iz zbirke dje\u010djih misli \u201eOlovka pi\u0161e srcem\u201c, dok jednog dana i sam ne shvati da kraja ipak ima, onog trena kad netko drugi ustvrdi isto: “Po\u010detak je kad sam se ja rodio…”<\/em>. A Jagoda zna da po\u010detka i kraja \u2013 sem za \u017eivot jedinke, ali ne i dru\u0161tva \u2013 nema, i ostavlja svjedo\u010danstva o mnogima nezamislivoj ideji kontinuiteta povijesti, zaboravu njenih pouka i posljedi\u010dnom ponavljanju “gre\u0161aka”, eufemisti\u010dkom nazivu zlo\u010dina onih koji po\u010detkom svega smatraju \u010das svoga ro\u0111enja.<\/p>\n

Zbirka je u cjelini, uz nekoliko konkretnih pri\u010da o njoj, posve\u0107ena \u201eonoj najsjajnijoj zvijezdi\u201c \u2013 autori\u010dinoj majci. U “\u017dena stere ve\u0161”<\/em> majci koja jo\u0161 sino\u0107 (jer je struja jeftinija) oprani ve\u0161 (\u010dekaju\u0107i zavr\u0161etak pranja, uz uku\u0107ane ve\u0107 davno utonule u san):<\/p>\n

“ovog prelijepog kasnoljetnog jutra sla\u017ee na \u0161trik u dvori\u0161tu, dok joj rosa vla\u017ei noge u ljetnim natika\u010dama, prije jutarnje kave, a kad svi njeni jo\u0161 spavaju u svoje tri sobe. Nada se da \u0107e zavr\u0161iti prije njihovog bu\u0111enja, kako bi im uspjela pripremiti \u0111us i skuhati ja\u010du tursku kavu za njih dvoje.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prisje\u0107a se Jagoda scena koje naviru u sje\u0107anja kad voljeni protagonisti vi\u0161e nisu me\u0111u nama, epizoda s posljedicama koje su izgledale tako prirodnima (oprani ve\u0161, \u010dista kupaonica, jutarnja kavica, obilan ru\u010dak i ve\u010dera, svje\u017ei kruh i mlijeko …) da smo ih prihva\u0107ali zdravo za gotovo, a ne ishodom \u017ertvovanja \u017eene koja je nas voljela vi\u0161e od sebe same!<\/p>\n

“Razastrti ve\u0161 na \u010detiri \u0161trika ljubav je koja joj tjera suze na o\u010di. Neispavana, nogu mokrih od rose, jo\u0161 ga jednom obuhvati pogledom i tiho ulazi u ku\u0107u u kojoj se ne \u010duje ni \u0161um ni pokret. Sjeda pored prozora s koga vidi ve\u0161 i rundelu cvije\u0107a i \u010deka prvo ka\u0161ljucanje, vrpoljenje prije ustajanja, zna da je to on, njih dvoje je na katu, oni se druga\u010dije \u010duju kad se bude u subotnje jutro, kre\u0107e pristaviti d\u017eezvu, dok on ode na zahod i opere ruke, zube ne pere prije kave, ka\u017ee da mu onda kava ima lo\u0161iji okus, i to je u pravu. Samo je u jednom trenu, tamo u drugom, velikom dvori\u0161tu, pomislila: Kad bi me svako od njih poljubilo za svaki oprani im komad koji \u0107e odjenuti, vi\u0161e ne bih ni postojala, rastopila bih se od tolikih poljubaca.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

A poljupci, puni zaka\u0161njelog shva\u0107anja i ljubavi, s periodi\u010dnim talasanjima nostalgije nemo\u0107ne da povrati pro\u0161lost, sti\u017eu prekasno da ih isporu\u010dimo osobi bez koje ni nas ne bi bilo. \u017divot je, kao \u0161to znamo (zaista?) \u2013 nepovratna pojava. Sem majke, jo\u0161 su dvije osobe va\u017ene u autori\u010dinom \u017eivotu, njeni sestra i otac, on poginuo u “ratu \u010distom kao suza”, u poslijepodnevnom dreme\u017eu sred obiteljskog dvori\u0161ta, od granate kojom “nisu ga\u0111ani civilni ciljevi”. U pripovijetki “Samo tri dana”<\/em>, dragoj mi jer sam \u010desto i sam, iz iracionalnih svjetova ma\u0161te, nudio pola preostalog \u017eivota pokojnoj majci, izri\u010de Jagoda neostvarivu ponudu: “Nudim ostatak \u017eivota u zamjenu za tri dana!”<\/em>. Tri dana, ne znaju\u0107i da li joj uop\u0107e toliko jo\u0161 preostaje, svaki od njih posve\u0107en jednom od najmilijih joj bi\u0107a: majci, sestri \u2013 smrtno oboljeloj uslijed \u0161ovinisti\u010dkih pritisaka na radnom mjestu, rezultiraju\u0107ih otkazom (je li to razli\u010dito od gelera koji su usmrtili oca?) i ve\u0107 spominjanom ocu.<\/p>\n

“Za\u0161to se ba\u0161 meni dogodilo, a ne onome \u2026 Zajedljiva dosjetka koja ubada rastu\u017ei me, ne zbog mene, nego onoga koji nema hrabrosti \u0161apnuti: Tako mi je te\u0161ko, tako se mu\u010dim, moram tebe ubosti da bi meni bilo lak\u0161e \u2026 U tim, i svim drugim situacijama svakodnevice, fali samo iskrenost, ona nesvjesna, iskonska, koju podarujem jedino sama sebi, u satima osame, ti\u0161ine, dok \u010dekam misao, dozivam san, razdanjujem no\u0107 prije reda. Tada molim za jedan od ona tri dana. Bilo koji, u svakom imam \u0161to za re\u0107i, svoje, i pitati njih, njihovo.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nije samo moje sli\u010dno iskustvo razlog spominjanja ove pripovijesti, o navijeke neispunjenoj \u017eelji za svega tri prekratka sun\u010deva kru\u017eenja, kako bi voljenima ponaosob posvetila cijelu sebe, kao \u0161to su oni cijeli svoj i\u0161\u010dezli \u017eivot to \u010dinili njoj. Sve ono \u0161to mo\u017eda nije uspjela za stotine i tisu\u0107e puta po tri dana. Iz svijeta, u kojem nestanak najdra\u017eih bija\u0161e pra\u0107en i njegovim uru\u0161avanjem, prisje\u0107am se izuzetno popularnog filma nad kojim je plakala cijela dr\u017eava, a nova ga generacija zna mo\u017eda tek po pjesmi “Mama Huanita”. Meksi\u010dki je to film “Jedan dan \u017eivota”<\/em> koji me podsje\u0107a na Jagodinu tihu molitvu za povratom svega tri dana bespovratno i\u0161\u010diljelih \u017eivota. Govori o dva prijatelja od kojih je jedan osu\u0111en na smrt strijeljanjem jer nije \u017eelio pucati u narod. On moli prijatelja, oficira zadu\u017eenog za egzekuciju, da mu omogu\u0107i jo\u0161 jedan dan \u017eivota, kako bi majci mogao \u010destitati ro\u0111endan. I dok je tragedija filmske majke do\u017eivotno \u010duvati u sebi zadnji dan svog sina, Jagodina se sastoji u zaludnom i\u0161\u010dekivanju Ne\u010dijeg poklona od svega tri, tek bezna\u010dajna dijela bezbrojnih svemirskih dneva, za ponovni susret s najmilijima. Tko zna, ne bi li nakon toga njeni dani bili jo\u0161 obla\u010dniji negoli ih \u010dini neostvariva \u017eelja. Jer, uvjeren sam, svako njeno prisje\u0107anje vrijedi kao bezbroj dana u paralelnom svemiru, gdje pokojnici zaista \u017eive dok ona razgovara s njima.<\/p>\n

Dugo sam razmi\u0161ljao na koji na\u010din prikazati Jagodinu knjigu \u201eVrijeme zrelog kestenja\u201c. Kako nisam vi\u010dan sli\u010dnim poslovima, javila se misao \u2013 koju sam odmah odbacio \u2013 da joj pristupim na na\u010din toliko uobi\u010dajen u profesionalaca, da nitko ni ne bi zapazio odakle sam sve prepisao. Te stil ovakav i onakav, prepoznatljivo nenadma\u0161an, pa blje\u0161tavi atributi, prenesena zna\u010denja, \u010dudesne alegorije, besprijekoran jezik te\u010dniji od vode teku\u0107ice, od sinonima sve frca poput vatrometa … No, razmi\u0161lja li itko od nas o tovrsnoj anatomskoj analizi djela u koje je uronjen, cjelinom bi\u0107a utonuo u nostalgi\u010dne svjetove jednog \u017eivota, koji se \u010dudesno iz njegove osobitosti prelijevaju u uzajamno stapanje autorice i \u010ditatelja? U subjektivne do\u017eivljaje koji \u0107e mu do\u010darati makar dio atmosfere nestalog svijeta, mo\u017eda ne savr\u0161enog kakvim ga neki zami\u0161ljaju, ali jo\u0161 manje onakvog kakav im se svakodnevno prezentira. Da, to je Jagodina zbirka.<\/p>\n

Uvjeren sam da \u0107ete autoricu, dovr\u0161iv\u0161i \u010ditanje knjige, uvrstiti u krug svojih literarnih miljenika. Jagodu Kljai\u0107, moju prijateljicu, \u010dije \u0107e vam djelo samo po sebi vi\u0161e re\u0107i nego \u0161to sam to ja sposoban u\u010diniti.<\/p>\n

Napomena<\/em>: Recenzija je sastavni dio zbirke kratkih pri\u010da Jagode Kljai\u0107 naslova \u201eVrijeme zrelog kestenja\u201c, druge knjige iz trilogije Krugovi<\/em> (ShuraPublikacije, Opatija 2021.)<\/p>\n

***************************<\/p>\n

\u00a0<\/strong>O autorici<\/strong><\/p>\n

\u00a0Jagoda Kljai\u0107<\/strong> (1950., Glina) pi\u0161e kratku prozu i poeziju.<\/p>\n

\"\"Zavr\u0161ila je Fakultet politi\u010dkih nauka zagreba\u010dkog Sveu\u010dili\u0161ta i ima vi\u0161egodi\u0161nji sta\u017e u novinarstvu i to kao novinar u \u201eVjesniku \u017deljezare\u201c (novinama Metalur\u0161kog kombinata \u017deljezara Sisak) i glavni urednik lista \u201eNovi Zagreb\u201c istoimene zagreba\u010dke op\u0107ine.<\/p>\n

Zastupljena je u vi\u0161e regionalnih zbornika i knji\u017eevnih \u010dasopisa. Pjesme su joj prevedene na poljski, slovenski, bugarski i makedonski jezik.<\/p>\n

Objavila: Pjesma za Korzo \u2013 Glinski spomenar<\/em>, kratke pri\u010de; Pepeo na pragu<\/em>, pjesme; Rascvjetana trpeza<\/em>, kratke pri\u010de; Vodeni \u017eig<\/em>, poema o poplavi; Mimoze umoru<\/em>, poema o \u017eivotu i smrti; Otjerane ptice<\/em>, pjesme; Tintom zapisano<\/em>, kratke pri\u010de; Crveni karanfili \u2013 Izbor 100 kolumni<\/em>; Pogled ispod Pogledi\u0107a<\/em>, kratke pri\u010de; Ku\u0107a sa zelenim barkodom\u2013 Pri\u010de iz epicentra<\/em>. Zbirka pjesama na banijskom narodnom govoru koji nestaje, Sa druge strane \u0161treke<\/em>, \u0161tampana je u tri izdanja, na latinici i \u0107irilici.<\/p>\n

\u010clanica je Udru\u017eenja knji\u017eevnika Srbije.<\/p>\n

\u017divi u Glini (Hrvatska).<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prikaz zbirke kratkih pri\u010da Jagode Kljai\u0107 naslova \u201eVrijeme zrelog kestenja\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":335925,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-335924","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335924","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=335924"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335924\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":335930,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335924\/revisions\/335930"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/335925"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=335924"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=335924"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=335924"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}