{"id":334742,"date":"2021-12-15T07:49:26","date_gmt":"2021-12-15T06:49:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=334742"},"modified":"2021-12-15T07:49:26","modified_gmt":"2021-12-15T06:49:26","slug":"biti-jasmila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/15\/biti-jasmila\/","title":{"rendered":"Biti Jasmila"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Kristina Ljevak<\/strong><\/p>\n

\u201eQuo Vadis, Aida?\u201c najbolji je evropski film, njegova rediteljica Jasmila \u017dbani\u0107 dobitnica je nagrade Evropske filmske akademije za re\u017eiju, a Jasna \u0110uri\u010di\u0107 za najbolju \u017eensku ulogu. U 34 godine dugoj tradiciji dodjeljivanja nagrada, Jasmila \u017dbani\u0107 tek je druga \u017eena koja je dobila priznanje Evropske filmske akademije za najbolji film. Nijedan reditelj ni rediteljica prije nje sa prostora biv\u0161e Jugoslavije nisu dobili ovu nagradu.<\/p>\n

Zbog radosti trijumfa doma\u0107e autorice na trenutak je sve li\u010dilo na vrijeme od prije 20 godina kada je Danis Tanovi\u0107 u Kodak teatru podigao zlatni kipi\u0107 i posvetio ga Bosni i Hercegovini (ta posveta i Danisovo dr\u017eavljanstvo jedino je \u0161to ima veze s Bosnom i Hercegovinom kada je rije\u010d o filmu \u201eNi\u010dija zemlja\u201c).<\/p>\n

Tada, istina, nismo imali Facebook pa nismo mogli dijeliti fotografije sa dodjele koja je u slu\u010daju EFA bila u pandemijskoj izvedbi, nego smo \u010dekali novine u kojima je Danis Tanovi\u0107 s Oscarom do\u0161ao na posteru.<\/p>\n

Oscar Danisa Tanovi\u0107a dogodio se se prije 20 godina kada je jo\u0161 uvijek bilo nade u ovoj zemlji. Njegov fascinantni uspjeh nije podrazumijevao samo osvajanje najzna\u010dajnije filmske nagrade, on je bio potvrda da i mi mo\u017eemo biti ravnopravni sa ostatkom civilizovanog svijeta.<\/p>\n

Neki dje\u010daci i djevoj\u010dice zbog njega su odlu\u010dili da se bave filmom. Na krilima njegovog uspjeha po\u010deo je da se stvara okvir za nastanak ozbiljnije filmske produkcije.<\/p>\n

I kako sve volimo nazivati \u010dudom, po\u010delo se doga\u0111ati \u010dudo bosanskohercegova\u010dkog filma. Na\u0161i_e autori_ce donosili su nagrade sa najpresti\u017enijih svjetskih festivala, i dalje nam pokazuju\u0107i kako mo\u017eemo ne samo biti ravnopravni s ostatkom svijeta nego mo\u017eemo biti i najbolji kada nas takvi predstavljaju.<\/p>\n

Skoro dvadeset godina kasnije bosanskohercegova\u010dki film jedva da postoji. Da bi se snimio film o genocidu u Srebrenici moralo se udru\u017eiti devet evropskih zemalja, koliko ih je koprodukcijski u\u010destvovalo u nastanku \u201eQuo Vadis, Aida?\u201c<\/p>\n

Film nije sniman na autenti\u010dnim lokacijama, nego je Srebrenicu i Poto\u010dare glumila Hercegovina. Ministrici odbrane BiH trebalo je 10 mjeseci da odobri filmskoj ekipi kori\u0161tenje tenkova, za razliku od Vrdoljaka i Kusturice koji su tokom snimanja u BiH imali bez ikakvih problema dostupnu opremu Oru\u017eanih snaga Bosne i Herceogovine.<\/p>\n

Jasmilu \u017dbani\u0107 godinama ministrica kulture Zora Dujmovi\u0107 ne \u017eeli da primi na sastanak. Prije skoro \u0161est godina tada\u0161njem i sada\u0161njem premijeru Vlade FBiH Fadilu Novali\u0107u predat je Nacrt zakona o audiovizuelnoj djelatnosti zahvaljuju\u0107i kojem bismo imali funkcionalan okvir za razvoj doma\u0107e kinematografije. Fadil zbog unaprijed preuzetih obaveza jo\u0161 uvijek nije na\u0161ao vremena da ga pogleda.<\/p>\n

Prije 11 godina izvjesni Tihomir Zovko kao \u010dlan Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju FBiH je scenarij koji potpisuju Jasmila \u017dbani\u0107 i Aleksandar Hemon proglasio filmskim predlo\u0161kom koji promovi\u0161e pedofiliju te je kao takav dva puta odbijen na natje\u010daju Fondacije.<\/p>\n

Jasmila \u017dbani\u0107 tada je samo imala Zlatnog medvjeda za film \u201eGrbavica\u201c, a Aleksandar Hemon je samo bio jedan od najboljih pisaca u Americi.<\/p>\n

Nedavno je Jasmila \u017dbani\u0107 napisala kako je njoj, Harisu Pa\u0161ovi\u0107u i Danisu Tanovi\u0107u tada\u0161nji premijer Vlade Kantona Sarajevo i tada\u0161nji \u010dlan SDA Elmedin Konakovi\u0107 rekao kako nikada nijedno do njih ne\u0107e mo\u0107i biti na \u010delu neke kulturne institucije u Kantonu Sarajevo jer nisu u stranci. Nakon toga Jasmila \u017dbani\u0107 oti\u0161la je \u017eivjeti u Berlin.<\/p>\n

Zemlja u kojoj je ro\u0111ena dala joj je filmskih tema za sto \u017eivota.<\/p>\n

A jednako koliko i nagrade, va\u017ene su teme kojima se Jasmila \u017dbani\u0107 bavi. Zadr\u017ea\u0107u se samo na nekim od dugometra\u017enih igranih ostvarenja i podsjetiti na \u201eGrbavicu\u201c koja je pomogla u priznavanju statusa civilnih \u017ertava rata \u017eenama koje su pre\u017eivjele seksualno nasilje i zlostavljanje. Osim \u0161to se bavila njihovim traumati\u010dnim iskustvom i poku\u0161ajem \u017eivljenja u miru, Jasmila \u017dbani\u0107 otvorila je i gorku temu djece ro\u0111ene zbog rata. Sli\u010dnom temom bavila se i u filmu \u201eZa one koji ne mogu da govore\u201c posve\u0107enom sistematskom ratnom silovanju \u017eena u vi\u0161egradskom banjskom lje\u010dili\u0161tu Vilina vlas. Tematiziranje traumati\u010dnog iskustva, u prvom redu \u017eenskog, jedna je od najva\u017enijih karakteristika Jasmilinih filmova i u tome je, izme\u0111u ostalog, i njen najve\u0107i zna\u010daj. U \u010dinjenici da ona uglavnom snima za one koji ne mogu da govore.<\/p>\n

Zbog toga je i iznimno va\u017eno \u0161to je u sredi\u0161tu srebreni\u010dkog pakla, u Jasmilinoj filmskoj pri\u010di, jedna \u017eena, ona koja istovremeno radi svoj posao, ali i \u010dini sve da spasi barem svoju porodicu.<\/p>\n

Otkako sam pogledala \u201eQuo Vadis, Aida?\u201c pitam se koliko je bilo te\u0161ko snimati film bez mogu\u0107nosti da se spasi barem jedan \u010dlan Aidine porodice. S obzirom na to da Srebrenica ne dozvoljava ba\u0161 fikcionalizaciju, pitala sam se koliko treba snage za stvaranje umjetni\u010dkog djela o zlu, bez zrna dobra. Bez barem jednog spa\u0161enog \u017eivota. Sa barem jednom falsifikovanom UN propusnicom. U Srebrenici nije bilo ni Schindlera ni Diane Budisavljevi\u0107. Utoliko je bilo te\u017ee praviti film o najve\u0107em zlo\u010dinu nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. I raditi uprkos svemu, kako se obi\u010dno u Bosni i Hercegovini radi.<\/p>\n

Jasmila \u017dbani\u0107 stigla je ove godine snimiti i seriju za HBO i \u017eirirati na Berlinaleu i pru\u017eiti podr\u0161ku nekim \u017eenama koje su smogle snage da progovore. To je sad neka druga pri\u010da koja nema veze sa ovom niti ja imam pravo da je pri\u010dam, ali dodatno svjedo\u010di o njenoj ljudskosti.<\/p>\n

\u201eMoj producent je veliki nogometni fan. Kada kukam da ne mogu vi\u0161e i kada mi je te\u0161ko, on hladno ka\u017ee \u2013 postoji prva liga, postoji druga liga, postoji i tre\u0107a liga i klupa. Mo\u017ee\u0161 sjediti na klupi ili iza\u0107i na teren i igrati. Da li si iz siroma\u0161ne zemlje, da li si dijete bogata\u0161a\u2026 ni\u0161ta se ne pika, samo kako izlazi\u0161 na taj teren i u kojoj ligi \u017eeli\u0161 da igra\u0161\u201c, rekla mi je jedne prilike u intervjuu Jasmila \u017dbani\u0107 za koju o\u010digledno, ipak, postoji samo jedna liga. Prva.<\/p>\n

I dok nije govorila o svojim planovima vezanim za snimanje filma o Srebrenici vjerovala sam da \u0107e, ako se snimi taj film, njegovu re\u017eiju potpisivati sigurno ona. Jer nekada nije dovoljno biti talentovani reditelj ili rediteljica. Nekada se mora biti Jasmila.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Otkako sam pogledala \u201eQuo Vadis, Aida?\u201c pitam se koliko je bilo te\u0161ko snimati film bez mogu\u0107nosti da se spasi barem jedan \u010dlan Aidine porodice. S obzirom na to da Srebrenica ne dozvoljava ba\u0161 fikcionalizaciju, pitala sam se koliko treba snage za stvaranje umjetni\u010dkog djela o zlu, bez zrna dobra.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":310774,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-334742","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334742","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=334742"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334742\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":334743,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334742\/revisions\/334743"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/310774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=334742"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=334742"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=334742"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}