{"id":335897,"date":"2022-01-01T11:16:54","date_gmt":"2022-01-01T10:16:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=335897"},"modified":"2022-01-01T11:16:54","modified_gmt":"2022-01-01T10:16:54","slug":"godina-destrukcije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/01\/01\/godina-destrukcije\/","title":{"rendered":"Godina destrukcije"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Franjo \u0160AR\u010cEVI\u0106<\/strong><\/p>\n

\u201eU selja\u010dkoj ku\u0107i po ovoj planini vlada neugodna ne\u010disto\u0107a. Ovdje, istina je, nema vode i to donekle opravdava ne\u010disto\u0107u, ali i pored toga ipak bi moglo da bude \u010distije, jer ne ovisi sve od vode. U njihovim sobama, gdje ljeti obi\u010dno ne spavaju, ali spavaju cijelu zimu, ne znate upravo kako da se namjestite. Pod, zidovi, kreveta i stolice, sve je stra\u0161no prljavo i zaga\u0111eno gamadi. Sobe su okre\u010dene, ali je kre\u010d davno izgubio svoju bijelu boju. Zidovi su zadimljeni i za\u010dadili kao u kakvom dimnjaku. Sobe, kao i namje\u0161taj u njima, prepuni su stjenica. Stjenice su, sa rijetkim izuzetkom, redovna pojava u ovim planinskim ku\u0107ama. U jednoj od nekoliko posje\u0107enih ku\u0107a vidio sam po zidu toliko stjenica, da sam se zaprepastio. Nisam mogao vjerovati da u toj sobi mogu da spavaju ne samo odrasli ljudi nego i djeca. Svakako da i njima ta gamad mnogo dodijava, naro\u010dito zimi, kada su sobe mnogo tople, pa se stjenice mno\u017ee kao u kakvom rasplodi\u0161tu (\u2026)\u201c<\/p>\n

Ovo nije isje\u010dak iz nekog romana na temu \u017eivota u ranom srednjem vijeku, niti dio putopisa iz jedne daleke i skrajnute zemlje. Ovako je pisao agronom Jovo Popovi\u0107 godine 1937. u tekstu objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, nakon \u0161to je posjetio ljetne stanove na planinama Radu\u0161i i Ljubu\u0161i, uklju\u010duju\u0107i i selo iz kojeg danas pi\u0161em ovaj tekst.<\/p>\n

Nije nikakvo \u010dudo da, \u017eive\u0107i u tako sirovim uvjetima, ljudi nisu bili razvili ni poseban emotivni \u017eivot. Pokazivanje ljubavi bra\u010dnih partnera jednih prema drugima bilo je nepristojno, a pogotovo je zazorno bilo da otac pokazuje nje\u017enost prema djeci. Dakako, pri\u010daju, ni majke nisu smrt djece smatrale tragedijom onako kako se to do\u017eivljava danas: ta smrt bila je redovna pojava, gotovo o\u010dekivana, na nju se unaprijed ra\u010dunalo sa pretpostavkom da \u0107e kvantiteta (veliki broj za\u010dete djece) prerasti u kvalitetu (odre\u0111eni broj pre\u017eivjele i odrasle djece). \u201eSve \u0161to ne mo\u017ee da izdr\u017ei surov i nehigijenski na\u010din \u017eivota podlegne zarana i ne iznese \u017eivu glavu\u201c, pi\u0161e Popovi\u0107. \u201eOno \u0161to ostane \u017eivo, prekaljeno je kao \u010delik i tome, kao i puku u planini, ne mo\u017ee na\u0161koditi ni gamad, ni ne\u010disto\u0107a, ni najte\u017ei napori.\u201c<\/p>\n

Stanje 1930-ih godina, kada Popovi\u0107 posje\u0107uje na\u0161a sela, ve\u0107 je bolje nego je bilo nekoliko desetlje\u0107a ranije. Naime, kako Popovi\u0107 pi\u0161e u knjizi \u201eHercegova\u010dki sto\u010dari na Poljima i okolnim planinama\u201c, najve\u0107i dio seljaka, koji su dotada bili u poluropskom polo\u017eaju jer su i od one te\u0161ko ste\u010dene crkavice koju im je davala siroma\u0161na zemlja morali hraniti i begove iz Rame, otkupili su se prije rata (Prvog svjetskog), a \u201edrugi dio koji se nije do rata bio otkupio rije\u0161ila je agrarna reforma kmetskog polo\u017eaja\u201c provedena za vrijeme Kraljevine SHS. 1930-ih jest bilo te\u0161kog siroma\u0161tva, ne\u010disto\u0107e, stjenica i umiranja, ali bar nije bilo begova. Kako su moji preci pre\u017eivljavali 18. i 19. stolje\u0107e, nema pisanih tragova, tek ne\u0161to iz davnina prepri\u010davanih svjedo\u010danstava. Stoga da se ovdje podsjetimo opisa bosanske i hercegova\u010dke kmetske bijede koje je ostavio britanski arheolog Arthur Evans, a koje \u2013 uz malu ogradu \u2013 prenosi Michael Martens u svojoj knjizi \u201eU po\u017earu svjetova\u201c: \u201e(\u2026) beg ili aga mo\u017ee neka\u017enjeno da kr\u0161i zakon. On upotrebljava prut i tu\u010de kmetove bez milosti, i to na na\u010din na koji niko drugi ni sa stokom ne bi postupao.\u201c Opisi mu\u010denja kojima su kmetovi bili izlagani su isuvi\u0161e stra\u0161ni za ovaj tekst, a svakako nisu za mla\u0111u \u010ditala\u010dku publiku.<\/p>\n

Da stvari budu jo\u0161 gore, selo je krajem 18. stolje\u0107a pogodila kuga koja je odnijela ve\u0107inu njegovog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Mo\u017eemo samo zasmisliti u kakvom su stanju ljudi \u017eivjeli jo\u0161 dalje u pro\u0161losti, kakav im je bio \u017eivot, s kolikim neda\u0107ama su se susretali. \u0160to se dalje ide u pro\u0161lost, nalazit \u0107emo generalno, u vi\u0161edecenijskom prosjeku, sve te\u017ee i te\u017ee uvjete \u017eivota za ve\u0107inu stanovni\u0161tva \u2013 i na bosanskohercegova\u010dkim selima, i u gradovima, i u cijelome svijetu.<\/p>\n

Danas \u017eivimo u svijetu koji je bolji nego je ikada bio, za ve\u0107inu ljudi. Nikada u povijesti ve\u0107i procenat ljudi nije imao prilike za \u0161kolovanje dostupne kao danas. Nikada u povijesti ve\u0107i procenat ljudi nije manje trpio od smrti novoro\u0111en\u010dadi. Nikada do sada ve\u0107i procenat ljudi nije bio slobodan u elementarnom smislu \u2013 da ga njegov gospodar ne tu\u010de i ne prisiljava na rad. Nikada nisu bili bolji op\u0107i higijenski uvjeti, i ovdje i u Francuskoj i u Africi. Mogli bismo tako nabrajati danima. Ukratko, nikada u povijesti ve\u0107i broj ljudi nije imao priliku za dostojanstven \u017eivot.<\/p>\n

To su \u010dinjenice koje treba imati na umu kada slu\u0161amo da su stvari gore nego su ikada bile ili kada se idealiziraju bilo koje pro\u0161le epohe. To, dakako, ne zna\u010di da kao dru\u0161tvo u manjim ili ve\u0107im okvirima, na kraju kao \u010dovje\u010danstvo, trebamo biti zadovoljni postoje\u0107im stanjem. Nipo\u0161to! Jo\u0161 je jako puno nepravde, premnogo neiskori\u0161tenih prilika koje bi dru\u0161tvo br\u017ee vukle ka boljem, previ\u0161e ljudi kojima nisu dostupne mnoge blagodati vremena u kojem \u017eivimo.<\/p>\n

Slobodu koju imamo u ve\u0107em dijelu svijeta \u2013 a sumnjate li u nju, vratite se opet na polo\u017eaj kmetova i seljaka do druge polovine 20. stolje\u0107a \u2013 treba cijeniti i ne aplaudirati svakome tko stanje u kojem se nalazimo olako i neozbiljno poistovje\u0107uje s ni manje ni vi\u0161e nego s nacisti\u010dkim Tre\u0107im Rajhom (argumentum ad Hitlerum). Me\u0111utim, ne treba biti do kraja zadovoljan, nego se treba boriti za jo\u0161 vi\u0161e prostora slobode i za osloba\u0111anje i emancipaciju mnogih kategorija dru\u0161tva koje su i danas prisiljene da budu u nekoj vrsti ilegale.<\/p>\n

Posebno to vrijedi za na\u0161u zemlju. Godina 2021. bila je sva u znaku destrukcije, uni\u0161tavanja dru\u0161tva iznutra, trovanja dru\u0161tvenog tkiva. Obilje\u017eili su je politi\u010dki demagozi i kriminalci, odvratni nacionalisti i \u0161ovinisti koji se nisu ustru\u010davali ni otvorene dehumanizacije drugih ljudi i naroda, diletanti koji bi pravili dr\u017eavu a u stanju su pokvariti i kantarsko jaje \u2013 sve to skupa s pandemijom koja je odnijela tisu\u0107e \u017eivota, nastavkom masovnog iseljavanja ljudi, poskupljenjem i pove\u0107anjem socijalne nepravde i siroma\u0161tva, i tako dalje. Razvoj dru\u0161tva, makar u srednjoj vrijednosti i\u0161ao naprijed, nije linearan proces. Ne budu li se u na\u0161oj zemlji u Novoj godini poduzeli koraci koji bi nas skrenuli s trenutnog smjera, mogli bismo spasti na stepenicu ni\u017ee ili \u010dak opet potonuti u barbarstvo. Neka tako ne bude! Imamo mnogo vi\u0161e razloga za \u017eivot i ljubav nego za smrt i mr\u017enju.<\/p>\n

Fokus.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razvoj dru\u0161tva, makar u srednjoj vrijednosti i\u0161ao naprijed, nije linearan proces. Ne budu li se u na\u0161oj zemlji u Novoj godini poduzeli koraci koji bi nas skrenuli s trenutnog smjera, mogli bismo spasti na stepenicu ni\u017ee ili \u010dak opet potonuti u barbarstvo. Neka tako ne bude! Imamo mnogo vi\u0161e razloga za \u017eivot i ljubav nego za smrt i mr\u017enju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-335897","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=335897"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335897\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":335899,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335897\/revisions\/335899"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=335897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=335897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=335897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}