{"id":335614,"date":"2021-12-28T07:33:52","date_gmt":"2021-12-28T06:33:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=335614"},"modified":"2021-12-28T07:33:52","modified_gmt":"2021-12-28T06:33:52","slug":"hrvati-su-dali-najvise-dobrovoljaca-u-borbi-protiv-fasizma-u-spanjolskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/28\/hrvati-su-dali-najvise-dobrovoljaca-u-borbi-protiv-fasizma-u-spanjolskoj\/","title":{"rendered":"Hrvati su dali najvi\u0161e dobrovoljaca u borbi protiv fa\u0161izma u \u0160panjolskoj"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivica Buljan<\/strong><\/p>\n

\u201eU svibnju 1939. povukli smo se u Francusku, i kako nas Jugoslavija nije htjela natrag, smjestili su nas u logor, na goli pijesak u pusto\u0161i. Tu je nas \u010detrdeset tisu\u0107a bilo bez vode, sanitarnih \u010dvorova… Po naputku Partije odbili smo premje\u0161taj u Al\u017eir i tako smo stigli u Njema\u010dku u radni logor, nas \u010detrdesetak, jer ostali nisu htjeli\u201c, kazivao je svojevremeno u jednom intervju Slobodnoj Dalmaciji general i narodni heroj Maksimilijan Maks Ba\u0107e o svom povratku iz \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata te dodao kako je Tito po njih poslao nekog Floresa (pseudonim Vje\u0107eslava Cvetka op.a),\u00a0 a oni su iz logora jedne subote u kolovozu 1941. godine \u201cisparili\u201d.<\/p>\n

Kako navodi Ba\u0107e, pje\u0161ice su krenuli prema Hrvatskoj, a on je prvo do\u0161ao bratu u Zagreb.<\/p>\n

\u201eAli nisam kod njega mogao ostati, jer je u stanu jedna soba uvijek \u010dekala Tita, a nikad se nije znalo kad bi mogao do\u0107i. Tako sam odre\u0111en za splitsko podru\u010dje. Upu\u0107en sam u Split, a odatle u Bajagi\u0107 gdje su me \u010dekala \u010detiri naoru\u017eana \u010dovjeka, i rekli mi: ‘Stvaraj partizane’! Polako, vrlo polako. Dolazili su ljudi u manjim skupinama, sje\u0107am se da je tako jednog dana sa Sinjanima do\u0161ao i Miko Tripalo. Ipak, broj se pove\u0107ao, a na na\u0161e podru\u010dje je stigao iz Splita i Pokrajinski komitet Dalmacije s Vickom Krstulovi\u0107em na \u010delu. Stvorili smo jake snage, Vicko je bio komandant, Jordan Kuko\u010d komesar, a ja na\u010delnik IV. operativne zone\u201c, navodi Ba\u0107e, a ostalo je povijest.<\/p>\n

Ba\u0107e je bio samo jedan od mnogobrojnih pripadnika internacionalnih brigade koje su bile sastavljene od dragovoljaca iz 54 dr\u017eave, me\u0111u kojima i oko 1500 njih iz tada\u0161nje Kraljevine Jugoslavije. Sukob i \u0160panjolski gra\u0111anski rat zapo\u010deo je nakon poku\u0161aja vojske da u srpnju 1936. napravi dr\u017eavni udar protiv republikanske vlade Narodne fronte i trajao do konca travnja 1939, kada je general\u00a0 Franco, na \u010delu nacionalisti\u010dko-fa\u0161isti\u010dkih snaga, osvojio Madrid.<\/p>\n

Ratu je prethodila te\u0161ka socijalna i politi\u010dka kriza. Nakon \u0161to su ujedinjene republikanske snage premo\u0107no pobijedile na izborima 1931. i formirale koalicijsku vlast s predsjednikom republike centristom Nicetom Zamorom i predsjednikom vlade ljevi\u010darem Manuelom Aza\u00f1om\u00a0 te provele odlu\u010dne socijalne reforme, posebno agrarnu, kojom je oduzeta zemlja veleposjednicima i dana seljacima, desnica, sastavljena od veleposjedni\u010dkih i konzervativnih krugova, uz potporu Crkve, uspjela je ponovno oja\u010dati i osvojiti vlast. Tako se stvorilo krajnje nestabilno stanje pra\u0107eno represijom nad radni\u0161tvom u Asturiji i ukidanjem autonomije u Kataloniji, a uhi\u0107en je i sam Manuel Azana, \u0161to je dodatno razbuktalo sukob.<\/p>\n

Na izborima 1936. opet je premo\u0107no pobijedila Narodna fronta, koja je formirala i vladu, ali je vojna hunta uspjela uspostaviti vlast u tada \u0161panjolskom Maroku i u Sevilli okupiti takozvane tradicionaliste te falangiste (fa\u0161iste) i postupno, uz neposrednu oru\u017eanu pomo\u0107 fa\u0161isti\u010dke Italije i nacisti\u010dke Njema\u010dke, \u010diji su zrakoplovi sustavno bombardirali gradove, ovladati znatnim dijelom \u0160panjolske.<\/p>\n

Smatra se da je u ratu poginulo oko 500 000 ljudi. Obiteljsko naslije\u0111e sudjelovanja na raznim zara\u0107enim stranama ostalo je razdjelnicom \u0161panjolskoga politi\u010dkog \u017eivota sve do pada frankizma, a sje\u0107anja na pojedine heroje poput Dolores Ib\u00e1rruri poznata pod nadimkom \u201cLa Pasionaria\u201d i njenog internacionalno op\u0107eprihva\u0107enog \u201eNo passaran\u201c postali su simboli borbe za slobodu protiv nacista i fa\u0161ista uo\u010di po\u010detka II. svjetskog rata. Borba za slobodu u \u0160panjolskoj ostala je trajno zabilje\u017eena u mnogim umjetni\u010dkim djelima poput Picassove Guernice, Lorcinih pjesama,\u00a0 Hemingwayovog romana \u201eKome zvona zvone\u201c, te Kataloniji u po\u010dast Georgea Orwella.<\/p>\n

Svu tragiku sukoba na svojoj ko\u017ei osjetili su i brojni dragovoljci, koji su nakon travnja 1939. uglavnom bili prepu\u0161teni sami sebi i ve\u0107ina zavr\u0161ila u logorima u Francuskoj, gdje \u0107e boraviti idu\u0107ih mjeseci.<\/p>\n

No ratni vihor zahvatio je cijelu Europu i brojni \u0161panjolski borci kasnog ljeta i rane jeseni 1941. bje\u017eali su iz logora po Francuskoj i Njema\u010dkoj i priklju\u010divali se partizanskoj borbi protiv fa\u0161ista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. \u0160panjolski borci bili su sve redom kasnije Titovi generali: Peko Dap\u010devi\u0107, Ivan Go\u0161njak, Ko\u010da Popovi\u0107. Petar Drap\u0161in, Kosta Na\u0111…,\u00a0 zapovjednici prvo brigada, pa divizija, korpusa i naposljetku armija.<\/p>\n

Ve\u0107 spomenuti Vje\u0107eslav Cvetko Flores jedna je od sredi\u0161njih figura uspje\u0161nog prebacivanja \u0161panjolskih boraca iz Francuske i Njema\u010dke. Zahvaljuju\u0107i njegovoj umje\u0161nosti iz tvornice aluminija u Njema\u010dkoj, u mjestu Desauu, u dizanje i pripremanje ustanka u balkanskim brdima protiv tih istih Nijemaca krenuli su i drugi \u201e\u0161panjolci\u201c, kasnije proslavljeni ratnici Ivan Hari\u0161. Otmar Krea\u010di\u0107, Du\u0161an Kveder, Veljko Kova\u010devi\u0107… Kanal prebacivanja i\u0161ao je preko Lajpciga na Graz, Maribor i Dobovu do Zagreba. Cvetko je dragovoljce pratio od Lajpciga, a bilo je dogovoreno da se grupe razbiju u manje, po dvojica, trojica, zbog lak\u0161eg prelaska granice, jer Nijemci su uspostavili jake stra\u017ee na biv\u0161oj austrijsko-jugoslavenskoj granici. Tijekom ljeta i jeseni 1941. svi su smje\u0161tani u Zagreb i slani dalje, a taj kanal radio je sve do sredine 1942. godine. Niti jedan od dobrovoljaca iz \u0160panjolske nije pao u ruke usta\u0161a ili Nijemaca.<\/p>\n

I sam Cvetko Flores bio je osu\u0111en na \u0161estomjese\u010dnu kaznu zatvora u logoru Vernet, ali je zajedno s jo\u0161 dvojicom suboraca dobio direktivu od partijskog komiteta koji je djelovao u tom logoru, a vodio ga je Ivan Go\u0161njak, da na putu u logor pobjegnu i da se upute u Marseille gdje je trebalo da organiziraju punkt za prihvat odbjeglih Jugoslavena iz logora. Kako stoji u kratkoj Cvetkovoj biografiji objavljenoj u enciklopediji \u201eNarodni heroji Jugoslavije\u201c Cvetko je jo\u0161 u lipnju 1941. pobjegao s 13 drugova iz Njema\u010dke i vratio se u zemlju. Pre\u0161av\u0161i Sloveniju na\u0161li su se na granici novouspostavljene NDH i na\u0161li se u vikend ku\u0107i glumca Augusta Cili\u0107a, gdje \u0107e organizirati punkt za prihvat povratnika iz \u0160panjolske.<\/p>\n

Cvetko Flores je nakon tog odra\u0111enog zadatka oti\u0161ao u partizane, gdje je preuzeo na \u017dumberku u rujnu zapovijedanje nad odredom \u201eMatija Gubec\u201c, koji je odmah stupio u borbe protiv usta\u0161a. U jednom sukobu Cvetko je zarobljen, a poku\u0161aj njegovih partijskih drugova da ga se oslobodi je propao. Cvetko je zajedno s jo\u0161 36 drugova strijeljan u listopadu 1941. u Maksimiru. Kasnije \u0107e biti progla\u0161en za narodnog heroja.<\/p>\n

Ivan Go\u0161njak, koji je u logoru Vernet bio partijski nadre\u0111eni i davao zadatke Floresu, i sam \u0107e pobje\u0107i iz logora u Pariz, a kasnije u Njema\u010dku odakle \u0107e po\u010detkom 1942. krenuti natrag prvo u rodni Sisak, a poslije u \u0161umu. U intervju danom Darku Stupari\u0107u i objavljenom u knjizi \u201eRevolucionari bez frakcija\u201c Go\u0161njak je o tim danima kazao:<\/p>\n

\u201eU prolje\u0107e 1941. po logorima su po\u010deli Nijemci vrbovati stru\u010dnu radnu snagu za svoju privredu. Bili su spremni da zaposle\u00a0 i biv\u0161e interbrigadiste. Odlu\u010dili smo iskoristiti tu priliku i dana je direktiva da se drugovi javljaju na rad u Njema\u010dku. Kako su Nijemci, s obzirom na to da je Jugoslavija ve\u0107 bila okupirana, od Jugoslavena primali samo Hrvate, to su se svi drugovi pred njema\u010dkom komisijom predstavili kao Hrvati\u2026 Zadatak je bio dokopati se Njema\u010dke, a zatim kako tko zna, do\u0107i u Jugoslaviju\u201c, kazivao je Go\u0161njak, koji u to vrijeme nije imao nikakvih informacija o ustanku i borbama partizana.<\/p>\n

No, samo nekoliko mjeseci kasnije kao iskusni zapovjednik iz \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata bit \u0107e imenovan za zamjenika komandanta Glavnog \u0161taba Hrvatske. Stupari\u0107 prenosi i anegdotu kako Go\u0161njak, umjesto zapovjednika Glavnog \u0161taba, zamalo nije postao komandir voda. Naime, na putu do glavnog \u0161taba nai\u0161ao je na bataljon kojim je komandirao Mate Jerkovi\u0107, koji mu je u tom trenutku ponudio da bude komandir voda. Go\u0161njak je u odgovoru kazao: \u201eIstina, tra\u017eio sam Matu i njegov bataljun, ali je tada po\u010dela koncentrirana ofenziva na Baniju: pro\u0161ao sam i kroz selo gdje je trebao biti Matin bataljun, ali ga nije bilo. On je ve\u0107 digao rep, kako ka\u017eu na\u0161i na Baniji\u201c.<\/p>\n

Prema nepotpunim podacima najve\u0107i broj \u0160panjolskih dragovoljaca se izja\u0161njavao kao Hrvati, njih 48 posto, zatim Slovenaca je bilo 23 posto, Srba 18 posto, Crnogoraca 3.2 posto i Makedonaca 1.5 posto. Na spiskovima boraca se nalaze i njema\u010dka i \u017eidovska imena. Jednako nepotpuni podaci ka\u017eu da su po politi\u010dkoj pripadnosti bili komunisti 561, socijaldemokrate 10 posto, \u010dlanovi Hrvatske selja\u010dke stranke 8 posto, anarhisti 4 posto, a van stranaka gotovo tre\u0107ina ukupnog broja 457.<\/p>\n

Veliki broj dobrovoljaca potjecao je s podru\u010dja Dalmacije, a po brojnosti su prednja\u010dili Imo\u0107ani (54), zatim Zadrani (18), Split (17), \u0160ibenik (16), Sinj (7) itd. Zanimljivo da je i iz jugozapadne Bosne dolazio veliki broj dragovoljaca, najvi\u0161e iz Livna, njih \u010dak 40. Razlog je \u0161to su mnogi mladi\u0107i iz tih krajeva radili u rudnicima i na gradili\u0161tima po Belgiji i Francuskoj, odakle su partijski ili sindikalno organizirano i\u0161li u \u0160panjolsku. S druge strane, poku\u0161aj prebacivanja dvjestotinjak Dalmatinaca, Zagrep\u010dana i Slovenaca iz splitske okolice po\u010detkom 1937. je propao.<\/p>\n

Dobrovoljci iz Jugoslavije sudjelovali su u borbama na madridskom, aragonskom, levantskom i katalonskom boji\u0161tu. Nakon kraha i poraza republikanske vojske i povla\u010denja iz \u0160panjolske, ve\u0107ina dobrovoljaca na\u0161la se u Francuskoj i bila zatvorena u logore St. Cypriene, Argeles, Gurs i Vernet, gdje\u00a0 je zbog lo\u0161ih \u017eivotnih uvjeta nekolicina njih i umrlo.<\/p>\n

Oni koji su pre\u017eivjeli, kao \u0161to smo naveli, vra\u0107ali su se u zemlju, ali bio je dobar dio i onih pojedinaca koji su se priklju\u010dili britanskoj ili ameri\u010dkoj vojsci, a kasnije su se uklju\u010dili i u borbe na jugoslavenskom prostoru. Mnogi su poginuli u samom \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu, a najve\u0107i dio kasnije u NOB-u. Malobrojni pre\u017eivjeli su kasnije u Jugoslaviji obna\u0161ali najvi\u0161e du\u017enosti u vojsci i politici, a ve\u0107ina ih je progla\u0161ena i narodnim herojima.<\/p>\n

Pro\u0161le godine u Rijeci je odr\u017eana izlo\u017eba \u201eKultura sje\u0107anja i \u0160panjolski gra\u0111anski rat\u201c , koju je priredio povjesni\u010dar Vjeran Pavlakovi\u0107 koji nam je na upit o dana\u0161njem odnosu prema tom dijelu pro\u0161losti i \u010dinjenici da su Hrvati \u010dinili skoro polovicu jugoslavenskih dragovoljaca u \u0160panjolskoj kazao kako danas jako malo ljudi uop\u0107e zna za \u0160panjolski gra\u0111anski rat i \u010dinjenicu da se toliko dobrovoljaca iz Hrvatske (i Jugoslavije op\u0107enito) borilo na strani \u0160panjolske Republike protiv Franka i Nacionalista.<\/p>\n

\u201eMe\u0111utim, za ljevicu \u0160panjolski gra\u0111anski rat jo\u0161 uvijek ima puno zna\u010denja, dok starija generacija koja je odrasla tijekom Jugoslavije sigurno zna malo vi\u0161e, jer je borba \u0161panjolskog naroda protiv fa\u0161izma bio va\u017ean dio kolektivnog sje\u0107anja na europski antifa\u0161izam. Iako se brojni partizanski spomenici odnose na \u0160panjolski gra\u0111anski rat ili su posve\u0107eni pojedinim \u0161panjolskim borcima, u Hrvatskoj zapravo ne postoje zna\u010dajnija mjesta sje\u0107anja koja bi potaknula vidljive komemorativne prakse\u201c, navodi Pavlakovi\u0107.<\/p>\n

Na upit koliko je taj odnos optere\u0107en pro\u0161lo\u0161\u0107u i sudioni\u0161tvom ve\u0107ine \u0161panjolskih boraca u NOB-u i za\u0161to je to tako ka\u017ee:<\/p>\n

\u201e\u0160panjolski borci bili su blisko vezani uz sje\u0107anje na NOB, ne samo zbog antifa\u0161isti\u010dkog kontinuiteta, ve\u0107 i zbog \u010dinjenice da su mnoge klju\u010dne osobe u partizanskom pokretu bili veterani \u0160panjolske. Kao \u0161to sam spomenuo, partizanski spomenici \u010desto su sadr\u017eavali imena \u0161panjolskih boraca iz nekog mjesta, poput Lokva u Gorskom kotaru. Tijekom socijalizma \u0161panjolski su borci uklju\u010deni u partizanske komemoracije, a njihova je organizacija dobila status Narodnog heroja. Stoga nije \u010dudno da su uni\u0161tavanje fizi\u010dkog sje\u0107anja na NOB (npr. ru\u0161enje spomenika) i ispolitizirani povijesni revizionizam, \u010diji smo svjedoci posljednjih 30 godina, uklju\u010divali i brisanje \u0161panjolskih boraca iz kolektivnog sje\u0107anja. Veliki spomenik \u0161panjolskim borcima nekada se nalazio na mjestu kampusa Sveu\u010dili\u0161ta u Rijeci, ali nisam uspio prona\u0107i \u0161to se dogodilo s tim kipom nakon \u0161to se JNA povukla iz Rijeke tijekom Domovinskog rata. Medijsko predstavljanje slo\u017eenih povijesnih fenomena \u010desto pojednostavljuje stvari na crno-bijeli, dobro ili zlo, \u0161to smo u hrvatskom slu\u010daju vidjeli da se sve \u0161to ima veze s komunisti\u010dkim pokretom odmah tuma\u010di kao antihrvatsko i totalitarno u interpretacijama desni\u010dara. Iako je me\u0111u \u0161panjolskim borcima bilo svakakvih dobrovoljaca (HSS-ovca, anarhisti, apoliti\u010dki radnici), KPJ je bila zadu\u017eena za organiziranje Jugoslavena u \u0160panjolskoj, a nakon Drugog svjetskog rata kontrolirala je pri\u010du \u0161to je rezultiralo percepcijom da su svi oni bili komunisti\u201c, obja\u0161njava Pavlakovi\u0107.<\/p>\n

Povjesni\u010darka iz Beograda Olga Manojlovi\u0107 Pintar, koja je nedavno sudjeluju\u0107i na 4. Forumu za raspravu o izazovima i naslje\u0111u Ijevice – Kor\u010dula after Party predstavila svoju knjigu \u201cPosljednja bitka: \u0160panski borci i jugoslovenska kriza osamdesetih\u201d, kazala je kako je me\u0111u \u0161panjolskim boricima bilo\u00a0 ljevi\u010dara, anarhista, pa i staljinista, ali vezivala ih je ideja antifa\u0161izma.<\/p>\n

\u201eNa \u017ealost, jugoslovenski \u0161panjolski borci u svojoj posljednjoj bitci nisu pobijedili, kao \u0161to nisu pobijedili ni u \u0160panjolskoj,\u00a0 ali, kako je jedan \u0161panjolski pjesnik rekao, oni su pobjednici svih poraza \u2013 nisu odustajali od borbe ni u najte\u017eim uvjetima\u201c, istaknula je Manojlovi\u0107 Pintar.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema nepotpunim podacima najve\u0107i broj \u0160panjolskih dragovoljaca se izja\u0161njavao kao Hrvati, njih 48 posto, zatim Slovenaca je bilo 23 posto, Srba 18 posto, Crnogoraca 3.2 posto i Makedonaca 1.5 posto. Na spiskovima boraca se nalaze i njema\u010dka i \u017eidovska imena. Jednako nepotpuni podaci ka\u017eu da su po politi\u010dkoj pripadnosti bili komunisti 561, socijaldemokrate 10 posto, \u010dlanovi Hrvatske selja\u010dke stranke 8 posto, anarhisti 4 posto, a van stranaka gotovo tre\u0107ina ukupnog broja 457.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":335615,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-335614","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335614","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=335614"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335614\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":335616,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/335614\/revisions\/335616"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/335615"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=335614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=335614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=335614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}