{"id":333256,"date":"2021-11-24T07:27:39","date_gmt":"2021-11-24T06:27:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=333256"},"modified":"2021-11-24T07:27:39","modified_gmt":"2021-11-24T06:27:39","slug":"o-polozaju-radnicke-klase-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/24\/o-polozaju-radnicke-klase-danas\/","title":{"rendered":"O \u2018Polo\u017eaju radni\u010dke klase\u2019 danas"},"content":{"rendered":"

Autor: Toni Gabri\u0107<\/strong><\/p>\n

Maroje Vi\u0161i\u0107, zajedno s Miroslavom Arti\u0107em, suurednik je zbornika \u201e200 godina Friedricha Engelsa\u201c (Durieux, Zagreb, 2000.). U zborniku je objavljen i njegov \u010dlanak pod nazivom\u00a0 \u201eUsporedba nekada i sada; Za\u0161to je \u2018Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj\u2019 nakon 175 godina u mnogo\u010demu aktualna kritika dana\u0161njice?\u201c. Engels je, naime, u svojem glasovitom djelu iz 1844. godine opisao ekstremno nehumane uvjete \u017eivota nove, proleterske klase koja je nastala tehnolo\u0161kom revolucijom u tada\u0161njoj industrijski najrazvijenijoj zemlji svijeta. Na\u0161 sugovornik u svojem radu utvr\u0111uje da su uvidi ovog klasika marksizma i u dana\u0161nje vrijeme itekako aktualni.<\/p>\n

Kakav je va\u0161 op\u0107i zaklju\u010dak?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U radu sam primijenio komparativni istra\u017eiva\u010dki pristup na na\u010din da sam za odabrane teme iz Engelsove studije najprije predstavio njegove nalaze i njegove rezultate, a zatim za te iste teme proveo vlastito istra\u017eivanje kako bih dobio jasan presjek sli\u010dnosti i razlika u odnosu na danas i prije 175 godina kada je nastala Engelsova studija.<\/p>\n

Metodolo\u0161ki gledano, samo istra\u017eivanje proveo sam koriste\u0107i se sekundarnim izvorima podataka. Fokus sam stavio na teme proletarijata i prekarijata, migrante, rad \u017eena i porodiljnu diskriminaciju, smje\u0161taj radnika i uvjete na radu, stambeni prostor i stanovanje, arhitekturu i dizajn \u010detvrti i oskudijevanje u hrani. Kada se svi ti podaci koje sam prikupio, a koji se bave razli\u010ditim temama iz razli\u010ditih pristupa dovedu u me\u0111usobni suodnos, odnosno objedine u jednom radu, dobiva se slika svijeta koji se ne \u010dini tako dalek i stran svijetu viktorijanskih ljudi.<\/p>\n

Podudarnosti izme\u0111u 21. st. i prve polovine 19. st. ponegdje su zapanjuju\u0107e. Na\u010din eksploatacije jeftine migrantske radne snage zna\u010dajno se usavr\u0161io, a nekada\u0161nja nuspojava proletarizacije danas je planska prekarizacija, \u010dime je pitanje o rje\u0161avanju problema nepotrebnog stanovni\u0161tva jednako urgentno i aktualno kao u Engelsovo vrijeme. Svaka \u010detvrta \u017eena u SAD-u primorana je, kao i prije 175 godina, vratiti se na posao dva tjedna nakon poroda. Oskudijevanje u hrani, gladovanje i prehrana, a s njima tako\u0111er povezana oboljenja predstavljaju zna\u010dajan problem \u010dak i danas, kada hrana propada ili se baca. Usprkos europskim propisima kojima se nastoji regulirati smje\u0161taj radnika, i stambeni uvjeti, uo\u010dljivo je kako oni ne odudaraju previ\u0161e od uvjeta u kojima je stanovalo viktorijansko radni\u0161tvo. U dizajnu i arhitekturi \u010detvrti i gradova do\u0161lo je do odre\u0111enih transformacija, ali samo tamo gdje je dovr\u0161en proces industrijalizacije, odnosno tamo gdje prevladava informati\u010dko-tehnolo\u0161ka industrija. Megalopolisi nerazvijenih zemalja u mnogo\u010demu nalikuju viktorijanskim industrijskim gradovima. Natrpana preno\u0107i\u0161ta viktorijanskih gradova zamijenili su hoteli s kapsulama, na\u010din sku\u010denog i komunalnog \u017eivljenja koje je Engels kritizirao danas se predstavlja \u201epo\u017eeljnim\u201c i \u201estilom budu\u0107nosti\u201c. Komfor doma zamjenjuju funkcionalno osmi\u0161ljenije sobe, a granica izme\u0111u privatnosti i svijeta rada bri\u0161e se onda kada \u017eivotni i radni prostor pojedinac dijeli s istim ljudima.<\/p>\n

Pitanje koje se iz zaklju\u010dka ovog istra\u017eivanja name\u0107e je uop\u0107e pitanje o ideji progresa, odnosno kako uop\u0107e definiramo i shva\u0107amo napredak. Napredak razumijemo ponajprije u znanstveno-prirodnim i tehnolo\u0161kim terminima. Tako se sada velika otkri\u0107a u medicini doga\u0111aju na polju genomske medicine i razvijanju novih individualiziranih lijekova i terapeutskih procesa. Ti genomski lijekovi su \u201ekrojeni\u201c to\u010dno po va\u0161im genima i pokazuju se vrlo uspje\u0161nim u lije\u010denju rijetkih i te\u0161kih bolesti u odnosu na \u0161iroko rasprostranjene konvencionalne na\u010dine lije\u010denja. Uzmimo za primjer ne\u0161to iz napretka tehnologije gdje se razvijaju i ve\u0107 su u eksperimentalnoj fazi samovozni automobili i kamioni. Upravo ovakve primjere smatramo paradigmatskim primjerima napretka. Me\u0111utim, mo\u017eemo li uistinu govoriti o napretku ako su genomski lijekovi koji jam\u010de izlje\u010denje toliko skupi da su zapravo nedostupni \u0161irokoj populaciji, odnosno dostupni samo imu\u0107nijim dru\u0161tvenim slojevima? Je li stvarno napredak ako se izlaskom samovoznih kamiona na ceste ukinu radna mjesta desetina tisu\u0107a voza\u010da kamiona koji onda zajedno sa njihovim obiteljima postaju suvi\u0161nim stanovni\u0161tvom? Potrebno je propitati ovo uvrije\u017eeno znanstveno-prirodno i tehnolo\u0161ko shva\u0107anje napretka i vratiti se humanisti\u010dkoj ideji koja, polaze\u0107i od \u010dovjeka, tra\u017ei da svako otkri\u0107e bude na korist zajednici ljudi, da se svakim novim otkri\u0107em podi\u017ee \u017eivotni standard svih. To je razumijevanje napretka koje se negdje, \u010dini mi se, pogubilo.<\/p>\n

Jedno od va\u0161ih zapa\u017eanja je da kapitalizam, tada kao i sada, proizvodi upravo spomenuto \u201esuvi\u0161no stanovni\u0161tvo\u201c kao bazen rezervne radne snage. Industrijski proletarijat je, dakle, historijski prethodnik dana\u0161njeg prekarijata?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sekvencijski gledano, mo\u017ee se re\u0107i da je prekarijat sljednik proletarijata. Oboje se pojavljuju kao proizvod ili nusporizvod odre\u0111enog povijesno uvjetovanog na\u010dina rada i proizvodnje kao obespravljene radne ma\u0161ine koje pre\u017eivljavaju isklju\u010divo od svojeg rada odnosno povremenog rada, i na odre\u0111eni na\u010din vr\u0161e sli\u010dnu zada\u0107u u cjelokupnom sustavu proizvodnje, a posebno se priru\u010dnima pokazuju u vremenima brze i sna\u017ene ekspanzije. Poznata je Engelsova opaska da povijest proletarijata i radni\u010dke klase zapo\u010dinje pronalaskom parnog stroja, pa dalje slijede\u0107i taj argument mo\u017eemo re\u0107i da daljnjom suvremenom automatizacijom rada i proizvodnje po\u010dinje povijest prekarijata. Predvi\u0111a se da \u0107e do 2030. godine roboti zamijeniti 20 milijuna proizvodnih poslova, a do 2022. udio ljudskih sati rada opast \u0107e za 13 posto. Generacija Z je u najve\u0107em riziku od automatizacije. Samo u Engleskoj automatizacija \u0107e zamijeniti 1,5 milijuna ljudi. Poslovi koje \u0107e roboti prve preuzeti su oni koji zahtijevaju nisku razinu vje\u0161tine: konobari, punja\u010di polica, trgovci, itd. Najpodlo\u017eniji riziku su mladi, \u017eene i povremeno zaposleni od ranih dvadesetih do srednjih tridesetih godina.<\/p>\n

Me\u0111utim, izdvojio bih klju\u010dne razlike izme\u0111u procesa prekarizacije i procesa proletarizacije. Proletarizacija 19. stolje\u0107a je bila vi\u0161e stihijska nego planska. Ve\u0107a efikasnost i produktivnost, te ni\u017ei tro\u0161kovi odr\u017eavanja i br\u017ea proizvodnja koju nove tehnologije donose, u\u010dinile bi suvi\u0161nim odre\u0111en broj radnika koji ne mogu konkurirati stroju. Suvremena prekarizacija je planska. Za\u0161to uop\u0107e pla\u0107ati stalno zaposlenu radnu snagu, kada je mogu\u0107e pla\u0107ati povremeno. Naime, suvremena ekonomija ne temelji se na znanju, nego na vje\u0161tinama. Proces stjecanja znanja uklju\u010duje dugotrajno obrazovanje, a proces stjecanja vje\u0161tina kratkotrajne radionice i treninge. Znanje uklju\u010duje razumijevanje cjelokupnog procesa, kompleksnosti, i odnosa kauzalnosti i posljedica. Vje\u0161tine zahtijevaju samo spretno rukovanje jednim uskim dijelom neke tehnologije. Pod hegemonijom tehnologije i informatike inzistira se na kompetencijama i vje\u0161tinama koje omogu\u0107uju ljudima dobru performativnost pri radu. Naglasak se pomjera sa stjecanja znanja na stjecanje informacija i vje\u0161tina. Smanjenje tro\u0161kova doga\u0111a se kroz: a) napredak tehnologije, b) promijenjeni odnos izme\u0111u znanja i vje\u0161tina, i c) prelazak iz dugotrajnih oblika rada na prekarne oblike kao op\u0107eprihva\u0107ene na\u010dine zasnivanja radnog odnosa. U ekonomiji koja se zasniva na vje\u0161tinama dugotrajna zaposlenost je zapravo otegotna okolnost, jer ona doprinosi odvje\u0161tinjavanju.<\/p>\n

Englesko nacionalno pitanje polovine 19. st. bilo je kako rije\u0161iti problem milijuna ljudi bez vlasni\u0161tva. Akutno globalno pitanje 21.st. je \u2013 \u0161to \u0107e biti sa milijunima prekarnih i odvje\u0161tenih radnika?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Smatrate li da bi prekarne radnike statisti\u010dki trebalo smatrati \u201ezaposlenima\u201c ili \u201enezaposlenima\u201c? Daleko su od polo\u017eaja ljudi koji \u201eimaju\u201c stalno radno mjesto, od neizvjesnosti, nedosegljivosti punog mirovinskog statusa, kreditne nesposobnosti\u2026 Statistika HZZ-a, potpomognuta odgovaraju\u0107im propisima, desetlje\u0107ima nastoji prikazati \u0161to manji broj nezaposlenih.<\/p>\n

Da bi uop\u0107e mogao odr\u017eati svoju elementarnu fiziolo\u0161ku egzistenciju, \u010dovjek je mora svaki dan iznova odr\u017eavati, a to zna\u010di svaki dan mora jesti i piti. Kako bi to mogao, mora svaki dan raditi. Dakle ovaj puki minimum zahtijeva kontinuitet rada, koji nije specifi\u010dan za prekarni rad. Prekarizacija zna\u010di nesvojevoljno biti izvrgnut onim procesima koji dovode do prekarne egzistencije \u017eivljenja u sada\u0161njosti, bez \u010dvrstog identiteta ili osje\u0107aja za razvoj kroz rad ili kroz \u017eivotni stil. Odnosno prekarni rad karakterizira nestalnost i nesigurnost. Name\u0107e se pitanje \u2013 je li mo\u017eda prekarijat prona\u0161ao na\u010din kako se odr\u017eati na \u017eivotu ispod ovog egzistencijalnog minimuma? Mogu li pre\u017eivjeti bez redovitih obroka i pi\u0107a? Me\u0111utim, ako rad shvatimo u njegovom minimalnom odre\u0111enju kao djelatnost koju \u010dovjek svaki dan iznova mora obavljati kako bi prehranio sebe i svoju obitelj, odgovor na va\u0161e pitanje bio taj da bi prekarne radnike statisti\u010dki trebalo podvu\u0107i pod nezaposlene. Spominjete kako su im djelomi\u010dno ili u cijelosti nedostupne neke pogodnosti mirovinskog sustava ili uzimanja kredita, ali njima zapravo priskrbljivanje jela i pi\u0107a svaki dan iznova predstavlja izazov.<\/p>\n

K tome, prekarijat je u vremenima poput korona krize potpuno nevidljiv i kao entitet i statisti\u010dki. Pro\u0161le godine, nakon prvog vala epidemije, dr\u017eava je ispla\u0107ivala naknade poslodavcima za odr\u017eanje radnih mjesta koje su poslodavci potom ispla\u0107ivali radnicima. Me\u0111utim, nigdje nije bilo rije\u010di o financijskoj naknadi za prekarne radnike, privremeno zaposlene, dugotrajno nezaposlene, slobodne umjetnike i sve one koji ne ulaze u ovu rigidnu statisti\u010dku kategoriju \u201ezaposleni\u201c. Njima je i u normalnim vremenima ote\u017eano prona\u0107i zaposlenje i odr\u017eati puku egzistenciju, a pogotovo u korona vremenu kada su neke industrije propale, radna mjesta nepovratno izgubljena i sli\u010dno i na koncu kada je sve bilo zatvoreno.<\/p>\n

Za po\u010detak, \u010dini mi se potrebnim olabaviti ovu rigidnu dihotomiju zaposlen\/nezaposlen. Kao nekakvo po\u010detno rje\u0161enje potrebno je da dr\u017eava po\u010dne prepoznavati razli\u010dite oblike rada i zaposlenja i implementira ih u druge svoje politike i programe, tako da ovaj dru\u0161tveni sloj povremeno i prekarno zaposlenih postane vidljiv institucijama, a \u010dime bi im se omogu\u0107ilo ostvarivanje nekakvih beneficija i prava koje za sada mogu ostvarivati oni koji se evidentiraju kao stalno zaposleni i i kako bi im se dostupnima neke pogodnosti koje su sada rezevirane samo za zaposlene (redimo pristupnosti vrti\u0107a za njihovu djecu) u\u010dinile dostupnima.<\/p>\n

\"\"

Foto ilustracija<\/p><\/div>\n

Migracije u potrazi za radom bile su svojstvene i 19. stolje\u0107u. Engels pi\u0161e o masovnom doseljavanju radne snage iz Irske u Englesku koje je bilo u interesu uspje\u0161ne oplodnje kapitala. Engels, me\u0111utim, ne pru\u017ea podatke o kulturno-identitetskim konfliktima i strahovima (u smislu Irci katolici \u2013 Englezi protestanti) koji su danas nagla\u0161eno prisutni u Evropi uslijed izbjegli\u010dkih valova iz muslimanskih zemalja. Je li kapitalisti\u010dka dr\u017eava u njegovo vrijeme bio pragmati\u010dnija, pa je vi\u0161e tolerirala identitetske razlike?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kulturni, rodni, religijski i ini identiteti javljaju se i u prvi plan dolaze nakon uspostave modernih dr\u017eava nacija, odnosno pitanja identiteta i sukobi koji se javljaju na identitetskoj liniji karakteristi\u010dni su za pluralisti\u010dku demokraciju i suvremena multikulturalna dru\u0161tva.<\/p>\n

Povijesni period u kojem je nastala Engelsova studija je doba klasi\u010dnog carstva, odnosno imperija, i to na vrhuncu njihove mo\u0107i. U Engleskoj vlada kraljica Viktorija, u Europi imamo otomansko carstvo kojim vlada sultan Mahmud II, zatim Austrougarsko carstvo za vrijeme Metternicha, Rusko carstvo kojim tada vlada car Nikolai I. Carstva, posebno multietni\u010dka, nisu mogla dozvoliti postojanje razli\u010ditih identitetskih odrednica, jer bi to bila prepreka njihovoj unutarnjoj homogenosti i kompaktnosti. Prvo \u0161to bi carstva uradila nakon osvajanja teritorija bilo bi nametanje vlastitog identiteta. To ne zna\u010di da s vremena na vrijeme nisu nastajale bune i revolti potaknuti upravo ovim kulturno identitetskim odrednicama. Me\u0111utim carstva su takve bune i konflikte morala brzo ugu\u0161iti.<\/p>\n

Upravo imperij po svojoj unutarnjoj strukturi i hijerarhijskom poretku najvi\u0161e odgovara, kako ranom industrijskom, tako i postindustrijskom kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje. U tom smislu novi politi\u010dki globalni poredak kao i globalizacijske procese mo\u017eemo tuma\u010diti i dovesti u suodnos sa klasi\u010dnim shva\u0107anjem carstva kao univerzalnog poretka koji ne prihva\u0107a ograni\u010denja i ne poznaje granice. Za razliku od klasi\u010dnog imperijalizma koji bi nakon ekspanzije na nove teritorije i nova tr\u017ei\u0161ta morao dekonstruirati zate\u010denu identitetsku odrednicu vi\u0161e ili manje prisilnim nametanjem vlastitog sustava, tzv. suvremeni imperijalizam vi\u0161e je usmjeren na rekonstrukciju novih teritorija i tr\u017ei\u0161ta i to tako \u0161to klasi\u010dnu pri\u010du o naciji i suverenitetu u vlastitoj ku\u0107i rasta\u010de i preoblikuje u smjeru novih nadnacionalnih institucija i tvorevina, odnosno kroz ve\u0107u proto\u010dnost ljudi i mnogostrukost kontakata sa razli\u010ditim kulturama dolazi do slabljena odrednica identiteta poput nacije, rase i narodnosti u korist nove hibridne identifikacije.<\/p>\n

Dakle, u Engelsovo vrijeme kulturno-identitetske razlike nisu bile prepoznate i predstavljale liniju sukoba. Tu bismo mogli prije govoriti o klasnim razlikama i klasnim sukobima. Tzv. suvremeni imperijalizam se tako\u0111er mora uhvatiti u ko\u0161tac s razli\u010ditim partikularnim identitetima, ali on se s njima ne razra\u010dunava na na\u010din kao klasi\u010dna carstva, tako da ih gu\u0161i ili ne priznaje, ve\u0107 ih transponira u smjeru hibridnih identiteta koji nadilaze granice nacije, rase, kulture, vjeroispovijesti itd. Odnosno, u Engelsovo vrijeme mo\u017eemo govoriti o klasnom sukobu kao liniji konflikta, dok danas mo\u017eemo govoriti da se sukob doga\u0111a na liniji kulture, posebno na onim lokalitetima koji se odupiru uniformnoj globalnoj kulturi.<\/p>\n

Kako taj suvremeni odnos funkcionira kad je rije\u010d o Hrvatskoj? S jedne strane imamo valove odljeva stanovni\u0161tva u stotinama tisu\u0107a, prvo 1995. godine, potom po ulasku u EU, s druge strane potencijalna \u201eradna snaga\u201c biva policijski premla\u0107ivana na isto\u010dnoj granici i vra\u0107ana u Bosnu.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pitanje imigranata i imigracije kod nas se, \u010dini mi se, prvenstveno promatra i uokviruje kroz narativ o ljudskim pravima, a to je tek jedan mali, mo\u017eda najmanji djeli\u0107 ovog kompleksnog pitanja na koje odgovor mo\u017ee dati samo dobro osmi\u0161ljena imigrantska politika.<\/p>\n

Zada\u0107a policije je o\u010duvanje cjelovitost granica i spre\u010davanje ilegalnog prela\u017eenja. Je li policija prilikom obavljanja te du\u017enosti pre\u0161la svoje ovlasti, zasebno je pitanje.<\/p>\n

Sje\u0107am se transparenta sa natpisom \u201eRefugees welcome\u201c, kao i medijskih napisa koje su izbjeglicama poru\u010divali da su dobrodo\u0161li. Me\u0111utim ta dobrodo\u0161lica mogla bi se brzo okrenuti u nesno\u0161ljivost, jer uvoz jeftine radne snage doprinosi daljnjoj prekarizaciji i devalvaciji cijene rada, \u0161to bi doma\u0107a radna snaga itekako osjetila. Migranti su jeftiniji jer imaju ni\u017eu cijenu rada, jer su tro\u0161kove odr\u017eanja \u017eivota sveli na minimum, obzirom da ih zapo\u0161ljavaju agencije, tvrtka u kojoj rade nema nikakvih obaveza prema njima.<\/p>\n

Naravno, nitko ne mo\u017ee sprije\u010diti protok roba i ljudi, ali uvoz migrantske radne snage mora biti strate\u0161ki pomno isplanirana aktivnost: koliko nam radne snage treba, u kojim sektorima i djelatnostima, na koji rok? I posebno pitanje, kako te ljude uspje\u0161no integrirati u \u0161ire dru\u0161tvo i kulturu, kako njihovoj djeci i prakti\u010dno u\u010diniti dostupnima obrazovne institucije kako bi oni imali izglede za bolji \u017eivot i bolje zaposlenje od njihovih roditelja, a \u0161to je klju\u010dno u tome da se netko osje\u0107a ravnopravnim pripadnikom nekog dru\u0161tva. Jer ako u drugoj generaciji migranata ne postoji otvoreni put za klasni uspon, ta generacija ostaje na periferiji dru\u0161tva i mogu se javiti razni resentimani koji, kada eskaliraju, mogu dovesti do situacija kakve su bile u Francuskoj i Njema\u010dkoj.<\/p>\n

Dakle nije dovoljno samo po\u017eeljeti dobrodo\u0161licu migrantima, ve\u0107 iza te dobrodo\u0161lice moraju postojati razra\u0111eni programi i politike koji zapravo predstavljaju kralje\u017enicu te dobrodo\u0161lice.<\/p>\n

\u0160to se zbilo s polo\u017eajem \u017eena u radnom procesu u zadnjih 175 godina?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rad \u017eena u tvornici u trajanju izme\u0111u dvanaest i trinaest sati dnevno imao je devastiraju\u0107e posljedice na obitelj i na psihosocijalni razvoj djece. Djeca su bila bez skrbi i nadzora, ili povjerena na \u010duvanje uz sitnu naknadu. Majke su netom nakon poroda otrgnute od novoro\u0111en\u010dadi i nije im ostavljeno vremena u kojem bi se mogle posvetiti brizi i odgoju. Stoga su se prema svojoj djeci odnosile ravnodu\u0161no i bez emocija, a djeca koja su odrastala u takvim prilikama ni sama kasnije nisu mogla bolje postupati prema vlastitim obiteljima.<\/p>\n

Trudnice su radile u tvornici do samog poroda; one koje su radile do nave\u010der ujutro bi se porodile, a \u010desto bi se porodile i u tvornici me\u0111u strojevima. U tvornicu bi se vra\u0107ale nakon osam, a ponekad nakon svega tri dana od poroda.<\/p>\n

Porodiljna diskriminacija odnosi se na nemogu\u0107nost \u017eena da efektivno iskoriste pravo porodiljnog dopusta jer im on nije pla\u0107en, ili to ne mogu zbog financijski ograni\u010davaju\u0107ih \u010dimbenika. Niska primanja i\/ili nepla\u0107eni dopust primoravaju \u017eene da se odreknu porodiljnog dopusta. U SAD-u, zemlji koja se mo\u017ee uzeti za primjer porodiljne diskriminacije, samo 13 posto ukupnog radnog stanovni\u0161tva ima pristup nekom obliku pla\u0107enog dopusta, uklju\u010duju\u0107i i porodiljni (izvor: U.S. Bureau of Labor Statistics). Svaka \u010detvrta \u017eena u SAD-u primorana je vratiti se na posao dva tjedna nakon poroda.<\/p>\n

Kako biste u tom kontektsu prokomentirali najavljeno ukidanje mjere \u201eroditelj odgojitelj\u201c u Zagrebu? Smatrate li da je ta mjera na dobar na\u010din parirala imperativu uskra\u0107ivanja porodiljnog dopusta koji kapital postavlja pred \u017eene?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To mogu tuma\u010diti kao potez koji je u skladu s ideologijom stranaka ljevice i njihovim shva\u0107anjem obitelji, uloge \u017eene i mu\u0161karca, te polo\u017eajem \u017eene u ku\u0107anstvu i u svijetu rada. Argument ide otprilike ovako: \u201e\u017dena ne smije biti zatvorena u ku\u0107anstvo i osu\u0111ena na ku\u0107ni rad jer taj rad nije prepoznat i nije pla\u0107en.\u201c<\/p>\n

\u010cini mi se da je mjerom roditelj-odgajatelj ta nepla\u0107ena i nedovoljno priznata vrsta rada dobila toliko \u017eeljenu dru\u0161tvenu afirmaciju i kona\u010dno pla\u0107u. Naravno, uvo\u0111enje te mjere mo\u017ee se okarakterizirati populisti\u010dkim, ali ako populizam shvatimo kao tehniku bavljenja politikom, to je sasvim u redu. Mjere sli\u010dne ovoj nalazimo ne samo na lokalnoj razini nego i u svjetskoj politici, a posebno za vrijeme mandata Donalda Trumpa ili Sebastiana Kurza. U osnovi takvih i sli\u010dnih mjera je uvijek pro\u0161iriti bira\u010dku bazu odnosno osigurati ve\u0107u podr\u0161ku na idu\u0107im izborima, \u0161to je ova mjera dobro radila.<\/p>\n

Nova zagreba\u010dka vlast ide u njezino povla\u010denje na po\u010detku mandata, a nepopularne poteze uobi\u010dajeno je povla\u010diti na po\u010detku, ra\u010dunaju\u0107i na postepenu amneziju bira\u010dkog tijela do novih izbora. U obrazlo\u017eenja prijedloga Odluke o izmjenama Odluke o nov\u010danoj pomo\u0107i za roditelja odgojitelja navodi se da je mjera \u201eimala negativan u\u010dinak na uklju\u010denost \u017eena u tr\u017ei\u0161te rada i djece u pred\u0161kolski odgoj\u201c, a kao prednost navodi se da \u201eim se otvara mogu\u0107nost zaposlenja po stupanju izmjena na snagu i istovremenog primanja naknade do 30. travnja 2022\u201c. Mislim da je argument koji za svoje polazi\u0161te uzima zdravo za gotovo nekakvo tr\u017ei\u0161te rada koje \u0107e svojom nevidljivom rukom u maniri Adama Smitha to sve regulirati i ponovno uposliti sve te brojne majke odgajateljice, u osnovi proma\u0161en.<\/p>\n

Prije svega, mnoge su se \u017eene na taj poslovni potez da budu roditelj odgojitelj odlu\u010dile upravo kako bi se sklonile s tog navodnog tr\u017ei\u0161ta rada.<\/p>\n

Drugo, ukidanjem te mjere, osim \u0161to ih se izru\u010duje tr\u017ei\u0161tu, zapravo ih se dvostruko optere\u0107uje. Ako prona\u0111u novo zaposlenje, \u017eene \u0107e morati obavljati dvostruki rad: onaj pla\u0107eni i onaj ku\u0107anski, koji im ne\u0107e biti pla\u0107en.<\/p>\n

Tre\u0107e, ako ve\u0107 kre\u0107emo od vjere u tr\u017ei\u0161te rada, treba re\u0107i da mnoge od tih \u017eena koje su provele vi\u0161e godina u statusu roditelja odgajatelja nemaju vje\u0161tine koje bi bile potrebne tr\u017ei\u0161tu, \u0161to zna\u010di da ih kroz edukacije i ovje\u0161tinjavanje treba ponovno pripremiti za izlazak na tr\u017ei\u0161te, ili na njemu ne\u0107e prona\u0107i kruha.<\/p>\n

\u010cetvrto, pitanje je koliko \u0107e obitelji ukidanje te mjere instantno gurnuti u siroma\u0161tvo. I peto, ne\u010dija su se radna mjesta mo\u017eda ugasila pa se nemaju niti kamo vratiti.<\/p>\n

Natrpana preno\u0107i\u0161ta viktorijanskih gradova zamijenili su hoteli s kapsulama. Na\u010din sku\u010denog i komunalnog \u017eivljenja koje je Engels kritizirao danas se predstavlja \u201epo\u017eeljnim\u201c i \u201estilom budu\u0107nosti\u201c. (Foto: gettyImages.com)<\/p>\n

Naravno, stoji argument da \u201edjeca korisnika koja su u ranoj i pred\u0161kolskoj dobi nemaju mogu\u0107nost poha\u0111anja dje\u010djih vrti\u0107a, a pravo na priu\u0161tiv i kvalitetan institucionalni odgoj i obrazovanje za svu djecu rane dobi smanjuje dru\u0161tvene nejednakosti i kasniji rizik od siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010denosti\u201c. Me\u0111utim stvar ne bi trebalo postavljati ili \u2013 ili, odnosno \u201eili \u0107e\u0161 biti roditelj odgajatelj i imati djecu doma, ili ne\u0107e\u0161, pa \u0107e i\u0107i u vrti\u0107\u201c. To je poprili\u010dno simplificiran pogled na ulogu roditelja kao dadilje, pogotovo onih roditelja koji imaju troje i vi\u0161e djece. Za pretpostaviti je da su \u017eene u tom statusu kuhale za minimalno petero\u010dlanu obitelj, ako \u017eive u pro\u0161irenim obiteljima mogu\u0107e je da su pomagale mu\u017eevljevim ili svojim roditeljima, gla\u010dale, prale odje\u0107u, odr\u017eavale \u010disto\u0107u stambenog prostora i sli\u010dno, zatim su mo\u017eda razvozile djecu na razli\u010dite aktivnosti. Sve ovo ima karakter stalnosti i ponavljanja, \u0161to upravo jest definicija rada.<\/p>\n

Uvo\u0111enju ove mjere kao i njezinom ukidanju zajedni\u010dko je to \u0161to u oba slu\u010daja nema dugoro\u010dnog planiranja, ne postavlja se pitanje \u201e\u0161to nakon ili kako dalje\u201c. Nije se predvidjelo \u0161to \u0107e\u00a0 biti sa \u017eenama nakon \u0161to im istekne status roditelja odgojitelja, niti se pita \u0161to \u0107e biti s njima nakon \u0161to im se mjera ukine. Nema razra\u0111enog sustava koji na oba ova pitanja mo\u017ee dati adekvatan respons. Nejasna dugoro\u010dna vizija i odsustvo planiranja karakteristi\u010dni su je za sve mjere koje bismo mogli okarakterizirati kao populisti\u010dke ili ideolo\u0161ke.<\/p>\n

Ve\u0107i dio komparacije polo\u017eaja radni\u0161tva u Engelsovo i u na\u0161e vrijeme posvetili ste problematici stanovanja i prebivanja; stambenim uvjetima sezonskih radnika, no\u0107enju u kapsulama, formiranju nepreglednih favela u slumova. Kakve su tu dodirne to\u010dke s engleskim 19. stolje\u0107em?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Na urbanisti\u010dkom planu mo\u017eemo primijetiti dva fenomena. Prvi je onaj koji primje\u0107ujemo u megalopolisima zemalja u razvoju poput Nairobija, Lagosa, Bombaya, Dhake, itd. Ovdje gotovo pa i nema razlike u odnosu na viktorijanske industrijske gradove. Oni su toliko smrdljivi i zaga\u0111eni da bi ih se posramili i najtvrdokorniji viktorijanci. Tu vidimo i klasne sukobe koje se vode za centar grada i glavna urbana \u010dvori\u0161ta. Neprestano se vodi socijalni rat protiv dr\u017eave koja preina\u010duje prostorne planove u korist velikih vlasnika zemlji\u0161ta i stranih investitora, a na u\u0161trb domicilnog stanovni\u0161tva. Neka predvi\u0111anja govore da \u0107e do 2035. stanovni\u0161tvo naseljeno prete\u017eito na selima migrirati upravo u sirotinjske \u010detvrti. Taj proces se ve\u0107 doga\u0111a u Kini.<\/p>\n

Drugi fenomen koji mo\u017eemo primijetiti u postindustrijskim dru\u0161tvima odnosno dru\u0161tvima poznog kapitalizma, gdje je do\u0161lo do zaokreta s proizvodnje dobara na proizvodnju usluga, jest izgradnja tzv. pametnih \u010detvrti i pametnih gradova. Google u svojem sredi\u0161tu planira izgraditi \u010detvrt po mjeri \u010dovjeka sa velikim oazama zelenila, pje\u0161a\u010dkim stazama. \u0160kola, radno mjesto i trgovine smje\u0161taju se na pje\u0161a\u010dke udaljenosti. Pametni gradovi poput Songda u Ju\u017enoj Koreji su zapravo primjeri tehnopolisa sagra\u0111enih na valu novog urbanizma, tranzitno orijentiranog razvoja i zelenog rasta. Oni su prepuni zelenih oaza, senzora, kamera i drugih naprednih tehnologija kojem omogu\u0107uju potpuno automatizirano upravljanje gradom. Me\u0111utim oni djeluju dehumaniziraju\u0107e na na\u010din druga\u010diji od slumova: za informati\u010dke kompanije stanovnici takvih gradova predstavljaju primatelje, po\u0161iljatelje i djelitelje podataka na temelju kojih podaktovna znanost mora ne\u0161to zaklju\u010diti. I naravno tu je pitanje me\u0111uljudske otu\u0111enosti.<\/p>\n

Smje\u0161taj sezonskih radnika reguliran je Direktivom o uvjetima za ulazak i boravak dr\u017eavljana tre\u0107ih zemalja u svrhu zapo\u0161ljavanja sezonskih radnika. Izvje\u0161taj Europske agencije za temeljna prava ukazuje na nesklad prakse s direktivom. U njemu je navedeno kako smje\u0161taj koji je poslodavac osigurao poljoprivrednim radnicima u Francuskoj, Nizozemskoj i Portugalu nije imao struju, vodu, sanitarije niti krevete. U Nizozemskoj, radnici u praonicama rublja morali su spavati na policama za rublje. Gra\u0111evinski radnici morali su spavati na gradili\u0161tu na kojem nije bilo sanitarnih objekata. Radnici na polju krumpira u Belgiji danima bi jeli samo krumpir ili kukuruz. U Italiji su djeca radila u autopraonici jedanaest sati dnevno za 15 eura po danu.<\/p>\n

\u201cPametni gradovi\u201d poput Songda djeluju dehumaniziraju\u0107e na na\u010din druga\u010diji od slumova: za informati\u010dke kompanije stanovnici takvih gradova predstavljaju primatelje, po\u0161iljatelje i djelitelje podataka na temelju kojih podaktovna znanost mora ne\u0161to zaklju\u010diti.<\/p>\n

Najzanimljivijim mi se ipak \u010dini fenomen komunalnog stanovanja. Radi se o tome da zaposlenici dijele isti radni i \u017eivotni prostor, dakle posrijedi je potpuna erozija granice izme\u0111u privatnog \u017eivota i radnog vremena. Za\u010detnik takvog na\u010dina stanovanja bila jer sada propala tvrtka WeWork koja je \u017eeljela, kako sama ka\u017ee, transformirati rigidni i izoliraju\u0107i model stanovanja ju\u010dera\u0161njice.<\/p>\n

Hoteli sa kapsulama kakvi postoje u Japanu naprednija su i modernija verzija viktorijanskih svrati\u0161ta. Tlocrt i raspored svrati\u0161ta i hotela s kapsulama je sli\u010dan: to su jednokrevetne jedinice du\u017eine dva metra, a \u0161irine i visine jedan metar, nagurane jedne do drugih i jedne na drugu, ba\u0161 kao \u0161to su nekad bili kreveti u sobama za preno\u0107i\u0161te. Njima se uglavnom koristi radna snaga koja nema novaca za vlastitu sobu ili studio apartman.<\/p>\n

Ove probleme, od favela do \u201ekapsula\u201c, percipiramo prvenstveno kao \u201edalekoazijske\u201c i \u201etre\u0107esvjetske\u201c. Koliko je problem stanovanja danas uistinu evropski?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

I u Europi svjedo\u010dimo segregaciji stanovanja i gentrifikaciji. Kod nas se tako\u0111er urbanisti\u010dki i prostorni planovi preina\u010duju na korist investitora, smanjuju se zelene povr\u0161ine, zemlji\u0161ta se preina\u010duju u gra\u0111evinska, a sve to bez nekog smislenog urbanisti\u010dkog plana, \u0161to u kona\u010dnici nagr\u0111uje vizuru grada. Dakle ti problemi Europi, a posebno zemljama na periferiji Europe, nikako nisu daleki i strani. Naprotiv, pametni dalekoazijski gradovi pokazuju kapitalisti\u010dki razvijenim zemljama kako \u0107e izgledati njihova budu\u0107nost, dok zemljama defektne i nedovr\u0161ene tranzicije tu budu\u0107nost pokazuju megalopolisi nerazvijenih zemalja.<\/p>\n

Kod nas se zao\u0161trio odsustvom suvisle dr\u017eavne reakcije na posljedice potresa.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razorne posljedice potresa najprije su rezultat godina sustavne nebrige i neodr\u017eavanja starih zgrada koje je odavno trebalo readaptirati, kao i u slu\u010daju Petrinje gdje obnova ratom poru\u0161enih ku\u0107a nije adekvatno u\u010dinjena. I naravno, sveprisutna i multirazinska korupcija u kojoj se skriva pravi problem, koji je potres iznio na vidjelo. Danas je potrebno raditi na prevenciji mogu\u0107e katastrofe, pa tako Japan gradi sustave brana protiv tsunamija i visoke nebodere koji mogu izdr\u017eati potrese preko 7 stupnjeva richtera. Ne treba posebno niti nagla\u0161avati va\u017enost da sustav obrane i za\u0161tite bude izvrsno poslo\u017een i spreman brzo i adekvatno reagirati. \u010cini mi se da smo zakazali i na prevenciji i na dobro uspostavljenom sustavu. Imali smo slu\u010daj poplava u Gunji, dakle osvjedo\u010dili smo \u0161to prirodne katastrofe mogu u\u010diniti, i sigurno je da su ve\u0107 tada na vidjelo do\u0161li nedostaci i slabosti sustava. Nakon potresa u Petrinji vidjeli smo reakcije silnih volontera koji su iza\u0161li na teren, i to je pohvalno, ali ne mo\u017ee sustav po\u010divati na volonterima. Danas vi\u0161e od godinu dana od potresa neke zgrade u centru Zagreba jo\u0161 nemaju rije\u0161ene dimnjake i grijanje. U Bukare\u0161tu su pro\u0161le godine gorjele bolnice u kojima su \u017eivote izgubili pacijenti i osoblje. Razlog su godine nemara, nebrige i korupcije. Takvi problemi i boljke su upravo specifi\u010dni za zemlje nedovr\u0161ene ili neuspjele tranzicije.<\/p>\n

Prema slu\u017ebenim podacima, 23 posto ljudi u Hrvatskoj u riziku je od siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010denosti. S druge strane, jesen je nastupila sa znatnim poskupljenjima energenata i hrane, a trend \u0107e se, po svemu sude\u0107i, nastaviti i u zimu. Oskudijeva li radni\u010dka klasa u hrani danas sli\u010dno kao u Engelsovo vrijeme?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Htio bih se prvo osvrnuti na pojam \u201erizik od siroma\u0161tva\u201c. Metodolo\u0161ki gledano, taj izraz se koristi uz ostale pokazatelje kako bi se statisti\u010dki dobio precizniji presjek i broj\u010dano nijansiraniji rezultat. Prema podacima DZS-a prag rizika od siroma\u0161tva u 2019. za jedno\u010dlano ku\u0107anstvo iznosio je 32 520 kuna na godinu, dok je za ku\u0107anstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mla\u0111e od \u010detrnaest godina iznosio 68 292 kune na godinu. Unutar statisti\u010dke obrade podataka, to zna\u010di da jedno\u010dlano ku\u0107anstvo s mjese\u010dnim primanjima od 2710 kuna nije siroma\u0161no, nego je tek \u201ena pragu\u201c siroma\u0161tva. Tako stvar izgleda na papiru, dok u praksi \u017eeludac osje\u0107a ili sitost ili glad, jo\u0161 nisam \u010duo da osje\u0107a da mu prijeti rizik od gladi.<\/p>\n

U vremenima krize najve\u0107i teret podnesu upravo najranjivije i najugro\u017eenije skupine. Za pretpostaviti je da \u0107e posljedice pandemije, koja je za sobom donijela poskupljenje \u017eive\u017enih namirnica, i potresa nakon kojeg je do\u0161lo do poskupljenja gra\u0111evinskog materijala, najte\u017ee nastaviti osje\u0107ati upravo najsiroma\u0161nije skupine.<\/p>\n

Prema podacima Eurostata iz 2018. godine petina stanovni\u0161tva Europske unije ne mo\u017ee priu\u0161titi svaki drugi dan mesni obrok, ribu ili vegetarijanski ekvivalent ovih namirnica. Najve\u0107i broj takvih je u Bugarskoj, a najmanji u skandinavskim zemljama i Nizozemskoj. U Gr\u010dkoj vi\u0161e od polovice stanovni\u0161tva nije moglo priu\u0161titi mesni ili riblji obrok u preporu\u010denom tjednom unosu. UN-ovi podaci iz 2014. godine procjenjuju kako 8,4 milijuna ljudi iz Ujedinjenog Kraljevstva \u017eivi u ku\u0107anstvima koja oskudijevaju u hrani. Istra\u017eivanja National Children\u2019s Home nad 354 obitelji iz 1991. pokazuju kako bi nakon potro\u0161enog tjednog bud\u017eeta majka prva gladovala. Katkada nije bilo dovoljno hrane niti za djecu, ili bi hrana bila neprikladna uzrastu djeteta. Posljedi\u010dno tome u jednom mjesecu gladovalo je 50 posto djece mla\u0111e od pet godina.<\/p>\n

Istovremeno, u SAD-u 40 posto proizvedene hrane ostaje neiskori\u0161teno, dok se u Europi godi\u0161nje baci ili izgubi 100 milijuna tona. Diljem svijeta istodobno gladuje milijarda ljudi.<\/p>\n

Suvremene liberalno-demokratske vlade imaju uspje\u0161nije ili manje uspje\u0161ne strate\u0161ke i provedbene dokumente kojima poku\u0161avaju odr\u017eavati na \u017eivotu stotine tisu\u0107a gubitnika u neposustaju\u0107oj tr\u017ei\u0161noj utakmici. Na\u0161 novi nacionalni plan borbe protiv siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010denosti pro\u0161ao je nedavno kroz javno savjetovanje i u postupku je dono\u0161enja. Kako bi takve vi\u0161e-manje karitativne poku\u0161aje bilo mogu\u0107e prokomentirati iz perspektive filozofije Friedricha Engelsa?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sve mjere, pa i one karitativne, su dobrodo\u0161le jer \u0107e barem na kratko pomo\u0107i onima na margini dru\u0161tva. Me\u0111utim, borba sa siroma\u0161tvom nije specifi\u010dno hrvatska nego je posljedica specifi\u010dno kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje koji kroz nekontrolirani rast i razvoj sve ve\u0107i broj ljudi stavlja na klupu, izvan utakmice. To je ne\u0161to s \u010dim se suo\u010davaju sve zemlje danas. Svatko zna da je za provedbu i ostvarenje ciljeva iz nacionalnog plana borbe protiv siroma\u0161tva i socijalne isklju\u010denosti najva\u017enije imati financijska sredstva. Borba protiv siroma\u0161tva s jedne strane zahtjeva velike izdatke i ulaganja, a s druge strane, naravno, primitke. Koliko \u0107e se ulagati u suzbijanje siroma\u0161tva ovisi o tome koliko je dr\u017eava sposobna uprihoditi sredstava (i onda naravno preraspodijeliti u tu svrhu). To je mogu\u0107e samo kroz sna\u017eno i progresivno oporezivanje gdje bi najve\u0107i teret trebali snositi upravo dobitnici tr\u017ei\u0161ne utakmice i time vratiti dug dru\u0161tvu koje im je to omogu\u0107ilo. I naravno, transparentno upravljanje javnim novcem i sredstvima.<\/p>\n

Me\u0111utim, ne vidim niti na svjetskoj razini da postoji volja za takvim oporezivanjem. \u0160tovi\u0161e, za vrijeme pandemije, kada su na stotine tisu\u0107a radnika ostale bez posla, bogatstvo Jeffa Bezosa pove\u0107alo se za 86 milijardi dolara. Iz toga mi se nekako \u010dini da \u010dovje\u010danstvo gubi u borbi protiv siroma\u0161tva.<\/p>\n

Vratimo se na kraju pojmu napretka s kojim smo otvorili ovaj razgovor. Mo\u017ee li se, nakon usporedbe polo\u017eaja radni\u010dke klase u viktorijanskoj Engleskoj s njezinim polo\u017eajem danas uop\u0107e govoriti o nekakvom progresu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mo\u017eemo, ali negativnom napretku. Pred radni\u010dku klasu i ljude koji \u017eive od svojega rada postavljeni su robotski zahtjevi. Amazon je, na primjer, uveo robote u svoja skladi\u0161ta nakon \u010dega je menad\u017ement uskladio normu radnika prema performansama robota. Danas \u010dovjek mora posti\u0107i performanse stroja, u protivnom postaje suvi\u0161an.<\/p>\n

Nekad se govorilo da \u0107e tehnologija olak\u0161ati polo\u017eaj radnika, o tome su pisali autori od Marxa do Marcusea. Na kraju se pokazalo da je radnicima zahvaljuju\u0107i tehnolo\u0161kom napretku ostalo vi\u0161e slobodnog vremena, ali ne za vlastito usavr\u0161avanje kao ljudskih bi\u0107a, ve\u0107 za burzu rada.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Maroje Vi\u0161i\u0107, autor rada \u201eUsporedba nekada i sada; Za\u0161to je \u2018Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj\u2019 nakon 175 godina u mnogo\u010demu aktualna kritika dana\u0161njice?\u201c: Borba protiv siroma\u0161tva zahtjeva velike izdatke i ulaganja, a tako\u0111er i primitke. Koliko \u0107e se ulagati u suzbijanje siroma\u0161tva ovisi o tome koliko je dr\u017eava sposobna uprihoditi sredstava i preraspodijeliti ih u tu svrhu. To je mogu\u0107e samo kroz sna\u017eno i progresivno oporezivanje, gdje bi najve\u0107i teret trebali snositi upravo dobitnici tr\u017ei\u0161ne utakmice, i time vratiti dug dru\u0161tvu koje im je omogu\u0107ilo da postanu dobitnici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":333257,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1025],"class_list":["post-333256","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-radnicka-klasa"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333256","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=333256"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333256\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":333258,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333256\/revisions\/333258"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/333257"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=333256"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=333256"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=333256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}