{"id":334161,"date":"2021-12-07T08:20:29","date_gmt":"2021-12-07T07:20:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=334161"},"modified":"2021-12-07T08:20:29","modified_gmt":"2021-12-07T07:20:29","slug":"lov-treba-zabraniti-to-je-najmanje-sto-mozemo-uciniti-da-pomognemo-prirodi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/07\/lov-treba-zabraniti-to-je-najmanje-sto-mozemo-uciniti-da-pomognemo-prirodi\/","title":{"rendered":"Lov treba zabraniti – to je najmanje \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti da pomognemo prirodi"},"content":{"rendered":"

Autor: Boris Paveli\u0107<\/strong><\/p>\n

Lov treba zabraniti. Lov je atavisti\u010dki poriv koji je suvremena civilizacija, sa svojim savr\u0161enim alatima za ubijanje, pretvorila u i\u017eivljavanje bez rizika. Ve\u0107 nekoliko stolje\u0107a, otkad lovci ne ubijaju zbog prehrane, lov je sadisti\u010dka razbibriga superiornih nad nemo\u0107nima \u2013 utoliko je kukavi\u010dki. Razloga je za njegovu zabranu mnogo: ne prijeti samo \u017eivotinjama, nego i ljudima; moralno je neprihvatljivo ubijati \u017eivotinje; novac utro\u0161en za proizvodnju lova\u010dkog oru\u017eja mogao bi se mnogo korisnije potro\u0161iti, a sve korisno \u0161to lovci \u010dine za divljinu mo\u017ee se obaviti, jo\u0161 i mnogo kvalitetnije, bez ubijanja \u2013 bez lova, dakle. S druge strane, razlog da lov postoji samo je jedan: u\u017eitak u mu\u010denju i uni\u0161tavanju slabijih. Besprizorno. Lov zato treba zabraniti.<\/p>\n

Povod ovome tekstu bizaran je slu\u010daj koji se prije nekoliko dana dogodio na Bra\u010du. U nedjelju, 21. studenoga, lovac je sa\u010dmom pogodio \u017eenu koja je brala masline. Policija je izvijestila da se nesre\u0107a dogodila usred bijela dana, oko 15,30 sati, u Selcima, gdje je 61-godi\u0161nja \u017eena, beru\u0107i masline, \u010dula pucanj, a odmah potom osjetila bol u nozi. Lije\u010dnik je, nasre\u0107u, utvrdio da je samo lak\u0161e ozlije\u0111ena.<\/p>\n

No Slobodna Dalmacija doznala je detalje koji otkrivaju do koje je mjere ukorijenjena predod\u017eba o \u201cprirodnosti\u201d ne\u010deg takvog kao \u0161to je lov. O\u010devidac koji nije htio biti imenovan, a u obli\u017enjem je masliniku tako\u0111er brao masline, \u010duo je lovce, ali i ozlije\u0111enu \u017eenu. \u201cMa\u201d, izjavio je, \u201c\u017eena je vikala sa stabla da se ne puca, da ona bere masline, ali \u0161to \u0107ete…\u201d<\/p>\n

\u201c\u0160to \u0107ete…\u201d? \u201c\u017dena je vikala sa stabla da se ne puca, da ona bere masline, ali \u0161to \u0107ete…\u201d? Pa zar je normalno pucati, premda \u017eena upozorava da pucaju prema njoj? \u201cLovac\u201d, objasnio je jo\u0161 taj o\u010devidac, \u201cga\u0111ao je fazana i na kraju pogodio nesretnu \u017eenu, koja je \u0161okirana, no sre\u0107om, ozljeda je samo povr\u0161inska\u201d.<\/p>\n

Dan poslije incidenta, lovac je bio na obavijesnom razgovoru u supetarskoj policiji. \u201cDonio je oru\u017eje i pokazao sve dozvole, budu\u0107i da je nakon incidenta napustio mjesto lova\u201d, izvijestila je Slobodna Dalmacija, kojoj je predsjednik sekcije lovaca Selca pri Lova\u010dkom dru\u0161tvu \u201cBra\u010d\u201c Pero Marijan\u010devi\u0107 izjavio da je lov bio regularno prijavljen, te da je vi\u0161e od dvadeset lovaca s urednim dozvolama i legalnim oru\u017ejem \u201clovilo zeca i dozvoljene ptice\u201d. Ali, eto, \u201clovac je pucao na fazana na udaljenosti izme\u0111u 50 i 80 metara i pogodio gospo\u0111u koja je tada bila na stablu masline\u201d. Marijan\u010devi\u0107 dodaje kako se u takvoj vrsti lova koristi \u201csa\u010dma kalibra tri i pol milimetra, koja nije ubojita\u201d.<\/p>\n

Nije ubojita? Naravno da jest: za \u201cze\u010deve i dozvoljene ptice\u201d svakako. Za ljude nije \u2013 ako ih pogodi u nogu. A \u0161to ako ih pogodi, recimo, u oko? Ta koliko je samo vijesti da je lovac nehotice ustrijelio drugog lovca, ili nekoga tko s lovom nije imao nikakve veze! \u201cNova nesre\u0107a u lovu; 75-godi\u0161nji lovac umjesto divlja\u010di upucao dvojicu lovaca\u201d; \u201cU nezakonitom lovu lovac upucao lovca\u201d; \u201dTragedija: Poginuo lovac; Lovili krupnu divlja\u010d pa hitac pogodio mu\u0161karca u glavu\u201d; \u201cTragedija u BiH: Mu\u0161karac ubijen tokom lova\u201d; \u201cLabin: Lovac upucao lovca\u201d; \u201cMladi\u0107 te\u0161ko ranjen u lovu, rane od sa\u010dme ima po cijelom tijelu\u201d… Takvih je naslova napretek, i uistinu je \u010dudno da zahtjev za zabranom lova nije jo\u0161 postao ozbiljnija javna tema.<\/p>\n

No i povrh nehoti\u010dnih, ipak nasre\u0107u relativno rijetkih tragedija u kojima lovac usmrti \u010dovjeka, klju\u010dna pitanja ostaju: \u010demu uop\u0107e lov, i ima li \u010dovjek moralno pravo ubijati \u017eivotinje, tako o\u010dito slabije od sebe? Odgovori na oba ta pitanja \u010dine se o\u010diglednima, i uistinu za\u010du\u0111uje da na njih uop\u0107e ne pomi\u0161ljamo.<\/p>\n

Lov je, dakako, ve\u0107 stolje\u0107ima posve nepotreban: otkad ljudi i bez njega imaju dovoljno hrane, on nije drugo doli okrutna, krvava i prosta\u010dka, a potpuno besmislena zabava, koja podjaruje sadisti\u010dke nagone. I to jo\u0161 bez ikakvog rizika za lovca, koji sa sigurne udaljenosti ubija bespomo\u0107no bi\u0107e\u00a0 – pa \u0161to je to ako nije kukavi\u0161tvo?<\/p>\n

A moralno pravo da ubijamo \u017eivotinje? Prisvojili smo ga, dakako, jo\u0161 davno, na po\u010decima ljudskog vremena, ne pitaju\u0107i nikoga za dopu\u0161tenje. No danas, kada smo usred epohalnog \u0161estog izumiranja \u2013 o tome pi\u0161e Elizabeth Kolbert u knjizi \u201cThe Sixth Extinction: An Unnatural History\u201d iz 2014. godine \u2013 i kada svijet napokon po\u010dinje shva\u0107ati da klimatska kriza prijeti samome opstanku vrste, te da sudbina \u010dovje\u010danstva ovisi o ljudskom po\u0161tovanju me\u0111uovisnosti cijeloga \u017eivog svijeta, ustrajati na uzurpiranome pravu da samovoljno odlu\u010dujemo koja \u0107e \u017eivotinja \u017eivjeti a koja ne\u0107e, relikt je okrutnih vremena ljudske samovolje \u2013 a ta vremena prolaze, svi\u0111alo se to nama ili ne.<\/p>\n

I zato, lov treba zabraniti \u2013 to je najmanje \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti da pomognemo izranjavanoj prirodi.<\/p>\n

Zahtjevi za zabranom nisu ni\u0161ta novo. Mnoge su zemlje ve\u0107 zabranile brojne vrste lova, ali ne i lov kao takav. U listopadu je u Italiji, me\u0111utim, pokrenuto prikupljanje potpisa za referendum o potpunoj zabrani lova \u2013 kako \u0107e zavr\u0161iti, vidjet \u0107emo. U Hrvatskoj, udruga Prijatelji \u017eivotinja dugo ve\u0107 upozorava \u201cna \u0161tetnost i okrutnost lova\u201d, te \u201co\u0161tro osu\u0111uje svaki lov i krivolov\u201d.<\/p>\n

\u201cUnato\u010d poku\u0161ajima da lovci svoj ‘hobi’ i ‘sport’ prika\u017eu plemenitim i svrhovitim, a sebe kao \u010dasne za\u0161titnike prirode, \u010dinjenica je da iza svakog lova i krivolova ostaje izmu\u010dena, prestravljena i kukavi\u010dki ubijena \u017eivotinja, koju je netko \u010dekao u zasjedi kako bi ju ustrijelio ili joj je postavio neku vrstu zamke kako bi skon\u010dala u mukama ili, jo\u0161 gore, satima i danima sporo umirala\u201d, podsje\u0107aju Prijatelji \u017eivotinja.<\/p>\n

Upozoravaju kako je \u201csamo u Hrvatskoj nekoliko vrsta poput medvjeda, vuka i bjeloglavog supa dovedeno na sam rub istrebljenja isklju\u010divo ‘zaslugom’ lovaca\u201d. \u201cPretjeranim izlovom \u017eivotinje se istrebljuju umjesto da ih se \u0161titi, a mnoga uzgajali\u0161ta \u017eivotinja lovcima slu\u017ee samo kao priprema za ubijanje. Drugim rije\u010dima, \u017eivotinje se uzgajaju u uzgajali\u0161tima da bi kasnije bile pu\u0161tene u prirodu i pobijene\u201d, tvrde Prijatelji \u017eivotinja.<\/p>\n

Srne, jeleni, lisice, medvjedi, vukovi, ze\u010devi, fazani, razne ptice \u2013 te su \u017eivotinje naj\u010de\u0161\u0107e \u017ertve lovaca u Hrvatskoj. \u0160to mislite – jesu li one osje\u0107ajna bi\u0107a? Mogu li osjetiti bol, tugu, patnju, radost, privr\u017eenost? Da psi i ma\u010dke mogu, to svi znamo \u2013 dovoljno je zagledati se u o\u010di ku\u0107nog ljubimca. Da svinje, goveda i koko\u0161i mogu, to tako\u0111er znamo, ali odbijamo imati na umu: njih jedemo, pa potiskujemo svijest o tome kako njihovo meso sti\u017ee na na\u0161e stolove. No valja me\u0111utim znati: Yuval Noah Harari, jedan od najpoznatijih antropologa i povjesni\u010dara dana\u0161njice, industrijsku proizvodnju mesa zove \u201cjednim od najte\u017eih eti\u010dkih pitanja na\u0161eg vremena\u201d i \u201cjednim od najve\u0107ih zlo\u010dina u povijesti\u201d.<\/p>\n

Jesu li \u017eivotinje, \u017ertve lovaca, sposobne za slo\u017eene emocije, dobro \u0107e sugerirati nedavna odluka Velike Britanije: u utorak, 23. studenoga, Odjel za okoli\u0161, hranu i seoske poslove te zemlje proglasio je \u201csvjesnim bi\u0107ima\u201d hobotnice, lignje, rakove i jastoge, kao i \u201csve ostale rakove i glavono\u0161ce\u201d.<\/p>\n

Odluka je donesena nakon \u0161to je ugledni London School of Economics (LSE) objavio znanstvenu studiju koja konstatira da rakovi i glavono\u0161ci osje\u0107aju \u201cbol, zadovoljstvo, glad, \u017ee\u0111, toplinu, radost, ugodu i uzbu\u0111enje\u201d. Omogu\u0107uje im to \u201cslo\u017eeni sredi\u0161nji \u017eiv\u010dani sustav, jedan od klju\u010dnih odlika svjesnosti\u201d. Pa ho\u0107emo li jastoge i dalje kuhati \u017eive, hvastaju\u0107i se vlastitim gurmanskim odabirom? A i lov na rakove oblik je lova.<\/p>\n

A evo \u0161to je o spomenutoj odluci Velike Britanije napisao kapetan Paul Watson, borbeni za\u0161titnik mora i oceana, prvi \u201ceko-terorist\u201d, suutemeljitelj Greenpeacea i legendarni osniva\u010d Sea Shepherd Conservation Society, flote brodova koja napada kitolovce: \u201cSporo, tako silno sporo, napredujemo u svijesti da su i neljudska bi\u0107a svjesna, da osje\u0107aju bol, da misle, da imaju osje\u0107aje i da su njihovi \u017eivoti va\u017eni. Nismo sami na ovom planetu, premda se mnogi od nas pona\u0161aju kao da jesmo. Realnost je, me\u0111utim, da smo me\u0111upovezani sa svim ostalim vrstama, i da na\u0161 opstanak ovisi o njihovu opstanku\u201d.<\/p>\n

Krajnji je \u010das da po\u010dnemo slu\u0161ati ljude poput Paula Watsona. Sylviu Earle, na primjer, legendarnu ameri\u010dku oceanografkinju i braniteljicu morskog svijeta koja se, od svih ljudi, spustila najdublje na dno oceana. Nakon \u0161to je dobro upoznala morski svijet, Sylvia Earle \u2013 koju od milja zovu \u201cHer Deepness\u201d, duhovitom inverzijom kraljevske titule \u201cYour Highness\u201d – prestala je jesti ribu, o\u010darana razinom svijesti – suptilne i razli\u010dite od ljudske, ali svijesti \u2013 koja ribama omogu\u0107ava da \u017eive, orijentiraju se i kre\u0107u u jatima. \u201cZa\u0161to da ubijamo i jedemo ribe? Za\u0161to ih ne bismo samo promatrali?\u201d, pitala je Earle u jednome od svojih brojnih intervjua, u kojima zagovara prekid ribolova, tog lova koji ubija more.<\/p>\n

Doista, za\u0161to? Za\u0161to da ubijamo \u017eivotinje \u2013 za\u0161to ih ne bismo samo promatrali? Jane Goodall, primjerice, britanska primatologinja i antropologinja, najpoznatija svjetska za\u0161titnica \u010dimpanzi, prva je u znanost uvela imenovanje tih \u017eivotinja imenima, umjesto brojevima, jer je shvatila da su izrazite individue, bi\u0107a svijesti, inteligencije i osje\u0107aja, koje imenovanje brojevima degradira na bezimene i bezvrijedne jedinke. Slijede\u0107i svoj altruisti\u010dki poriv, Jane Goodall postala je prvim ljudskim bi\u0107em kojemu je zajednica \u010dimpanzi dopustila da s njima \u017eivi: 22 mjeseca \u017eivjela je kao najni\u017ei \u010dlan u hijerarhiji male zajednice \u010dimpanzi, druguju\u0107i u njoj s, primjerice, Davidom Greybeardom, koji ju je prvi prigrlio; Golijatom, Davidovim prijateljem, alfa mu\u017ejakom grupe; s Mikeom, Humphreyjem i Gigi, \u017eenkom koja je brinula za mlade, s Flo i njezinom djecom Figan, Faben, Freudom, Fifi i Flintom, te, na kraju, ne\u0161to manje s Frodom, agresivnim mu\u017ejakom koji ju nije volio i koji ju je, naposljetku, otjerao iz grupe nakon \u0161to je postao vo\u0111om tog malog \u010dopora.<\/p>\n

Pa kolike se tajne jo\u0161 kriju u svijetu \u017eivotinja, a ne uspijevamo ih upoznati samo zato \u0161to odbijamo odustati od arhetipskog ljudskog straha, koji u dana\u0161nje doba nema vi\u0161e ba\u0161 nikakvog opravdanja? \u017divotinje ljudima odavno ve\u0107 nisu vi\u0161e prijetnja \u2013 sada je obrnuto. Zato ih trebamo prestati promatrati kao neprijatelje, i shvatiti da su bi\u0107a koja smo du\u017eni za\u0161tititi \u2013 i zato, prije svega, \u017eivotinje moramo prestati ubijati i loviti.<\/p>\n

Lov dakle treba zabraniti. Treba zabraniti ubijanje \u017eivotinja. Ako se moglo zabraniti ubijanje pasa, a jest, mo\u017ee se zabraniti i lov. Postoje plemeniti na\u010dini da se bavimo \u017eivotinjama; nismo osu\u0111eni na bestijalnost. Prijatelji \u017eivotinja predla\u017eu \u201ceko-turizam\u201d, \u201c'lov’ na \u017eivotinje fotoaparatima, a ne pu\u0161kama\u201d. \u00a0\u201cU eko-turizmu nalaze se veliki potencijali\u201d, tvrde Prijatelji \u017eivotinja: \u201cnova radna mjesta, velik priljev novca od stranih i doma\u0107ih turista, ali i upoznavanje s prirodom\u201d. To bi bila istinska za\u0161tita okoli\u0161a i pribli\u017eavanje \u017eivotinjama: da njihove izmu\u010dene, slamom ispunjene glave ne vise vi\u0161e sa zidova kao trofeji, nego da \u017eivotinje, naprosto, \u017eive svoje \u017eivote. \u201c\u017delite spasiti oceane?\u201d, pitao je Paul Watson. \u201cSamo ih pustite.\u201d Vrijedi to i za \u017eivotinje.<\/p>\n

Uostalom, nije te\u0161ko odlu\u010diti o lovu: zagledajte se u o\u010di svoga psa, pa zapitajte \u2013 bih li usmrtio ili osakatio ovo bi\u0107e? Odgovor vrijedi i za svakog zeca, svaku lisicu, svakog vuka, svakog fazana, svakog jastoga i svaku lignju: svako bi\u0107e, naprosto, ima pravo da pro\u017eivi svoj \u017eivot.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uostalom, nije te\u0161ko odlu\u010diti o lovu: zagledajte se u o\u010di svoga psa, pa zapitajte \u2013 bih li usmrtio ili osakatio ovo bi\u0107e? Odgovor vrijedi i za svakog zeca, svaku lisicu, svakog vuka, svakog fazana, svakog jastoga i svaku lignju: svako bi\u0107e, naprosto, ima pravo da pro\u017eivi svoj \u017eivot.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":334162,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-334161","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334161","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=334161"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334161\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":334163,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/334161\/revisions\/334163"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/334162"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=334161"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=334161"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=334161"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}