{"id":333873,"date":"2021-12-03T08:31:20","date_gmt":"2021-12-03T07:31:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=333873"},"modified":"2021-12-03T08:31:20","modified_gmt":"2021-12-03T07:31:20","slug":"gdje-se-izgubio-praxis","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/12\/03\/gdje-se-izgubio-praxis\/","title":{"rendered":"Gdje se izgubio ‘praxis’"},"content":{"rendered":"

Autori: Fran Radoni\u0107, Mayr Tumblr<\/strong><\/p>\n

Ankica \u010cakardi\u0107, profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o suvremenoj ljevici u svjetlu praxis filozofije: Uslijed duboke krize ljevice, dana\u0161nja je strana\u010dka ljevica pre\u010desto reformisti\u010dka, fokusirana na kratkoro\u010dne mjere, a s obzirom na op\u0107e stanje stvari, primorana je koristiti neoliberalisti\u010dki diskurs i klasi\u010dne neoliberalisti\u010dke mehanizme, poput mjera \u0161tednji i programa strukturalne prilagodbe. Pored ovog problema, i ekolo\u0161ke politike su problemati\u010dne ukoliko se vode na\u010delom \u201ezelenog kapitalizma\u201d. Ovdje se ne radi o urbanom eko lifestyle-u, ve\u0107 borbi za odr\u017eivi svijet, za goli \u017eivot. Ni feminizam ne mo\u017eemo po\u0161tediti kritike.<\/p>\n

Na Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli (1963-1974) okupljali su se filozofi iz cijeloga svijeta, uklju\u010duju\u0107i i najprominentnije toga vremena poput Ernsta Blocha, Ericha Fromma, Herberta Marcusea i Zygmunta Baumanna, a izlo\u017eeni radovi se od 1964. izdaju u filozofskom \u010dasopisu Praxis. Idejni za\u010detnici Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole, \u010dasopisa i temelj praxis filozofije svakako su Gajo Petrovi\u0107 i Milan Kangrga, kojih se u ovom intervjuu najvi\u0161e doti\u010demo. Razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ankicom \u010cakardi\u0107 koja predaje Socijalnu filozofiju, Marksisti\u010dku filozofiju i Filozofiju roda na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu kako bismo primijenili praxis na suvremenu politi\u010dku klimu obilje\u017eenu neoliberalnim kapitalizmom i odgovorili na pitanje za\u0161to je tako zna\u010dajna i me\u0111unarodno prepoznata filozofska struja danas gotovo potpuno nestala.<\/p>\n

Ime praxis ve\u0107 nam sugerira da se filozofija temelji na konceptu prakse, djelovanja. Ona pravi distinkciju izme\u0111u stvarala\u0161tva, gdje \u010dovjek djeluje po slobodnom naho\u0111enju, i eksploatacije, gdje je sveden na kapitalu koristan i \u010desto repetitivan rad koji ga otu\u0111uje jednako od sebe kao i od svojega rada. Ima li stvarala\u0161tva danas?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Filozofija Praxisa odbija rad koji se u uvjetima eksploatacije reproducira na repetitivan i mehani\u010dki na\u010din, onaj koji radi inherentnog mu automatizma otu\u0111uje pojedinca od njegove vlastite sadr\u017eajnosti i stvarala\u010dkih potencijala. Pojam djelovanja, tj. prakse za praksisovce, napose zagreba\u010dku \u0161kolu, predstavlja vrlo specifi\u010dnu ontolo\u0161ko-antropolo\u0161ku kategoriju uronjenu u dru\u0161tvenost \u2013 \u010dovjek jest samo kada slobodno stvara. Klju\u010dna je teza Gaje Petrovi\u0107a da jedino slobodno stvaranje mo\u017ee izroditi praksu koja \u010dovjeka razlikuje od drugih stvorenja i \u010dini ga povijesnim bi\u0107em, ideja vrlo bliska Hegelovom konceptu slobodnog razvoja volje, odnosno duha. Za Petrovi\u0107a i zagreba\u010dku \u0161kolu posebno je va\u017ena Marxova 2. teza o Feuerbachu: \u201c\u010covjek mora u praksi dokazati istinu, tj. stvarnost i mo\u0107\u201d. Ukoliko je istina kao epistemolo\u0161ka kategorija svedena tek na teorijsko razmatranje izolirano od prakse, vremena i dru\u0161tva, tada se gubimo u svijetu interpretacija i spekulacije i zapravo ne smjeramo nikakvoj promjeni, nikakvom djelovanju. \u010covjek je za praksisovce onaj koji slobodno stvara, ali istovremeno i spoznaje istinu onoga \u0161to stvori.<\/p>\n

Ima li stvarala\u0161tva danas? Voljela bih vjerovati da ima, mora ga biti, a ukoliko ga danas nema, na njemu moramo inzistirati ve\u0107 sutra. Praksisovci bi rekli da stvarala\u0161tvo predstavlja izvorno politi\u010dko djelovanje koje mijenja svijet na bolje. U nakani da izbjegnemo zavodljivi nihilizam koji u konzervativnom klju\u010du cini\u010dno negira svaki poku\u0161aj promjene, u ovom historijskom trenutku izrazito nepovoljnom za ljevicu, stvarala\u010dko-politi\u010dki djeluju me\u0111unarodni \u017eenski mar\u0161evi zadnjih godina, pokreti i stranke koji zastupaju demokratski socijalizam i antifa\u0161izam, kao i oni militantni za odr\u017eivu budu\u0107nost, javno vlasni\u0161tvo i commonse. Dakle, antikapitalisti\u010dke borbe koje ne prate tek danas zadane i vrlo sku\u010dene koordinate politi\u010dkog djelovanja.<\/p>\n

Otu\u0111enje je va\u017ean marksisti\u010dki pojam i jedan od temelja praxis filozofije. Na koje je sve na\u010dine \u010dovjek danas otu\u0111en i u kojim specifi\u010dnim suvremenim politi\u010dkim praksama vidite potencijal za razotu\u0111enje?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Otu\u0111enje je vi\u0161eslojan marksisti\u010dki pojam, a za praxis ono predstavlja svaku negaciju ljudskog. Ako je stvarala\u0161tvo u kapitalizmu dokinuto, \u010dovjek je tada reduciran na animal laboransa \u2013 radno bi\u0107e li\u0161eno djelatno-stvarala\u010dkih potencijala i usmjereno na egzistencijalisti\u010dku nu\u017enost. Njegov je rad sveden na robu, na stvar kojoj po\u010dinje slu\u017eiti pa ga i ona odre\u0111uje \u2013 praksisovci bi rekli \u201epostvaruje\u201d (reificira).<\/p>\n

\u010covjekovo otu\u0111enje se u kapitalizmu uo\u010dava u svakoj instanci njegova postojanja, sugerira praxis. \u010covjek je otu\u0111en od sebe i drugih ljudi. Sfera ekonomije kao \u201ebaze\u201d i sfera ideologije kao \u201enadgradnje\u201d me\u0111usobno se uvjetuju, u dijalekti\u010dkom su odnosu. To zna\u010di da se postvarenje, da se nakratko poslu\u017eimo Louisom Althusserom (iako on o\u0161tro odbacuje problematiku otu\u0111enja, da ne bude zabune), iz sfere produkcije prenosi na sferu reprodukcije. Te se dvije sfere unitarno, uzajamno i istovremeno pretpostavljaju, uvjetuju. \u010covjek je danas otu\u0111en od svoga rada (u odnosima produkcije, klasi\u010dnog ali i atipi\u010dnog, prekarnog tipa rada), ali je istovremeno otu\u0111en i u obitelji (u odnosima reprodukcije), kao i ideolo\u0161kim aparatima dr\u017eave, bilo da je rije\u010d o sferi kulture, obrazovanja, crkve itd. To se primjerice vidi u sustavima znanja, filozofije, kulture, generalno teorijske produkcije i obrazovno-kadrovskih politika, gdje ekonomija diktira tr\u017ei\u0161ni trend, tj. teme koje se prodaju, objavljuju, literaturu koja se prevodi, recenzira i pi\u0161e. Sli\u010dno je vidljivo i na primjeru akademske produkcije gdje su znanstvenici primorani ispunjavati kvotu objavljenih \u010dlanaka, u izrazitim odnosima kompetitivnosti, a zanemaruje se sadr\u017eaj objavljenog. Kvantitet je progutao kvalitetu. Iako je znanje uvjetovano ekonomijom, to ne zna\u010di da znanost proizvodi la\u017ei, nego da se fokusira na potrebe kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje.<\/p>\n

Razotu\u0111enje danas nu\u017eno slijedi iz progresivne politi\u010dke prakse i odr\u017eivog razvoja koji se ne temelje na principima akumulacije kapitala i tr\u017ei\u0161nim imperativima. Ono podrazumijeva mnogo dokolice, napose u vremenima prekarnog, atipi\u010dnog i fleksibiliziranog rada, \u0161to uklju\u010duje i urgentnu potrebu za smanjenjem trajanja radnoga dana s osam na \u0161est sati i skra\u0107enje radnog tjedna, uz nu\u017enu feministi\u010dku socijalizaciju ku\u0107anskog rada. Da bismo se dugoro\u010dno suprotstavili postvarenju, svaka na\u0161a praksa mora biti antikapitalisti\u010dka, kolikogod to zvu\u010dalo preuzetno i nezamislivo.<\/p>\n

Jesu li sindikati danas, u Hrvatskoj i svijetu, dovoljno mo\u0107ni i \u017eeljni izboriti se za takvu dugoro\u010dnu viziju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uloga sindikata je izrazito va\u017ena u radni\u010dkim borbama jer su oni rijetke preostale organizacijske jedinice koje funkcioniraju kolektivisti\u010dki i ne ovise tek o individualisti\u010dkim okvirima. Me\u0111utim, depolitizacijom ljevice uop\u0107e i sna\u017enim neoliberalnim udarima na svaki kolektivizam (neoliberalizam shva\u0107am kao izrazito grabe\u017eljiv, financijalizirani i tehnokratski oblik kapitalizma koji pratimo zadnjih 40-ak godina), i sindikati se povla\u010de, gube svoju borbenost te se mahom fokusiraju na reformisti\u010dko pobolj\u0161anje uvjeta rada i kratkoro\u010dno pove\u0107anje cijene nadnice. Reduciranjem svojih zahtjeva na kratkoro\u010dne promjene oni se de facto ne bore protiv eksploatacijskih odnosa rada. Tu nema rije\u010di o potrebnim dugoro\u010dnim radni\u010dkim politikama o kojima ovisi svako kolektivno pregovaranje i oslobo\u0111enje rada. Osim toga, suvremeni sindikati predstavljaju neki oblik pretpoliti\u010dke borbe koja je uvijek zadana u granicama u zakona. Za stvaranje dugoro\u010dnih politi\u010dkih vizija i promjena trebaju nam neki drugi politi\u010dki subjekti.<\/p>\n

Dominantni sindikati se dakle, u kontekstu postvarenja, trude da radnici budu cjenjenija tr\u017ei\u0161na roba, a ne da prestanu biti roba.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Upravo tako. Tjednik Novosti je nedavno napravio detaljnu analizu zadnjih pregovora o redefiniranju Zakona o radu gdje se jasno vidi kako sindikati zagovaraju dalju neoliberalizaciju radnog zakonodavstva \u2013 fleksibilizaciju radnih ugovora, \u010dime se sve gipkije prilago\u0111avaju tr\u017ei\u0161tu umjesto da mu prkose. Spomenimo i ovo. Danas kada toliko kasnimo s uvo\u0111enjem odlu\u010dnih protupandemijskih mjera, neki sindikati dovode u pitanje va\u017enost cijepljenja i odbijaju uvo\u0111enje COVID potvrda u javnim institucijama. Na\u017ealost, svjesno ili nesvjesno, na taj se na\u010din afirmira konzervativna sumnja u znanost i podr\u017eava deregulacija epidemiolo\u0161kih mjera. Nije li to tipi\u010dna neoliberalna gesta?<\/p>\n

Marksizam je dominantno interpretiran kroz prizmu klasne borbe, a manje postvarenja i otu\u0111enja. Eksploatacija, kapitalistovo oduzimanje vi\u0161ka vrijednosti iz ruku radnika glavna je misao ljevice, a anglofoni marksisti postvarenje smatraju ezoteri\u010dnim i fokusiraju se upravo na antagonisti\u010dke i redistributivne aspekte Marxove misli. Me\u0111utim, \u010dak i ako se radnici organiziraju u sna\u017ene sindikate i izbore za veliki dio pite, \u010dovjek je i dalje postvaren i prilago\u0111ava se tr\u017ei\u0161nom natjecanju koje iziskuje dugo radno vrijeme i uni\u0161tenje planeta. Za\u0161to se filozofski termini poput postvarenja i otu\u0111enja zanemaruju u politici i javnosti op\u0107enito?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Filozofija kao o\u0161tra analiti\u010dka alatka koja detaljno promi\u0161lja svijet i svijest nije ba\u0161 popularna u politici, da budem krajnje benevolentna, pa tako ni u suvremenoj lijevoj politici. \u0160tovi\u0161e, filozofija se \u010de\u0161\u0107e koristi kao psovka: \u201cNemoj filozofirati, reci konkretnije, govori jasnije\u201d. Daleko od toga da i sama filozofija kada pretjerano i opskurno inzistira na spekulativnosti nije za to zaslu\u017ena. Me\u0111utim, budu\u0107i da je suvremena politika li\u0161ena \u201ejavne stvari\u201d i reducirana na tehnike upravljanja kao neoliberalne prakse, nju zanima brza, efikasna i konkretna mjera, ona nema vremena za sustavnu analizu ili apstraktne koncepte. Feti\u0161 joj je statistika, broj, monetarni odnos, tehnika vo\u0111enja ili tehnokracija, pa mjesta za politiku kao stvarala\u010dki akt promjene u klasi\u010dnom praxis smislu ne mo\u017ee ni biti. U tom ozra\u010dju lo\u0161e prolazi i ideologija, najednom bi politika trebala prestati biti polje antagonizma i klasnog sukoba te postati ideolo\u0161ki neutralna tehnika upravljanja. Dominantan \u017eargon svake neoliberalne politike vrti se oko onog zahtjeva \u201ctrebamo politike (policies), a ne politiku, bavimo se konkretnim pitanjima, menad\u017ementom i brojkama, a ne filozofiranjem i ideologijom\u201d.<\/p>\n

Milan Kangrga u svojem radu \u0160to je postvarenje? upozorava kako socijaldemokratski teoreti\u010dari ne spominju postvarenje jer ono postaje vidljivo i spoznatljivo \u201ctek kada se prekora\u010di horizont gra\u0111anskog dru\u0161tva\u201d.\u00a0 Ima li smisla govoriti o postvarenju u neoliberalnom kapitalizmu ili se va\u017enije barem za po\u010detak usredoto\u010diti na redistributivne i ljudskoprava\u0161ke politike socijaldemokracije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kangrga je u pravu. Redistributivne i ljudskoprava\u0161ke politike socijaldemokracije nisu dovoljne za korjenite promjene, napose od kada govorimo o pomicanju socijaldemokracije prema politi\u010dkom ekstremnom centru, ponekad i desnije od toga. Svijet je od 2009. naovamo pretrpio \u2013 i trpi \u2013 nekoliko brutalnih kriza, ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih, migrantskih i klimatskih. Socijaldemokracija i ljudskoprava\u0161ka politika u postoje\u0107oj liberalisti\u010dkoj formi ne\u0107e mo\u0107i te probleme dugoro\u010dno nositi i rje\u0161avati, potrebne su socijalno osjetljivije i dugoro\u010dne lijeve politike koje zaobilaze centar i desnicu u \u0161irokom luku.<\/p>\n

Termin postvarenja \u0107e biti aktualan i upotrebljiv sve dok ima kapitalizma. Me\u0111utim, premda taj koncept dobro opisuje trenutno stanje dru\u0161tva, on ne smije slu\u017eiti tek kao deskriptivni model kojim neiscrpno opisujemo raznolike na\u010dine na koje je \u010dovjek danas otu\u0111en. Ako iza postvarenja ne postoji odgovor na pitanje koji su njegovi izvori i uroci, \u201eza\u0161to je tome tako kako jest\u201d, onda dolazimo u opasnost da transhistorijski i apoliti\u010dno pristupamo historijskom i nedvojbeno politi\u010dkom fenomenu. Iako koncept postvarenja mo\u017ee funkcionirati kao dobra dijagnosti\u010dka alatka, njega treba \u201eapdejtati\u201d, dopuniti empirijskom strogo\u0161\u0107u koja nam eksplanatorno sugerira kako je do\u0161lo do situacije ultimativne otu\u0111enosti u kojoj smo se na\u0161li. Da bismo mijenjali i ru\u0161ili problemati\u010dne dru\u0161tvene odnose, moramo ih mo\u0107i razumjeti, moramo znati kako se i za\u0161to reproduciraju. U tome vidim snagu filozofije i marksizma.<\/p>\n

Kritike samog praxisa \u0107emo se ubrzo dotaknuti, ali volio bih se osvrnuti na njegovu bespo\u0161tednu kritiku svega postoje\u0107eg. U kakvom je stanju kritika danas?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bespo\u0161tedna kritika svega postoje\u0107eg zapravo je bio politi\u010dki intoniran pristup teoriji i praksi, usmjeren ne samo na kritiku \u201eneprijatelja\u201d, ve\u0107 i lijevu kritiku u Jugoslaviji. Jo\u0161 preciznije, usmjeren na kritiku birokracije koja je, kako su praksisovci nagla\u0161avali, uni\u0161tavala samoupravne ideale. Jednako tako, ta se bespo\u0161tednost protezala i do kritike marksizma, napose njenih dogmatskih zastranjenja, kako su vjerovali. Zato je praxis predstavljao svoj marksisti\u010dki program kao \u201eotvoren\u201d, onkraj svake ortodoksije.<\/p>\n

Kritika je danas u krizi. Budu\u0107i da je politika svedena na tehnokraciju, ona je naprosto gluha za bilo kakvu informiranu i sustavnu kritiku. Na snazi je cini\u010dni stav, jeftino brzopleto kontrarijanstvo bez sadr\u017eaja, nepromi\u0161ljeno raspolo\u017eenje koje je tu da \u201eskandalizira\u201d i daje privid kritike. Takva pseudokritika gubi svoje interpretativne i politi\u010dke potencijale te postaje praznim ozna\u010diteljem.<\/p>\n

Stavljaju li neke stranke povr\u0161nu kritiku u prvi plan kako bi sakrile manjak vlastitih ideja za rje\u0161enje problema? Tu bismo mogli navesti Most ili sada ve\u0107 nebitni \u017divi zid kao primjere.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Most je odli\u010dan primjer kritike ispra\u017enjene od ikakvog sadr\u017eaja. Budu\u0107i da Most zapravo ne proizvodi kritiku, njihovi povr\u0161ni izri\u010daji poprimaju formu populisti\u010dkog naba\u010daja, pamfleta, la\u017enog obe\u0107anja ili afektiranog napada punog moralizacije. Njihove kriti\u010dke intencije funkcioniraju kao neka pretpoliti\u010dka forma zgra\u017eanja koja nije u stanju ozbiljno univerzalisti\u010dki misliti i artikulirati sadr\u017eajno nabijenu kritiku koja bi nosila neki smisao. U vremenima po\u0161asti svakojakih komunikacijskih stru\u010dnjaka i politi\u010dkih analiti\u010dara taj nas mostovski pretpoliti\u010dki habitus mnogo i ne \u010dudi, napose ako uzmemo u obzir da se ultradesnica koju Most gradi svakodnevno odri\u010de dru\u0161tvene kritike i znanosti, zagovaraju\u0107i antiintelektualizam, napu\u0161tanje prosvjetiteljskih na\u010dela progresa, logike, argumentacije, pa otuda i promi\u0161ljene informirane kritike.<\/p>\n

Budu\u0107i da se praxis usudio kritizirati birokraciju Jugoslavije, zanima me kako bi glasila bespo\u0161tedna kritika suvremene ljevice?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uslijed duboke krize ljevice, dana\u0161nja je strana\u010dka ljevica pre\u010desto reformisti\u010dka, fokusirana na kratkoro\u010dne mjere, a s obzirom na op\u0107e stanje stvari, primorana je koristiti neoliberalisti\u010dki diskurs i klasi\u010dne neoliberalisti\u010dke mehanizme, poput mjera \u0161tednji i programa strukturalne prilagodbe. Pored ovog problema, i ekolo\u0161ke politike su problemati\u010dne ukoliko se vode na\u010delom \u201ezelenog kapitalizma\u201d. Ovdje se ne radi o urbanom eko lifestyle-u, ve\u0107 borbi za odr\u017eivi svijet, za goli \u017eivot. Uz sve ovo, ne mo\u017eemo po\u0161tediti ni feminizam kritike. Feminizam se nerijetko instrumentalizira u konzervativne svrhe, bilo da je rije\u010d o neoliberalnom feminizmu koji inzistira na patolo\u0161kom individualizmu izbora i poduzetni\u010dkom duhu ili feminizmu koji se naziva \u201eradikalnim\u201d, a po\u010diva na problemati\u010dnom konzervativnom biolo\u0161kom esencijalizmu i politikama sustavnog isklju\u010divanja queer osoba. Treba re\u0107i, ovaj tip \u201ebespo\u0161tedne\u201d kritike ne treba shvatiti kao napad, ve\u0107 poku\u0161aj korekcije, usmjeravanja politike u \u0161to progresivnijem smjeru. Jer ako se \u201edrugarske kritike\u201d odreknemo u potpunosti, onda \u0107emo jo\u0161 i ja\u010de reproducirati postoje\u0107u pacifikaciju i depolitizaciju javnoga govora, \u0161to nas opet vra\u0107a na odnos politike i tehnokracije o kojem smo malo\u010das razgovarali.<\/p>\n

\u0160to mislite o ukidanju mjere roditelj-odgojitelj?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da se ta mjera nije ni smjela donijeti. U potpunosti podr\u017eavam odluku Mo\u017eemo!-a za njezino ukidanje. Rije\u010d je o la\u017enom izboru, da se roditeljima \u2013 nemojmo se zavaravati, rije\u010d je u prvom redu o majkama \u2013 omogu\u0107i da \u201eizaberu\u201d biti majke po zanimanju i da su za taj, nedvojbeno ogroman, va\u017ean i beskrajan, rad pla\u0107ene. Da bi ne\u0161to bio izbor, moraju ti se ponuditi barem dvije opcije izme\u0111u kojih ne\u0161to bira\u0161. Ovdje se radi o bezizlaznoj situaciji, gotovo da si uslijed neima\u0161tine stjerana u kut i gr\u010devito se lovi\u0161 za slamku spasa od nekoliko desetaka tisu\u0107a kuna. Pravi izbor mogao bi uslijediti tek nakon \u0161to se majkama omogu\u0107i svaka pomo\u0107 u skrbnom radu, besplatni vrti\u0107i i jaslice koji rade \u010ditavi dan, pa i vikendom. Dakle, socijalni servisi bi morali biti dostupni, jaki, s realiziranim pedago\u0161kim standardom i dobrim uvjetima rada za sve odgajateljice\/e. Uz to, nimalo manje va\u017eno, tr\u017ei\u0161te rada mora se mo\u0107i otvoriti i za majke. Kada nema\u0161 socijalne servise na raspolaganju, a tr\u017ei\u0161te te ne \u017eeli uposliti jer si majka koja ima\u0161 vi\u0161e djece, onda ovakva reakcionarna mjera samo podrazumijeva daljnje zatvaranje \u017eena u ku\u0107anstva bez prava na izbor i jo\u0161 ja\u010de podvijanje ki\u010dme pred imperativima kapitalizma. Jedino rje\u0161enje za ogromnu koli\u010dinu nepla\u0107enog ku\u0107ansko-skrbnog rada jest njegova puna i dugoro\u010dna socijalizacija.<\/p>\n

Volio bih bespo\u0161tednu kritiku primijeniti i na praxis. Praksisovci su kritizirani iz marksisti\u010dke perspektive zbog spekulativne naravi svojeg mi\u0161ljenja i pretjerano oslanjanje na metafiziku. Optu\u017euje ih se da su se bavili kritikom jugoslavenskog dru\u0161tva pomo\u0107u apstraktnih filozofskih termina o kojima pri\u010damo i naprosto isticali da ih dru\u0161tvo nije doseglo. Po toj kritici, praksisovci su nametali apstraktne pojmove konkretnom politi\u010dkom ure\u0111enju, a nisu se bavili egzaktnim dru\u0161tvenim konfliktima i politi\u010dkom ekonomijom pomo\u0107u kojih bi mogli pribli\u017eiti dru\u0161tvo filozofskim idealima.<\/p>\n

Lijeva inteligencija je uvijek u opasnosti da je se proglasi salonskom. Ako se pojavi\u0161 s idejom sveobuhvatne kritike, a nisi na \u201eterenu\u201d, uklju\u010den u neku organizaciju, sindikat, stranku, postoje velike \u0161anse da se tvoja mi\u0161ljenja i analize u\u0161utkuju. Dodatni je problem ako je na snazi op\u0107a antiintelektualna atmosfera, ba\u0161 kao \u0161to je tome slu\u010daj danas. To nas vra\u0107a na ono pitanje o stanju suvremene kritike \u2013 kakva je, zbiva li se, promi\u0161lja li se. Mi\u0161ljenje je shva\u0107eno kao neki privilegirani spekulativni i izolirani alat koji nema veze sa stvarno\u0161\u0107u. Mislim da je to iznimno opasna tendencija, naime, u\u0161utkivanje svake politi\u010dke teorije. Ukoliko nemamo neki koherentni sustav promi\u0161ljanja prakse, empirije i dru\u0161tvenih odnosa, te\u0161ko mo\u017eemo biti u stanju ozbiljno smi\u0161ljati odgovore na dru\u0161tveno-politi\u010dke probleme. Taj antiteorijski pristup nosi predmodernisti\u010dke sentimente, gotovo feudalisti\u010dkog tipa. Valjda je mi\u0161ljenje dozvoljeno samo probranim plemenitim \u201estru\u010dnjacima\u201d, nikako lijevoj inteligenciji ili narodu uop\u0107e.<\/p>\n

Nema sumnje da je praxis zaslu\u017eio da ga se kritizira. Ne naprosto zbog njihova apstraktnog mi\u0161ljenja, ipak je ne\u0161to specifi\u010dnije na stvari. Postoji zabilje\u017eena anegdota koja uklju\u010duje jednog od najva\u017enijih jugoslavenskih politi\u010dkih ekonomista, naime, Branka Horvata. Na jednoj Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli kasnih 70-ih on je izjavio da se \u201esocijalizam mo\u017ee izmjeriti\u201d. Tom je izjavom mal\u010dice provocirao praxis kako bi im dao do znanja da socijalizam nije tek neka apstraktna humanisti\u010dka te\u017enja, ve\u0107 je rije\u010d o ozbiljnoj politi\u010dkoj ekonomiji. Jednako tako, suptilno je sugerirao da se o revoluciji ne mo\u017ee \u201esamo misliti\u201d, pritome kritiziraju\u0107i neke \u010dlanove i tendencije Praxisa. Me\u0111utim, budu\u0107i da Praxis ne predstavlja jedinstvenu teorijsku \u0161kolu, Horvat te\u0161ko da je u svojoj kritici imao u vidu, primjerice, sociolo\u0161ke analize Rudija Supeka u kojima upu\u0107uje na konkretne probleme provo\u0111enja samoupravljanja u tvornicama i dru\u0161tvu op\u0107enito. U spomenutoj anegdoti vezanoj za Horvata u\u010ditavam evidentni nedostatak empirijske strogosti ili strah od svakog pozitivizma kod nekih praksisovaca.<\/p>\n

Praxisu dakle nedostaje ono \u010dega je danas previ\u0161e \u2013 politike upravljanja.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Paradoksalno, ali otprilike tako. Ne bih to mogla ovdje do kraja izvesti radi sku\u010denosti prostora, ali kao da je do\u0161lo do nekog tipa zamora \u201emi\u0161ljenja revolucije\u201d u stilu praxisa, e kako bismo lagano pre\u0161li sa samoupravljanja na politiku kao upravljanje, sve do njenih neoliberalnih konotacija.<\/p>\n

Jo\u0161 jedno va\u017eno mjesto kritike praxisa moglo bi biti njihovo sveop\u0107a \u201erefilozofikacija\u201d Marxa. Premda su se kao filozofska \u0161kola najvi\u0161e bavili Marxovim i Engelsovim Ranim radovima, poku\u0161avali su Grundrisse i Kapital prikazati primarno kao filozofska djela. Na taj su na\u010din sociologiju, povijest i politi\u010dku ekonomiju zapravo podveli pod filozofiju, li\u0161avaju\u0107i \u201ekasne radove\u201d historijskog i politi\u010dko-ekonomskog konteksta. Otuda slijedi i problem njihova koncepta slobodnog stvarala\u0161tva u kojem se sloboda primarno razumijeva kao metafizi\u010dka pretpostavka, a ne kao socijalna ili materijalna \u017eivost. Sloboda nije vje\u010dni i nepromjenjivi ideal, ona se doga\u0111a u okviru nekih dru\u0161tvenih odnosa i ima svoju povijest. Metafizi\u010dko shva\u0107anje slobode odvelo je praxis od marksisti\u010dkih korijena i pribli\u017eilo ga bur\u017eujskim, liberalisti\u010dkim shva\u0107anjima slobode. Tomu nikako ne poma\u017ee okretanje Gaje Petrovi\u0107a fundamentalnoj ontologiji Martina Heideggera i bijegu od svakog pozitivizma i historizma, iz \u010dega je, pored ostaloga, uslijedio i problem generalnog supsumiranja marksizma pod filozofiju, slobode iz materijalnih uvjetovanosti u transhistorijski ideal. Kad smo kod kritike Praxisa, o\u010digledno razloga za nju ima, ne zaboravimo da je Praxis u cijelosti zanemario feministi\u010dko pitanje.<\/p>\n

Praxisov individualizam, ontolo\u0161ko poimanje \u010dovjeka i\u00a0 kriti\u010dan odnos spram jugoslavenske birokracije mo\u017eda su se mogli uklopiti u postjugoslavensko lijevo gra\u0111ansko dru\u0161tvo. Za\u0161to je praxis nestao?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Praxis je, i uop\u0107e marksisti\u010dka filozofija, 90-ih godina skupa sa svim temama o Jugoslaviji, bilo da je rije\u010d o samoupravljanju, socijalizmu, antifa\u0161izmu, Nesvrstanima, nestao sa scene. Radilo se o ideolo\u0161koj i tranzicijskoj pripremi terena za novi politi\u010dko-ekonomski re\u017eim koji je uklju\u010divao reviziju i fabrikaciju jugoslavenske povijesti. Me\u0111utim, ne radi se samo o \u201evanjskim faktorima\u201d, i u praxisu su postojali odre\u0111eni elementi liberalisti\u010dke filozofije, na koje sam upozorila i maloprije, radi kojih mu prihva\u0107anje individualisti\u010dkog duha novog vremena nije bilo toliko strano. Zanimljiv je taj fenomen, zagreba\u010dka \u0161kola praxisa nije odbijala liberalisti\u010dke tendencije dru\u0161tva, a srpska je \u010dak javno podr\u017eavala nacionalisti\u010dki re\u017eim. Uslijed ratnog i nacionalisti\u010dkog ludila, za razliku od srpskih kolega, neki \u010dlanovi zagreba\u010dkog Praxisa nastavljaju i javno istupati protiv nacionalizma \u2013 Petrovi\u0107, Supek i najdu\u017ee Kangrga, budu\u0107i da ih je nad\u017eivio. Me\u0111utim, ono \u0161to vidim kao problem jest \u010dinjenica da \u201estari\u201d praksisovci nisu organizacijski zacrtali put nekom mogu\u0107em antinacionalisti\u010dkom pokretu. Valja se podsjetiti da su od mla\u0111e zagreba\u010dke \u0161kole mnogi odigrali va\u017enu ulogu u razvoju antiratne i antinacionalisti\u010dke politike, zasigurno \u017darko Puhovski, Lino Veljak i Nade\u017eda \u010ca\u010dinovi\u010d.<\/p>\n

Praxis poku\u0161ava \u010dovjeka i istinu zamisliti onkraj svih postvarenosti i otu\u0111enosti. Kangrga ka\u017ee da je cilj filozofije \u201cto\u010dna spoznaja neistinitog bitka\u201d. To je strogi fenomenolo\u0161ki posao i ne mo\u017ee se obavljati iz svijeta empirije, pozitivnih znanosti i povijesti. U tom dijelu razvoja praxisovog mi\u0161ljenja javlja se ideja da misao treba o\u010distiti od empirije, pozitivnih znanosti i historije. Praxisovci poput Petrovi\u0107a inzistiraju na mi\u0161ljenju revolucije, a ne na historijskim uvjetima koji je omogu\u0107uju. Mislim da su to klice problema zbog kojih se nije mogao u progresivnom smislu razvijati dalje: You reap what you sow. Praxis nije ostavio mogu\u0107nost za razvoj nekih novih \u0161kola. Kona\u010dno, koketiranje s mi\u0161ljenjem Heideggera, jednog od najva\u017enijih konzervativnih filozofa, odvuklo je praxis od marksizma, ne bi li ga kona\u010dno u potpunosti uni\u0161tio hrvatski nacionalizam. Iako je Praxis predstavljao poku\u0161aj bespo\u0161tedne kritike svega postoje\u0107eg, na kraju su ga ugu\u0161ila vlastita ograni\u010denja.<\/p>\n

S obzirom na neoliberalizam u kojem su ljudi u dugovima, skupom najmu, bez pregovara\u010dke mo\u0107i, nesigurnom zaposlenju i nisko pla\u0107eni, razumljiv je \u017eal za pro\u0161lo\u0161\u0107u, odnosno samoupravnim socijalizmom i birokracijom. Me\u0111utim, nedostaje li suvremenoj ljevici nova vizija i uvid da je otu\u0111enje bilo prisutno i tada?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vrlo ugrubo govore\u0107i, odnos prema Jugoslaviji se danas uspostavlja ili opasnim revizionizmom ili naivnom nostalgijom. Nijedna pozicija nije plodonosna. Ono \u0161to vidim kao pozitivne politi\u010dke pristupe jugoslavenskoj pro\u0161losti jest, primjerice, inzistiranje Radni\u010dke fronte na socijalizmu, ali ne kao u potpunosti precrtanoga jugoslavenskog modela, ve\u0107 njegovo smje\u0161tanje u kontekst demokratskog socijalizma. Mo\u017eemo! tako\u0111er mnogo pa\u017enje posve\u0107uje problemu upravljanja i zagovara razli\u010dite modele demokratizacije politike i samoupravljanja, referiraju\u0107i se i na pro\u0161le jugoslavenske modele. \u010cini mi se da je to dobar put, ali vizije nikad nije dovoljno.<\/p>\n

\u0160to mo\u017eemo nau\u010diti od praxisa danas?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Filozofija ne izvire iz \u010distog etera, mimo konkretnog vremena i prostora. Ona je uvijek socijalno obojena i premre\u017eena ideologijom. U krajnjoj liniji, ona nam poma\u017ee razumjeti logiku ludila u kojem \u017eivimo. Praxis je napravio dobar most izme\u0111u spekulativne filozofije i marksisti\u010dke geste kojom je demonstrirao da filozofija mo\u017ee biti korisna alatka za sudjelovanje u politici mi\u0161ljenjem i sustavnom analizom. Ali jednako tako, inzistiraju\u0107i i da je mi\u0161ljenje nezaobilazna praksa svake progresivne politike. Koncepti koje je Praxis razvijao poput postvarenja, otu\u0111enja, razotu\u0111enja, bespo\u0161tedne kritike i mi\u0161ljenja revolucije, va\u017eni su za svoje vrijeme i preko njih saznajemo puno o historijskom trenutku u kojem nastaju, u kontekstu dru\u0161tvu koje se oblikovala kao socijalisti\u010dko.<\/p>\n

Me\u0111utim, ako ih danas primjenjujemo, trebamo ih historizirati; stavljati u odnose vremena u kojem mi \u017eivimo jer je politi\u010dko-ekonomska situacija i uop\u0107e ideolo\u0161ka klima bitno druga\u010dija. Praxis je va\u017ean jer je kritizirao nacionalizam, isticao nu\u017enost me\u0111unarodne suradnje, popularizirao marksizam i na neki na\u010din proveo most izme\u0111u Istoka i Zapada. Praxis sjajno ilustrira progresivne tendencije jugoslavenskog dru\u0161tva koje je omogu\u0107avalo razvoj kriti\u010dki nastrojene inteligencije i koje je nastojalo uklju\u010diti upravo te subjekte u sam epicentar politi\u010dkih zbivanja.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Praxis sjajno ilustrira progresivne tendencije jugoslavenskog dru\u0161tva koje je omogu\u0107avalo razvoj kriti\u010dki nastrojene inteligencije i koje je nastojalo uklju\u010diti upravo te subjekte u sam epicentar politi\u010dkih zbivanja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":333874,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-333873","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333873","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=333873"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333873\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":333875,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333873\/revisions\/333875"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/333874"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=333873"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=333873"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=333873"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}