{"id":333041,"date":"2021-11-21T08:13:29","date_gmt":"2021-11-21T07:13:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=333041"},"modified":"2021-11-21T08:13:29","modified_gmt":"2021-11-21T07:13:29","slug":"eticki-imperativ-zamjeriti-se-vecini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2021\/11\/21\/eticki-imperativ-zamjeriti-se-vecini\/","title":{"rendered":"Eti\u010dki imperativ: zamjeriti se ve\u0107ini"},"content":{"rendered":"

Autor: Neven \u0160imi\u0107<\/strong><\/p>\n

Nemam hrabrosti da budem kukavica, tako nekako glasi efektna aforisti\u010dka dosjetka. Biti hrabar, vrlina je koja se visoko cijeni. Hrabrost se nerijetko simboli\u010dki vezuje za testise, kolokvijalno znane kao muda. Imati muda, vje\u010diti je ideal svake su\u0161tinske kukavice. Izraz je to koji se odoma\u0107io kao sinonim za hrabrost, kao kreativan spoj metaforike i mudologije. Kao pojmovni oponent mudima stoji lijepa \u0161tokavska rije\u010d pi\u010dka. Kada na Balkanu ima\u0161 certifikat za muda, to je jasan znak da nisi pi\u010dka.<\/p>\n

Imati muda problemati\u010dan je izraz, makar i kao stilska figura, jer sugerira da jedino vlasnik istih mo\u017ee biti kura\u017ean. (Za neupu\u0107ene, izraz kura\u017ean nema veze s onom falusoidnom ekstenzijom ponad ve\u0107 spomenutih muda.) Ergo, samo apstraktni mudoposjednik ima potencijal da bude hrabar. \u017denama se taj potencijal odri\u010de, osim u iznimnim situacijama kad i one imaju neki testosteronski (ili je bolje re\u0107i: testisteronski) vi\u0161ak, ili kakvo drugo svojstvo koje upu\u0107uje na mu\u0161kost. Jer bez mu\u0161kosti, jelte, nema ni hrabrosti. Drugim rije\u010dima, insuficijencija mu\u0161kosti osu\u0111ena je na bezmudost.<\/p>\n

Biti hrabar, \u010desto zna\u010di imati muda da se zamjeri\u0161 ve\u0107ini. Nije lako zamjeriti se ve\u0107ini, bilo gdje na Balkanu. U Bosni i Hercegovini to je posebno osjetljivo, jer ima\u0161 nemalu privilegiju da dobije\u0161 po glavi od barem tri takva majoriteta. Svaka ve\u0107ina tupa je i ohola na svoj na\u010din. No, uvijek je zabavno zamjeriti se ve\u0107ini, naro\u010dito onoj unutar koje dru\u0161tveno-politi\u010dki i fizi\u010dki obitava\u0161. Osjetiti nacional-patriotski adrenalin amorfne mase koja te ok(r)u\u017euje, neprocjenjiv je osje\u0107aj.<\/p>\n

Belma Buljuba\u0161i\u0107, profesorica komunikologije iz Sarajeva, zamjerila se jednoj takvoj ve\u0107ini, onoj probosanskoj. Rekla je otprilike da su tzv. probosanske snage u su\u0161tini probo\u0161nja\u010dke, da nominalna ljevica u BiH oportunisti\u010dki koketira s nacionalizmom, te da je \u017deljko Kom\u0161i\u0107, taj istaknuti proponent gra\u0111anoidnog bo\u0161njakluka, jedno \u0161teto\u010dinsko politi\u010dko mudo. Ok, ne ba\u0161 tim rije\u010dima, ali su\u0161tina je tu. Profesorica Buljuba\u0161i\u0107 o\u010dito ima hrabrosti dok joj je do kur\u010denja u bezmudom mu\u0161kom svijetu.<\/p>\n

Ve\u0107ina je, rekosmo ve\u0107, tupa i ohola, programirana (ili je bolje re\u0107i: \u010dipovana) da histeri\u0161e ili virtualno spaljuje svaku vje\u0161ticu koja se usudi koristiti onu sivkastu tvar izme\u0111u lijeve i desne sljepoo\u010dnice. Belma Buljuba\u0161i\u0107, ovosedmi\u010dna de\u017eurna vje\u0161tica, na vlastitoj je ko\u017ei osjetila svu rasko\u0161 probosanske topline i imanentne joj tolerancije. Mar\u0161 kobilo opet \u0107emo glasati za onoga ko voli Bosnu, veli jedan od njenih probosanskih fanova. Drugi joj poru\u010duje da se lati oklagije, tre\u0107i da ja nakaza od \u017eene, sedamnaesti da je praznoglava kuja koja se bak\u0107e tamo gdje joj nije mjesto\u2026 I tako dalje i tome sli\u010dno. Lijepo se jo\u0161 jednom podsjetiti da je probosanstvo gra\u0111anoidno-kom\u0161i\u0107evskog podtipa jedna divna pluralisti\u010dka formacija, sklona kriti\u010dkom mi\u0161ljenju, argumentiranoj raspravi i pacifisti\u010dkoj kulturi dijaloga.<\/p>\n

Belma Buljuba\u0161i\u0107 nije rekla ni\u0161ta novo ni epohalno. Samo je upotrijebila elementarnu politi\u010dku logiku i konstatirala ono \u0161to je golim okom ve\u0107 poodavno vidljivo, empirijski lako dokazivo: probosanske snage dominantno djeluju i rezultate ostvaruju samo u onim dijelovima Federacije BiH gdje su Bo\u0161njaci ve\u0107ina i u tom smislu su partikularne, odnosno etnopoliti\u010dki vrlo jasno svrstane; a htjele bi privilegirani status univerzalnosti, multieti\u010dnosti, svebosanstva. I stvarnost i elementarna logika su protiv njih. Tim gore po stvarnost i logiku, kao da \u017eele re\u0107i (pozdrav Hegelu).<\/p>\n

U Sarajevu je tanka, gotovo nevidljiva linija izme\u0111u etnonacionalnih i gra\u0111anskih promi\u0161ljanja dru\u0161tvene zbilje. Stanovita razmimoila\u017eenja oko stupnja korupcije ili tehnike vladanja, vi\u0161e govore o kozmetici nego o su\u0161tini. To je poni\u017eavaju\u0107e i pora\u017eavaju\u0107e za gra\u0111aniste i sve one koji se takvima \u0107ute. Jo\u0161 kad bi imali kognitivnog i eti\u010dkog potencijala da to shvate. Upravo je taj gra\u0111anski um opasno obolio od militarizacije, paranoje i autoviktimizacije, tako svojstvenim ovda\u0161njim umno i moralno zakr\u017eljalim nacionima.<\/p>\n

Probosanski etnonacionalist i ni\u0161ta manje probosanski gra\u0111anist zapravo se vole kao Bre\u017enjev i Honecker na onom berlinskom muralu, samo da jo\u0161 do kraja osvijeste tu homoerotsku ljubav. Neraskidivo je pro\u017eimanje me\u0111u njima. Ova dva navodno suprotna probosanska principa smjerno se dijalekti\u010dki stapaju u sintezu. Etnonacionalist probosanskog tipa ima golemi potencijal da postane uzoran gra\u0111anoid. Kao \u0161to apstraktni gra\u0111anin u svojoj probosanskoj verziji ima golemi potencijal da zavr\u0161i kao etni\u010dki malogra\u0111anin. Gra\u0111ansko mi\u0161ljenje ustuknulo je i podalo se etnonacionalizmu, pretvoriv\u0161i se u pseudomi\u0161ljenje zarobljeno u ideologeme. Ili da pojednostavimo: dominantno gra\u0111ansko mi\u0161ljenje u BiH tek je nacionalisti\u010dko mudo \u0161to se prodaje za gra\u0111anske bubrege.<\/p>\n

Sintagmu probosanske snage trajno su ogadile SDA i njeni progra\u0111anski vazali. Radi se zapravo o ideologemu koji prije svega slu\u017ei kao ideolo\u0161ki anestetik za prikrivanje najcrnjeg kriminala i korupcije. Tu je i drugi aspekt, ne manje zlo\u0107udan: to je ideologem koji u rukama neznalica ili beskrupuloznih mo\u017ee i od dobronamjernih ljudi napraviti zlovoljne \u0161ovene koji bi drugima odre\u0111ivali kako da govore ili kako da misle. U biti, jedan autoritarni impuls koji afirmira jednoumlje i prezire pluralizam. Ili da opet pojednostavimo: jo\u0161 jedan kur\u010devit nasrtaj na zdrav razum iza kojeg stoji hroni\u010dna bezmudost.<\/p>\n

Probosanski diskurs obitava u sferi demago\u0161kog, populisti\u010dkog i mitolo\u0161kog. To je nacionalisti\u010dki virus tipolo\u0161ki ne bitno druga\u010diji od onog \u0161to se tribalisti\u010dki iskazuje kroz parole o Hrvatima od stolje\u0107a sedmog ili Srbima kao nebeskom narodu. U probosanskom slu\u010daju operira se mitolo\u0161kim pojmovima o hiljadugodi\u0161njim dr\u017eavnim kontinuitetima, vijekovnoj toleranciji i sli\u010dnim mitomanskim besmislicama i esencijalisti\u010dkim postavkama. Statolatrija, idolopoklonstvo i podani\u0161tvo, tako svojstveni malim provincijsko-palana\u010dkim crnim rupama, imaju i svoje progra\u0111anske poklonike. Stvaraju se kolektivni subjekti nesposobni za pluralizam i kosmopolitizaciju vlastitih identiteta, grade\u0107i svoje male identitetske kaveze i prezrivo gledaju\u0107i prema onom drugom.U najboljem slu\u010daju, drugi je dobar samo onoliko i samo ukoliko gladi na\u0161a esencijalisti\u010dka muda.<\/p>\n

Spomenuta vrsta probosanstva apsolutno je dominantna politi\u010dka i ideolo\u0161ka paradigma u Sarajevu. Toliko je zatrovala politi\u010dki, medijski i akademski prostor i u korijenu sasjekla svaki zdravorazumski poku\u0161aj da se stvarnost sagleda izvan nacionalisti\u010dke optike i ideolo\u0161ki propisanog patriotizma. Neznalice, mediokriteti i hulje zaogrnute u patriotizam i nacioljublje koriste se probosanstvom kao ideolo\u0161kom toljagom da probosanski zatuku svaki zdravorazumski poku\u0161aj demistifikacije te pojave. Ne treba imati ni trunku iluzije. Probosanske snage jo\u0161 su jedna etni\u010dka, zapravo tribalisti\u010dka obmana u\u0161u\u0161kana u fini gra\u0111anski outfit s dr\u017eavotvornom SDA zna\u010dkom na reveru, kancerogena pojava i maligno identitetsko desni\u010darenje u svojoj sr\u017ei, koje zajedno s druga dva maligna mu pandana \u010dini ukleti bezmudski trokut.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Etnonacionalist probosanskog tipa ima golemi potencijal da postane uzoran gra\u0111anoid. Kao \u0161to apstraktni gra\u0111anin u svojoj probosanskoj verziji ima golemi potencijal da zavr\u0161i kao etni\u010dki malogra\u0111anin.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":186242,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-333041","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333041","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=333041"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333041\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":333042,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/333041\/revisions\/333042"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/186242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=333041"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=333041"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=333041"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}