{"id":334970,"date":"2021-12-18T07:39:01","date_gmt":"2021-12-18T06:39:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=334970"},"modified":"2021-12-18T07:39:01","modified_gmt":"2021-12-18T06:39:01","slug":"filozofija-vuca-svijeta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/18\/filozofija-vuca-svijeta\/","title":{"rendered":"Filozofija VUCA svijeta"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Julian Scott<\/strong><\/p>\n<p>Akronim VUCA (Volatility, Uncertainty, Complexity, Ambiguity) u po\u010detku je koristila ameri\u010dka vojska za opisivanje svijeta koji je poslije zavr\u0161etka hladnog rata postao nestalan, neizvjestan, slo\u017een i dvosmislen. Zatim ga je preuzeo poslovni \u00adsvijet kao okvir za suo\u010davanje s brzim promjenama koje se doga\u0111aju u tehnologiji i na globalnim tr\u017ei\u0161tima.<\/p>\n<p>Iako neki ljudi dovode u pitanje \u010ditavu ideju VUCA, smatraju\u0107i da je svijet oduvijek bio promjenjiv, neizvjestan, slo\u017een i nejasan, rekao bih da su u povijesti postojala vremena kada je \u017eivot bio stabilniji, kao za vrijeme Pax Romane u Rimskom Carstvu ili vladavine dinastije Tang u Kini, i vremena obilje\u017eena brzim promjenama i konfuzijom \u2013 kao \u0161to je pad Rimskog Carstva tijekom njegova ubrzanog zalaska u srednji vijek. U takvim je razdobljima potrebna ve\u0107a prilagodljivost i pojedinca i dru\u0161tva kako bi uspje\u0161no brodili tim prijelaznim vremenima.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Nestalnost<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Rije\u010d \u201cvolatility\u201d (nestalnost) prvi je put definirana u poznatom rje\u010dniku dr. Johnsona iz 18. stolje\u0107a kao \u201cne\u0161to \u0161to mo\u017ee letjeti\u201d. Od tada ona zna\u010di ne\u0161to poletno, prevrtljivo, ne\u0161to \u0161to se mijenja iz trenutka u trenutak. Pandemija bolesti Covid-19 i reakcija svijeta na nju najbolji su primjeri nestalnosti. Bilo je to ne\u0161to \u0161to je iznenadilo cijeli svijet (osim nekoliko stru\u010dnjaka).<\/p>\n<p>Kako je mogu\u0107e prona\u0107i unutarnju stabilnost i trajnu sre\u0107u u svijetu koji se neprestano mijenja? Prema Platonu, klju\u010d le\u017ei u spoznaji da je ovaj promjenjivi svijet samo treperava sjena druge stvarnosti koja je stabilna i stvarna. Filozofija ili ljubav prema mudrosti je traganje za tom stvarno\u0161\u0107u koja se ne mijenja. Prvi korak prema tome, kako su isticali stoici i budisti\u010dki filozofi, jest prihvatiti da su materijalne stvari, pa \u010dak misli i osje\u0107aji, po prirodi nestabilni i prolazni. To nas prihva\u0107anje mo\u017ee potaknuti da stabilnost i sre\u0107u potra\u017eimo u svojim unutarnjim snagama i u metafizi\u010dkoj dimenziji stvarnosti.<\/p>\n<p>U potro\u0161a\u010dkim dru\u0161tvima naglasak je na posjedovanju, a ne na postojanju. Sre\u0107a i presti\u017e se do\u017eivljavaju kao da proizlaze iz posjedovanja stvari koje se smatraju po\u017eeljnima (i koje se razlikuju od jednog do drugog doba). Ali bilo koji nepristran promatra\u010d mo\u017ee vidjeti da posjedovanje materijalnih stvari ne mora nu\u017eno donijeti sre\u0107u. Kao \u0161to je Aristotel isticao, bogatstvo mo\u017ee upotpuniti na\u0161u sre\u0107u, ali je ne uzrokuje. Sre\u0107a dolazi iznutra, pa ako \u017eelimo biti sretni, moramo se preusmjeriti s posjedovanja na postojanje, kao \u0161to je preporu\u010dio psiholog i filozof Erich Fromm u svojoj knjizi Imati ili biti.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Neizvjesnost<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Nestalan \u0107e svijet po svojoj prirodi tako\u0111er biti i ne\u00adizvjestan. Tko zna \u0161to \u0107e se dogoditi sutra? Ho\u0107e li ove godine Covid biti \u201cpobije\u0111en\u201d? Ho\u0107e li, kao posljedica klimatskih promjena, \u010dovje\u010danstvo izumrijeti? U kojoj \u0107e se mjeri mijenjati svjetski politi\u010dki poredak u nadolaze\u0107im godinama? Budu\u0107nost izgleda krajnje neizvjesna.<\/p>\n<p>Takve neizvjesnosti \u010desto dovode do mnogih strahova i tjeskobe. Mo\u017eda je prvo \u0161to bismo trebali u\u010diniti to da razvijemo vi\u0161e pouzdanja i otpustimo svoje strahove. Naposljetku, kao \u0161to je pjesnik Robert Burns rekao (u slobodnom prijevodu): \u201c\u010cesto i najbolji planovi krenu po zlu.\u201d1 Drugim rije\u010dima, mo\u017eemo praviti svakojake planove u \u017eivotu, ali stvari se ne\u0107e uvijek odvijati onako kako mi \u017eelimo. \u010cak je i Napoleon, sa svom svojom inteligencijom i snagom volje, bio pora\u017een, a njegovi su planovi propali.<\/p>\n<p>Zamislite, me\u0111utim, \u0161to bi bilo kada ne bi bilo ne\u00adizvjesnosti \u2013 kada bismo to\u010dno znali \u0161to \u0107e se dogoditi sutra i svakog narednog dana do kraja na\u0161eg \u017eivota. Kada bi sve bilo predvidljivo, \u017eivot bi bio vrlo dosadan. U budisti\u010dkoj filozofiji neizvjesnost je prilika za transformaciju. Ono \u0161to je nepoznato, u nama obi\u010dno ra\u0111a strah\u2026 ali ne i kod djece. Djeca istra\u017euju nepoznato sa znati\u017eeljom i \u010du\u0111enjem. Drugi razlog za strah od nepoznatog je taj \u0161to smo vezani za stvari koje ve\u0107 posjedujemo i bojimo se da \u0107emo ih izgubiti. Kad bismo prihvatili da ni\u0161ta nije sigurno, mo\u017eda bismo bili slobodniji. Umjesto da se brinemo kakva \u0107e biti neka nova situacija, mogli bismo se to pitati kao dijete.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Slo\u017eenost<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Ovo je jedan od VUCA pojmova oko kojeg bi bilo te\u0161ko ne slo\u017eiti se: na\u0161 je svijet definitivno slo\u017eeniji od bilo kojeg poznatog pro\u0161log doba. Razmislimo samo o unutra\u0161njosti ra\u010dunala ili o svim internetskim algo\u00adritmima i robotima, satelitima u svemiru, neizmjernoj raznolikosti aplikacija, napretku u podru\u010dju umjetne inteligencije i biotehnologije, sustavima unutar sustava koji su svi me\u0111usobno povezani i me\u0111usobno ovisni. Usporedimo to sa srednjim vijekom i tada\u0161njim samostanskim knji\u017enicama od nekoliko stotina rukom napisanih i ilustriranih knjiga i rukopisa, ili \u010dak sa slo\u017eenom birokracijom Rimskog Carstva, i vidjet \u0107emo da je na\u0161 svijet postao neizmjerno slo\u017een, a time i krhkiji. Raspadne li se bilo koji od tih me\u0111usobno ovisnih sustava, to \u0107e izazvati domino efekt na druge slo\u017eene sustave.<\/p>\n<p>S filozofske to\u010dke gledi\u0161ta, koji je najbolji na\u010din za rje\u0161avanje sve ove slo\u017eenosti? Marko Aurelije je u Mislima samom sebi napisao: \u201cZadovoljstvo proizlazi iz toga da radimo nekoliko stvari i da ih radimo dobro.\u201d Mo\u017eda je s njegove strane takvo mi\u0161ljenje bilo samo \u017eelja jer mu je vlastiti \u017eivot, \u017eivot cara \u010ditavog Rimskog Carstva, zacijelo bio prili\u010dno slo\u017een. Ipak, vjerujem da ta izreka sadr\u017ei istinu koja je i danas primjenjiva. Iako ne\u0107emo u potpunosti pobje\u0107i od slo\u017eenosti, mo\u017eemo barem izbje\u0107i nepotrebnu slo\u017eenost i izdvojiti vrijeme za jednostavne aktivnosti poput \u0161etnje u prirodi ili sadr\u017eajnog razgovora sa stvarnim ljudima, uz isklju\u010dene mobitele. Nemojmo zaboraviti da smo mi, ljudska bi\u0107a, stvorili taj slo\u017eeni svijet. Mo\u017eemo ga po\u010deti pojednostavljivati ako \u017eelimo.<\/p>\n<p>Istodobno, ne bismo trebali poricati niti odbacivati slo\u017eenost, jer bismo onda bje\u017eali od samog \u017eivota. U starom Egiptu vode\u0107e na\u010delo je bilo: jedinstvo u mno\u0161tvu. To na\u010delo tako\u0111er nalazimo u kozmogonijama cijeloga svijeta, kao i u znanstvenoj paradigmi. U po\u010detku je postojalo jedno na\u010delo iz kojeg je proiza\u0161lo beskrajno mno\u0161tvo. Danas smo izgubili kontakt s tim na\u010delom jedinstva i izgubili se u labirintu slo\u017eenosti.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Dvosmislenost<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Dvosmislenost se odnosi na nedostatak jasno\u0107e u vezi neke osobe ili situacije kada je mogu\u0107e vi\u0161e od jednog tuma\u010denja ili zna\u010denja. Do toga mo\u017ee do\u0107i kada su informacije nepotpune ili proturje\u010dne ili kada su suvi\u0161e iskrivljene da bi se mogli donijeti jasni zaklju\u010dci. Postoji mnogo razli\u010ditih vrsta dvosmislenosti: semanti\u010dka, znanstvena, moralna, filozofska i tako dalje.<\/p>\n<p>Dvosmislenost je \u010desto neizbje\u017ena i doista je ne treba izbjegavati, jer bi to zna\u010dilo previ\u0161e pojednostavljivati \u017eivot. Primjerice, kako je istakla filozofkinja egzistencijalizma Simone de Beauvoir, izme\u0111u slobode i odgovornosti postoji uro\u0111ena dvosmislenost. Apsolutna sloboda nije mogu\u0107a, jer na\u0161i postupci utje\u010du na druge i obrnuto. Tako\u0111er, ako bismo oti\u0161li u drugu krajnost apsolutne odgovornosti, nikada se ne bismo usudili djelovati, iz straha da ne utje\u010demo na slobodu drugih. Rje\u0161enje se mo\u017eda krije u onoj dobro poznatoj izreci: \u017divi i pusti druge da \u017eive. Prema Simone de Beauvoir, trebali bismo poku\u0161ati djelovati tako da dopustimo drugima slobodu, no kako bismo sa\u010duvali slobodu svih, moramo biti spremni ograni\u010diti slobodu onih koji \u017eele uni\u0161titi tu\u0111u slobodu.<\/p>\n<p>Dvosmislenost, poput ostala tri VUCA pojma, mo\u017ee proizvesti osje\u0107aj tjeskobe i voditi nepokretnosti: kad ne znamo objasniti situaciju, odlu\u010dujemo se ne djelovati. Ali kao \u0161to de Beauvoir ka\u017ee: \u201cBudu\u0107i da od nje ne mo\u017eemo pobje\u0107i, poku\u0161ajmo pogledati istini u o\u010di. Poku\u0161ajmo prihvatiti na\u0161u temeljnu dvosmislenost. Iz poznavanja stvarnih uvjeta na\u0161eg \u017eivota moramo crpsti snagu za \u017eivot i razlog za djelovanje.\u201d<\/p>\n<p>Filozofija_VUCA_svijeta_covjekPostoje i druge pozitivne strane dvosmislenosti. Na primjer, u romanima moralno upitni likovi i situacije daju dubinu pri\u010di. U poeziji, dvosmislenost \u2013 dvostruka zna\u010denja, razli\u010dite razine interpretacije \u2013 \u0161iri na\u0161u svijest i omogu\u0107uje da se uzdignemo iznad racio\u00adnalnog razumijevanja kako bismo shvatili sam \u017divot. Sljede\u0107i odlomak iz Keatsove Ode slavuju dobar je primjer dvosmislenosti i razli\u010ditih razina zna\u010denja:<\/p>\n<blockquote><p>No\u0107 je blaga, a Kraljica-Mjesec je sretna na svom tronu,<\/p>\n<p>Okru\u017eena svim svojim zvjezdanim vilama;<\/p>\n<p>Ali ovdje nema svjetla, osim onog koje s neba donosi povjetarac<\/p>\n<p>Kroz tamom prekriveno zelenilo bilja i vijugave mahovinaste puteve.<\/p><\/blockquote>\n<p>Kako nam filozofija mo\u017ee pomo\u0107i \u017eivjeti u VUCA svijetu? Filozofija pru\u017ea dubinu razumijevanja i mo\u017ee nas odvesti do vrata transcendentnih istina o \u017eivotu. Nakon toga, kako nam ka\u017ee neoplatonisti\u010dki filozof Plotin, va\u017eno je da otvorimo svoje (nutarnje) o\u010di i vidimo. To nam \u201cvi\u0111enje\u201d mo\u017ee dati vedrinu i entuzijazam ne samo za pre\u017eivljavanje, ve\u0107 i za napredovanje u VUCA ili u bilo kojem drugom svijetu.<\/p>\n<blockquote><p>1 \u2026\u201dthe best laid schemes o\u2019 mice an\u2019 men gang aft agley\u201d \u2013 \u010desto citiran redak iz poeme To a Mouse (Mi\u0161u) \u0161kotskog knji\u017eevnika Roberta Burnsa.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/nova-akropola.com\/covjek-i-svijet\/aktualno\/filozofija-vuca-svijeta\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Marko Aurelije je u Mislima samom sebi napisao: \u201cZadovoljstvo proizlazi iz toga da radimo nekoliko stvari i da ih radimo dobro.\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-334970","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334970","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=334970"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334970\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":334972,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334970\/revisions\/334972"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=334970"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=334970"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=334970"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}