{"id":333615,"date":"2021-11-30T07:26:20","date_gmt":"2021-11-30T06:26:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=333615"},"modified":"2021-11-30T07:26:20","modified_gmt":"2021-11-30T06:26:20","slug":"moja-prica-o-hrabrosti-hrabrosti-stvaranja-i-hrabrosti-egzila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/30\/moja-prica-o-hrabrosti-hrabrosti-stvaranja-i-hrabrosti-egzila\/","title":{"rendered":"Moja pri\u010da o hrabrosti. Hrabrosti stvaranja i hrabrosti egzila"},"content":{"rendered":"

Autor: Rajko Grli\u0107<\/strong><\/p>\n

Da bi bio hrabar, mora\u0161, barem malo, biti, obdaren glupo\u0161\u0107u. To\u010dnije re\u010deno, li\u0161en onoga \u0161to se zove ‘\u0161ahovska pamet’, mogu\u0107nosti da predvidi\u0161 nekoliko poteza unaprijed, da sa\u010deka\u0161 pravi trenutak i donese\u0161 racionalnu odluku. Ni\u010dega od toga nema u hrabrosti. Ona je, terminologijom ljubi\u0107a, bli\u017ea srcu no glavi<\/p>\n

1991.nas je bilo 4.784.265, 2001. 4.437.460, a 2011. 4.284.889. Neslu\u017ebeni podaci zadnjeg popisa ka\u017eu da nas 2021. ima tu negdje oko 3.880.000. U ovih trideset godina slobode i vladavine prava izgubili smo gotovo milijun stanovnika, sveli se na veli\u010dinu jednog malo pristojnijeg grada. Opasno se \u201c\u0161rinkamo\u201d, rekli bi cinici.<\/p>\n

Vjerojatno je to i razlog sve u\u010destalijih napisa koji se pitaju jesu li hrabriji oni koji odlaze ili oni koji ostaju. U medijima koje financijski podr\u017eava vlada, a njih nije malo, vjeruju da je u pravu Aleksa \u0160anti\u0107.<\/p>\n

Ostajte ovdje!\u2026 Sunce tu\u0111eg neba,<\/p>\n

Ne\u0107e vas grijat k\u00f4 \u0161to ovo grije;<\/p>\n

Grki su tamo zalogaji hljeba<\/p>\n

Gdje svoga nema i gdje brata nije.<\/p>\n

\n

Malobrojniji vjeruju Dedi\u0107u<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U onim malobrojnijim, koji tu pomo\u0107 ne primaju pa si mogu priu\u0161titi da budu bli\u017ee istini, vjeruju Arsenu Dedi\u0107u.<\/p>\n

Kud plovi ovaj brod<\/p>\n

kud ljude odnosi<\/p>\n

i da li i\u2019ko zna<\/p>\n

\u0161to more sprema?<\/p>\n

 <\/p>\n

Kud vodi ovaj put<\/p>\n

kojim smo krenuli,<\/p>\n

od svega samo znam<\/p>\n

povratka nema.<\/p>\n

\n

Hrabrost stvaranja i hrabrost egzila<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ponukan tim napisima, u stra\u017enjem desnom d\u017eepu traperica, onom u kojem neki dr\u017ee nov\u010danik ili mobitel a ja malo intimnije bilje\u0161ke, potra\u017eio sam po\u017eutjeli papir s natuknicama za ono \u0161to sam govorio prije nekoliko godina u Umagu, na skupu posve\u0107enom velikom istarskom piscu Fulviu Tomizzi. Tema je bila \u201cHrabrost\u201d, a u slu\u010daju Tomizze ona se ra\u010dvala na dvije podteme koje su ozna\u010dile njegov \u017eivot: hrabrost stvaranja i hrabrost egzila.<\/p>\n

Ovo sto slijedi poku\u0161aj je rekonstrukcije tih poprili\u010dno raznovrsnih natuknica koje me tjeraju na \u0161vejkovski na\u010din pri\u010danja, krene se u jednom smjeru, pa se malo skrene, pa se vrati na temu, pa opet\u2026<\/p>\n

\n

Priznaje se samo ratni\u010dka hrabrost<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zato prije nego \u0161to krenem u tu pri\u010du o hrabrosti, a takve su pri\u010de, kao i oni koji ih pri\u010daju, uvijek malo sumnjive, i to ne bez razloga, moram odmah skrenuti s glavne teme i podijeliti s vama SMS koji mi je neki dan s Kor\u010dule poslao stanfordski doktor, gospodin Hajrudin Pa\u0161i\u0107.<\/p>\n

\u201c\u0110ede, kako su vas Italijani tretirali za vrijeme rata?\u201d \u201cEeee, do\u0161li su u selo i pokupili sve mu\u0161ko od 18. do 88. I vele: Ooo Crnogorci\u2026 \u2018o\u0107ete li da vas strijeljamo ili jebemo?\u201d Ona sramota od Milonja Markov bogami skine ga\u0107e, i Pero Ilijin, i Pajo Nikolin\u2026 svi se naguzi\u0161e!\u201d \u201cA \u0161to je s tobom bilo, \u0111ede?\u201d \u201cBogami, mene su strijeljali\u2026\u201d<\/p>\n

Ro\u0111en sam nakon tog velikog rata, a za ovaj zadnji lokalni imao sam malo previ\u0161e godina. A i nije mi se ba\u0161 ginulo u bespu\u0107ima Hercegovine za ideale pizza-majstora iz Toronta. Pobjegla su mi, dakle, dva rata i kao takav ne bih trebao govoriti o hrabrosti, jer kod nas se manje-vi\u0161e priznaje samo ta ratni\u010dka.<\/p>\n

\n

Kaptol je ulo\u017eio u redizajn povijesti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Odgojen sam u obitelji koja je borbu protiv fa\u0161izma smatrala hrabrim \u010dinom. Moja majka se iz tog rata vratila s ordenom za hrabrost.<\/p>\n

No otkad je katoli\u010dka crkva ovladala dr\u017eavom i njezinim medijskim prostorom, ta je pri\u010da dovedena u pitanje. Kaptol je ulo\u017eio nemale pare poreznih obveznika u redizajn povijesti i u tome je, kako stvari danas stoje, u potpunosti uspio.<\/p>\n

Po toj novoj pro\u0161losti, usta\u0161e su bili hrabri domoljubi koji su se borili za na\u0161u jedinu i voljenu, a partizani srpsko-komunisti\u010dka banda koja je kukavi\u010dki klala nevine ljude. Rezultat toga je da se danas pod pokroviteljstvom dr\u017eave slavi Bleiburg, da njihov radio i televizija prenose mise zahvalnice u spomen na \u201cna\u0161e svete mrtve\u201d, dok se Dan pobjede nad fa\u0161izmom u Hrvatskoj, koja je dala daleko najvi\u0161e partizana, gotovo potpuno pre\u0161u\u0107uje.<\/p>\n

\n

Hrabrost je bli\u017ea srcu no glavi<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ne zazivljem partizane i usta\u0161e \u2013 a oni nikada ne bi trebali stanovati u istoj re\u010denici \u2013 zato da bih pjevao znanu pjesmicu, nego da objasnim kako hrabrost, pa \u010dak ni ta kod nas toliko \u0161tovana ratni\u010dka, i nije neka trajna oznaka. Da to \u0161to se smatra hrabro\u0161\u0107u u jednom vremenu ne mora biti hrabrost u drugom, i obrnuto. Ukratko, da hrabrost, kao i na\u0161a povijest, uvelike ovisi o onome tko vlada i tko kao takav ima pravo na definiciju hrabrosti.<\/p>\n

Da bi bio hrabar, mora\u0161, barem malo, biti, obdaren glupo\u0161\u0107u. To\u010dnije re\u010deno, li\u0161en onoga \u0161to se zove \u201c\u0161ahovska pamet\u201d, mogu\u0107nosti da predvidi\u0161 nekoliko poteza unaprijed, da sa\u010deka\u0161 pravi trenutak i donese\u0161 racionalnu odluku. Ni\u010dega od toga nema u hrabrosti. Ona je, terminologijom ljubi\u0107a, bli\u017ea srcu no glavi.<\/p>\n

Druga odlika hrabrosti jest da je ona reakcija a ne, kao \u0161to se \u010desto misli, akcija. Hrabrost nalikuje pari iz nekada slavnog pretisovog ekspres-lonca. Ona podi\u017ee te\u0161ki metalni ventil i izlazi pod pritiskom glasno zvi\u017ede\u0107i. To je reakcija na pritisak. Mi smo hrabri kad nas ne\u0161to na to natjera, kad nam se \u010dini da nemamo drugog izlaza i kad nemamo vremena ili mogu\u0107nosti razmi\u0161ljati o posljedicama. Teoreti\u010dari filmskih scenarija, kao i mnogobrojni pisci \u201cscenaristi\u010dkih kuharica\u201d, tvrde da se glavnom junaku ili junakinji to mora dogoditi najkasnije nakon prvih desetak minuta.<\/p>\n

\n

Hrabrost za film ili odlazak u Ameriku<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ali da se iz teorije vratimo u praksu. Kao dijete iz pristojne gra\u0111anske obitelji, ne govorim o svojoj hrabrosti. Ako je imam, nije o meni da o njoj pjevam, a ako je nemam, bilo bi krajnje nepristojno da se kazujem nekim tko nisam. Usprkos toga \u010desto sam, i javno i privatno, pitan je li mi hrabrost bila potrebna za pravljenje nekog filma ili, i to u\u010destalo pitaju, za odlazak u Ameriku.<\/p>\n

Po\u010dnimo s filmom.<\/p>\n

Kada me pitaju za filmsku hrabrost, svi-manje vi\u0161e misle na temu, pri\u010du, scenu, neki lik ili odre\u0111enu repliku. Te\u0161ko mi je na to odgovoriti jer u tome ne vidim neku posebnu hrabrost. Kad pri\u010dam, to\u010dnije re\u010deno pri\u010damo, jer film je kolektivna igra, poku\u0161avamo pri\u010du ispri\u010dati do kraja, bez zadr\u0161ke, i to ne zato da bismo ispali hrabri, ve\u0107 da budemo po\u0161teni prema tome o \u010demu pri\u010damo. Uostalom, kao i prema samom sebi jer dobar komad \u017eivota, nekih tri do \u010detiri, a ponekad i vi\u0161e godina, provedem u pri\u010danju jedne pri\u010de. Ne radi se tu dakle o hrabrosti, ve\u0107, u najboljem slu\u010daju, o nekom elementarnom po\u0161tenju prema stvarnosti koja te okru\u017euje.<\/p>\n

\n

Za skok u film treba hrabrosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

O pravoj hrabrosti vezanoj za film u ovih pedesetak i kusur godina koliko ih radim, pitao me zapravo samo jedan \u010dovjek: Angel Miladinov, sjajan televizijski urednik za kojeg sam radio puno zabranjenih dokumentaraca. Nekoliko dana prije po\u010detka snimanja prvog igranog filma, davne 1973., zaustavio me na ulici i pitao: \u201cDa li te je strah?\u201d Pitao me zapravo imam li hrabrosti sko\u010diti u taj nepoznati ponor zvan igrani film.<\/p>\n

To je bilo to\u010dno pitanje i, kao \u0161to sam poslije puno puta ustanovio, ne samo za prvi film nego za svaki, jer svaki film je prvi film. Sko\u010diti, a ne znati \u0161to te dolje \u010deka, u \u0161to to uvla\u010di\u0161 stotine ljudi i puno novca, i u \u0161to \u0107e se sve to na kraju izroditi, da, za to je potrebna hrabrost.<\/p>\n

Rijetko i s velikim vremenskim pauzama radim filmove. Da bih zaronio u njega, potrebna mi je ogromna koli\u010dina para koju polagano sakupljam. Kad me pitaju, a i to \u010dine \u010desto, za\u0161to ne snimam u Americi, uvijek \u0161ablonski, ali zapravo najiskrenije odgovaram: zato jer me ljudi tamo, kao i njihove pri\u010de, ne bole tako i toliko kako me bole ovdje. Kad ovdje osjetim da se lonac napunio parom, da ona mora iz njega iza\u0107i, za\u017emirim i krenem. Za taj skok u film treba hrabrosti, i to puno vi\u0161e od one koja je potrebna da se izgovori ne\u0161to bogohulno.<\/p>\n

\n

Po\u010deo sam se osje\u0107ati kalustrofobi\u010dno<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Sljede\u0107e \u010desto ponavljaju\u0107e pitanje vezano na hrabrost glasi: koliko hrabrosti je bilo potrebno da se ode \u017eivjeti u Ameriku. Tu pri\u010du, kao i sve pri\u010de o egzilu, nemogu\u0107e je pri\u010dati bez kratkog opisa onoga iz \u010dega se odlazi, onog ekspresnog lonca koji istiskuje paru.<\/p>\n

Devedesete, osim za one koji su vladali, nisu bile neke vesele godine. Jedan ostarjeli re\u017eim na izdisaju pretapao se, uz puno plja\u010dke, krvi i rodoljubne demagogije, u drugi, po svim nagovje\u0161tajima siroviji od prethodnog.<\/p>\n

Kao nekome tko nikada nije bio pretjerano impresioniran re\u017eimima, po\u010deo sam se osje\u0107ati klaustrofobi\u010dno. Ne\u0161to nalik onoj klasi\u010dnoj filmskoj no\u0107noj mori u kojoj se zidovi sobe u kojoj le\u017ei glavni junak polagano ali uporno pomi\u010du zlokobno smanjuju\u0107i njezinu kvadraturu. U nekoliko intervjua rekao sam \u0161to mislim o novoj vlasti i uskoro iz novina saznao da sam \u201c\u010detnik\u201d, \u201c\u017eidov\u201d, \u201cpera\u010d Milo\u0161evi\u0107evog novca\u201d, \u201ckomunjara\u201d, \u201cjugonostalgi\u010dar\u201d i, \u0161to je tada bila optu\u017eba svih optu\u017ebi: \u201cSrbin\u201d.<\/p>\n

\n

Egzil je stalno kora\u010danje u nepoznato<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Gospo\u0111i Ani i meni nije trebalo \u201canaliti\u010dko sagledavanje stvarnosti\u201d da u jednom \u201cmalom no\u0107nom razgovoru\u201d zaklju\u010dimo da idemo, da je zaludno demantirati optu\u017ebe, poku\u0161ati se umiliti onima koji te prozivaju ne bi li ti dali za koricu kruha. Tako smo jednoga dana svoje \u017eivote prebacili s jednog na drugi kontinent, pre\u0161li iz jednog u drugo agregatno stanje, iz kakve-takve izvjesnosti u krajnje krajnju neizvjesnost, a sve u nadi da nas stari Seneka nije obmanjivao kad je tvrdio: \u201cZa mudrog je \u010dovjeka svako mjesto njegova zemlja.\u201d<\/p>\n

U tom novom \u017eivotu li\u010dili smo na one \u017eene koje u najboljim godinama, u potrazi za mlado\u0161\u0107u, odlaze na plasti\u010dne operacije i koje zatim danima nervozno \u010dekaju da ugledaju svoje novo lice. Tako smo i mi s neizvjesno\u0161\u0107u \u010dekali da vidimo kako \u0107e izgledati taj na\u0161 novi \u017eivot, tj. mi u njemu. Poput \u017eena koje su imale sre\u0107u da ih je operirao netko tko zna \u0161to radi, i mi smo, nakon vi\u0161egodi\u0161nje operacije preseljenja iz jednoga \u017eivota u drugi, imali sre\u0107u da izgledamo ljep\u0161e i mla\u0111e. Bili smo sigurniji, i duhovno i materijalno, ali smo se i dalje, poput plastificiranih \u017eena, pitali koliko nas taj novi izgled, u na\u0161em slu\u010daju egzil, mijenja, a koliko nam ostavlja slobodu da ostanemo ono \u0161to smo bili.<\/p>\n

Za ostati to \u0161to si bio potrebna je hrabrost. No ona je jednako tako potrebna i za drugu opciju; promjenu i potpunu prilagodbu novom \u017eivotu. Za svaki po\u010detak, za svaki novi korak treba imati hrabrosti, a egzil je upravo to: stalno kora\u010danje u nepoznato. Zato vjerujem da nu\u017enost (ekspres-lonac), znati\u017eelja (glad za novim) i hrabrost (li\u0161enost druge mogu\u0107nosti) \u010dine bermudski trokut egzila u koji kad se jednom zakora\u010di povratka vi\u0161e nema. Kao i kod \u017eena nakon \u0161to naprave prvu plasti\u010dnu operaciju.<\/p>\n

Telegram.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije o meni da pjevam o svojoj hrabrosti, ako je imam, a ako je nemam, bilo bi krajnje nepristojno da se kazujem nekim tko nisam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-333615","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333615","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=333615"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333615\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":333616,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333615\/revisions\/333616"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=333615"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=333615"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=333615"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}