{"id":335702,"date":"2021-12-29T10:47:28","date_gmt":"2021-12-29T09:47:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=335702"},"modified":"2021-12-29T10:47:28","modified_gmt":"2021-12-29T09:47:28","slug":"papir-ili-domena-pitanje-je-sad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/29\/papir-ili-domena-pitanje-je-sad\/","title":{"rendered":"Papir ili domena, pitanje je sad?"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107 \u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

Naslovljeno pitanje, \u010ditaocima – posebno mladima – \u0107e izgledati \u010dudno, smije\u0161no, akoli ne i neumjesno, pa \u0107u odmah iznijeti svoje mi\u0161ljenje, kako bi ih potaknuo na razmi\u0161ljanje. U kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, s gledi\u0161ta pisca tekstova, papiru svakako dajem prednost. Jasno mi je da su premnogi ve\u0107 nakon ovih redaka prestali \u010ditati, prvenstveno uvrije\u0111eni omalova\u017eavanjem medija na kojemu ih se sve vi\u0161e izra\u017eava, i apriornom pomisli na ideologizaciju problema(?) koji s ideologijom nema(?) veze. Jeli ba\u0161 tako? Ve\u0107inu svjetskog stanovni\u0161tva jo\u0161 uvijek \u010dine vjernici sviju fela. Da vidimo kakav je njihov odnos prema svojim pokojnicima; pristup koji \u0107e eventualno preostale \u010ditatelje navesti na odustajanje od slije\u0111enja teksta, iako im nije manjkalo dobre volje. Ovaj je na\u010disto \u0161andrcnuo, po\u010deo je mije\u0161ati ideologije, vjere i bogtepitaj kamo \u0107e jo\u0161 dospjeti u svojim razmatranjima koja s naslovom nemaju nikakve veze. Kako se nadam da je ma i samo jedan ustrajao, poku\u0161at \u0107u objasniti stvar.<\/p>\n

Primjerice, kr\u0161\u0107ani koji vjeruju u postojanje du\u0161e, ustraju na vjeri da ona napu\u0161ta tijelo u \u010dasu smrti (neki se \u010dak zaklinju kako njena te\u017eina iznosi 21 gram<\/em>), a ono \u0161to preostaje je naprosto obi\u010dan omota\u010d, do ju\u010dera\u0161nje prebivali\u0161te njeno, ba\u0161 kao \u0161to je \u0161koljka dom nekog meku\u0161ca. Hrpa mesa, kostiju i inih organskih tvari, prepu\u0161tenih bakterijama i crvima za hranu (te\u0161ko je to zanijekati, kad se vidi \u0161to je preostalo od pokojnika). Pa ipak, svakodnevno, sedmi\u010dno, mjese\u010dno, ili barem na Dan mrtvih<\/em>, obilaze tu hrpu istrunule organske tvari, koju \u0107e u razgovorima minorizirati u odnosu na du\u0161u, stanara koji je zauvijek napustio svoj stan. Da, da, sje\u0107anje \u2013 re\u0107i \u0107e najzadrtiji \u2013 no moramo li se ba\u0161 pred kostima ukopanima u zemlju prisje\u0107ati? Ne bi li to jednostavnije i dostojanstvenije bilo raditi kod ku\u0107e, u spokoju, miru i ti\u0161ini doma u kojem ste zajedno prebivali, pred uvojkom odrezane kose pokojnikove, ili urnom pepela koju \u010duvate na posebnom mjestu? Ne tra\u017eim \u010ditateljev odgovor, tek ukazujem na robovanje formi, plitko\u0107u razmi\u0161ljanja, i kona\u010dno \u2013 nesvijesne relikte totemizma, sli\u010dno reliktima kanibalizma kad se u bogomolji jede \u201etijelo Isusovo\u201c<\/em>, a sve\u0107enik ispija \u201ekrv Njegovu\u201c<\/em>. Te\u0161ko \u0107e netko smo\u0107i snage to priznati.<\/p>\n

Kakve to veze ima s temom, a napose s kapitalizmom, treba tek odgonentnuti. Groblja su prepuna grobova za ure\u0111enje kojih nitko vi\u0161e komunalcima ne pla\u0107a \u201egrobarinu\u201c<\/em>, pa ih resi upozorenje da \u0107e \u2013 ukoliko je do nekog roka ne plate \u2013 kosti njihovih najmilijih biti preba\u010dene u zajedni\u010dku (ne\u0107u re\u0107i masovnu, jer to odmah pobu\u0111uje te\u0161ke asocijacije, ali to je to) grobnicu. Dakle, zalud va\u0161a hodo\u010da\u0161\u0107a na grobove najmilijih, zalud va\u0161a vjera koju iskazujete pred ukopanim mrtvim ostacima ne\u010dega \u0161to je nekada bilo ljudsko bi\u0107e; nema li para, nema ni muzike! Novac je odnio pobjedu nad va\u0161om vjerom, nad vjerovanjem da iskazujete po\u0161tovanje na svetome mjestu, ustvari odlagali\u0161tu kostiju najmilijih, lju\u0161tura li\u0161enih ikakve du\u0161e (uostalom, ne bi li djelovanjem gravitacije pala na tlo, tamo gdje je pokojnik izdahnuo)! \u201eSveto\u201c<\/em> mjesto, ispra\u017enjeno od kostiju va\u0161ih predaka, postalo je \u201esveto\u201c<\/em> drugim zakupnicima parcele, barem tako dugo dok bude pla\u0107ana grobarina!<\/p>\n

Pa eto, polako se bli\u017eimo naslovnoj temi. \u0160to je piscu zna\u010dajnije, objavljivati po elektronskim portalima ili biti objavljen na mediju koji nikako da izumre, mada mu mnogi zalud prori\u010du takvu sudbinu \u2013 na papiru \u0161tampanoj knjizi. Pisac pi\u0161e da iza sebe \u2013 jer ljudi su smrtni, a i pisac je \u010dovjek \u2013 ostavi potomcima traga o sebi i svojim razmi\u0161ljanjima, ne samo o svijetu u kojem je prebivao, ve\u0107 o cjelokupnosti koja obuhva\u0107a svu pro\u0161lost i budu\u0107nost jo\u0161 k tome. Pisac je \u2013 ne ka\u017eem ba\u0161 svaki \u2013 \u017eiv dok \u017eive njegova djela, a u sje\u0107anjima svojih najbli\u017eih sve dok ih ne zamete vjetar zaborava. Bilo zato jer nije ostavio potomstvo, bilo naprosto stoga \u0161to sje\u0107anja blijede djelovanjem erozije vremena. ‘Ajd’ mi recite, tko se od vas sje\u0107a, a jo\u0161 manje pla\u010de za svojim precima od prije jednog vijeka, da ne spominjem sva minula stolje\u0107a? Pretpostavimo da ste pisac koji je izdao knjigu u, recimo, 300<\/em> primjeraka (za biv\u0161u dr\u017eavu vi\u0161e nego bijedna naklada). Ukoliko je djelo samizdat<\/a><\/em> koji ste sami financirali, vlasnik ste cjelokupnog izdanja \u010dije ste primjerke poklonili knji\u017enicama, prijateljima, dijelove mogu\u0107e uspjeli prodati, ili pak je to u\u010dinio neki izdava\u010d – ukoliko vam je sjekira upala u med. Tristotinjak primjeraka va\u0161eg djela otisnutog na papiru raspr\u0161ilo se \u0161irom svijeta, ili barem njegovog dijela \u2013 regije, odnosno zavi\u010daja u kojemu \u017eivite. Mogu\u0107e vas je u me\u0111uvremenu sna\u0161la tragedija, pa je po\u017ear progutao va\u0161 dom, a s njime i primjerke koje niste jo\u0161 nikome \u201eutrapili\u201c<\/em>, no malo je vjerojatno da se isto desilo ba\u0161 svim vlasnicima va\u0161e kupljene\/poklonjene knjige, bilo radi po\u017eara, potresa, poplave, vulkanskih erupcija, pa i knjigocidno raspolo\u017eenih ljudi poput uspaljenih hrvatina, njema\u010dkih nacista, ili inkvizicije, primjerice. U svim tim neda\u0107ama, uvijek pre\u017eivi po koji primjerak papirnate knjige, \u010dvrsto se opiru\u0107i uni\u0161tenju sje\u0107anja na autora.<\/p>\n

A sada, pretpostavimo da objavljute po elektronskim portalima. Izdava\u010d, \u010desto vlasnik portala ili bloga, mora zakupiti domenu koje je vlasnik samo privremeno \u2013 sve dok pla\u0107a zakup. On je naprosto \u201epodstanar\u201c<\/em> kod pravog vlasnika prostora na kojemu objavljuje, i pla\u0107a \u201estanarinu\u201c<\/em>. Kad to zaboravi, slijedi mu opomena da obnovi zakup, a ako je kojim slu\u010dajem umro te nitko ne nastavlja voditi njegov portal\/blog, ma kako on bio kvalitetan i posje\u0107en, domena se ukida, odnosno \u2013 nudi na prodaju novom zakupcu. Ispra\u017enjena domena postala je prazna grobnica va\u0161ih radova, ba\u0161 poput grobova va\u0161ih predaka! Isto se zbiva ukoliko davatelj domene iz bilo kojeg razloga (propasti ili promjene poslovnog interesa, recimo) jednostavno ukine prostor koji iznajmljuje. Briga njega za i\u0161ta vi\u0161e sem svoje zarade, a kamoli za nadobudne\u017ee koji se nastoje ovjekovje\u010diti na digitalnoj platformi. Ukoliko niste poskidali objavljene tekstove, oni su naprosto i\u0161\u010dezli, mrtvi poput spominjanih pokojnika, a ni\u0161ta ne mijenja na stvari ako ste ih sa\u010duvali, jer im sudbina zavisi od ne\u010dije zainteresiranosti da mrtve bitove objavi – otisnute na papir – \u201eurbi et orbi\u201c<\/em>. Uglavnom, \u0161anse da vas radovi objavljeni po elektronskim medijima nad\u017eive, su vi\u0161e nego mr\u0161ave. Sasvim \u0107e se sigurno na\u0107i neki pametnjakovi\u0107 s primjedbom, da nije valjda kapitalista (hm, poduzetnik) lud da na svoju \u0161tetu financira ne\u010diju \u017eudnju za besmrtno\u0161\u0107u, ali takva primjedba se ustvari okre\u0107e protiv njega, odnosno sistema. Sustava koji se bazira na beskrupuloznoj odanosti sebi i svojim materijalnim probicima, dok je sve ostalo tek prolazna \u201eteku\u0107ica\u201c<\/em>, vrijedna samo ukoliko se mo\u017ee oploditi u korist pojedinca. Jasno je da ne mislim kako netko treba propasti zarad tu\u0111ih ambicija, ali upravo paradigma sebi\u010dnosti je utkana u kapitalisti\u010dki sustav, \u0161to se mo\u017ee promijeniti samo promjenom sistema i njegovih aksioma. Drugim rije\u010dima, treba te\u017eiti sustavu u kojem \u0107e i vuk biti sit, i koze cijele, odnosno \u2013 da budu zadovoljeni razli\u010diti interesi, bez gubitaka jednih na ra\u010dun drugih. To mo\u017ee u\u010diniti samo dru\u0161tvena briga o cjelini sustava. Ipak, svijet je jo\u0161 prepun ljudi koji smisao vide samo u reliktnoj, (socijal)darvinisti\u010dkoj borbi isklju\u010divo za vlastite interese.<\/p>\n

Daklem, kapital je na\u0161ao jo\u0161 jedan od bezbrojnih na\u010dina, ra\u010dunaju\u0107i na na\u0161 povr\u0161ni pristup, samozadovoljstvo aktualnom \u201epopularno\u0161\u0107u\u201c<\/em>, na zaborav ili nezainteresiranost potomaka, da na ra\u010dun toga grabi profit, preprodaju\u0107i elektronski prostor bez obzira na kvalitetu njegove popunjenosti. Jer, vi ste samo privremeni vlasnik njegov (dok ga pla\u0107ate), metoda koja se sve vi\u0161e upotrebljava i prilikom \u201eprodaje\u201c<\/em> kompjuterskih programa. Ne kupujete ih, ve\u0107 samo zakupljujete; njihovim vlasnikom ostaje firma koja beskrajno zara\u0111uje, cijede\u0107i naivnog kupca koji umi\u0161lja kako je njihov vlasnik. Ukoliko godi\u0161nje ne obnovite zakup, va\u0161 progam je tek hrpa beskorisnih bitova s kojom se mo\u017eete \u201eslikati\u201c<\/em>. Istina jeste, da elektronski mediji omogu\u0107uju ve\u0107i prostor \u0161irenju tekstova (slika i tonskih priloga, dakako), olak\u0161avaju upoznavanje s njima i njihovu razmjenu, oni su svakako demokratskiji od \u0161tampanih (jer su dostupniji), ali su – slu\u017ee\u0107i interesima kapitala – mnogo smrtonosniji po va\u0161e radove od onih tiskanih. Trajnost objava na njima, usporediva je s trajanjem individualnih \u017eivota autora, ukoliko isti imaju dovoljno novaca za njihovo odr\u017eavanje. Mnogima je to sasvim dovoljno, ali neki \u0107e mogu\u0107e ipak shvatiti za\u0161to prednost dajem papirnatim pred elektronskim medijima (a nisam jedini<\/a>), ne ulaze\u0107i jo\u0161 vi\u0161e u detalje (poput manje zamornog \u010ditanja duljih tekstova, primjerice). Ili, kao \u0161to sam svojevremeno pisao<\/a>:<\/p>\n

\u00a0\u201eAko zanemarimo na\u010din zapisivanja, ve\u0107 uzmemo samo u obzir medij na kojem se jezi\u010dke formulacije bilje\u017ee, mnogi informati\u010dari i \u201ekompjutera\u0161i\u201c izra\u017eavaju skepsu da bi digitalni zapisi posjedovali trajnost piramida i zapisa po njihovim zidovima ili glinenim plo\u010dicama. Dovoljan je jedan totalni nuklearni rat, da elektromagnetski impulsi izbri\u0161u sve digitalne zapise sa na\u0161ih \u010dipova i magnetskih medija. Tehnolo\u0161kim napretkom kao da sve vi\u0161e hodamo po o\u0161trici britve, odnosno sve bli\u017ee rubu provalije u koju mo\u017eemo nepovratno upasti.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To tek toliko, ukoliko ne shva\u0107ate bla\u017ei scenarij, da za relativno kratko vrijeme ne\u0107ete mo\u0107i \u010ditati digitalne tekstove, ukoliko nemate \u010dita\u010d zastarjelih nosilaca podataka (koliko vas mo\u017ee pro\u010ditati podatke koje ste \u010duvali na 8<\/em>, 5\u00bc<\/em>, 3\u00bd<\/em> ili 3<\/em>-in\u010dnoj mikrodisketi, primjerice?), dok \u0107e knjiga uvijek biti \u010ditljiva, i lako reproducibilna obi\u010dnom fotokopirkom.<\/p>\n

Pi\u0161em od mladih dana, prvo poeziju na papiri\u0107e, \u0161to sam u samizdatu objavio tek desetlje\u0107ima kasnije, poslije sam ne\u0161to malo objavljivao u dva-tri tiskana medija, da bih tek na nagovor poznate lingvistice po\u010deo isto raditi po elektronskima, koje sam uglavnom podcjenjivao. No, omalova\u017eavao ih ili ne, moj \u2013 za mnoge konzervativni – zaklju\u010dak da vi\u0161e cijenim i favoriziram stari, dobri papir, koji lako plamti<\/a> na 451\u02daF<\/a><\/em> ali ga je ipak te\u0161ko uni\u0161titi, je za mene neupitan. Uvjeren sam da \u0107e radovi objavljeni samo na elektronskim medijima te\u0161ko nad\u017eivjeti autore, bez obzira na kvalitetu. A posve sam siguran, da su Aristotel<\/em> ili Platon<\/em> objavljivali na elektronskim medijima, ne bi do danas ostalo ni traga velebnim djelima, niti bismo poznavali njihove tvorce.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kapital je na\u0161ao jo\u0161 jedan od bezbrojnih na\u010dina, ra\u010dunaju\u0107i na na\u0161 povr\u0161ni pristup, samozadovoljstvo aktualnom \u201epopularno\u0161\u0107u\u201c, na zaborav ili nezainteresiranost potomaka, da na ra\u010dun toga grabi profit, preprodaju\u0107i elektronski prostor bez obzira na kvalitetu njegove popunjenosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":335703,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[1103],"class_list":["post-335702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature","tag-ladislav-babic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=335702"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335702\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":335704,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335702\/revisions\/335704"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/335703"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=335702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=335702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=335702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}